NN 126/2021 (24.11.2021.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima

HRVATSKI SABOR

2134

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 12. studenoga 2021.

Klasa: 011-01/21-01/85

Urbroj: 71-10-01/1-21-2

Zagreb, 17. studenoga 2021.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA

Članak 1.

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) u članku 1.a podstavak 4. mijenja se i glasi:

» – Direktiva (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 136, 22. 5. 2019.),«.

Članak 2.

Iza članka 399. ispod naslova »2. Odgovornost za materijalne nedostatke« dodaje se članak 399.a s naslovom iznad njega koji glase:

»Pojmovi

Članak 399.a

U smislu primjene odredbi o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari i komercijalnog jamstva pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa ugovor o kupoprodaji izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti,

2. potrošački ugovor je ugovor koji sklapaju potrošač i svaka fizička ili pravna osoba koja djeluje u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja djeluje u ime ili za račun te osobe,

3. proizvođač je osoba koja je izradila stvar, uvezla stvar na područje Europske unije i svaka druga osoba koja se predstavlja kao proizvođač time što na stvar stavlja svoje ime, zaštitni znak ili drugi razlikovni znak,

4. digitalni sadržaj su podaci koji se proizvode i isporučuju u digitalnom obliku,

5. digitalna usluga je:

a) usluga kojom se potrošaču omogućuju stvaranje, obrada i pohrana podataka u digitalnom obliku ili pristup njima ili

b) usluga kojom se omogućuje dijeljenje ili bilo koja druga interakcija s podacima u digitalnom obliku koje učitava ili stvara potrošač ili drugi korisnici te usluge,

6. kompatibilnost je sposobnost stvari da funkcionira s hardverom ili softverom s kojima se obično koristi stvar iste vrste, a da tu stvar, hardver ili softver pritom nije potrebno konvertirati,

7. funkcionalnost je sposobnost stvari da izvršava funkcije s obzirom na svoju svrhu,

8. interoperabilnost je sposobnost stvari da funkcionira s hard­verom ili softverom drukčijim od onih s pomoću kojih se obično koristi stvar iste vrste,

9. trajni nosač podataka je svako sredstvo koje kupcu ili prodavatelju omogućuje da informacije, koje su toj osobi osobno upućene, pohrani tako da im može pristupati tijekom razdoblja koje odgovara svrhama za koje su te informacije namijenjene i koje omogućuje nepromijenjeno reproduciranje pohranjenih informacija,

10. trajnost je sposobnost stvari da zadrži svoje funkcije i radne značajke tijekom uobičajene upotrebe,

11. besplatno znači bez troškova potrebnih za uklanjanje nedostatka, a posebno bez poštanskih troškova te troškova prijevoza, rada ili materijala.«.

Članak 3.

U članku 400. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke neovisno o tome je li ugovorom prenio ili se obvezao prenijeti kupcu stvar u vlasništvo, a kupac platio ili se obvezao platiti njezinu cijenu.«.

Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. do 12. koji glase:

»(4) Kod potrošačkih ugovora prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke prema pravilima propisanima za ugovor o kupoprodaji i kada je riječ o ugovoru za isporuku stvari koju je tek potrebno izraditi ili proizvesti, neovisno o tome je li po općim pravilima riječ o ugovoru o kupoprodaji, ugovoru o djelu ili drugom ugovoru.

(5) Odredbe ovoga Zakona o odgovornosti za materijalne nedostatke ne primjenjuju se na potrošačke ugovore za isporuku digitalnih sadržaja ili digitalnih usluga, osim ako je predmet ugovora o kupoprodaji pokretna stvar u koju je ugrađen digitalni sadržaj ili digitalne usluge ili su povezani sa stvari tako da bi odsutnost tog digitalnog sadržaja ili te digitalne usluge onemogućila funkcioniranje te stvari i koji se isporučuju na temelju ugovora o kupoprodaji, neovisno o tome isporučuje li takav digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu prodavatelj ili treća strana (stvar s digitalnim elementima).

