DRŽAVNI HIDROMETEOROLOŠKI ZAVOD
2424
Na temelju članka 9. stavka 2. Zakona o meteorološkoj i hidrološkoj djelatnosti (»Narodne novine« br. 66/19), glavna ravnateljica Državnog hidrometeorološkog zavoda, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za zaštitu okoliša klasa: 011-01/21-01/748 urbroj: 517-14-1-21-2 od 3. studenoga 2021. godine, donijela je
ODLUKU
O PROGRAMU RADA METEOROLOŠKIH, HIDROLOŠKIH, METEOROLOŠKO-OCEANOGRAFSKIH I FENOLOŠKIH POSTAJA
I. UVOD
Ovom Odlukom utvrđuje se Program rada meteoroloških, hidroloških, meteorološko-oceanografskih i fenoloških motrenja na motriteljskim postajama, gustoća motrenja i motriteljsko razdoblje.
Program rada državnih meteoroloških mreža obuhvaća meteorološke elemente i pojave koji se motre (mjere ili opažaju) i termine meteoroloških motrenja po koordiniranom univerzalnom vremenu (UTC), srednjoeuropskom vremenu (SEV) i po srednjem mjesnom vremenu (SMV) te prostornu raspodjelu meteoroloških, meteorološko-oceanografskih i fenoloških postaja.
Program rada državnih hidroloških mreža obuhvaća: hidrološke elemente i pojave koji se motre (mjere ili opažaju), učestalost motrenja unutar motriteljskog razdoblja te kriterije gustoće mreža. Terminska motrenja su po srednjoeuropskom vremenu (SEV).
II. PROGRAM RADA METEOROLOŠKE POSTAJE
Državna mreža meteoroloških postaja, prema programu rada, dijeli se na mrežu:
1. Prizemnih meteoroloških postaja;
2. Visinskih meteoroloških postaja;
3. Daljinskih meteoroloških postaja;
4. Visinsko-daljinskih meteoroloških postaja.
1. Mrežu prizemnih meteoroloških postaja čini:
a) Mreža glavnih meteoroloških postaja
Glavne meteorološke postaje (glavne klimatološke postaje) su prizemne meteorološke postaje na kojima se glavnina motrenja obavlja u prizemnom sloju atmosfere od tla do 10 metara visine sukladno Naputku za mjerenja i opažanja na glavnim meteorološkim postajama.
Program rada glavne meteorološke postaje obuhvaća mjerenja:
• smjera i brzine vjetra na 10 metara iznad tla;
• temperature zraka na 2 metra iznad tla;
• ekstremne (minimalne i maksimalne) temperature zraka na 2 metra iznad tla;
• minimalne temperature zraka na 5 centimetara iznad tla;
• temperature tla na dubinama 2, 5, 10, 20, 30, 50 i 100 centimetara;
• temperature vode ako za to postoje uvjeti;
• tlaka zraka na razini barometra;
• relativne vlažnosti zraka ili temperature mokrog termometra na 2 metra iznad tla;
• relativne vlažnosti tla;
• oborine (količina i intenzitet);
• snježnog pokrivača (ocjena pokrivenosti tla snijegom; visina snježnog pokrivača i gustoća snijega);
• trajanja sijanja Sunca i komponenti Sunčeva i Zemljina zračenja;
• isparavanje s vodene površine.
Program rada glavne meteorološke postaje obuhvaća opažanja:
• sadašnjeg vremena;
• prošlog vremena;
• oblaka: naoblaka i vrsta oblaka;
• visine podnice oblaka, a u brdsko-planinskim područjima i vrha oblaka ako su oblaci ili magla niži od nadmorske visine postaje;
• vidljivosti;
• atmosferskih pojava;
• stanja tla;
• jačine i smjera vjetra;
• stanja mora na obalnim postajama ako za to postoje uvjeti.
