- 1 -              Revd 588/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 588/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Š. iz S. B., OIB  ..., koju zastupa punomoćnik K. P., odvjetnica u S. B., protiv tuženice Specijalističke ordinacije opće medicine M. D., dr. med. spec. opće medicine, S. B., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici I. Đ. V. i K. B., odvjetnici u S. B., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-6/2020-2 od 14. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-97/2019-12 od 6. studenoga 2019., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice D. Š.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-6/2020-2 od 14. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-97/2019-12 od 6. studenoga 2019.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužiteljica postavlja četiri pitanja, koja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:

 

''Da li je poslodavac, odnosno tužena, sukladno rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske od 28. lipnja 2006. godine (NN 89/2006) bila obvezna svoju djelatnost obavljati kao javnu službu(točka 4.2. Rješenja Ustavnog suda RH)?

 

Da li je poslodavac koji obavlja javnu službu, konkretno u ovoj pravnoj stvari tužena, bila u obvezi osigurati zaposlenika, odnosno tužiteljicu, od posljedica nesretnog slučaja za vrijeme obavljanja rada kao i u slobodno vrijeme tijekom 24 sata u skladu sa čl. 72. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama(NN 128/2017)?

 

Da li se članak 1. granskog, Kolektivnoj ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuje na tuženu, a koja glasi:

 

''Ovim Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: Ugovor) uređuje se prava i obveze iz rada i osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja za koja se sredstva u iznosu većem od pedeset posto troškova za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u državnom proračunu.

 

Pod sredstvima koja se u iznosu većem od pedeset posto troškova za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u državnom proračunu podrazumijevaju se i sredstva koja se temeljem ugovora o provođenju zdravstvene zaštite ostvaruju od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod)''. A sve sukladno odredbama iz Rješenja Ustavnog suda od 28. lipnja 2006.(NN 89/2006)?

 

Da li je zakonski i ustavnopravno osnovano uspoređivati status tužene gdje ista ističe da je zdravstveni radnik privatne prakse, s drugim privatnim poduzetnicima, ukoliko ista obavlja javnu službu u okviru djelatnosti zdravstva?''

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice radi pretrpljene ozljede 5. veljače 2018. uslijed koje je ozljede tužiteljica trpjela fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, koju naknadu potražuje od tuženice kao svoga poslodavca, temeljem odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja odnosno odredbi čl. 72. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'', broj 128/2017).

 

6. Nižestupanjski sudovi odbijaju postavljeni tužbeni zahtjev, uz utvrđenje da se u konkretnom slučaju ne radi o šteti kao posljedici provođenja zdravstvene zaštite nastale na radnom mjestu tužiteljice, već o nezgodi koju je tužiteljica zadobila izvan radnog vremena, kod kuće, slijedom čega da tuženica nije pasivno legitimirana u ovome postupku za isplatu tražene naknade štete. Zaključak je nižestupanjskih sudova da i u slučaju da je postojala obveza tuženice na zaključivanje police za osigurani slučaj, da bi u tom slučaju tužiteljica mogla potraživati samo isplatu osigurane svote nastale za osigurani slučaj po osnovi trajnog invaliditeta, smrti ili slično, ali ne i naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno tjelesno zdravlje.

 

7. S obzirom na sve navedeno, odgovor na postavljena pitanja nije od utjecaja na odluku o konkretnom sporu.

 

8. Stoga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je ovaj sud temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 387. st. 3. i 5. riješio kao u izreci.

 

Zagreb, 28. ožujka 2023.

 

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina