Poslovni broj: 12 Pn-50/2018-30                

                                                       

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

             

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji Romani Mališ, u pravnoj stvari tužitelja V.Đ., OIB…, G.S., S.P., zastupan po odvjetnicima iz ZOU P.Ž. i N.Š. iz S.T., protiv tuženika A.M., OIB ..., G.S. V.c., radi naknade štete, nakon javno održane glavne rasprave dana 12. svibnja 2020., u prisutnosti punomoćnika tužitelja – N.Š., odvjetnika iz ZOU P.Ž. i N.Š. iz S.T. a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 26. svibnja 2020., donio je, objavio je i 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Tuženik A.M., OIB…, G.S., V.C. dužan je platiti tužitelju V.Đ., OIB…, G.S., S.P., iznos od:

-11.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2018.,

-     100,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2020.,

-kao i naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.965,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2020.,

sve do isplate, po stopi koja je propisana čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

             

Obrazloženje

 

Tužitelj u tužbi tvrdi da ga je dana 23.4.2018. oko 20,30 sati u G.S. u ugostiteljskom objektu "M", U M.G. tuženik fizički napao na način da ga je više puta udarao šakama i nogama u predjelu glave i tijela te mu nanio teške tjelesne ozljede u vidu: višefragmentarne frakture nosnih kostiju s pomakom te tjelesne ozljede u vidu otoka hematoma frontalno desno i lijevo, hematoma uz palpatornu bolnost baze nosnih kostiju, hematoma uz otok donje usnice, rane veličine 3 cm na bradi lijevo, palpatorne bolnosti desnog ramena, hematoma i palpatorne bolnosti gornjih rebara desno hemitoraksa sprijeda, kontuzijskog natuka lijevog hemiabdomena digitalnog dijela prema lumbalno, ekskorijacije na dorzumu desne šake te infrapetelarne ekskorijacije na desnom koljenu. Nadalje, navodi da je u vezi  predmetnog događaja nadležna PP D.S. podnijela protiv tuženika kaznenu prijavu ODO u Z radi kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ te je protiv tuženika OSZ donio presudu broj K-177/18 od 22.5.2018. kojom se protiv istog izdaje kazneni nalog, te je isti proglašen krivim i osuđen na uvjetnu osudu od 8 mjeseci zatvora na rok od 2 godine. 

 

Tužitelj stoga zahtijeva od tuženika isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice su da je zbog tog štetnog događaja pretrpio fizičke bolove i strah, duševne boli zbog naruženja, da je za svo to vrijeme tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe jer ga se trebalo voditi na kontrolne preglede te mu kod kuće pomagati, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sa sud mora uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti izazvanih boli, ali i druge okolnosti slučaja, posebice životnu dob tužitelja u trenutku ozljeđivanja, tijek liječenja i slično. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 22.1.2019. tužitelj potražuje naknadu štete i to s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, u iznosu od i po kriteriju za fizičke bolove – 2.500,00 kn; strah – 4.000,00 kn; naruženosti – 5.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu – 100,00 kn odnosno sveukupno 11.600,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate te troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom.      

 

U pisanom odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi u cijelosti te nadalje ističe da nije točno da je tuženik dana 23.4.2018. oko 20,30 sati fizički napao tužitelja u ugostiteljskom objektu "M" u G.S., već je činjenica da je tužitelj napao tuženika, a što je vidio svjedok V.N. Tuženik se protivi kako osnovu tako i visini tužbenog zahtjeva. Ističe da se okrivljeni branio šutnjom, te tuženik osporava opis štetnog događaja i činjenice koje se navode kao relevantne. Predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

 

U dokaznom postupku pročitana je slijedeća dokumentacija: potvrda PP DS od 17.5.2018. (list 3 spisa), preslika presude K-177/18-2 OSZ od 22. svibnja 2018. (list 4-5), medicinska dokumentacija za tužitelja (list 6-10), provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr. D.H., sudskom vještaku za opću kirurgiju, traumatologiju i plastičnu rekonstrukcijsku kirurgiju (list 36-37), izvršen je uvid u spis OSZ, poslovni broj K-177/2018, te je proveden  dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika osobno.

 

Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj V.Đ. iskazao je da je 23.4.2018. bio u ugostiteljskom objektu "M". Ušao je u kafić te je stao za šank na kojeg  se naslonio. Kad je ulazio u kafić, vidio je tuženika ispred kafića koji je vani sjedio s nekim kolegom. Tuženik je ušao u kafić, te mu je rekao da se ne želi s njim svađati niti tući. Nakon toga više se ničeg ne sjeća. Probudio se u B. Nije vidio da bi ruka tuženika išla prema njemu. U B. su mu "zašili" bradu te su ga nakon toga uputili u bolnicu u D. u kojoj je proveo minimalno 3 sata. Poslije toga su ga otpustili doma i morao je strogo mirovati. Od udarca mu je bio nos slomljen,

 

