Poslovni broj: 10 Pr-62/2022-29

	Republika Hrvatska Općinski sud u Virovitici Virovitica, T. Masaryka 8
Poslovni broj: 10 Pr-62/2022-29

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici po sutkinji toga suda Ines Hečimović, u pravnoj stvari tužitelja R. G. (Oib: …) iz V., zastupanog po punomoćniku K. S., odvjetniku u V., protiv tužene J. v. p. G. V. (Oib: …) iz V., zastupane po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u V., radi isplate, nakon zaključenja glavne javne rasprave 22. veljače 2023., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, 22. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati ukupan bruto iznos od 6.335,41 EUR / 47.734,15 kn[1] zajedno sa kamatama koje teku do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

 

              - na iznos od 21,01 EUR (158,30 kn) od 15. kolovoza 2017. do isplate;

              - na iznos od 36,83 EUR (277,50 kn) od 15. rujna 2017. do isplate;

              - na iznos od 41,53 EUR (312,91 kn) od 15. listopada 2017. do isplate;

- na iznos od 43,34 EUR (326,55 kn) od 15. studenog 2017. do isplate;

- na iznos od 63,13 EUR (475,65 kn) od 15. prosinca 2017. do isplate;

              - na iznos od 65,39 EUR (492,68 kn) od 15. siječnja 2018. do isplate;

              - na iznos od 56,56 EUR (426,15 kn) od 15. veljače 2018. do isplate;

- na iznos od 64,99 EUR (489,67 kn) od 15. ožujka 2018. do isplate;

- na iznos od 64,58 EUR (486,58 kn) od 15. travnja 2018. do isplate;

              - na iznos od 66,42 EUR (500,44 kn) od 15. svibnja 2018. do isplate;

              - na iznos od 63,68 EUR (479,80 kn) od 15. lipnja 2018. do isplate;

- na iznos od 66,45 EUR (500,67 kn) od 15. srpnja 2018. do isplate;

- na iznos od 57,46 EUR (432,93 kn) od 15. kolovoza 2018. do isplate;

- na iznos od 66,94 EUR (504,36 kn) od 15. rujna 2018. do isplate;

- na iznos od 65,02 EUR (489,89 kn) od 15. listopada 2018. do isplate;

- na iznos od 66,63 EUR (502,02 kn) od 15. studenog 2018. do isplate;

- na iznos od 65,62 EUR (494,41 kn) od 15. prosinca 2018. do isplate;

- na iznos od 65,29 EUR (491,93 kn) od 15. siječnja 2019. do isplate;

- na iznos od 84,65 EUR (637,80 kn) od 15. veljače 2019. do isplate;

- na iznos od 99,39 EUR (748,85 kn) od 15. ožujka 2019. do isplate;

- na iznos od 96,34 EUR (725,87 kn) od 15. travnja 2019. do isplate;

- na iznos od 99,79 EUR (751,87 kn) od 15. svibnja 2019. do isplate;

- na iznos od 101,41 EUR (764,07 kn) od 15. lipnja 2019. do isplate;

- na iznos od 100,01 EUR (753,53 kn) od 15. srpnja 2019. do isplate;

- na iznos od 80,93 EUR (609,77 kn) od 15. kolovoza 2019. do isplate;

- na iznos od 97,77 EUR (736,65 kn) od 15. rujna 2019. do isplate;

- na iznos od 122,77 EUR (925,01 kn) od 15. listopada 2019. do isplate;

- na iznos od 122,70 EUR (924,48 kn) od 15. studenog 2019. do isplate;

- na iznos od 120,80 EUR (910,17 kn) od 15. prosinca 2019. do isplate;

- na iznos od 120,39 EUR (907,08 kn) od 15. siječnja 2020. do isplate;

- na iznos od 107,60 EUR (810,71 kn) od 15. veljače 2020. do isplate;

- na iznos od 125,13 EUR (942,79 kn) od 15. ožujka 2020. do isplate;

- na iznos od 121,68 EUR (916,80 kn) od 15. travnja 2020. do isplate;

- na iznos od 110,99 EUR (836,25 kn) od 15. svibnja 2020. do isplate;

- na iznos od 134,09 EUR (1.010,30 kn) od 15. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 150,25 EUR (1.132,06 kn) od 15. srpnja 2020. do isplate;

- na iznos od 148,81 EUR (1.121,21 kn) od 15. kolovoza 2020. do isplate;

- na iznos od 144,80 EUR (1.091,00 kn) od 15. rujna 2020. do isplate;