Po standardima Svjetske meteorološke organizacije na glavnim se meteorološkim postajama motrenja u pravilu obavljaju minimalno svaka tri sata i to u 0000, 0300, 0600, 0900, 1200, 1500, 1800 i 2100 sat po UTC-u ili češće. Atmosferske pojave opažaju se tijekom cijeloga dana po srednjem mjesnom vremenu (SEV). Za potrebe sinoptičke analize i prognoze vremena i razmjenu meteoroloških podataka u približno realnom vremenu tlak zraka se motri u punom satu, a ostali meteorološki elementi koji se dostavljaju za potrebe analize i prognoze vremena motre se u desetminutnom razdoblju prije punog sata prema UTC-u. Glavne meteorološke postaje se nazivaju i »prizemne sinoptičke meteorološke postaje«, a satni termini po UTC-u nazivaju se sinoptičkim terminima.
Glavne meteorološke postaje s mehaničkim autografima i automatskim meteorološkim sustavima kontinuirano mjere pojedine meteorološke elemente prema programu rada postaje. Podaci s automatskih meteoroloških sustava dostupni su u realnom vremenu, a zapisuju se i pohranjuju u 10 – minutnim intervalima.
Program rada glavne meteorološke postaje obuhvaća program rada klimatološke postaje te se one nazivaju i glavne klimatološke postaje. Ako se srednje mjesno vrijeme na glavnoj meteorološkoj postaji znatno razlikuje od vremena po SEV-u za klimatološke potrebe se obavljaju dodatna motrenja u 7, 14 i 21 sat po srednjem mjesnom vremenu. Program rada glavne meteorološke postaje obuhvaća i program rada kišomjerne meteorološke postaje.
Glavne meteorološke postaje koje se nalaze na nadmorskoj visini većoj od 800 m i na kojima se mjere i opažaju meteorološki elementi povezani s proučavanjem snijega i meteoroloških pojava koje se javljaju u planinskoj klimi nazivaju se planinske meteorološke postaje.
Prema standardima Svjetske meteorološke organizacije glavne meteorološke postaje raspoređuju se na srednjoj udaljenosti od 50 kilometara ali ne većoj od 60 kilometara.
b) Mreža meteoroloških opservatorija
Meteorološki opservatorij su meteorološke postaje na kojima se obavljaju složena istraživanja procesa u atmosferi i izvodi više vrsta programa rada meteoroloških postaja. Meteorološki opservatorij uz program rada glavne meteorološke postaje obuhvaća i program rada visinske meteorološke postaje te provodi specijalna i istraživačka mjerenja. U mrežu meteoroloških opservatorija spadaju i meteorološko-aerološki opservatoriji na kojim se uz program rada glavne meteorološke postaje provode programi mjerenja visinskih i visinsko-daljinskih meteoroloških postaja.
Prostorna raspodjela meteoroloških opservatorija ovisi o potrebi za prikupljanjem podataka i stručnim kriterijima specijalnih i istraživačkih mjerenja, a meteorološka motrenja obavljaju se najmanje 10 godina bez promjene reprezentativnosti lokacije koja bi utjecala na homogenost niza podataka.
c) Mreža glavnih agrometeoroloških postaja
Glavna agrometeorološka postaja je postaja na kojoj je uz program rada glavne meteorološke postaje uključen program fenološke postaje te se obavljaju neka ili sva mjerenja i opažanja:
• temperature i relativne vlažnosti zraka na raznim visinama u prizemnom sloju;
• vlage u tlu;
• smjera i brzine vjetra na različitim visinama;
• isparavanja iz tla i evapotranspiracije.
Program rada glavne agrometeorološke postaje utvrđuje se ovisno o prevladavajućoj poljoprivrednoj kulturi u okolici, klimatskim i pedološkim uvjetima i reljefu.
Prostorna raspodjela glavnih agrometeoroloških postaja ovisi o raspodjeli poljoprivrednih kultura i šuma, klimatskim i pedološkim specifičnostima područja, nadmorskoj visini i reljefu.
Glavne agrometeorološke postaje postavljaju se na mjestima na kojima su osigurani uvjeti za opažanje u dužem razdoblju. Svaka agrometeorološka postaja mora raditi najmanje 10 godina, a uvjeti opažanja ne smiju se mijenjati u toj mjeri da utječu na homogenost niza podataka.
d) Mreža klimatoloških postaja
Klimatološka postaja je prizemna meteorološka postaja na kojoj se motrenja meteoroloških elemenata obavljaju za potrebe klimatologije i agrometeorologije sukladno Naputku za rad klimatoloških postaja.
Program rada klimatološke postaje obuhvaća mjerenja:
• smjera i brzine vjetra na 10 m iznad tla;
• temperature zraka na 2 m iznad tla;
• ekstremne (minimalne i maksimalne) temperature zraka na 2 metra iznad tla;
• minimalne temperature zraka na 5 centimetara iznad tla (prema potrebi);
• temperatura tla na dubinama 2, 5, 10, 20, 30, 50 i 100 centimetara (prema potrebi);
• relativne vlažnosti zraka na 2 m iznad tla;
• količine oborine
• isparavanja (po potrebi);
• visine snježnog pokrivača.
Program rada klimatološke postaje obuhvaća opažanja:
• atmosferskih pojava;
• naoblake;
• jačine i smjera vjetra.
Meteorološka motrenja na klimatološkim postajama obavljaju se u klimatološkim terminima: 7, 14 i 21 sat po srednjem mjesnom vremenju (SMV). Atmosferske pojave opažaju se tijekom cijeloga dana, a zapisivanje njihovog početka i trajanja bilježi se po SEV-u.
Klimatološke postaje s automatskim meteorološkim sustavima kontinuirano mjere pojedine meteorološke elemente prema programu rada postaje. Podaci s automatskih meteoroloških sustava dostupni su u realnom vremenu, a zapisuju se i pohranjuju u 10-minutnim intervalima.
Klimatološke postaje raspoređuju se na srednjoj udaljenosti od 30 kilometara. Za svako klimatsko područje određuje se najmanje jedna klimatološka postaja kao referentna. Klimatsko područje je područje na Zemlji s pretežno homogenim klimatskim uvjetima. Na referentnim klimatološkim postajama motrenja se obavljaju neprekidno najmanje 50 godina, a reprezentativnost lokacije ne smije se mijenjati u toj mjeri da utječu na homogenost niza podataka.
e) Mreža kišomjernih postaja
Na kišomjernoj postaji obavljaju se opažanja i mjerenja:
• oborine (vrsta i količina);
• visine snježnog pokrivača;
• atmosferskih pojava.
Meteorološka motrenja na kišomjernim postajama obavljaju se u 7 sati po srednjoeuropskom vremenu (SEV), a atmosferske pojave se opažaju cijeloga dana sukladno Naputku za rad na kišomjernoj postaji.
Kišomjerne postaje s automatskim meteorološkim sustavima kontinuirano mjere pojedine meteorološke elemente prema programu rada postaje. Podaci s automatskih meteoroloških sustava dostupni su u realnom vremenu, a zapisuju se i pohranjuju u 10-minutnim intervalima.
Prosječna udaljenost između kišomjernih postaja je između 10 i 15 kilometara, a u planinskim područjima treba biti i manja.
U mrežu kišomjernih postaja spada mreža postaja s totalizatorima. Totalizatori su instrumenti za prikupljanje i mjerenje količine oborine za dulje razdoblje od pola ili cijele godine na nenaseljenim ili teško pristupačnim područjima gdje nema mogućnosti mjerenja količine oborine kao na kišomjernoj postaji.