čeljust mu je bila natučena pa nije mogao niti jesti. Išao je k svojem doktoru obiteljske medicine koji mu je dao lijekove i kreme. Sam se vozio k liječniku, sam se hranio, sam se oblačio. Čitava čeljust ga je boljela i nije mogao jesti tjedan dana. Bio je u strahu, nije se usudio nikamo ići, bilo ga je strah da ga tuženik ponovno ne napadne. Nema nikakvih posljedica od tog napada. Na bradi ima ožiljak od šivanja te se sud neposrednim opažanjem uvjerio da tužitelj ima ožiljak na bradi. Tuženika inače poznaje, išli su zajedno u školu. Bio je na bolovanju 2 tjedna. Ne zna zašto ga je tuženik napao, nikad nije imao s njim nikakvih problema niti je ikada ulazio u bilo kakve konflikte. Tuženik je u času nastanka štetnog događaja došao do njega k šanku, te je stajao pored njega za šankom. To je sigurno vidio, a nakon toga se više ničeg ne sjeća. Zbog gubitka svijesti nema glavobolje. Za vrijeme dok je bio na bolovanju sve si je sam uzimao što mu je trebalo, majka mu je prala veš.

 

Saslušan u svrhu dokazivanja tuženik A.M. iskazao je da je dana 23.4.2018., sa svojom ekipom bio na terasi ugostiteljskog objekta "M". Odlučio je još nešto popiti na šanku. Kad je došao za šank, tamo je bio tužitelj. Isti ga je počeo provocirati vezano uz njegov fizički izgled, tetovaže, položaj u društvu i slično. Ističe da je bio vidno pod utjecajem alkohola. On je njega prvi gurnuo, odnosno unio mu se "u facu" i napravio prvi fizički kontakt. Branio se i u obrani ga udario. Tužitelj je pao na pod. Ja sam se sa svojim prijateljima tada udaljio iz kafića. Ostavio je tužitelja da leži na podu. Ne zna tko je točno zvao policiju i hitnu, on je otišao. Na dan štetnog događaja nije bio pod utjecajem alkohola, pio je sok. Tužitelja je udario sa zatvorenom šakom. Kad je tužitelj pao nije bio u nesvijesti već je bio nokautiran.

 

Tuženik je predlagao da se kao svjedok sasluša V.N. koji svjedok nije pristupio na glavnu raspravu određenu za dan 7. ožujka 2019. na kojem je ročištu tuženik u spis predmeta i za suprotnu stranu predao izjavu istog ovjerenu od javnog bilježnika M.C. od 27.12.2018. Predloženi svjedok pozvan je i na ročište za dan 13. veljače 2020., ali se dostava poziva vratila s naznakom "odselio". Tuženik je svojim podneskom od 6. ožujka 2020. zaprimljen putem fax-a molio odgodu ročišta zakazanog za 6. ožujka 2020., a ujedno je obavijestio sud da predloženi svjedok V.N. boravi u H. od 4.5.-15.5.2020. pa da se rasprava odgodi do tog vremenskog razdoblja.

 

Na ročište od 12. svibnja 2020. nije pristupio tuženik za kojeg je dostava poziva bila uredno iskazana, a svoj izostanak nije opravdao, a niti je pristupio svjedok V.N., za kojeg je dostava poziva uredno iskazana, a svoj izostanak nije opravdao.

 

Pisana izjava svjedoka V.N. (list 28 spisa), koju je u spis predmeta priložio tuženik, iako je ovjerena po javnom bilježniku nije dokaz kojeg bi sud prihvatio, budući je odredbom čl. 243. ZPP-a propisano da se svjedoci saslušavaju pojedinačno i bez prisutnosti svjedoka koji će se kasnije saslušavati, kao i da je svjedok dužan odgovore davati usmeno. 

 

Iz nalaza i mišljenja dr. D.H. proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju, zadobio ozljede: višeiverni prijelom nosnih kostiju bez pomaka; natučenje lica, desnog ramena, desnog prsišta, trbuha i desnog koljena; ranu razderotinu na bradi i ogrebotine desnog koljena i desne šake u predjelu 4. i 5. MC kosti, koje ozljede nisu ostavile trajnih posljedica osim manjeg vidljivog ožiljka na bradi. Tužitelj je pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Iza toga slijedio je sekundarni strah za svoje zdravlje i ishod liječenja, a koji je bio jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i blagog intenziteta tijekom daljnjih 15 dana. Zadobivene ozljede rezultirale su bolovima jačeg intenziteta tijekom 1 dana, srednjeg intenziteta 4 dana i blažeg intenziteta 15 dana. Povremeni bolovi promjenjivog, uglavnom slabijeg intenziteta javljali su se još daljnja 4 tjedna. Za vrijeme mirovanja, a za obavljanje svakodnevnih primjerenih obveza i poslova, bila je potrebita tuđa pomoć u opsegu od 1 sata dnevno tijekom 4-5 dana. Nema trajnih posljedica prijeloma nosnih kostiju koje bi ostavile trajne posljedice u vidu umanjenja životne aktivnosti. Ožiljak na bradi predstavlja za tužitelja minimalno naruženje uvijek vidljivo drugim osobama.