(6) U slučaju stvari s digitalnim elementima rizik prelazi na kupca u trenutku kada je obavljena jednokratna isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge odnosno kada je započela kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.

(7) Ako stvar treba instalirati ili montirati prodavatelj ili osoba za koju on odgovara, rizik prelazi na kupca u trenutku u kojem je dovršena instalacija odnosno montaža.

(8) U slučaju dvojbe o tome je li isporuka ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge dio potrošačkog ugovora o kupoprodaji, predmnijeva se da su digitalni sadržaj ili digitalna usluga obuhvaćeni ugovorom o kupoprodaji.

(9) Predmnijeva se da je svaki nedostatak stvari, kao i stvari s digitalnim elementima koji se pokazao u roku od jedne godine od trenutka prijelaza rizika postojao i u trenutku prijelaza rizika, osim ako prodavatelj dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka.

(10) Predmnijeva iz stavka 9. ovoga članka kod trgovačkih ugovora odnosi se na razdoblje od šest mjeseci od trenutka prijelaza rizika.

(11) Kod potrošačkih ugovora o kupoprodaji stvari s digitalnim elementima ako je ugovorena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge tijekom određenog razdoblja teret dokaza da ne postoji nedostatak digitalnog sadržaja ili digitalne usluge je na prodavatelju za vrijeme od dvije godine od prijelaza rizika, a ako je ugovorena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na rok dulji od dvije godine, teret dokaza da ne postoji nedostatak digitalnog sadržaja ili digitalne usluge je na prodavatelju za cijelo razdoblje na koje je isporuka ugovorena.

(12) Odredbe ovoga Zakona o odgovornosti za materijalne nedostatke ne primjenjuju se na potrošačke ugovore o kupoprodaji materijalnih nosača podataka koji služe isključivo kao nosači digitalnog sadržaja.«.

Članak 4.

Članak 401. mijenja se i glasi:

»(1) Nedostatak postoji:

1) ako stvar ne odgovara opisu, vrsti, količini i kvaliteti odnosno nema funkcionalnost, kompatibilnost, interoperabilnost i druge značajke kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji,

2) ako stvar nije prikladna za bilo koju posebnu namjenu za koju je potrebna kupcu i s kojom je kupac upoznao prodavatelja najkasnije u trenutku sklapanja ugovora te u odnosu na koju je prodavatelj dao pristanak,

3) ako stvar nije isporučena sa svom dodatnom opremom i uputama, uključujući upute za instalaciju, kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji ili

4) ako stvar nije isporučena s ažuriranjima kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji.

(2) Osim nedostataka iz stavka 1. ovoga članka nedostatak postoji i:

1) ako stvar nije prikladna za upotrebu u svrhe za koje bi se stvar iste vrste uobičajeno koristila, uzimajući u obzir sve propise Europske unije i propise Republike Hrvatske, tehničke standarde ili, ako takvih tehničkih standarda nema, primjenjive kodekse ponašanja u određenom području ako oni postoje,

2) ako stvar ne odgovara kvaliteti i opisu uzorka ili modela koji je prodavatelj stavio na raspolaganje kupcu prije sklapanja ugovora,

3) ako stvar nije isporučena s dodatnom opremom, uključujući ambalažu, upute za instalaciju ili druge upute, čiji primitak kupac može razumno očekivati,

4) ako stvar ne odgovara količini ili nema ona svojstva i druge značajke, uključujući one koje se odnose na trajnost, funkcionalnost, kompatibilnost i sigurnost, koji su uobičajeni za stvar iste vrste i koje kupac može razumno očekivati s obzirom na prirodu stvari te uzimajući u obzir sve javne izjave koje su dali prodavatelj ili druge osobe u prethodnim fazama lanca transakcija, uključujući proizvođača, ili koje su dane u njihovo ime, osobito u oglašavanju ili označivanju,

5) ako je stvar nepravilno instalirana odnosno montirana, a usluga instalacije odnosno montaže čini dio ugovora o kupoprodaji i obavio ju je prodavatelj ili osoba za koju on odgovara ili

6) ako je stvar za koju je bilo predviđeno da je instalira odnosno montira kupac nepravilno instalirana odnosno montirana od strane kupca, a nepravilna instalacija odnosno montaža posljedica je nedostatka u uputama koje je dostavio prodavatelj ili, u slučaju stvari s digitalnim elementima, koje je dostavio prodavatelj ili dobavljač digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.