Mjerenje količine oborine na postajama s totalizatorima obavlja se prema mogućnostima pristupu totalizatoru i početku odnosno završetku pojave leda na mjestu na kojem je postavljen. Jesensko pražnjenje je obvezno, jer se hidrološka godina računa od 1. listopada do 30. rujna.
f) Mreža zrakoplovnih meteoroloških postaja
Program rada zrakoplovnih meteoroloških postaja obuhvaća meteorološka motrenja po programu glavne meteorološke postaje. Dodatno se mjeri ili opaža vidljivost uzduž uzletno-sletne staze. Učestalost motrenja je svakih pola sata. Pored redovitih meteoroloških motrenja obavljaju se dopunska mjerenja i opažanja u slučaju znakovite promjene vjetra, vidljivosti, vidljivosti uzduž uzletno-sletne staze, sadašnjeg vremena, naoblake, vrste i visine podnice oblaka i temperature zraka.
Zrakoplovne meteorološke postaje opremljene su automatskim meteorološkim sustavima za kontinuirano mjerenje pojedinih meteoroloških elemenata prema programu rada postaje.
Zrakoplovne meteorološke postaje nalaze se na reprezentativnom mjestu u blizini uzletno-sletnih staza.
2. Mreža visinskih meteoroloških postaja
Mrežu visinskih meteoroloških postaja čine radiosondažne meteorološke postaje. Radiosondažne meteorološke postaje su visinske meteorološke postaje na kojima se mjerenja obavljaju u sloju atmosfere od tla do 25-35 km visine. Program rada radiosondažnih (ili visinskih postaja) obuhvaća mjerenje atmosferskog tlaka, temperature zraka, relativne vlažnosti zraka te horizontalnog smjera i brzine vjetra.
Po standardima Svjetske meteorološke organizacije meteorološka mjerenja na radiosondažnim meteorološkim postajama obavljaju se u sinoptičkim terminima: 00, 06, 12, i 18 sati po UTC-u, a barem dva puta dnevno u 00 i 12 sati po UTC-u.
Državnu mrežu visinskih meteoroloških postaja čine postaje koje se raspoređuju na udaljenost oko 250 km.
3. Mreža daljinskih meteoroloških postaja
Mrežu daljinskih meteoroloških postaja čine radarske meteorološke postaje. Radarske meteorološke postaje mogu uz svoj program imati i program rada glavne meteorološke postaje.
Na radarskim meteorološkim postajama se osim mjerenja intenziteta (gustoće) naoblake i procjene očekivane količine oborine na tlu, pomoću meteorološkog radara mjeri smjer i brzina visinskog vjetra. U mreži radarskih meteoroloških postaja u Hrvatskoj koriste se Doppler radari valne duljine radarske zrake 10 cm, širine 2,1° i maksimalnog dometa 240 km. Podaci se prikupljaju prostornim skeniranjem radara u formi »volume scan-a« koji se izvršava svake 15-te minute (četiri mjerenja u jednom satu), u trajanju od 5 minuta. Početna elevacija antene je 0,5°, a završna 26,4°.
Meteorološki radari raspoređuju se na preporučenoj udaljenosti 200 km ili manjoj, dok je u planinskim područjima poželjna manja udaljenost, ovisno o konfiguraciji terena. Zbog zakrivljenosti Zemljine površine i nekih tehničkih značajki instaliranih meteoroloških radara, kvaliteta radarskih mjerenja je optimalna do udaljenosti od 120 do 150 km od radara, nakon čega kvaliteta prikupljenih radarskih podataka opada.
4. Mreža visinsko-daljinskih meteoroloških postaja
U mrežu visinsko-daljinskih meteoroloških postaja spadaju meteorološke postaje s vjetrenim presječnicima, meteorološke postaje s mikrovalnim radiometrima te meteorološke postaje s LIDAR sustavima. Program rada visinsko-daljinskih meteoroloških postaja uključuje mjerenja temperature zraka, relativne vlažnosti zraka, smjera i brzine vjetra, gustoće atmosfere i količine aerosoli prema mogućnosti mjernog sustava.