 

Nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kojemu stranke nisu prigovarale, sud prihvaća u cijelosti smatrajući ih stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke.

 

U odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva valja reći da je predmet tužbe naknada štete zbog ozljeda koje su prouzročene kaznenim djelom. Uvidom u spis poslovni broj K-177/2018, a osobito u presudu poslovni broj K-177/18-2 od dana 22. svibnja 2018. koja je postala pravomoćna dana 13. lipnja 2018., utvrđeno je da je prihvaćen zahtjev ODO u Z, izdan je kazneni nalog protiv okrivljenika A.M. te je isti proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 118. st.1. KZ/11, a sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, u smislu čl. 12. st.3. ZPP-a.

 

Kako tuženik nije ponudio niti jedan dokaz u svrhu utvrđivanja činjenica da u konkretnom slučaju postoje pretpostavke za primjenu pravila podijeljene odgovornosti, nego je tek paušalno istaknuo taj prigovor, a isti je pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo koje predstavlja štetni događaj, ovaj sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja i nastup iz njega proizašlih posljedica, tako da je istoga valjalo obvezati da naknadi neimovinsku štetu tužitelju.  

 

Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO).

                                                                        

Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su, u konkretnom slučaju, pravo na tjelesno i pravo na duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, duševnu bol zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševnu bol radi naruženja, te trošak za tuđu pomoć i njegu u kući, budući da su one, u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Iako je točno da sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a osnova za dosuđenje pravične novčane naknade ne predstavlja pretrpljena fizička bol, strah već je osnova povreda prava osobnosti. Dakle, neimovinsku štetu po prihvaćenoj objektivnoj koncepciji čini već sama povreda prava osobnosti izazvana štetnom radnjom. Međutim, pretrpljeni fizički bolovi, strah kao i duševni bolovi zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševna bol radi naruženja, te trošak za tuđu pomoć i njegu ne mogu se zanemariti jer upravo oni su mjerilo težine povrede prava osobnosti, uz druge relevantne okolnosti i svakako utječu, a na što upućuje i sadržaj stavka 2. članka 1100. ZOO-a, kao kvalifikatorni elementi, na ukupnu visinu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti.   

 

Prema ocjeni ovoga suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu, stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija  samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

 

Slijedom toga sud je tužitelju dosudio pravičnu naknadu neimovinske štete prema slijedećim kriterijima:

-intenzitetu i trajanju fizičkih bolova koje je trpio tužitelj uzimajući pri tome u obzir karakter ozljeda, tijek liječenja i sve nelagodnosti tijekom liječenja (kompletna RTG  i UZV dijagnostika), te je istome s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 2.500,00 kn, koliko je i tražio, 

-intenzitetu i trajanju pretrpljenog straha koji je tužitelj pretrpio te je istome s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 4.000,00 kn, koliko je i tražio, 

-intenzitetu i trajanju pretrpljene duševne boli radi naruženja te je istome s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 5.000,00 kn, koliko je i zatražio s obzirom da se radi o naruženju u vidu manjeg ožiljka na bradi uvijek vidljivo uočljiv trećima.

 

Tužitelju je ukupno utvrđena pravična novčana naknada za povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u ukupnom iznosu od 11.500,00 kn.

 

Temeljem članka 1095. stavka 1., u svezi s člankom 1106. ZOO-a tužbeni zahtjev za imovinsku štetu prihvaćen je u iznosu od 100,00 kn, budući je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. H.pri čemu sud kao cijenu sata uzima 20,00 kn jer tužitelj nije imao trošak u vidu stručne pomoći ili ustanove.

             

U skladu s odredbom iz članka 1103. ZOO-a zatezne kamate na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 11.500,00 kn teku od dana 13.6.2018. odnosno od dana podnošenja tužbe, po stopi kako je to navedeno u izreci presude.

 

Temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a zatezne kamate na dosuđenu naknadu za imovinsku štetu u iznosu od 100,00 kn – tuđa pomoć i njega, teku od dana presuđenja, budući tužitelj nije imao direktnih troškova za tuđu pomoć i njegu.

 

Temeljem čl. 154. st.1. ZPP-a, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.965,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja.

 

  Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od troškova za sastav tužbe i podneska od 22.1.2020., zastupanja na ročištu 3.10.2018., 7.3.2019. i 12.5.2020. za svaku radnju po 100 bodova odnosno po 1.000,00 kn, te za zastupanje na ročištu 13.2.2020. 50 % od 100 bodova, odnosno 500,00 kn, određeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 1.375,00 kn, troškova medicinskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 690,00 kn i presudu u iznosu od 400,00 kn.

 

              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

                                                        U Krapini, 26. svibnja 2020.

                                                                                                                                              S u t k i n j a 

                                                                                                                                        Romana Mališ,v.r.