USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

906

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin, Miroslav Šeparović i Nevenka Šernhorst, rješavajući o ustavnim tužbama protiv rješenja donesenih u postupcima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, na sjednici održanoj 2. ožujka 2010. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima 29. prosinca 2009. (»Narodne novine« broj 153/09.), ustavna tužba protiv rješenja donesenog u postupku za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ima se smatrati žalbom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u smislu članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.).

II. Neriješeni predmeti koji se na Ustavnom sudu Republike Hrvatske vode pod oznakom U-IIIVs ustupaju se na rješavanje nadležnom Vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske u smislu članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.).

III. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku ustavno je pravo u Republici Hrvatskoj od stupanja na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. (»Narodne novine« broj 113/00.), kojom je izmijenjen članak 29. stavak 1. Ustava. Članak 29. stavak 1. Ustava u tekstu koji je na snazi glasi:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

1.1. Zaštita prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, razrađena je Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 29/02.), koji je stupio na snagu 15. ožujka 2002. godine.

Od tog dana, Ustavni sud Republike Hrvatske bio je nadležan u prvom i posljednjem stupnju za zaštitu navedenog prava, a ustavna tužba bila je jedino pravno sredstvo u Republici Hrvatskoj za zaštitu ustavnog prava na suđenje u razumnom roku. Prvi dio rečenice članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu Ustavni zakon) glasi:

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi, zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud (...).

1.2. Stupanjem na snagu Zakona o sudovima 29. prosinca 2005. (»Narodne novine« broj 150/05.) u domaći pravni poredak uvedeno je novo pravno sredstvo za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Riječ je o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku o kojem se odlučivalo u postupku propisanom člancima 27. i 28. Zakona o sudovima.

Članci 27. i 28. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/05.) glasili su:

III. ZAŠTITA PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU

Članak 27.

(1) Stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

(2) Ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske ili Upravnim sudom Republike Hrvatske, o zahtjevu će odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

(3) Postupak odlučivanja o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka je hitan.

Članak 28.

(1) Ako sud iz članka 27. ovoga Zakona utvrdi da je zahtjev podnositelja osnovan, odredit će rok u kojem sud pred kojim je postupak u tijeku mora odlučiti o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo podnositelja zahtjeva, te odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku.

(2) Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

(3) Protiv rješenja o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku može se u roku od 15 dana podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske žalba nije dopuštena ali se može pokrenuti ustavna tužba.

Sukladno navedenom, poslije stupanja na snagu Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/05.) Ustavni sud Republike Hrvatske prestao je biti nadležan u prvom stupnju za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava. Za razliku od dotadašnjeg zakonskog uređenja, ustavna tužba za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku mogla se podnijeti na temelju članka 62. Ustavnog zakona, nakon iscrpljenog pravnog puta propisanog člancima 27. i 28. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/05.), u roku iz članka 64. Ustavnog zakona.

2. Dana 29. prosinca 2009. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.). Tim zakonom izmijenjen je dotadašnji članak 28. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/05.). Mjerodavan članak 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.) glasi:

Članak 7.

Članak 28. mijenja se i glasi:

»(1) Ako sud iz članka 27. ovoga Zakona utvrdi da je zahtjev podnositelja osnovan, odredit će rok u kojem sud pred kojim je postupak u tijeku mora odlučiti o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo podnositelja zahtjeva, te odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku.

(2) Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

(3) Rješenje suda kojim se odlučuje o zahtjevu za suđenje u razumnom roku dostavlja se strankama, a nakon pravomoćnosti i predsjedniku suda pred kojim je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, predsjedniku neposredno višeg suda, Ministarstvu pravosuđa i Ministarstvu financija.

(4) Neposredno viši sud dužan je u roku od tri mjeseca odlučiti o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

(5) Protiv rješenja o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku može se u roku od 15 dana podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske žalba se može podnijeti Vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Vijeće je dužno u roku od tri mjeseca odlučiti o žalbi.

(6) Vijeće iz stavka 5. ovoga članka čine tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Članove Vijeća imenuje Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

(7) Ako je pred Europskim sudom za ljudska prava pokrenut postupak za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i ovaj sud zatražio podatke o pojedinom predmetu, sud pred kojim je u tijeku postupak dužan je o zahtjevu Europskog suda za ljudska prava obavijestiti predsjednika suda u kojem se postupak vodi, predsjednika neposredno višeg suda i Ministarstvo pravosuđa«.

Člankom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.) izmijenjen je i dotadašnji stavak 3. članka 28. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/05.), koji je propisivao: »Protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske žalba nije dopuštena ali se može pokrenuti ustavna tužba«.

Umjesto tog pravnog sredstva, člankom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.) uvedeno je novo pravno sredstvo protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske: žalba tročlanom Vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske (članak 28. stavci 5. i 6. Zakona o sudovima).

