Posl. broj: 1. Psp-23/2019-23.

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Š. A., iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika K. Š., OIB: … i K. S., OIB: …, oboje iz Z., i oboje zastupanih po punomoćnici A. G. Š., odvjetnici iz S. I. Z., radi smetanja posjeda, nakon javne glavne rasprave zaključene 24. siječnja 2020. godine u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, 4. ožujka 2020. godine

 

r i j e š i o  j e

 

              I. O d b i j a  s e, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su tuženici Š. K. i S. K., oboje s adresom u Z., smetali tužitelja A. Š.,  iz B., OIB: …, u posljednjem mirnom posjedu nekretnine u D. B. zvane "Pod trsjem" ili "Prelog", površine cca 700 m2, u naravi klijet s pratećim zemljištem (na skici očevide geodetskog vještaka M. K., broj ZL-321/2018-267 iz listopada 2019. godine, koja prileži spisu predmeta i čini njegov sastavni dio, označena brojem I) na način da su u vremenu od sredine mjeseca rujna 2018. godine do 31. ožujka 2019. godine uz južni stup njegove naprijed označene i opisane nekretnine postavili (ukopali u zemlju) dvije željezne cijevi označene na naprijed navedenoj skici očevida slovima A i B te jedan betonski stup označen na istoj skici slovom C, a koje cijevi i stupovi u postavljeni u razmaku od 13,50 metara (B od A) i 12,12 metara (C od B) jedan od drugog.

Nalaže se tuženima da u roku od osam dana vrate naprijed opisanu i označenu nekretninu u prvobitno stanje na način da s južnog ruba iste uklone željezne cijevi i betonski stup koje su tamo postavili, a koji su na naprijed navedenoj skici očevida označni slovima A, B i C te im se u buduće zabranjuje vršiti takovo i svako tome slično smetanje.

              Nalaže se tuženima u istom roku namiriti tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 5.772,80 kn".

 

II. N a l a ž e  s e  tužitelju A. Š. da tuženicima Š. K. i S. K. nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (dvijetisućepetsto kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 04. 03. 2020. pa do isplate, sve to u roku od 8 dana.

             

Obrazloženje

 

              Tužitelj je 26. travnja 2019. podnio protiv tuženika tužbu radi smetanja posjeda, u kojoj navodi da je posljednji mirni posjednik nekretnine u D. B. zvane "Pod trsjem" ili "Prelog", površine cca 700 m2, u naravi klijet s pratećim zemljištem. Klijet koja se na nalazi na predmetnoj nekretnini sagradio je tužitelj te je istu legalizirao. Dana 31. ožujka 2019. godine (nedjelja) primijetio je da su tuženici negdje u vremenu od sredine rujna 2018. do 31. ožujka 2019. uz južni rub njegove označene i opisane nekretnine postavili (ukopali u zemlju) dvije željezne cijevi i betonski stup, i to u razmaku cca 10,00 metara jedan od drugog. Tvrdi da su ga na opisani način tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu navedene nekretnine pa je postavio tužbeni zahtjev kao u tužbi.

             

              Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju navode iz tužbe te ističu prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da nisu na nekretnini tužitelja postavili dvije željezne cijevi i betonski stup te o tome nemaju nikakvih saznanja pa predlažu da se tužbeni zahtjev odbije.

 

              Na ročištu za glavnu raspravu 24. siječnja 2020. godine tužitelju su predali u spis podnesak kojim preciziraju tužbeni zahtjev kao u izreci, a sukladno skici očevida.

              Tuženici se i ovako preciziranom tužbenom zahtjevu protive.

