Poslovni broj: 8 Pr-90/2022-3

Republika Hrvatska Općinski sud u Virovitici Virovitica, Tomaša Masaryka 8

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

              O. sud u V. i to sudac toga suda M. J. kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja M. Š. (OIB:…) iz V., Đ. B. …, kojeg zastupa …, protiv tuženika J. (OIB:…) iz V., M. G. …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik iz V., radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave dana 28. veljače 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 14. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 01. 03. 2015. do 01. 07. 2015. bruto iznos od 715,20 eur / 5.396,18 kuna[1], zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 99,39 eur / 748,87 kuna od 15.04.2015. do isplate, na iznos od 146,08 eur / 1.100,63 kuna od 15.05.2015. do isplate, na iznos od 240,90 eur / 1.815,03 kuna od 15.06.2015. do isplate, na iznos od 133,46 eur / 1.005,53 kuna od 15.07.2015. do isplate, na iznos od 96,37 eur / 726,12 kuna od 15.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II               Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 265,45 eur / 2.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

                

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 5.396,18 kuna, zajedno sa pripadajućim kamatama. Zahtjev temelji na tvrdnjama da je tužitelj zaposlen u J. vatrogasnoj postrojbi grada V.; da sukladno čl. 128 i čl. 108 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike odredbe istog u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjuje se i na profesionalne vatrogasce, dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu; da sukladno odluci o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike od 1. travnja 2009. osnovica za obračun plaće za državne službenike i namještenike utvrđuje se u visini od 5.108,84 kune bruto primjenjivala se od 1. travnja 2009. godine; da je protivno navedenoj odluci gradonačelnik grada V. dana 28. siječnja 2014. donio odluku o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike J. vatrogasne postrojbe V. za 2014. godinu i ostalim materijalnim pravima, kojom je osnovica za izračun plaće za 2014. utvrđena u iznosu umanjenom za 5% od iznosa osnovice za 2013. godinu; da je po umanjenoj osnovici od 4.853,40 kuna zaposlenicima J. vatrogasne postrojbe grada V. vršen obračun plaće do lipnja 2017.; da, obzirom na odredbe čl. 58.a  Zakona o vatrogastvu, te odluke Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, sredstva za te namjene i danas se osiguravaju u državnom proračunu RH, slijedom čega je neupitna obveza primjene odredbi čl. 128 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike; da Zakon o radu čl. 90. st. 1. određuje da je poslodavac kojeg obvezuje Kolektivni ugovor dužan isplatiti zaposleniku plaću utvrđenu Kolektivnim ugovorom; da se prema odluci Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi sredstva osiguravaju u državnom proračunu; da je tuženik postupio nezakonito samovoljno odredivši smanjenje osnovice za obračun plaće te ju utvrdio suprotno važećoj odluci Vlade RH; da je tuženik tužitelju u razdoblju od 1. siječnja 2014. do dana podnošenja ove tužbe evidentirao i obračunavao naknadu za prekovremeni rad protivno odredbama čl. 44. st. 10-12 Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike; da je tužitelju broj prekovremenih sati utvrđivan kao razlika između stvarno odrađenog broja sati i redovnog mjesečnog fonda sati, umjesto kao razlika između stvarno odrađenog broja sati i redovnog mjesečnog fonda radnih sati koji se izračunava tako da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8; da je tužitelju obračun plaće, iako radi u turnusima i smjenama, vršen kao da radi u redovnom radnom vremenu, odnosno nije uzeto u obzir da redovni mjesečni fond radnih sati, koji je relevantan za obračun plaća službenika i namještenika koji rade u turnusima i smjenama iznosi manje od redovnog mjesečnog fonda sati.

 

2. Tužitelj predlaže da sud izvede dokaze uvidom u Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, odluku o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike od 1. travnja 2009., odluku o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaće za djelatnike javne vatrogasne postrojbe V. za 2014. godinu i ostalim materijalnim pravima, odluku Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, isplatne liste, evidencije radnog vremena, obračune plaće, evidencije o prisutnosti o radu, tumačenje zajedničke komisije, policu osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja, mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 9.7.2015., statut JVP grada V., pravilnik o plaćama radnika JVP V., pravilnik o radu JVP V., ugovor o radu, knjigovodstveno-financijskim vještačenjem.