3. Žalba tročlanom Vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je taj sud odlučio o žalbi protiv rješenja nižestupanjskog nadležnog suda o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, novo je pravno sredstvo kojim je u pravni poredak uveden još jedan institucionalni stupanj zaštite navedenog prava. Drugim riječima, taj se postupak sada odvija u najmanje dva stupnja pred nadležnim redovnim i specijaliziranim sudovima Republike Hrvatske, pri čemu tročlano sudsko Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske o zaštiti tog prava rješava kao sud posljednjeg stupnja.

3.1. Ustavni sud ocjenjuje da je člankom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/09. i 153/09.), koji uvodi najmanje dva stupnja sudske zaštite pred redovnim i specijaliziranim sudovima, osigurana djelotvorna pravna zaštita prava na suđenje u razumnom roku.

Stoga, Ustavni sud utvrđuje da se od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.) zaštita ustavnog prava na suđenje u razumnom roku pred Ustavnim sudom, zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava, osigurava u redovitom postupku koji se pokreće ustavnom tužbom na temelju članka 62. Ustavnog zakona protiv pojedinačnog akta tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je meritorno odlučeno o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, a koja se podnosi nakon što je iscrpljen dopušteni put pravne zaštite.

3.2. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.) ne sadrži prijelaznu odredbu koja bi propisivala postupanje Ustavnog suda s predmetima oznake U-IIIVs koji su na Ustavnom sudu zaprimljeni prije i poslije 29. prosinca 2009. (tzv. zatečeni predmeti). Ustavni sud Republike Hrvatske stoga utvrđuje da od 29. prosinca 2009., dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.), svaku ustavnu tužbu podnesenu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesenog na temelju članaka 27. i 28. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/05. i 153/09.), treba smatrati žalbom upućenom Vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u smislu članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.).

Ustavni sud Republike Hrvatske ovim rješenjem ustupa sve zatečene predmete oznake U-IIIVs na daljnje rješavanje nadležnom Vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

3.3. U svjetlu prethodno opisanih zakonodavnih promjena, Ustavni sud Republike Hrvatske smatra potrebnim podsjetiti na svoju nadležnost iz članka 63. Ustavnog zakona.

Na temelju prvog dijela rečenice stavka 1. te stavaka 2. i 3. članka 63. Ustavnog zakona, Ustavni sud Republike Hrvatske i nadalje je nadležan za odlučivanje o povredi ustavnog prava na suđenje u razumnom roku u slučaju kad Vrhovni sud Republike Hrvatske, pred kojim se vodi postupak u posljednjem stupnju odlučivanja o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, ne odluči o pravnom sredstvu stranke u razumnom roku.

4. Slijedom navedenog, na temelju članka 31. stavka 5. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci rješenja pod točkama I. i II.

