Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Poslovni broj: 12 Ps-5/2019-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji Romani Mališ, u pravnoj stvari tužiteljice M.K. OIB …, R, G.Š., zastupana po punomoćnici M.P.K., odvjetnici iz Z., protiv tužene M.K., OIB…, R., G.Š., zastupana po punomoćniku Z.R., odvjetniku u Z., radi iseljenja, nakon održane glavne i javne rasprave dana 14. siječnja 2020., u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćniku i tužene osobno uz z. punomoćnika – H.M. odvjetnika iz Z., dana 4. veljače 2020., donio je, objavio je i
p r e s u d i o j e
1. Tuženica M.K., OIB…, R., G.Š. dužna se iseliti, te iseliti svoje stvari iz kuće koja se nalazi u G.Š. na kat. čest. broj …upisanoj u Pl. broj … k.o. Š. te ju slobodnu od osoba i stvari predati tužiteljici M.K., OIB…, R., G.Š., sve u roku od 15 dana.
2. Tuženica je dužna tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.500,00 kn u roku 15 dana.
Obrazloženje
Rješenjem ŽS u Z. poslovni broj 3 Gž-610/2019-2 od dana 21. svibnja 2019. ukinuta je presuda ovog suda Ps-2/18-13 od dana 13. studenog 2018. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku tužiteljica je ostala kod tužbe i preciziranog tužbenog zahtjeva kao na zapisniku od 12. studenog 2019. te je predložila da se provede dokaz saslušanjem stranaka jer je došlo do promijenjenih okolnosti u odnosu na stanovanje tužene kod tužiteljice jer ista dolazi samo povremeno.
U ponovljenom postupku tužena je ostala kod odgovora na tužbu te predložila da se saslušaju stranke, svjedoci K.K., F.K. i M.K. kao i da se pribave podaci o prihodima i općenito imovini tužene te izvrši uvid u spise P Ob-31/2018. i Ovr Ob-21/2019.
U ponovljenom postupku proveden je dokaz saslušanjem svjedoka K.K. te tužiteljice i tužene osobno te izvršen je uvid u ugovor o najmu stana od 30. rujna 2019.
Ponovno saslušan svjedok K.K. iskazao je da su se od donošenja prvostupanjske presude koja je ukinuta odlukom drugog stupnja promijenile okolnosti na način da je odselio od doma iz Š.G. zajedno sa kćeri L. Odselili su koliko sjeća 17. 8. 2019. Iselio je zajedno sa kćeri jer je Centar za socijalnu skrb donio odluku da zbog dobrobiti djeteta netko mora iseliti iz kuće u Š.G., a kako tužena nije željela, odselio je zajedno sa kćeri. Iz kuće je iselio da ga tužena ne provocira, maltretira i to je bilo verbalno provociranje i maltretiranje npr. podsmjehivala se, sama je sa sobom pričala na telefon "sve će doći na svoje mjesto". Odnosi u kući loše su utjecali na dijete radi čega je i Centar dao tu preporuku. U predmetnoj kući sada žive njegova majka, ovdje tužiteljica i tužena. Po njegovim saznanjima tužena dolazi jednom tjedno, a što mu je poznato jer svaki dan dolazi kako bi nahranio psa. Čuo je da tužena živi na stanu negdje u K.T. Nema saznanja iz kojeg razloga tužena ne živi zajedno u kući u R., nije mu poznato da bi u dijelu u kojem živi tužena u kući dok je u R. bila isključena struja i misli da "to laže".
Ponovno saslušana tužiteljica M.K. iskazala je da ostaje kod iskaza koji je dala na zapisniku od 19. rujna 2018. te je nadalje iskazala da tužena povremeno dolazi i to jednom tjedno sat do dva i otiđe. Dok je u kući tužena boravi u kuhinji, jaknu stavi preko stolice, puši, sat dva sjedi i otiđe. Negdje u ljeto sin je zajedno sa djetetom odselio od kuće u K., a tužena je ostala u kući sa njom. Tužena joj je sama rekla da radi na Trgu u Z. da je šefica, da povremeno radi, uskače na posao, a da je na stanu u K.T., a što je znala i unuka reći jer ju je majka tamo odvela. U njenoj kući postoji jedno električno brojilo i nije istinito da bi bila isključena struja. Nije točno da bi ona tuženoj obećala da može živjeti u njenoj kući do punoljetnosti njene unuke, odnosno tuženičine kćeri. I kod policije se interesirala da li je ona to izjavila, ali o tome nema riječi da bi to pred policijom izjavila, kada je davala pristanak da živi na njenoj adresi. Dala je pristanak da tužena živi na njenoj adresi, s obzirom da je živjela sa njenim sinom, bila je trudna, a to nije bio pristanak da to bude zauvijek. Njen sin i tužena su živjeli na stanu u K. jer tužena nije željela živjeti u R., a nakon što je njen muž umro ostala je sama sa kćeri te se sin vratio doma jer je održavao i gospodarstvo, plaćao je režije za kuću u R. Tužena nije željela preseliti u R. Izvanbračna zajednica između njenog sina i tužene više ne postoji, sin živi zajedno sa kćeri i novom partnericom.