 

U postupku su pročitani: rješenje o izvedenom stanju od 27. 9. 2018., ugovor o darovanju nekretnine od 29. 10. 2009., dopis Š. K. A. Š. od 28. 6. 2018., pisana izjave Š. K. od 28. 6. 2018. o raskidu ugovora o darovanju s punomoći, dopis A. Š. Š. K. s punomoći od 6. 7. 2018., dopis A. Š. Š. K. (list 21 spisa), tužba Š. K. protiv tuženika A. Š. radi utvrđenja da je ugovor opozvan, poziv tuženiku radi podnošenja odgovora na tužbu te za pripremno ročište posl. broj: 15 P-465/2019. od 12. srpnja 2019. i službena bilješka Policijske postaje Z. od 11. 6. 2019.; proveden je očevid na predmetnoj nekretnini na kojem su saslušani svjedoci Š. Š., B. M., T. Š., V. Š., M. Š. i M. Š., sve to uz sudjelovanje geodeta iz društva G. d.o.o. koji su napravili i skicu očevida – geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja, a saslušane su i stranke.

              Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

 

              Tužbeni zahtjevi nije osnovan.

 

              Prema odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 i 152/14, dalje: ZV) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.

              Prema odredbi čl. 20. st. 1. samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed.

              Prema stavku 2. navedenog članka, tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

              Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakva je bilo u času smetanja, te zabraniti takvo i tome slično smetanje, a prema stavku 2. navedeno članka, sud pruža ovu zaštitu u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temeljem posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

              Prema odredbi čl. 441. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), raspravljanje o tužbu zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

              Da bi tužitelj uspio sa zahtjeva za zaštitu posjeda mora dokazati da je on bio u posljednjem mirnom posjedu predmeta posjedovanja (u konkretnom slučaju nekretnina) te da ga je tuženik u tom mirnom posjedu samovlasno smetao. Dakle, teret dokazivanja tih činjenica je na tužitelju.

 

              Na očevidu je postalo nesporno da tužitelj u posjedu drži nekretninu površine označene na skici očevida brojem I (prije toga tuženici se o tome nisu mogli određeno očitovati).

              Sporno je, jesu li tužitelji počinili opisani čin smetanja posjeda, odnosno jesu li zabili željezne cijevi na mjestima označenim na skici slovima A i B te betonski stup na mjestu označenom na skici slovom C.

 

              Ocjenjujući sve izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da bi ga tuženici na opisani način smetali u posjedu nekretnina.

 

              Naime, iz iskaza svjedoka Š. Š., B. M. i T. Š., predloženih od tužitelja, proizlazi da oni nisu vidjeli tko je zabio željezne cijevi i betonski stup, s time da Š. Š. (tužiteljeva supruga) i T. Š. (tužiteljev zet) pretpostavljaju da su to učinili tuženici jer je tuženica Š. K. od tužitelja tražila da napuste posjed te nekretnine.

              Svjedok V. Š., bratić tužitelja i tuženice), navodi da je u proljeće 2018. bio kod svoje klijeti s M. Š. i M. Š. te da je vidio tužitelja i njegovog zeta kako su zabijali danas pokazane cijevi i stup i da je siguran da su iz zabili upravo na mjestima gdje se i sada nalaze.

              Svjedok M. Š. (brat tužitelja i tuženice) također navodi da je bio sa sinom i bratićem V. kod klijeti te je od tamo vidio tužitelja i njegovog zeta da zabijaju nekakve stupiće. V. mu je rekao da to ide pogledati jer da bude mu se brat (tužitelj) "ogradio kao i doma" ali kako s bratom nije u dobrim odnosima, nije išao tamo pa nije siguran jesu li cijevi i betonski stup onda zabili na mjesta gdje se sada nalaze i te je položaje vidio tek na očevidu, a ne zna tko bi to drugi napravio.

              Svjedok M. Š. (nećak tužitelja i tuženice) također navodi da je u proljeće 2018. bio tamo s ocem i V. Š. te da je vidio tužitelja i njegovog zeta kako zabijaju željezne cijevi i betonski stup na mjestima gdje se i sada nalaze. Misli da su to radili zato da se ograde od tuženika koji ime voćnjak neposredno pored njihovog te je tužitelj znao govoriti da mu tuženik prilikom košnje prelazi na njegovo. Na pitanje suda kako objašnjava navedeno ograđivanje od susjeda s obzirom da se cijevi i stup nalaze prema putu, a ne prema tuženikovom voćnjaku, odgovori je prvo da ipak nije siguran da su cijevi i betonski stup zabijeni na mjestima gdje se sada nalaze, odnosno da to nije vidio, a nakon što je ponovno išao pogledati pokazane željezne cijevi i betonski stup, odgovorio je da je siguran da se ne radi o mjestima na kojima je vidio tužitelja i njegovog zeta da ih zabijaju u proljeće 2018. već su ih oni zabijali između tužiteljevog i tuženikovog voćnjaka.