              - na iznos od 154,53 EUR (1.164,31 kn) od 15. listopada 2020. do isplate;

- na iznos od 147,89 EUR (1.114,28 kn) od 15. studenog 2020. do isplate;

- na iznos od 148,12 EUR (1.116,01 kn) od 15. prosinca 2020. do isplate;

- na iznos od 153,42 EUR (1.155,94 kn) od 15. siječnja 2021. do isplate;

- na iznos od 208,55 EUR (1.571,32 kn) od 15. veljače 2021. do isplate;

- na iznos od 201,09 EUR (1.515,11 kn) od 15. ožujka 2021. do isplate;

- na iznos od 200,61 EUR (1.511,50 kn) od 15. travnja 2021. do isplate;

- na iznos od 209,68 EUR (1.579,83 kn) od 15. svibnja 2021. do isplate;

- na iznos od 203,54 EUR (1.533,57 kn) od 15. lipnja 2021. do isplate;

- na iznos od 202,10 EUR (1.522,72 kn) od 15. srpnja 2021. do isplate;

- na iznos od 203,74 EUR (1.535,08 kn) od 15. kolovoza 2021. do isplate;

- na iznos od 163,26 EUR (1.230,08 kn) od 15. rujna 2021. do isplate;

- na iznos od 203,41 EUR (1.532,59 kn) od 15. listopada 2021. do isplate;

- na iznos od 201,44 EUR (1.517,75 kn) od 15. studenog 2021. do isplate;

- na iznos od 196,37 EUR (1.479,55 kn) od 15. prosinca 2021. do isplate;

- na iznos od 206,49 EUR (1.555,80 kn) od 15. siječnja 2022. do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 6.335,41 EUR (47.734,15 kn), sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.426,77 EUR / 10.750,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od 22. ožujka 2023. kao dana donošenja presude do isplate, sve ovo u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 1.426,77 EUR / 10.750,00 kuna i zatraženog iznosa od 1.708,20 EUR / 12.870,43 kuna.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen u J. v. p. g. V.; da mu u utuženom razdoblju tuženik nije isplaćivao plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, nego temeljem umanjene osnovice, za što nije bilo pravne osnove, da je čl. 128 i čl. 108 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano kako se odredbe istog u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjuju na profesionalne vatrogasce, dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu; da obzirom na odredbe čl. 58.a Zakona o vatrogastvu te odluke Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, sredstva za te namjene i danas se osiguravaju u državnom proračunu RH, slijedom čega je neupitna obveza primjene odredbi čl. 128 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike; da je 1. siječnja 2020. na snagu stupio Zakon o vatrogastvu (NN 125/2019) kojim je u članku 76. izričito propisano kako se osnovica za izračun plaće profesionalnih vatrogasaca utvrđuje kolektivnim ugovorom sklopljenim sa jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave, te da se, ako takav kolektivni ugovor nije sklopljen, na plaće profesionalnih vatrogasaca primjenjuje osnovica za izračun plaće državnih službenika i namještenika, da je osnovica za izračun plaće tužitelja sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odnosno sukladno sporazumu Vlade i Sindikata iznosila 5.211,02 kuna bruto za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 31. srpnja 2017., 5.315,24 kuna bruto za razdoblje 1. kolovoza 2017. do 31. listopada 2017., 5.421,54 kuna bruto za razdoblje od 1. studenog 2017., 5.584,19 kuna bruto za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2019., 5.695,87 kuna bruto za razdoblje od 1. rujna 2019., 5.809,79 kuna bruto za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. prosinca 2020., 6.044,51 kuna bruto za razdoblje od 1. siječnja 2021., da je unatoč navedenom tuženik tužitelju u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici u iznosu od 5.108,84 kuna bruto, slijedom čega tužitelj predlaže provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja, nakon kojega će specificirati tužbeni zahtjev. Predlaže sudu i da usvoji tužbeni zahtjev.

 