Ponovno saslušana tužena M.K. iskazala je da ostaje kod iskaza koji je dala na zapisniku od 19. rujna 2018. te je nadalje iskazala da još uvijek živi u R., Š.G., dolazi tri do četiri puta tjedno, dolazi kasno oko ponoći jer radi do 23,30 sati, a ujutro odlazi na posao u 5 sati. Bila je jučer u Š., dan prije nije bila, bila je i kod susjeda na kavi, jer dva dana nije radila jer je imala problema sa zubom. U spavaćoj sobi nema već ni jedne žarulje, radi čega nema struje, nema grijanja u sobi, a inače je centralno grijanje na plin. U kuhinji postoji peć na drva. Ne plaća režije u kući jer ne smije ništa trošiti, nema svjetlo, ne pere veš, ne smije koristiti kupaonicu jer je zaključana. Istušira se kod svojih kolegica sa posla i to kad ima vremena tijekom dana, s obzirom da je ja stalno na poslu i dosta u autu jer ide i u ured koji je u L.Z., a kafić je u S.K.Z.. Npr. ode kod kolegice koja živi u zgradi iznad slastičarne L. u K.T., a do prije mjesec dana je odlazila kod kolegice koja je živjela u P., a ona je sada odselila u Irsku kod muža. Kada ne dolazi u R. prespavati, prespava cit.: "gdje ja hoću", u hotelu, kod kolegice…Ne želi otići iz kuće u R. jer je K., njen bivši izvanbračni partner rekao da idu živjeti, uzeo je kredit na 20 godina, plaćao je režije, ona je izvršila određena ulaganja i cit.: "sad bi ja trebala na cestu da me se izbaci". Ne zna kolika su to bila ulaganja, priložit će sve račune, radila se fasada koja nije dovršena, PVC prozori su se stavili, ormar u spavaćoj sobi, plazma TV. K. je na I. imao jako malu plaću i nije mogao sve to financirati i režije i kredit i dijete tako da mu je davala od svoje plaće. Više od 10 godina radila je u studenskom centru i to do pred nekih 3 do 4 godine, i imala je plaću 5.000,00 do 6.000,00 kn.
Iz Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme (list 65-66) utvrđeno je da je isti sklopljen između najmodavca R.Ž. i K.K. dana 30. rujna 2019.
Tužena je rješenjem na zapisniku od 14.siječnja 2020. odbijena sa prijedlogom da se ponovno pozovu svjedoci koji nisu pristupili na glavnu raspravu M.K. i F.K. budući je dostava poziva bila uredno iskazana, a svoj izostanak nisu opravdali, kao i sa prijedlogom da se pribave potvrde kako to predlaže u podnesku od 11. studenog 2019. budući sud smatra iste odugovlačećim i nepotrebnim za rješenje ovog spora.
Spisi Ovr Ob-21/2019. i P Ob-31/2018. nisu se mogli priložiti ovome spisu budući je u istima izjavljena žalba, a što stranke nisu osporavale.
U ovome postupku utvrđeno je da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužiteljice što proizlazi iz dokumentacije priležeće u spisu i to Izvoda iz posjedovnog lista 235 k.o. Š. iz kojeg proizlazi da je posjednica u cijelosti tužiteljica s time da valja napomenuti za k.o. Š. ne postoje zemljišne knjige koje su izgorjele za vrijeme drugog svjetskog rata, a zemljišna knjiga nije obnovljena. Uzimajući u obzir iskaz tužene te iskaz svjedoka K.K., a i iskaz tužiteljice te svjedoka M.K. i F.K. saslušani u prethodnom postupku nije utvrđeno da bi tužena imala ugovorom utvrđeno pravo posjedovanja predmetne nekretnine, odnosno da bi usmeno dogovorila da u kući ima pravo živjeti sve dok unuka tužiteljice i kćerka tužene ne završi školovanje. Točno je da je tužena trebala pristanak tužiteljice kao vlasnice kuće da bi mogla prijaviti svoje prebivalište kod nadležne policijske postaje, ali taj pristanak ne znači pristanak do završetka školovanja mlt. unuke tužiteljice odnosno kćeri tužene tim više što mlt. dijete više niti ne živi na adresi tužiteljice već je sa ocem odselilo na stan što je i preporuka Centra za socijalnu skrb a što stranke ne osporavaju. Tužena tijekom postupka nije dokazala da njezino stvarno prebivalište na adresi tužiteljice što proizlazi iz njezinog iskaza gdje opisuje način svog rada i života, te se boravak u kući u R., Š.G. povremeno, sat – dva, ne može smatrati trajnim stanovanjem. Stoga se u konkretnom slučaju radi o prekarističkom odnosu u kojem tuženici pripada pravo korištenja predmetne nekretnine do opoziva, a tužiteljica je, kao vlasnica te nekretnine već samim podnošenjem tužbe opozvala dano odobrenje i stoga tuženica više nema pravo na posjed iste te je iseljenje nužno radi zaštite vlasničkih prava tužiteljice, pri čemu je sud uzeo u obzir i interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove, uz napomenu da su u konkretnom slučaju suprotstavljena da pojedinačna privatna prava i pravo vlasništva tužiteljice preteže nad pravom tuženice koja nekretninu posjeduje bez valjane pravne osnove, radi čega je na temelju čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima valjalo tužbeni zahtjev usvojiti i presudi kao u izreci pod 1.
Temeljem čl. 154 st.1. ZPP-a, tužena je dužna naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kn, koji se odnosi na jednokratnu naknadu za prvostupanjski postupak 200 bodova, odnosno 2.000,00 kn, određen u skladu s Tbr.2.t.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uvećan za 25 % PDV-a u iznosu od 500,00 kn te troška sudske pristojbe na tužbu i presudu po 400,00 kn i odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 kn.
U Krapini, 4. veljače 2020.
S u t k i n j a Romana Mališ,v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.