Rješenje o objavi u »Narodnim novinama« (točka III. izreke rješenja) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIVs-3669/2006, U-lIIVs-1097/2007, U-lIIVs-1409/2007, U-IIIVs-1614/2007, U-IIIVs-1701/2007, U-IIIVs-1951/2007, U-IIIVs-1971/2007, U-IIIVs-2041/2007, U-IIIVs-2212/2007, U-IIIVs-2780/2007, U-IIIVs-2781/2007, U-IIIVs-2783/2007, U-IIIVs-2993/2007, U-IIIVs-3353/2007, U-lIIVs-3415/2007, U-IIIVs-3653/2007, U-IIIVs-3868/2007, U-IIIVs-3875/2007, U-IIIVs-3949/2007, U-IIIVs-4305/2007, U-IIIVs-4467/2007, U-IIIVs-4797/2007, U-IIIVs-490/2008, U-IIIVs-930/2008, U-IIIVs-1418/2008, U-lIIVs-1424/2008, U-IIIVs-2171/2008, U-lIIVs-2212/2008, U-IIIVs-3018/2008, U-IIIVs-3650/2008, U-IIIVs-3794/2008, U-IIIVs-4176/2008, U-IIIVs-4282/2008, U-IIIVs-4499/2008, U-IIIVs-4564/2008, U-IIIVs-4730/2008, U-IIIVs-4738/2008, U-IIIVs-4838/2008, U-IIIVs-4903/2008, U-IIIVs-5019/2008, U-IIIVs-5094/2008, U-IIIVs-5290/2008, U-IIIVs-5331/2008, U-IIIVs-5407/2008, U-IIIVs-5531/2008, U-IIIVs-5652/2008, U-IIIVs-5654/2008, U-IIIVs-5711/2008, U-IIIVs-5713/2008, U-IIIVs-5714/2008, U-IIIVs-32/2009, U-lIIVs-122/2009, U-IIIVs-141/2009, U-lIIVs-158/2009, U-IIIVs-239/2009, U-IIIVs-360/2009, U-IIIVs-398/2009, U-lIIVs-412/2009, U-IIIVs-421/2009, U-IIIVs-428/2009, U-IIIVs-508/2009, U-IIIVs-534/2009, U-IIIVs-535/2009, U-IIIVs-579/2009, U-IIIVs-690/2009, U-IIIVs-893/2009, U-IIIVs-924/2009, U-IIIVs-952/2009, U-IIIVs-960/2009, U-IIIVs-974/2009, U-IIIVs-1091/2009, U-lIIVs-1364/2009, U-lIIVs-1546/2009, U-lIIVs-1727/2009, U-IIIVs-1764/2009, U-lIIVs-1887/2009, U-IIIVs-2112/2009, U-IIIVs-2206/2009, U-IIIVs-2207/2009, U-IIIVs-2287/2009, U-IIIVs-2508/2009, U-IIIVs-2510/2009, U-IIIVs-2511/2009, U-IIIVs-2512/2009, U-IIIVs-2576/2009, U-IIIVs-2914/2009, U-IIIVs-2971/2009, U-IIIVs-2977/2009, U-IIIVs-3020/2009, U-lIIVs-3102/2009, U-IIIVs-3126/2009, U-IIIVs-3229/2009, U-IIIVs-3295/2009, U-IIIVs-3384/2009, U-IIIVs-3422/2009, U-IIIVs-3446/2009, U-IIIVs-3462/2009, U-IIIVs-3527/2009, U-IIIVs-3624/2009, U-IIIVs-3630/2009, U-IIIVs-3698/2009, U-IIIVs-3760/2009, U-IIIVs-5705/2009, U-IIIVs-5711/2009, U-IIIVs-16128/2009, U-IIIVs-23716/2009, U-IIIVs-25416/2009, U-IIIVs-25431/2009, U-IIIVs-41604/2009, U-IIIVs-41650/2009, U-IIIVs-41686/2009, U-IIIVs-41717/2009, U-lIIVs-54018/2009, U-IIIVs-54061/2009, U-IIIVs-54090/2009, U-IIIVs-54133/2009, U-lIIVs-54145/2009, U-IIIVs-54156/2009, U-IIIVs-54166/2009, U-lIIVs-54219/2009, U-IIIVs-54256/2009, U-IIIVs-54274/2009, U-IIIVs-54286/2009, U-IIIVs-54302/2009, U-IIIVs-64364/2009, U-IIIVs-64365/2009, U-IIIVs-64393/2009, U-lIIVs-64419/2009, U-IIIVs-64422/2009, U- IIIVs-64533/2009, U-IIIVs-64535/2009, U-IIIVs-64544/2009, U-IIIVs-64559/2009, U-IIIVs-64577/2009, U-IIIVs-64584/2009, U-IIIVs-64592/2009, U-lIIVs-64612/2009, U-lIIVs-64631/2009, U-IIIVs-64632/2009, U-IIIVs-64709/2009, U-IIIVs-64766/2009, U-IIIVs-64767/2009, U-IIIVs-64777/2009, U-IIIVs-64790/2009, U-IIIVs-64795/2009, U-IIIVs-64847/2009, U-IIIVs-64859/2009, U-IIIVs-64900/2009, U-IIIVs-64904/2009, U-IIIVs-64906/2009, U-IIIVs-64905/2009, U-lIIVs-64912/2009, U-lIIVs-64913/2009, U-IIIVs-64916/2009, U-IIIVs-64928/2009, U-IIIVs-64949/2009, U-IIIVs-64950/2009, U-IIIVs-64974/2009, U-IIIVs-64980/2009, U-lIIVs-65120/2009, U-lIIVs-65131/2009, U-lIIVs-65178/2009, U-IIIVs-65179/2009, U-IIIVs-65198/2009, U-IIIVs-65199/2009,
U-IIIVs-65200/2009, U-IIIVs-65201/2009, U-IIIVs-65229/2009, U-IIIVs-20/2010, U-IIIVs-30/2010, U-IIIVs-31/2010, U-IIIVs-32/2010, U-IIIVs-48/2010, U-IIIVs-68/2010, U-IIIVs-71/2010, U-IIIVs-169/2010, U-IIIVs-244/2010, U-IIIVs-296/2010, U-IIIVs-304/2010, U-IIIVs-322/2010, U-IIIVs-327/2010, U-IIIVs-377/2010, U-IIIVs-378/2010, U-IIIVs-407/2010, U-IIIVs-460/2010, U-IIIVs-511/2010, U-IIIVs-525/2010, U-IIIVs-532/2010, U-IIIVs-533/2010, U-IIIVs-536/2010, U-IIIVs-537/2010, U-IIIVs-541/2010, U-IIIVs-598/2010, U-IIIVs-601/2010, U-IIIVs-609/2010, U-IIIVs-610/2010, U-IIIVs-643/2010, U-IIIVs-663/2010, U-IIIVs-694/2010, U-IIIVs-728/2010, U-IIIVs-733/2010, U-IIIVs-764/2010, U-IIIVs-765/2010, U-IIIVs-806/2010, U-IIIVs-831/2010, U-IIIVs-862/2010, U-IIIVs-897/2010, U-IIIVs-898/2010, U-IIIVs-899/2010, U-IIIVs-900/2010, U-IIIVs-901/2010, U-IIIVs-902/2010, U-IIIVs-903/2010, U-IIIVs-904/2010, U-IIIVs-937/2010, U-IIIVs-986/2010

Zagreb, 2. ožujka 2010.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.