1341

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Antun Palarić, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Aldo Radolović i Duška Šarin, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Taekwondo centar Zagreb – »Ban Keglević« sa sjedištem u Zagrebu, koji zastupa predsjednik Nikola Pečko, na sjednici održanoj 27. travnja 2016. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem Pnz-4/08 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Taekwondo centru Zagreb – »Ban Keglević« sa sjedištem u Zagrebu, Dalmatinska 3, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava na razumnu duljinu postupka zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u iznosu od 19.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. ove izreke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Taekwondo centar Zagreb – »Ban Keglević« sa sjedištem u Zagrebu, Dalmatinska 3 (u daljnjem tekstu: podnositelj) podnio je 4. ožujka 2014. ustavnu tužbu smatrajući da mu je zbog dugotrajnosti postupka koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem Pnz-2/04 (sada Pnz-4/08) povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

2. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljena je preslika spisa Županijskog suda u Zagrebu broj: Pnz-4/08 (ranije Pnz-2/04).

II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU

3. Parnični postupak pred Županijskim sudom u Zagrebu pokrenut je 23. lipnja 2004. tužbom prvotužitelja Taekwondo kluba »Karlovac« protiv tuženika Hrvatskog taekwondo saveza iz Zagreba radi zaštite članskih prava.

Županijski sud u Zagrebu je 13. srpnja 2004. donio rješenje kojim je vratio tužbu radi ispravka.

Podneskom od 30. srpnja 2004. prvotužitelj je dostavio dopunjenu ustavnu tužbu.

Podneskom od 1. srpnja 2005. prvotužitelj je požurio postupanje suda.

Podneskom od 13. veljače 2006. podnositelj je pristupio prvotužitelju kao drugotužitelj u postupku.

Podnositelj je 15. siječnja 2007. podnio Ustavnom sudu zahtjev za suđenje u razumnom roku koji je ustupljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) kao nadležnom sudu.

Rješenjem broj: Gzp 23/07-5 od 27. lipnja 2007. Vrhovni sud odbio je taj zahtjev kao neosnovan.

Podneskom od 5. veljače 2007. podnositelj je dopunio navode iz tužbe.

Odgovor na tužbu dostavljen je tuženiku 29. ožujka 2007.

Tuženik je 18. travnja 2007. dao odgovor na tužbu.

Prvostupanjskim rješenjem od 16. srpnja 2007. Županijski sud u Zagrebu odbacio je tužbu prvotužitelja i podnositelja utvrdivši da ne mogu na temelju članka 26. Zakona o udrugama »tražiti zaštitu tužbom na utvrđenje određenih činjenica, kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom«.

Žalba protiv tog prvostupanjskog rješenja podnesena je 26. srpnja 2007.

Podneskom od 27. srpnja 2007. prvotužitelj i podnositelj zatražili su od suda ispravak rješenja.

Rješenje o ispravku doneseno je 4. rujna 2007.

Odgovor na žalbu tuženik je dao 22. listopada 2007.

Drugostupanjskim rješenjem Vrhovnog suda broj: Gž-13/07-2 od 22. studenoga 2007. ukinuto je prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je tužba odbačena te je predmet vraćen Županijskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.

Postupak se nastavio voditi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem Pnz-4/08.

Podneskom od 21. svibnja 2008. podnositelj se očitovao na dosadašnji tijek postupka.

Rješenjem suda od 19. studenoga 2013. sud je pozvao prvotužitelja da se očituje ostaje li kod tužbe.

Podneskom od 23. prosinca 2013. prvotužitelj se očitovao da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

Podneskom od 28. veljače 2014. prvotužitelj se očitovao na dosadašnji tijek postupka.

Ustavnu tužbu podnositelj je podnio 4. ožujka 2014.

III. MJERODAVNO PRAVO

4. U rješenju broj: U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010. (»Narodne novine« broj 34/10.) Ustavni sud opisao je razvoj pravne zaštite ustavnog prava na suđenje u razumnom roku od trenutka njegovog uvođenja u hrvatski pravni sustav, stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. (»Narodne novine« broj 113/00.), do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.; u daljnjem tekstu: ZIDZoSud: 153/09).

U rješenju broj: U-IIIA-322/2014 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.) Ustavni sud opisao je i daljnji razvoj tog mehanizma pravne zaštite sve do 14. ožujka 2013. kada je stupio na snagu Zakonom o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13.; u daljnjem tekstu: ZoSud: 28/13). U glavi VI. tog zakona pod nazivom »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku« propisan je novi, drugačiji model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na onaj koji je bio na snazi u ranijem zakonodavnom razdoblju.