(3) Prodavatelja ne obvezuju izjave iz stavka 2. točke 4. ovoga članka ako dokaže da nije znao niti je mogao znati za tu izjavu, ili da je do trenutka sklapanja ugovora javna izjava bila ispravljena na jednak ili usporediv način kao i kada je dana, ili da ta javna izjava nije mogla utjecati na donošenje odluke o kupnji.

(4) Kod potrošačkih ugovora nedostaci iz stavka 2. točke 1. do 4. ovoga članka ne postoje ako je, u trenutku sklapanja ugovora, potrošač bio posebno obaviješten da određeno obilježje stvari odstupa od kriterija koji se koriste za određivanje nedostataka navedenih u stavku 2. točkama 1. do 4. ovoga članka i ako je potrošač to izričito i zasebno prihvatio prilikom sklapanja ugovora.«.

Članak 5.

Iza članka 401. dodaje se članak 401.a s naslovom iznad njega koji glase:

»Ažuriranje stvari s digitalnim elementima u potrošačkim ugovorima

Članak 401.a

(1) U potrošačkim ugovorima o kupoprodaji stvari s digitalnim elementima kojima je predviđena jednokratna isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge prodavatelj je dužan obavijestiti potrošača o ažuriranjima, uključujući sigurnosna ažuriranja koja su potrebna da stvar ostane bez nedostatka, te mu osigurati ažuriranja tijekom razdoblja unutar kojeg to potrošač može razumno očekivati s obzirom na vrstu i svrhu stvari i digitalnih elemenata te uzimajući u obzir okolnosti i prirodu ugovora o kupoprodaji.

(2) Obveza osiguranja ažuriranja iz stavka 1. ovoga članka kod ugovora o kupoprodaji kojim je predviđena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na rok dulji od dvije godine traje do isteka razdoblja za koji je ugovorena isporuka, a kod ugovora kod kojih je kontinuirana isporuka ugovorena na dvije godine ili kraće razdoblje obveza osiguranja ažuriranja traje dvije godine od trenutka prijelaza rizika.

(3) Ako potrošač u razumnom roku ne instalira ažuriranja koja su mu isporučena u skladu sa stavkom 1. i 2. ovoga članka, prodavatelj nije odgovoran za nedostatak koji proizlazi isključivo iz propuštanja instalacije ažuriranja, ako je obavijestio potrošača o raspoloživosti ažuriranja i posljedicama propuštanja da ga instalira te ako propuštanje instalacije ili nepravilna instalacija ažuriranja od strane potrošača nisu posljedica nedostataka u uputama za instalaciju koje su dostavljene potrošaču.

(4) Prodavatelj ne odgovara za nedostatke iz stavka 1. i 2. ovoga članka ako je, u trenutku sklapanja ugovora, potrošač bio posebno obaviješten da određeno obilježje stvari odstupa od kriterija koji se koriste za određivanje nedostataka navedenih u stavku 1. i 2. ovoga članka i ako je potrošač to izričito i zasebno prihvatio prilikom sklapanja ugovora.«.

Članak 6.

U članku 402. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na potrošačke ugovore.«.

Članak 7.

Iza članka 404. dodaje se članak 404.a s naslovom iznad njega koji glase:

»Nedostaci stvari s digitalnim elementima s kontinuiranom isporukom digitalnog sadržaja ili digitalne usluge u potrošačkim ugovorima

Članak 404.a

(1) Ako je potrošačkim ugovorom predviđena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na rok dulji od dvije godine, prodavatelj je odgovoran za nedostatke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koji se pojave u razdoblju u kojem se digitalni sadržaj ili digitalna usluga trebaju isporučivati na temelju ugovora o kupoprodaji.