2. Tuženik se protivi tužbi i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Osporava primjenu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike na reguliranje prava i obveza između stranaka; da su međusobna prava i obveze između tužitelja i tuženika uređena ugovorom o radu, Zakonom o vatrogastvu, Zakonom o radu, te općim aktima tuženika; da se pri tome Kolektivni ugovor na koji se tužitelj poziva u tužbi ne primjenjuje pri reguliranju prava i obveza profesionalnih vatrogasaca zaposlenih u J. v. p. V. i to, s jedne strane iz razloga što se sredstva za financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova osiguravaju u proračunu grada, a s druge strane iz razloga što sindikati državnih službi, potpisnici navedenog KU, u pogledu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca vatrogasne postrojbe Virovitica nisu mogli kolektivno pregovarati s predstavnikom Vlade RH, već su u svezi te materije mogli pregovarati samo sa pregovaračkim odborom kojeg imenuje Grad V., a sve sukladno Zakonu o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata; da je vatrogasna djelatnost stručna i humanitarna djelatnost od interesa za R. H.; da općinski načelnik, gradonačelnik, gradonačelnik grada Z. i župan imaju pravo i obvezu skrbiti o potrebama i interesima građana na svom području za organiziranje učinkovite vatrogasne službe; da je organiziranje učinkovite vatrogasne službe izravno Zakonom o vatrogastvu stavljeno u nadležnost lokalne i područne (regionalne) samouprave; da tuženik koji je osnovan temeljem odluke o osnivanju javne vatrogasne postrojbe od 17. prosinca 1999. obavlja vatrogasnu djelatnost na području grada Virovitice kao profesionalna javna vatrogasna postrojba koju je kao javnu ustanovu osnovao grad Virovitica; da se sukladno čl. 43. Zakona o vatrogastvu sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova osiguravaju u proračunu grada; da se plaće i druga prava djelatnika ubrajaju u kategoriju redovnih troškova; da je u čl. 58.a. Zakona o vatrogastvu utvrđena obveza Vlade Republike Hrvatske da svaku godinu do 30. rujna tekuće godine donese odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu sa posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini; da je grad kao osnivač javne vatrogasne postrojbe dužan osigurati sredstva za financiranje redovne djelatnosti vatrogasne postrojbe u svom proračunu; da je u čl. 45.a. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave propisano da se sredstva za pokriće rashoda za prenesene funkcije osnovnog i srednjeg školska, socijalne skrbi, zdravstva i vatrogastva, koja se prema posebnom zakonu prenose na jedinicu lokalne i područne (regionalne) samouprave, osiguravaju iz dodatnog udjela poreza na dohodak i s pozicije pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije planirane u državnom proračunu R. H. (koju pomoć Vlada RH isplaćuje prema vlastitim kriterijima i koja pomoć ne može biti dostatna niti za plaće); da je Zakonom o vatrogastvu na grad prenesena funkcija vatrogastva, a sredstava za pokriće rashoda prenesene funkcije vatrogastva osiguravaju se u dodatnom udjelu poreza na dohodak i s pozicija pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije planirane u državnom proračunu RH; da se predmetnim Kolektivnim ugovorom Vlada RH koja je ugovor potpisala kao poslodavac, obvezala se da će se odredbe Kolektivnog ugovora u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjivati i na profesionalne vatrogasce, dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu; da se Kolektivni ugovor ne primjenjuje na profesionalne vatrogasce zaposlene kod tuženika, jer je posebnim propisom, zakonom o vatrogastvu izrijekom navedeno da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi osiguravaju u proračunu grada, u koji se zbog obveze financiranja vatrogasne djelatnosti uplaćuje dodatni udio poreza na dohodak, te pomoć izravnanja za decentralizirane funkcije (vatrogastvo) planirane u državnom proračunu RH; da je kolektivni ugovor na koji se poziva tužitelj kao poslodavac potpisala Vlada RH; da sindikati državnih službi u pogledu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca vatrogasne postrojbe Virovitica nisu mogli pregovarati sa predstavnikom Vlade RH, već su u svezi te materije mogli pregovarati samo sa pregovaračkim odborom kojeg imenuje grad Virovitica; da niti nadležni ministar svojom odlukom nije proširio primjenu predmetnog Kolektivnog ugovora, što je temeljem Zakona o radu moguće; da se sredstva za plaće i materijalna prava za tužitelje ne osiguravaju u državnom proračunu, već u proračunu grada V., tako da se Kolektivni ugovor na koji se tužitelji pozivaju ne primjenjuju na njih, a pored toga Vlada RH nije mogla kolektivno pregovarati i stvarati obveze za javnu vatrogasnu postrojbu grada V., jer se radi o javnoj vatrogasnoj postrojbi koju je osnovao grad V. koju istu i financira tako da su sindikati mogli kolektivno pregovarati samo sa pregovaračkim odborom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te posljedično u slučaju postignuća dogovora sklopiti odgovarajući kolektivni ugovor.