ZoSud: 28/13 do danas je izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 33/15.). Tekst Zakona o sudovima koji je danas na snazi u ovoj se odluci skraćeno označava kraticom: ZoSud: 28/13-33/15.

U nastavku se daje kratki pregled relevantnih zakonodavnih razdoblja.

1) Zakonodavna razdoblja od 2002. do 2013.

5. Od 15. ožujka 2002., to jest od stupanja na snagu Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 29/02.), Ustavni sud bio je nadležan u prvom i posljednjem stupnju za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a ustavna tužba bila je jedino pravno sredstvo u Republici Hrvatskoj za zaštitu tog prava.

6. Stupanjem na snagu Zakona o sudovima 29. prosinca 2005. (»Narodne novine« broj 150/05.; u daljnjem tekstu: ZoSud: 150/05) u domaći pravni poredak uvedeno je novo pravno sredstvo za zaštitu navedenog prava: zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (članci 27. i 28. ZoSud-a: 150/05). O tom je zahtjevu odlučivao neposredno viši sud, a protiv prvostupanjskog rješenja mogla se podnijeti žalba Vrhovnom sudu.

Protiv rješenja Vrhovnog suda mogla se podnijeti ustavna tužba.

7. Člankom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.; u daljnjem tekstu: ZIZoSud: 153/09) izmijenjen je članak 28. ZoSud-a: 150/05. Novim stavcima 5. i 6. članka 28. ZoSud-a: 150/05-153/09 uvedeno je novo pravno sredstvo protiv rješenja Vrhovnog suda: žalba tročlanom vijeću Vrhovnog suda. Time je u pravni poredak uveden još jedan institucionalni stupanj zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

8. Zaključno, od kraja 2005. do kraja 2009. taj se postupak odvijao u najmanje dva stupnja pred nadležnim redovnim i specijaliziranim sudovima Republike Hrvatske, pri čemu je protiv rješenja Vrhovnog suda bila na raspolaganju ustavna tužba.

Od kraja 2009. godine taj se postupak također odvijao u najmanje dva stupnja pred nadležnim redovnim i specijaliziranim sudovima Republike Hrvatske, pri čemu je tročlano sudsko vijeće Vrhovnog suda bilo sud posljednjeg stupnja za te pravne predmete.

2) Zakonodavno razdoblje započeto 14. ožujka 2013.

9. 14. ožujka 2013. stupio je na snagu ZoSud: 28/13 koji je u glavi VI. na drugačiji način uredio postupak zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Novi zakonodavni model obuhvaća dva pravna sredstva: prvi, zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku; drugi, zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

10. Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosi se sudu pred kojim se vodi postupak. O zahtjevu odlučuje predsjednik suda u propisanom postupku. Predsjednik suda dužan je odlučiti o podnesenom zahtjevu u roku od 60 dana od njegovog zaprimanja.

Ako predsjednik suda utvrdi da je zahtjev osnovan, odredit će rok (u pravilu ne dulji od šest mjeseci, odnosno iznimno dulji rok) za okončanje postupka.

Ako predsjednik suda utvrdi da je zahtjev neosnovan, odbit će ga rješenjem protiv kojeg stranka ima pravo žalbe. Stranka ima pravo žalbe i ako predsjednik suda u roku od 60 dana od zaprimanja njezinog zahtjeva o tome ne donese odluku. O žalbi odlučuje predsjednik neposredno višeg suda, odnosno tročlano vijeće Vrhovnog suda ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Vrhovnim sudom.

11. Ako sud ne riješi predmet u roku koji mu je određen, stranka može neposredno višem sudu u daljnjem roku od šest mjeseci podnijeti zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Visokim trgovačkim sudom, Visokim upravnim sudom ili Visokim prekršajnim sudom, o zahtjevu odlučuje Vrhovni sud. Ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Vrhovnim sudom, o zahtjevu odlučuje tročlano vijeće tog suda.

Neposredno viši sud dužan je o podnesenom zahtjevu odlučiti u roku od šest mjeseci. Ako utvrdi da je osnovan, u svom rješenju određuje rok u kojem sud pred kojim je postupak u tijeku mora riješiti predmet te primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku. Ukupno određena primjerena naknada u jednom predmetu ne može iznositi više od 35.000,00 kn. Protiv rješenja o zahtjevu za isplatu primjerene naknade može se podnijeti žalba Vrhovnom sudu.

IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE

12. U rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.) Ustavni sud je, u vezi sa svojom nadležnošću u zaštiti ustavnog prava na suđenje u razumnom roku nakon stupanja na snagu ZoSud-a: 28/13 zauzeo sljedeće stajalište:

»5. Polazeći od članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ('Narodne novine' broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) te članaka 62. i 63. Ustavnog zakona, a imajući u vidu da je zakonodavac u ZoSud-u/13 propisao pravna sredstva za ubrzanje sudskih postupaka i za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud, vezano uz svoju nadležnost u zaštiti ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje sljedeća pravila:

– povreda ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, to jest dugotrajnost postupka odlučivanja o glavnoj stvari u kojoj se odlučuje o pravima i obvezama podnositelja odnosno o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, kao i djelotvornost pravnih sredstava po ZoSud-u/13, u svakom pojedinom konkretnom slučaju može biti ispitana u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnesenom na temelju članka 62. Ustavnog zakona (u povodu odluke o glavnoj stvari /meritumu/ nakon iscrpljenog dopuštenog pravnog puta) ili u postupku pokrenutom ustavnom tužbom na temelju članka 63. Ustavnog zakona (dok postupak o glavnoj stvari još nije okončan);

– pored općih postupovnih pretpostavki koje mora ispunjavati svaka ustavna tužba, pretpostavka za odlučivanje o ustavnoj tužbi u kojoj je istaknuta povreda ustavnog prava na suđenje u razumnom roku (bilo na temelju članka 62. ili članka 63. Ustavnog zakona), u pravilu jest i ta da je podnositelj prethodno koristio sva dopuštena pravna sredstva protiv nerazumne duljine postupka.«

13. Sukladno citiranom stajalištu Ustavnog suda, jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) jest ta da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.

14. U konkretnom slučaju podnositelj je koristio pravno sredstvo koje mu je bilo na raspolaganju na temelju ZoSud-a: 150/05 (v. točku 6. obrazloženja ove odluke). Njegov zahtjev za suđenje u razumnom roku Vrhovni sud je rješenjem broj: Gzp 23/07-5 od 27. lipnja 2007. odbio kao neosnovan, ocijenivši da se unatoč neaktivnosti Županijskog suda u Zagrebu razdoblje od 6. kolovoza 2004. (kada je prvotužitelj dopunio tužbu) do 29. ožujka 2007. (kada je sud dostavio tuženiku tužbu na odgovor) ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka suđenja u tom predmetu.

Podnositelj nije podnio ustavnu tužbu u povodu tog rješenja Vrhovnog suda iako mu je to pravno sredstvo bilo na raspolaganju (v. točku 6. obrazloženja ove odluke). Unatoč tome, uvažavajući činjenicu da se podnositelj koristio zahtjevom za suđenje u razumnom roku, a da je postupak u odnosu na podnositelja do podnošenja ove ustavne tužbe (4. ožujka 2014.) trajao preko osam (8) godina i da još traje, Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba u konkretnom slučaju dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.

V. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE

15. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenosti predmeta, ponašanju podnositelja i mjerodavnih tijela te važnosti predmeta postupka za podnositelja.

1) Duljina sudskog postupka

16. Prvotužitelj je podnio tužbu 23. lipnja 2004. Podnositelj je pristupio toj tužbi, kao drugotužitelj, podneskom od 13. veljače 2006. Postupak još nije okončan, a vodi se pred prvostupanjskim sudom.

Ustavna tužba podnesena je 4. ožujka 2014.

17. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u razmatranom pravno relevantnom razdoblju od 13. veljače 2006. (dana kada je podnositelj pristupio prvotužitelju) do donošenja ove odluke trajao ukupno deset (10) godina, dva (2) mjeseca i (14) četrnaest dana.

2) Složenost sudskog predmeta

18. Ustavni sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije riječ o složenijem predmetu.

3) Postupanje nadležnih sudova

19. Postupak se u pravno relevantnom razdoblju vodio u dva navrata pred prvostupanjskim sudom. Nakon što je Vrhovni sud 22. studenoga 2007. ukinuo prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Zagrebu i vratio mu predmet na ponovni postupak, Županijski sud u Zagrebu bio je neaktivan preko šest (6) godina.

4) Ponašanje podnositelja ustavne tužbe

20. Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj ustavne tužbe nije pridonio duljini postupka. Koristio je dopuštena pravna sredstva za ubrzavanje postupka (zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je rješenjem Vrhovnog suda odbijen kao neosnovan).

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

21. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio duže od deset (10) godina te da u trenutku donošenja ove odluke još uvijek nije okončan. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost prvostupanjskog suda dulje od šest (6) godina te posebice činjenicu da podnositelj svojim ponašanjem nije pridonio duljini postupka i da nije riječ o složenijoj pravnoj stvari, Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelju povrijeđeno pravo da sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

1) Izreka odluke i nalog predsjedniku nadležnog suda

22. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.

Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

23. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama III. i IV. izreke.

Ustavni sud utvrđuje visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

24. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka V. izreke).

Broj: U-IIIA-1031/2014

Zagreb, 27. travnja 2016.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
Antun Palarić, v. r.