(2) Ako je potrošačkim ugovorom o kupoprodaji predviđena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge tijekom određenog razdoblja koje je kraće od razdoblja iz stavka 1. ovoga članka, prodavatelj je odgovoran za nedostatke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koji se pojave u roku od dvije godine od trenutka prijelaza rizika.«.

Članak 8.

U članku 405. riječi: »prethodna dva članka« zamjenjuju se riječima: »članka 403. i 404. ovoga Zakona«.

Članak 9.

U članku 408. stavku 2. riječi: »te ako se radi o potrošačkom ugovoru« brišu se.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»(3) Odredbe ugovora kojima se ograničava ili isključuje odgovornost za nedostatke stvari kod potrošačkog ugovora prije nego što potrošač obavijesti prodavatelja o materijalnom nedostatku stvari nisu obvezujuće za potrošača.«.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 10.

Članak 410. mijenja se i glasi:

»(1) Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je:

1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka,

2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka,

3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene,

4) izjaviti da raskida ugovor.

(2) U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

(3) Prilikom ostvarivanja prava na uklanjanje nedostatka kupac ima pravo izbora između popravka i zamjene stvari, osim ako bi odabrani način uklanjanja nedostatka bio nemoguć ili ako bi njime u odnosu na drugi način uklanjanja nedostatka prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka, značaj nedostatka i pitanje može li se popravak odnosno zamjena obaviti bez znatnih neugodnosti za kupca.

(4) Prodavatelj je ovlašten odbiti uklanjanje nedostatka ako su popravak i zamjena nemogući ili bi mu time bili prouzročeni nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka, značaj nedostatka i pitanje može li se popravak odnosno zamjena obaviti bez znatnih neugodnosti za kupca.

(5) Kupac ima pravo na sniženje cijene ili na raskid ugovora tek ako prodavatelj nije uklonio nedostatak, ili je to odbio učiniti ili nije uklonio nedostatak u skladu s člankom 410.a stavcima 2. i 3. ovoga Zakona, ako nedostatak postoji unatoč pokušaju prodavatelja da ga ukloni odnosno ako je prodavatelj izjavio da neće ukloniti nedostatak ili iz okolnosti očito proizlazi da neće ukloniti nedostatak u razumnom roku ili bez znatnih neugodnosti za kupca te ako je nedostatak tako ozbiljan da opravdava trenutačno sniženje cijene ili raskid ugovora.

(6) Kupac ima pravo uskratiti plaćanje bilo kojeg nepodmirenog dijela cijene sve dok prodavatelj ne ispuni svoje obveze po osnovi odgovornosti za materijalne nedostatke.

(7) Ako je nedostatak neznatan, kupac nema pravo na raskid ugovora, ali mu pripadaju druga prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke uključujući i pravo na popravljanje štete.

(8) Teret dokaza da je nedostatak neznatan je na prodavatelju.

(9) Troškove otklanjanja nedostatka i predaje druge stvari bez nedostatka snosi prodavatelj.«.

Članak 11.

Iza članka 410. dodaje se članak 410.a s naslovom iznad njega koji glase:

»Popravak ili zamjena

Članak 410.a

(1) Popravak ili zamjena stvari s nedostatkom provode se bes­platno, u razumnom roku od trenutka kada je kupac obavijestio prodavatelja o nedostatku te bez znatnih neugodnosti za kupca uzimajući u obzir prirodu stvari i svrhu za koju je kupcu ta stvar bila potrebna.

(2) Prilikom popravka ili zamjene kupac je obvezan staviti stvar na raspolaganje prodavatelju, a prodavatelj ju je obvezan preuzeti i snositi troškove preuzimanja.

(3) Ako je stvar s nedostatkom, koja je bila instalirana odnosno montirana na način koji je u skladu s njezinom prirodom i namjenom prije nego što se nedostatak pojavio, potrebno popraviti ili zamijeniti, obveza uklanjanja nedostatka uključuje obvezu uklanjanja stvari s nedostatkom i instalaciju odnosno montažu zamjenske ili popravljene stvari ili obvezu snošenja troškova tog uklanjanja i instalacije odnosno montaže.

(4) U slučaju zamjene stvari potrošač nije dužan platiti za uobičajenu upotrebu zamijenjene stvari tijekom razdoblja prije njezine zamjene.«.

Članak 12.

Iza članka 413. dodaje se članak 413.a s naslovom iznad njega koji glase:

»Raskid potrošačkog ugovora izjavom kupca

Članak 413.a

Ako prodavatelj u naknadnom razumnom roku ne ispuni potrošački ugovor, potrošač je ovlašten izjaviti da se ugovor raskida.«.

Članak 13.

U članku 416. stavku 2. iza riječi: »štetno,« dodaju se riječi: »ili se od kupca ne može očekivati da će zadržati samo stvar koja nema nedostatak,«.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Pravo prodavatelja iz stavka 2. ovoga članka na raskid ugovora i u pogledu ostalih stvari ne primjenjuje se na potrošačke ugovore.«.

Članak 14.

U članku 419. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

»(3) Ako kupac raskine ugovor o kupoprodaji, kupac vraća stvar prodavatelju na trošak prodavatelja.

(4) Prodavatelj kupcu nadoknađuje cijenu plaćenu za stvar nakon što primi tu stvar ili od kupca primi dokaz da je stvar poslao natrag.«.

Članak 15.

Iza članka 422. dodaje se članak 422.a s naslovom iznad njega koji glase:

»Odgovornost za materijalne nedostatke u lancu isporuke

Članak 422.a

(1) Prodavatelj u odnosu na kojeg je kupac ostvario prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke u skladu s odredbama ovoga Zakona ovlašten je ostvarivati prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke prema svojem prodavatelju (prethodni prodavatelj).

(2) Prodavatelj je ovlašten ostvarivati prava prema prethodnom prodavatelju jedino ako su i u odnosu između njega i prethodnog prodavatelja ispunjene pretpostavke odgovornosti za materijalne nedostatke.

(3) Prodavatelj je dužan bez odgađanja obavijestiti prethodnog prodavatelja o tome da je popravio ili zamijenio stvar kupcu, snizio mu cijenu odnosno da je nastupio raskid ugovora s kupcem, te mu dostaviti sve podatke važne za prosuđivanje odgovornosti za materijalne nedostatke.

(4) Prethodni prodavatelj ne odgovara za materijalne nedostatke za koje je prodavatelj odgovarao kupcu ako je od prijelaza rizika između prethodnog prodavatelja i prodavatelja prošlo više od dvije godine.

(5) Prethodni prodavatelj i prodavatelj smiju ugovarati druge rokove, isključenje, ograničenje odnosno proširenje odgovornosti.

(6) Odredbe ovoga članka primjenjuju se na odgovarajući način i u odnosu između prethodnog prodavatelja i njegova prednika.«.

Članak 16.

Naslov iznad članka 423. mijenja se i glasi: »3. Komercijalno jamstvo«.

Članak 17.

Članak 423. mijenja se i glasi:

»(1) Komercijalno jamstvo je svaka obveza kojom se prodavatelj ili proizvođač (davatelj jamstva), povrh zakonske obveze prodavatelja koja se odnosi na odgovornost za materijalne nedostatke stvari, obvezuje kupcu vratiti plaćenu cijenu ili zamijeniti, popraviti ili servisirati stvar ako ona ne zadovoljava specifikacije ili druge zahtjeve koji su navedeni u izjavi o jamstvu ili u relevantnom reklamnom materijalu koji je dostupan u trenutku ili prije sklapanja ugovora.