 

3. Tuženik se protivi tužbi i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Prijedlog temelji na tvrdnjama da je tužitelj zaposlen kod tuženika; da tuženik osporava primjenu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike na reguliranje prava i obveza između stranaka; da su međusobna prava i obveze između tužitelja i tuženika uređena ugovorom o radu, Zakonom o vatrogastvu, Zakonom o radu, te općim aktima tuženika; da se pri tome Kolektivni ugovor na koji se tužitelji pozivaju u tužbi ne primjenjuje pri reguliranju prava i obveza profesionalnih vatrogasaca zaposlenih u J. vatrogasnoj postrojbi V. i s jedne strane iz razloga što se sredstva za financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova osiguravaju u proračunu grada, a sa druge strane iz razloga što sindikati državnih službi, potpisnici navedenog KU, u pogledu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca vatrogasne postrojbe V. nisu mogli kolektivno pregovarati s predstavnikom Vlade RH, već su u svezi te materije mogli pregovarati samo sa pregovaračkim odborom kojeg imenuje grad Virovitica, a sve sukladno Zakonu o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata; da je vatrogasna djelatnost stručna i humanitarna djelatnost od interesa za Republiku Hrvatski; da općinski načelnik, gradonačelnik, gradonačelnik grada Z. i župan imaju pravo i obvezu skrbiti o potrebama i interesima građana na svom području za organiziranje učinkovite vatrogasne službe; da je organiziranje učinkovite vatrogasne službe izravno Zakonom o vatrogastvu stavljeno u nadležnost lokalne i područne (regionalne) samouprave; da tuženik koji je osnovan temeljem odluke o osnivanju javne vatrogasne postrojbe od 17.12.1999. obavlja vatrogasnu djelatnost na području grada V. kao profesionalna javna vatrogasna postrojba koju je kao javnu ustanovu osnovao grad V.; da se sukladno čl. 43. Zakona o vatrogastvu sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova osiguravaju u proračunu grada; da se plaće i druga prava djelatnika ubrajaju u kategoriju redovnih troškova; da je u čl. 58.a. Zakona o vatrogastvu utvrđena obveza Vlade Republike Hrvatske da svaku godinu do 30.9. tekuće godine donese odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu sa posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini; da je grad kao osnivač javne vatrogasne postrojbe dužan osigurati sredstva za financiranje redovne djelatnosti vatrogasne postrojbe u svom proračunu; da je u čl. 45.a. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave propisano da se sredstva za pokriće rashoda za prenesene funkcije osnovnog i srednjeg školska, socijalne skrbi, zdravstva i vatrogastva, koja se prema posebnom zakonu prenose na jedinicu lokalne i područne (regionalne) samouprave, osiguravaju iz dodatnog udjela poreza na dohodak i s pozicije pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije planirane u državnom proračunu Republike Hrvatske (koju pomoć Vlada RH isplaćuje prema vlastitim kriterijima i koja pomoć ne može biti dostatna niti za plaće); da je Zakonom o vatrogastvu na grad prenesena funkcija  vatrogastva, a sredstava za pokriće rashoda prenesene funkcije vatrogastva osiguravaju se u dodatnom udjelu poreza na dohodak i s pozicija pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije planirane u državnom proračunu RH; da se predmetnim Kolektivnim ugovorom Vlada RH koja je ugovor potpisala kao poslodavac, obvezala se da će se odredbe Kolektivnog ugovora u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjivati i na profesionalne vatrogasce, dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu; da se Kolektivni ugovor ne primjenjuje na profesionalne vatrogasce zaposlene kod tuženika, jer je posebnim propisom, zakonom o vatrogastvu izrijekom navedeno da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi osiguravaju u proračunu grada, u koji se zbog obveze financiranja vatrogasne djelatnosti uplaćuje dodatni udio poreza na dohodak, te pomoć izravnanja za decentralizirane funkcije (vatrogastvo) planirane u državnom proračunu RH; da je kolektivni ugovor na koji se poziva tužitelj kao poslodavac potpisala Vlada RH; da se sindikati državnih službi u pogledu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca vatrogasne postrojbe V. nisu mogli pregovarati sa predstavnikom Vlade RH, već su u svezi te materije mogli pregovarati samo sa pregovaračkim odborom kojeg imenuje grad Virovitica; da niti nadležni ministar svojom odlukom nije proširio primjenu predmetnog Kolektivnog ugovora, što je temeljem Zakona o radu moguće; da se sredstva za plaće i materijalna prava za tužitelje ne osiguravaju u državnom proračunu, već u proračunu grada V., tako da se Kolektivni ugovor na koji se tužitelji pozivaju ne primjenjuju na njih, a pored toga Vlada RH nije mogla kolektivno pregovarati i stvarati obveze za javnu vatrogasnu postrojbu grada V., jer se radi o javnoj vatrogasnoj postrojbi koju je osnovao grad V. koju istu i financira tako da su sindikati mogli kolektivno pregovarati samo sa pregovaračkim odborom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te posljedično u slučaju postignuća dogovora sklopiti odgovarajući kolektivni ugovor.