Meteorološke postaje s vjetrenim presječnicima su postaje na kojima se mjerenja obavljaju u sloju atmosfere od tla do približno 5 km visine. Program rada meteorološke postaje s vjetrenim presječnikom obuhvaća mjerenja horizontalne i vertikalne komponente brzine i smjera vjetra, a mjerenja se zapisuju i pohranjuju u 30-minutnim intervalima.
Meteorološke postaje s mikrovalnim radiometrima su postaje na kojim se mjerenja obavljaju u sloju atmosfere od tla do približno 10 km visine. Program rada meteorološke postaje s mikrovalnim radiometrom obuhvaća mjerenja temperature zraka, relativne vlažnosti zraka i gustoću atmosfere.
Meteorološke postaje s LIDAR sustavima su postaje na kojima se mjerenja obavljaju u sloju atmosfere od tla do maksimalno 3 km visine. Program rada meteorološke postaje s LIDAR sustavom obuhvaća mjerenja komponenti brzine i smjera vjetra te aerosola u zraku.
Prostorna raspodjela visinsko-daljinskih meteoroloških postaja ovisi o potrebama za takvim tipovima mjerenja i podacima.
III. PROGRAM RADA METEOROLOŠKO-OCEANOGRAFSKE POSTAJE
Državna mreža meteorološko-oceanografskih postaja, prema programu rada, dijeli se na mrežu:
a) Priobalnih meteorološko-oceanografskih postaja
b) Meteorološko-oceanografskih plutača.
a) Priobalne meteorološko-oceanografske postaje
Na meteorološko-oceanografskim postajama, smještenim uz obalu, obavljaju se mjerenja i/ili opažana stanja mora izraženo prema Douglas-ovoj ljestvici stanja mora od 10 kategorija: od 0-mirno more (nema valova mora) do 9-izuzetno teško more (visina valova >14 m) te se mjeri temperatura mora. Mjerenja i opažanja obavljaju se sukladno naputku za mjerenja i opažanja na meteorološko-oceanografskim postajama. Program rada meteorološke-oceanografske postaje može obuhvaćati dio programa rada glavne ili klimatološke postaje.
Prostorna gustoća priobalnih meteorološko-oceanografskih postaja ovisi o potrebama pomorskog prometa i drugih aktivnosti na moru te razvedenosti obale, a vežu se na postojeću infrastrukturu meteoroloških postaja i svjetionika.
b) Meteorološko-oceanografske plutače
Na meteorološko-oceanografskim plutačama, koje su usidrene na odobrenim lokacijama udaljenim od obalnog područja, mjere se prizemni meteorološki podaci te oceanografski podaci fizike i biokemije mora pri površini i u dubinama mora. Program rada plutača se klasificira u grupama:
1. Meteorološka mjerenja na 2 – 5 m iznad mora:
• smjer i brzina vjetra;
• temperatura zraka;
• relativna vlažnost zraka;
• tlak zraka na razini barometra;
• komponente sunčeva zračenja (dugovalna i kratkovalna);
• horizontalna vidljivost na moru.
2. Oceanografska mjerenja smjera, brzine i perioda površinskih valova;
3. Oceanografska mjerenja vertikalnog profila morskih struja do dubine 150 m;
4. Oceanografska mjerenja pri površini mora:
• temperatura mora;
• salinitet/konduktivnost;
• otopljeni kisik;
• klorofil;
• turbiditet.
5. Oceanografska mjerenja po dubini (na minimalno 3 dubine do dubine sidrenja plutače):
• temperatura mora;
• salinitet/ konduktivnost;
• otopljeni kisik.
Podaci s meteorološko-oceanografskih plutača dostavljaju se minimalno svaka 3 sata u terminima 0000, 0300, 0600, 0900, 1200, 1500, 1800, 2100 po UTC-u, putem GSM ili satelitskih komunikacija. Za potrebe pomorske meteorološke službe podaci se dostavljaju i u satnim terminima.
Prema standardima Svjetske meteorološke organizacije mreža meteorološko-oceanografskih plutača se postavlja na područjima izraženih meteoroloških i oceanografskih fenomena, u blizini pomorskih plovnih puteva i luka i/ili na prosječnoj udaljenosti od 100 km u teritorijalnim vodama Republike Hrvatske.