(2) Svako komercijalno jamstvo obvezujuće je za davatelja jamstva u skladu s uvjetima utvrđenima u izjavi o komercijalnom jamstvu i povezanom reklamnome materijalu dostupnima u trenutku ili prije sklapanja ugovora.

(3) Ako proizvođač nudi kupcu komercijalno jamstvo trajnosti za određenu stvar tijekom određenog razdoblja, proizvođač je odgovoran izravno kupcu tijekom cijelog razdoblja komercijalnog jamstva trajnosti u pogledu popravka ili zamjene stvari u skladu s člankom 410.a ovoga Zakona.

(4) Proizvođač kupcu može ponuditi povoljnije uvjete u izjavi o komercijalnom jamstvu trajnosti.

(5) Ako proizvođač jamči da će stvar zadovoljavati određene specifikacije ili druge zahtjeve tijekom određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako obveza iz jamstva ne bude uredno ispunjena, zahtijevati kako od prodavatelja tako i od proizvođača, da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda stvar koja zadovoljava specifikacije ili druge zahtjeve.

(6) Ako prodavatelj jamči da će stvar zadovoljavati određene specifikacije ili druge zahtjeve tijekom određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako obveza iz jamstva ne bude uredno ispunjena, zahtijevati od prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda stvar koja zadovoljava specifikacije ili druge zahtjeve.

(7) Ako su uvjeti utvrđeni u izjavi o komercijalnom jamstvu manje povoljni za kupca od uvjeta utvrđenih u povezanom reklamnome materijalu, komercijalno jamstvo je obvezujuće prema uvjetima utvrđenima u reklamnome materijalu koji se odnosi na komercijalno jamstvo, osim ako je prije sklapanja ugovora povezani reklamni materijal bio ispravljen na jednak ili usporediv način kao i kada je dan.

(8) Izjava o komercijalnom jamstvu dostavlja se kupcu na trajnom nosaču podataka najkasnije u trenutku predaje stvari.

(9) Izjava o komercijalnom jamstvu mora biti izražena na jednostavan i razumljiv način te sadržavati:

1) jasnu izjavu da kupac ima prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke stvari na temelju ovoga Zakona prema prodavatelju besplatno te da komercijalno jamstvo ne utječe na prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke,

2) naziv i adresu davatelja jamstva,

3) postupak koji kupac mora slijediti kako bi se komercijalno jamstvo provelo,

4) navođenje stvari na koju se primjenjuje komercijalno jamstvo i

5) uvjete komercijalnog jamstva.

(10) Neispunjenje obveza iz stavka 8. i 9. ovoga članka ne utječe na valjanost komercijalnog jamstva.«.

Članak 18.

U članku 424. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Ako stvar ne zadovoljava određenu specifikaciju ili druge zahtjeve koje je prodavatelj odnosno proizvođač jamčio, kupac može zahtijevati popravak ili zamjenu stvari tijekom jamstvenog roka, bez obzira na to kad se nedostatak pojavio.«.

Članak 19.

U članku 425. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Međutim, kad je izvršena zamjena stvari ili njezin bitni popravak, jamstveni rok počinje teći ponovno od zamjene odnosno od vraćanja popravljene stvari.«.

Članak 20.

Članak 428. mijenja se i glasi:

»Kad je u izradi stvari sudjelovalo više samostalnih proizvođača pojedinih dijelova stvari ili izvođača pojedinih radova, njihova odgovornost prema proizvođaču stvari u odnosu na te dijelove ili izvođenje tih radova prestaje kad prestane odgovornost proizvođača stvari prema kupcu.«.

Članak 21.

U članku 429. riječi: »od njega« brišu se.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Primjena ovoga Zakona

Članak 22.

Ovaj Zakon ne primjenjuje se na ugovore sklopljene prije 1. siječnja 2022.

Stupanje na snagu

Članak 23.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2022.

Klasa: 022-03/21-01/45 Zagreb, 12. studenoga 2021.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, v. r.