 

4. Tuženik predlaže da su izvede dokaze uvidom u dopis grada Virovitice o 13.10.2015., dopis Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 28.10.2015., financijski plan vatrogasne postrojbe V. za 2014., 2015., 2016. i 2017., izvještaj o prihodima i rashodima, primitcima i izdacima za 2018., plan proračuna za 2019., odluku o primjeni kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava na zaposlene u javnoj ustavi vatrogasnoj postrojbi V. od 5. studeni 2004., odluku o stavljanju van snage odluke o primjeni kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava na zaposlene u javnoj ustavi vatrogasnoj postrojbi V. od 5.6.2012., policu osiguranja, financijskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja načina financiranja tuženika, te saslušanjem svjedoka A. B..

 

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. (5-6), Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike od 9. studenog 2017. (7), odluku Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike od 1. travnja 2009. (8), odluku gradonačelnika grada V. o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike J. vatrogasne postrojbe V. za 2014. godinu i ostalim materijalnim pravima od 28. siječnja 2014. (9), odluku Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2017. godini od 9. veljače 2017. (10-16), odluku Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2016. od 6. travnja 2016. (17-23), odluku Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi za 2015. od 5. veljače 2015. (24-29), odluku Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2014. od 16. siječnja 2014. (30-32), dopis grada V. od 13. listopada 2015. (43-44), izračun plaće za siječanj 2014. (33), financijski plan – izvršenje plana za 2014. (46-47), financijski plan – izvršenje plana za 2015. (48-50), financijski plan – izvršenje plana za 2016. (51-55), izvještaj o prihodima i rashodima, primitcima i izdacima (56-59), plan proračuna 2019. (60-63), bilješke uz godišnje financijske izvještaje za razdoblje 1.1.2018.-31.12.2018. (64-71), izvještaj o prihodima i rashodima, primitcima i izdacima (72-86), policu osiguranja osoba od nesretnog slučaja od 19.12.2016. (107-108), dopis Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 9. srpnja 2015. (109), Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u J. vatrogasnoj postrojbi V. (133-142), odluku gradskog poglavarstva o primjeni kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava na zaposlene u javnoj ustavi vatrogasnoj postrojbi V. od 5. studeni 2004. (143), odluku gradonačelnika grada V. o stavljanju van snage odluke o primjeni kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava na zaposlene u javnoj ustanovi vatrogasnoj postrojbi V. od 5.6.2012. (144), Pravilnik o plaćama radnika od 17. travnja 2007. (148-152), Pravilnik o radu od 23. siječnja 2003. (154-175), ugovor o radu od 16. travnja 2007. (176-177), financijsko-knjigovodstveni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka D. V., dipl. oec. (188-209), te saslušanjem svjedoka A. B. (97-98).

 

6. Nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca-voditelja vatrogasne grupe, što je utvrđeno i uvidom u ugovor o radu od 16. travnja 2007. (176-177).

 

7. Prema odredbi čl. 56. st. 1. Zakona o vatrogastvu (NN 106/99), danom početka primjene ovoga Zakona vatrogasne postrojbe - postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova nastavljaju s radom kao javne vatrogasne postrojbe općine, grada i G. Z. u kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava. Prema odredbi st. 2. istog članka, poslove i zaposlenike vatrogasnih postrojbi - postaja i ispostava Ministarstva unutarnjih poslova iz stavka 1. ovoga članka, koji su na dan primjene ovog Zakona zatečeni na poslovima u tim vatrogasnim postrojbama - postajama i ispostavama, preuzimaju općine, gradovi i G. Z. u kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava. Navedeni zakon počeo se primjenjivati od 1. siječnja 2000.

 

8. Prema odredbi čl. 58. istog zakona, sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika javnih vatrogasnih postrojbi - postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova, osiguravaju se na postojeći način u državnom proračunu do 31. prosinca 2004. godine, s time da se ukupan iznos sredstava postupno smanjuje i to:- u 2002. godini za 25%, - u 2003. godini za 50%, - u 2004. godini za 75%.

 

9. Odredbama čl. 128. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. (NN 104/2013) i čl. 108. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 9. studenog 2017. (NN 112/2017) utvrđeno je da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe ovog ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

 

10. Prema odredbi čl. 58.a Zakona o vatrogastvu (NN 106/99, 174/04), Vlada Republike Hrvatske donijet će odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini.

 

11. Uvidom u Odluke Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti Javnih vatrogasnih postrojbi (NN 15/15, 33/16, 13/17, 7/18, 2/19 I 128/19) koje su donijete temeljem odredbe čl. 58.a Zakona o vatrogastvu proizlazi da su utvrđeni minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje rashoda za zaposlene u Javnim vatrogasnim postrojbama za utuženo razdoblje, da su kriteriji utvrđivanja visine rashoda za plaće radnika Zakon o državnim službenicima i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, da sredstva za financiranje decentraliziranih funkcija javnih vatrogasnih postrojbi njihov osnivač ostvaruje iz dodatnog udjela u porezu na dohodak po stopi od 1%, a ako se na taj način ne osiguraju potrebna sredstva, razlika se ostvaruje iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

12. Na temelju iskaza svjedoka A. B. (97-98) utvrđeno je da je osnivač tuženika podnosio zahtjev za povećanje novčanih sredstava na ime pomoći iz Državnog proračuna odnosno povećanje iznosa dodatnih sredstava izravnanja za decentralizirane funkcije u Državnom proračunu, koji zahtjev nije usvojen.

 

13. Nije sporno da je gradonačelnik G. V., pozivom na odredbu čl. 39. Statuta G. V., dana 5. lipnja 2012. donio Odluku o stavljanju van snage Odluke o primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava na zaposlene u J. ustanovi V. postrojbi V. (144) te je, pozivom na istu odredbu Statuta Grada Virovitice, donio i Odluku o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike J. vatrogasne postrojbe V. za 2014. godinu i ostalim materijalnim pravima od 28. siječnja 2014. (9).

 

14. Donošenje navedenih odluka imalo je za posljedicu smanjenje plaće zaposlenima kod tuženika.

 

15. Prema prihvaćenoj sudskoj praksi, poslodavac nema ovlasti jednostranom odlukom smanjiti plaću, jer se odredbe ugovora o radu mogu promijeniti samo suglasnom voljom stranaka.

 

16. Tuženik tijekom postupka tvrdi da je Kolektivni ugovor na koji se poziva tužitelj, kao poslodavac potpisala Vlada RH, te kako je Zakonom o vatrogastvu izrijekom navedeno da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi osiguravaju u proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, proizlazi da sindikati državnih službi u pogledu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca u konkretnom slučaju nisu mogli pregovarati s predstavnikom Vlade RH, već su u svezi te materije mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje G. V., a kako to zahtijevaju odredbe Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (ranije Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje), te da se iz tog razloga u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba tog Kolektivnog ugovora navedena u odjeljku 9. obrazloženja ove presude.

 

17. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

 

18. Prema odredbi st. 2. istog članka, ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu.

 

19. Pravilnik o radu od 23. siječnja 2003. (154-175) ne sadrži odredbe o načinu utvrđivanja plaće zaposlenicima tuženika.

 

20. Prema odredbi posebnog akta i to čl. 6. st. 1. Pravilnika o plaćama J. ustanove V. postrojbe V. od 17. travnja 2007. (148-152), plaću radnika Vatrogasne postrojbe čini osnovna plaća umnožena koeficijentom pojedinog radnog mjesta, te je odredbom čl. 15. utvrđena visina koeficijenta prema nazivima radnih mjesta, a prema odredbi čl. 10., na pitanja plaća i drugih primanja i naknada na temelju rada, a koja nisu uređena ovim Pravilnikom primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovori.