IV. PROGRAM RADA FENOLOŠKE POSTAJE
Fenološka postaja je lokalitet reprezentativan za šire klimatsko-vegetacijsko područje na kojem se obavljaju fenološka motrenja. Fenološka motrenja obavljaju se na samoniklim i uzgojenim biljnim vrstama, te pčelama. Fenološka postaja formirana je odabirom postojećeg samoniklog i uzgojenog raslinja. Program rada fenoloških postaja obuhvaća opažanje faza razvoja kultiviranog i divljeg raslinja koja se obavljaju na način propisan naputkom za obavljanje fenoloških motrenja.
Udaljenost između fenoloških postaja uvjetovana je pedološkim karakteristikama područja, nadmorskom visinom kao i rasprostranjenosti poljoprivrednih kultura, a u pravilu su na srednjoj udaljenosti između 30 i 50 kilometara.
V. PROGRAM RADA HIDROLOŠKE POSTAJE
Državna mreža hidroloških postaja, prema vrsti voda koju prati, dijeli se na:
1. mrežu hidroloških postaja za praćenje stanja površinskih voda;
2. mrežu hidroloških postaja za praćenje stanja podzemnih voda.
1. Mreža hidroloških postaja za praćenje stanja površinskih voda
Na postajama za praćenje stanja površinskih voda motre se jedan ili više hidroloških elemenata, ovisno o godišnjem programu rada:
• vodostaj;
• protok vode;
• temperatura vode;
• suspendirani riječni nanos;
• granulometrijski sastav suspendiranog nanosa i nanosa s dna;
• poprečni profil korita;
• pojava leda.
Vodostaj je osnovni hidrološki element. Motri se jednom dnevno (u 7:30 sati) motriteljskim očitavanjem s vodokazne letve i/ili kontinuirano putem uređaja za analognu ili elektroničku registraciju vodostaja. Analogni uređaji, klasični limnigrafi, kontinuirano iscrtavanjem na papiru registriraju promjenu vodostaja. Elektronički mjerni uređaji registriraju i pohranjuju vrijednosti vodostaja u zadanim vremenskim intervalima, najčešće 15 minutnim, do najviše satnim. Većina postaja opremljenih elektroničkim instrumentima ima i aktivan sustav za daljinsku dojavu vodostaja.
Protok vode najčešće se mjeri povremeno, portabilnim mjeračima protoka, za poterebe definiranja regresijskog odnosa između vodostaja i protoka, tzv. krivulje protoka. Takva mjerenja moraju se provoditi po čitavoj amplitudi vodostaja, biti ravnomjerno raspoređena po godišnjim dobima, a njihov broj ovisi o promjenjivosti riječnog korita i važnosti hidrološke postaje, te se utvrđuje godišnjim planom hidroloških radova. Protok vode se na nekim postajama mjeri kontinuirano, izravnim putem, korištenjem uređaja s osjetnikom za mjerenje brzine i protoka vode.
Temperatura vode motri se jednom dnevno korištenjem termometra ili kontinuirano u zadanim intervalima na postajama s ugrađenim uređajem za elektroničku registraciju temperature vode.
Mjerenje koncentracije suspendiranog riječnog nanosa vrši se jednom dnevno ili višekratno za vrijeme trajanja vodnog vala, na osnovi analize uzorka vode zahvaćenog iz jedne točke uz obalu ili iz sredine vodotoka. Profilsko mjerenje koncentracije suspendiranog riječnog nanosa i trenutnog pronosa obavlja se istovremeno s mjerenjem protoka vode, uzimanjem uzoraka vode u više reprezentativnih točaka po dubini i širini protjecajnog profila.
Granulometrijski sastav suspendiranog nanosa i nanosa s dna određuje se povremeno, što se definira godišnjim programom hidroloških radova. Uzeti uzorci za analizu granulometrijskog sastava nanosa laboratorijski se obrađuju standardnom metodom sijanja i areometriranja.