 

3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Dodatak III Kolektivnom ugovoru za državne službenika i namještenike (stranice 5-6), u izvadak iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 14. kolovoza 2013. (stranice 7-8), u Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za DZS od 4. siječnja 2019. (stranice 9-10), u Dodatak II Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike od 29. studenog 2019. (stranice 15-17), u Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike od 9. studenog 2017. (stranice 28-30), u Odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2017., 2018. i 2019. godini (stranice 31-52), u Sporazum o izmjenama i dopunama sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016. (stranice 53-56), u Plan proračuna za 2019. (stranice 66-69), u Bilješke uz godišnje financijske izvještaje za 2018. (stranice 70-77), vrši se uvid u dopis Povjerenstvu za utvrđivanje reprezentativnosti (stranice 78-79), u dopis Ministarstva od 28. listopada 2015. (stranica 80), u Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima za 2018. (stranice 95-109), u Odluku o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike J. v. p. V. za 2014. i ostalim materijalnim pravima (stranica 123), u Odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti Javnih vatrogasnih postrojbi u 2020. (stranice 124-128), u Tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenika i namještenika prema redoslijedu članaka (stranice 129-181), u Odluku o minimalnim financijskim standardima za financiranje rashoda javnih vatrogasnih postrojbi u 2021. (stranice 182-186), u Statut J. v. p. G. V. (stranice 199-211), pročitan je raspravni zapisnik od 20. rujna 2022. (stranice 226-227), izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje vještaka – L. P. d.o.o. od 8. siječnja 2023. (stranice 243-333) te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

 

4. Svi dokazi su cijenjeni temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; 80/22 dalje u tekstu ZPP-a).

 

5. Nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika.

 

6. Sporno je da li se na tužitelja kao profesionalnog vatrogasca primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava u utuženom razdoblju od srpnja 2017. do prosinca 2021.

 

7. Prema odredbi čl. 56. st. 1. Zakona o vatrogastvu (NN 106/99; dalje u tekstu Zov) danom početka primjene navedenog Zakona vatrogasne postrojbe - postaje i ispostave Ministarstva  nastavljaju s radom kao javne vatrogasne postrojbe općine, grada i Grada Z. u kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava.

 

              8. Prema odredbi st. 2. istog članka, poslove i zaposlenike vatrogasnih postrojbi - postaja i ispostava Ministarstva iz stavka 1. ovoga članka, koji su na dan primjene ovog Zakona zatečeni na poslovima u tim vatrogasnim postrojbama - postajama i ispostavama, preuzimaju općine, gradovi i Grad Z. u kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava.

 

9. Primjena navedenog zakona započela je 1. siječnja 2000.

 

10. Temeljem čl. 58. Zov sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika javnih vatrogasnih postrojbi - postaje i ispostave Ministarstva osiguravaju se na postojeći način u državnom proračunu do 31. prosinca 2004., s time da se ukupan iznos sredstava postupno smanjuje i to:- u 2002. za 25%, - u 2003. za 50%, - u 2004. za 75%.

 

11. Odredbama čl. 128. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. (NN 104/2013) i čl. 108. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 9. studenog 2017. (NN 112/2017) utvrđeno je da se V. R. H. obvezuje da će se odredbe kolektivnog ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

 

12. Člankom 58.a Zov propisano je da će V. R. H. donijeti odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini.

 

13. Uvidom u Odluke V. R. H. o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti Javnih vatrogasnih postrojbi (NN 15/15, 33/16, 13/17, 7/18, 2/19 I 128/19) koje su donijete temeljem odredbe čl. 58.a Zakona o vatrogastvu proizlazi da su utvrđeni minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje rashoda za zaposlene u Javnim vatrogasnim postrojbama za utuženo razdoblje, da su kriteriji utvrđivanja visine rashoda za plaće radnika Zakon o državnim službenicima i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, da sredstva za financiranje decentraliziranih funkcija javnih vatrogasnih postrojbi njihov osnivač ostvaruje iz dodatnog udjela u porezu na dohodak po stopi od 1%, a ako se na taj način ne osiguraju potrebna sredstva, razlika se ostvaruje iz Državnog proračuna R. H..

 

14. Dakle, osnivač tuženika je, uz mogućnost korištenja proračunskih sredstava, bio dužan osigurati uvjete kako bi utuženi iznos tužitelju mogao isplatiti u skladu s Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike i u skladu sa Zakonom o državnim službenicima i namještenicima.

 

15. Sud pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva nije prihvatio navode tuženika da sindikati državnih službi, potpisnici navedenog KU, u pogledu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca Vatrogasne postrojbe Virovitica nisu mogli kolektivno pregovarati s predstavnikom Vlade RH, već su u svezi te materije mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje Grad V., a sve sukladno čl. 7. st. 4. i 5. Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje (NN 82/12, 88/12), što bi značilo da odredbe KU pa tako i one u pogledu plaća i materijalnih prava, ne obvezuju osnivača tuženika.