 

21. Iz navedenog proizlazi da Pravilnikom o radu odnosno Pravilnikom o plaćama tuženika nisu u cijelosti utvrđena osnove i mjerila za isplatu plaća radnicima tuženika, te da nije uređeno pitanje osnovne plaće, tako da se za to pitanje upućuje na primjenu općih propisa i kolektivnih ugovora.

 

22. Nije sporno da sa G. V. nije sklopljen poseban kolektivni ugovor kojim bi se uredile plaće i druga materijalna prava zaposlenika tuženika.

 

23. Prihvaćajući činjenicu da Vlada RH doista nije poslodavac tužitelja, te prihvaćajući da su sindikati u pogledu plaća i materijalnih prava mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje G. V., ovaj sud nalazi da kolektivni ugovor koji bi se mogao primijeniti u konkretnom slučaju nije sklopljen.

 

24. Prema odredbi čl. 90. st. 3. Zakona o radu, ako plaća nije određena na način iz stavka 1. i 2. (propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu), a ugovor o radu ne sadržava dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću.

 

25. Uvidom u ugovor o radu koji je između stranaka sklopljen 16. travnja 2007. (176-177), utvrđeno je da je člankom 5. istog ugovora određeno da se u svezi s mjerilima i kriterijima za obračun plaća zaposlenika, dodacima na plaću, razdobljima isplate primanja na koja zaposlenik ima pravo i ostalim pravima u svezi s plaćom i drugim naknadama, primjenjuju odredbe Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika Javne ustanove Vatrogasne postrojbe Virovitica.

 

26. Iz navedenog jasno proizlazi da ugovor o radu ne sadržava dovoljno podataka na temelju kojih bi se mogla odrediti plaća tužitelju, tako da je tuženik tužitelju, temeljem odredbe čl. 90. st. 3. Zakona o radu, dužan isplatiti primjerenu plaću.

 

27. Prema odredbi čl. 90. st. 4. Zakona o radu, pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

 

28. Prema tome, iz odredbe čl. 90. Zakona o radu ne proizlazi ovlaštenje gradonačelnika G. V. da svojom odlukom utvrđuje visinu osnovne plaće zaposlenicima tuženika, pa tako niti tužitelju. Takvo ovlaštenje ovaj sud nije našao niti u odredbi čl. 39. Statuta G. V..

 

29. Slijedom navedenog, budući da plaća tužitelju u utuženom razdoblju nije određena propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu niti ugovorom o radu, ima se primijeniti primjerena plaća, koja se redovito isplaćuje za jednaki rad.

 

30. Budući da se je profesionalnim vatrogascima u Republici Hrvatskoj plaća u utuženom razdoblju redovito isplaćivala primjenom odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz odjeljka 9. obrazloženja ove presude, osim ako je jedinica lokalne samouprave sa sindikatima sklopila poseban kolektivni ugovor kojim se pitanja plaća profesionalnih vatrogasaca uređuju na povoljniji način, te je i tužitelju isto tako do donošenja odluke gradonačelnika G. V. iz odjeljka 13. obrazloženja ove presude plaća bila isplaćivana primjenom odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, ovaj sud nalazi da je upravo tako utvrđena plaća ta plaća koja se ima smatrati primjerenom u konkretnom slučaju.

 

31. Radi utvrđivanja visine primjerene plaće tužitelju provedeno je financijsko vještačenje koje je proveo stalni sudski vještak za knjigovodstvo i financije D. V., dipl.oec. (188-209).

 

32. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije D. V., dipl.oec. (188-209) utvrđeno je da ukupno izračunata razlika plaće iznosi 5.396,18 kuna bruto, taksativno po mjesecima kao pod točkom I. izreke.

 

33. Stoga je presuđeno kao u izreci.

             

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se sastoje od troškova za financijsko vještačenje u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

U Virovitici 14. travnja 2023. 

 

                                                                                                                                              S u d a c

        Mirjana Jelavić

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi  putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.    

             

Dostaviti:

1. S., Z., T. kralja P. K. I. br. …

2. Ž. P., odvjetnik iz V.

3. Porezna uprava Virovitica, nakon pravomoćnosti