Poprečni profil korita geodetski se, prema godišnjem programu hidroloških radova, snima na lokaciji hidrološke postaje, u profilu vodokaza ili u profilu gdje se obavljaju mjerenja protoka. Snimak poprečnog profila korita daje informacije o geometrijskim karakteristikama korita: širini vodotoka, obliku korita, koti dna i dubini vode. Uz to se provode kontrola kote nule vodokaza i visinske usklađenosti vodokaznih letvi. Usporedbom poprečnih profila postaje prate se morfološke promjene u koritu.
Pojava leda prati se u sklopu mjerenja temperature vode na određenim hidrološkim postajama tijekom zimskog razdoblja. Svakodnevnim motriteljskim opažanjima pojava leda bilježi se u okviru tri kategorije: led uz obalu, ledohod i ledostaj.
Za uspostavu mreže hidroloških postaja za praćenje stanja površinskih voda od interesa za Republiku Hrvatsku mjerodavni su standardi Svjetske meteorološke organizacije te specifični državni interesi.
Kriteriji za uspostavu:
– na dugim dionicama vodotoka uzduž kojih nema većih pritoka, hidrotehničkih objekata i velikih naselja (do 10 000 stanovnika), postaje se raspoređuju na udaljenosti od 40 do 50 km;
– u planinskim krajevima postaje trebaju pratiti otjecanje sa slivne površine od 300 do 1000 km2, a u nizinskim područjima otjecanje sa slivne površine od 1000 do 2500 km2;
– na vodotocima presječenim državnom granicom postaje su na dionici gdje vodotok ulazi u Republiku Hrvatsku ili iz nje izlazi;
– postaje se uspostavljaju nizvodno od ušća većih pritoka, pred ušćem rijeke u more, jezero, akumulaciju ili drugu rijeku izvan zone usporenog toka;
– uzvodno i nizvodno od hidrotehničkih objekata izgrađenih na riječnom koritu;
– na mjestu istjecanja rijeke iz prirodnog jezera.
2. Mreža hidroloških postaja za praćenje stanja podzemnih voda
Na hidrološkim postajama za praćenje stanja podzemnih voda motre se, prema godišnjem programu rada:
• razina podzemne vode;
• temperatura podzemne vode.
Razina podzemne vode mjeri se na piezometarskim lokacijama dva puta tjedno, ponedjeljkom i četvrtkom, jednom dnevno. Na mjernim mjestima opremljenima elektroničkim uređajima razina podzemne vode registrira se svakodnevno, u satnim intervalima.
Temperatura podzemne vode mjeri se na postajama s ugrađenim elektroničkim uređajem za registraciju temperature podzemne vode, svakodnevno, u satnim intervalima.
Za uspostavu mreže hidroloških postaja za praćenje stanja podzemnih voda od interesa za Republiku Hrvatsku mjerodavni su standardi Svjetske meteorološke organizacije te specifični državni interesi.
Kriteriji za uspostavu:
– područja u kojima se snažno zadire u prirodni režim podzemnih voda uslijed eksploatacije vode i izgrađenosti hidrotehničkih objekata pokrivaju se jednim piezometrom na svakih 2 km2;
– područja velike izdašnosti plićeg vodonosnog kompleksa i područja intenzivne poljoprivredne proizvodnje uz primjenu melioracijskih mjera, pokrivaju se jednim piezometrom na svakih 10 km2;
– ostala područja pokrivaju se jednim piezometrom na svakih 25 km2;
– postaje se postavljaju u aluvijalnim područjima presječenima državnom granicom.
VI. ZAVRŠNA ODREDBA
Ova Odluka stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 920-01/21-30/06 Urbroj: 554-01/03-21-1 Zagreb, 20. prosinca 2021.
Glavna ravnateljica dr. sc. Branka Ivančan-Picek, v. r.
Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_12_142_2424.html