              Imajući u vidu korigirani iskaz svjedoka M. Š., sud sasvim neuvjerljivima ocjenjuje iskaze svjedoka V. Š. i M. Š. koji su u očito lošim odnosima s tužiteljem, a iz tih se iskaza ne može zaključiti niti da bi cijevi i stup zabio sam tužitelj, a nikako se ne može zaključiti da bi ih zabili tuženici.

 

              U službenoj bilješci Policijske postaje Z. od 11. lipnja 2019. godine, među ostalim, stoji da A. Š. navodi: "… da su u trećem mjesecu doli do klijeti u namjeri da urede vinograd jer imaju potencijalnog kupca, gdje su dolaskom vidjeli da im na najvjerojatnije V. Š. oko klijeti zabio cijevi.".

             

Tužitelj A. Š. u svom iskazu potvrđuje da je 11. 6. 2019. bio na razgovoru u Policijskoj postaji Z. i to vezi postupka koji se vodi protiv V. Š. ali navodi da V. Š. u pogledu cijevi oko klijeti nije ni spominjao i da su policajci to valjda krivo razumjeli. Navodi i da nije vio tko je zabio cijevi i betonski stup, a pretpostavlja da je to napravio upravo tuženik S. K. i to zato jer mu je sestra, tuženica Š. K. još negdje 2000. darovala ovu nekretninu koja je onda bila zapušteni vinograd i gdje je 2001. ili 2002. počeo graditi klijet.

Tuženica Š. K. u svom iskazu navodi da ne osporava da tužitelj u posjedu drži površinu koja je pokazana na očevidu i prikazana na skici očevida ali tvrdi da ni ona, ni njen suprug nisu zabili željezne cijevi i betonski stup na mjestima pokazanim na očevidu.

Tuženik S. K. je u cijelosti suglasan s iskazom svoje supruge te navodi da nema nikakvih neposrednih saznanja o tome tko je te cijevi i stup zabio, a on to uglavnom nije napravio.

 

Prema tome, niti jedan od izvedenih dokaza ne potvrđuje tužiteljevu pretpostavku da su upravo tuženici zabili željezne cijevi i betonski stup na mjesta gdje su zatečeni na očevidu, a činjenice u pogledu sklapanja i raskida ugovora o darovanju za ovu parnicu nisu neposredno odlučne.

Sukladno tome, a imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da bi upravo tuženici zabili dvije željezne cijevi i betonski stup na mjesta označena na skici očevida pa tako nisu ni dokazali da bi ga tuženici na opisani način smetali u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine zbog čega je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

 

Budući da je tužitelj tako u cijelosti izgubio parnicu, valjalo mu je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naložiti da tuženicima nadoknadi parnični trošak.

Tuženicima su kao potrebni u cijelosti priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćnici, u visini jednokratne nagrade po tbr. 7/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 200 bodova što po tbr. 50. iznosi 2.000,00 kuna, uvećano temeljem tbr. 42. za PDV u iznosu od 500,00 kuna, odnosno ukupno 2.500,00 kuna.

Na trošak je priznata i zakonska zatezna kamata od donošenja rješenja, temeljem odredbe čl. čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

 

U Zlataru 4. ožujka 2020. godine

S u d a c:

 

Damir Čižmek

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 8 dana.

 

DNA:

 

1. punomoćniku tužitelja H. P., odvjetniku iz Z.
2. punomoćnici tuženika A. G. Š., odvjetnici iz S. I. Z.