 

16. Ovo stoga što je čl. 9. st. 3. Zakona o radu propisano da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo.

 

17. U konkretnom slučaju za tužitelja je po pitanju visine osnovice za isplatu plaće u utuženom razdoblju povoljnija primjena Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, od osnovice umanjene odlukom osnivača tuženika, odnosno od primjene odredbi Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje koje negiraju primjenu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike na tužitelja kao vatrogasca jer sindikat nije pregovarao s pregovaračkim odborom imenovanim od strane Grada V..

 

18. Stoga je sud našao tužbeni zahtjev osnovanim u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, a u pogledu njegove visine provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku L. P. d.o.o. iz B.. Pritom je vještaku zadan nalog da sačini izračun i iskaže eventualnu razliku između plaće tužitelja primjenom osnovice od 5.211,02 kuna bruto (primjena u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. srpnja 2017.), 5.315,24 kuna bruto (primjena u razdoblju od 1. kolovoza 2017. do 31. listopada 2017.), 5.421,54 kuna bruto (primjena počevši od 1. studenog 2017.), 5.584,19 kuna bruto (primjena u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2019.), 5.695,87 kuna bruto (primjena počevši od 1. rujna 2019.), 5.809,79 kuna bruto (primjena od 1. lipnja 2020. do 31. prosinca 2020.), 6.044,51 kuna bruto (primjena počevši od 1. siječnja 2021.) i plaće tužitelja primjenom osnovice od 5.108,84 kuna bruto temeljem koje mu je obračunata i isplaćena plaća u utuženom razdoblju, sve ovo taksativno po mjesecima.

 

19. Vještak je u Nalazu i mišljenju od 30. prosinca 2022. izračunao da je primjenom umanjene osnovice od 5.108,84 kuna bruto umjesto osnovice koja je u utuženom razdoblju bila u primjeni temeljem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike tužitelju nastala bruto razlika od 47.734,36 kuna.

 

20. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti jer je sačinjen u skladu s nalogom suda, objektivno, nepristrano i primjenom pravila struke.

 

21. Budući da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka, sud je isti usvojio te odlučio kao u točki I. izreke.

 

              22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

              23. Vrijednost predmeta spora iznosi 20.000,00 kuna.

 

              24 Odvjetniku uz navedenu vrijednost predmeta spora pripada nagrada u visini od 100 bodova.

 

              25. Vrijednost boda prema Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje u tekstu OT-a) iznosi 10,00 kuna do 10. studenog 2022., a od tog datuma iznosi 15,00 kuna.

 

              26. Tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), trošak sastava podnesaka od 6. rujna 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna, podnesaka od 24. siječnja 2023. i 26. siječnja 2023. u iznosu od 1.500,00 kuna po podnesku (Tbr. 8. toč. 1. OT-a), trošak zastupanja na ročištu 20. rujna 2022. u iznosu od 500,00 kuna /Tbr. 9. toč. 2. OT-a), trošak zastupanja na ročištu 22. veljače 2023. u iznosu od 1.500,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. OT-a), što sveukupno iznosi 7.000,00 kuna.

 

              27. Na navedeni iznos obračunava se PDV po stopi od 25%, što iznosi 1.426,77 EUR/ 1.750,00 kuna.

 

              28. Tužitelju pripada i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

29. Time tužitelju na ime troškova ovog postupka pripada iznos od ukupno 10.750,00 kuna.

 

              30. Tužitelju nije dosuđen trošak podneska od 8. rujna 2022. jer je od istog odustao na pripremnom ročištu u odnosu na obračun dodataka na plaću tužitelja, a u preostalom dijelu predstavljaju ponavljanje ranije iznesenih navoda, trošak podneska od 7. studenog 2022. jer nije bio nužan u postupku budući da računovodstvo izvještava sud o svim uplaćenim predujmovima u predmetu.

 

31. Također, sud je za radnje punomoćnika tužitelja primijenio vrijednost boda u vrijeme kada je radnja poduzeta našavši da odredba Tbr. 48. st. 3. OT-a krši načelo zabrane retroaktivnosti primjene propisa.

 

32. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Virovitici 22. ožujka 2023.

 

Sutkinja:

 

Ines Hečimović

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda.

 

Dostaviti:

 

1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik K. S., V.

2. Punomoćnik tužene – odvjetnik Ž. P., V.

3. Ministarstvo, nakon pravomoćnosti