- 1 -              Poslovni broj: Usž-1822/22-2

                           

Poslovni broj: Usž-1822/22-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

    P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Branke Cvitanović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. d.d. R., protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Z.,  radi zaštite osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-98/22 od 24. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-98/22 od 24. ožujka 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje – oglašavanje ništavim rješenje tuženika, klasa: UP/I-041-02/21-5/10, urbroj: 567-02/15-21-02 od 18. listopada 2021. kojim je zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka A. D. iz Z. utvrđen djelomično osnovanim (točka 1. izreke), utvrđeno da tužitelj prilikom obrade osobnih podataka A. D., odnosno kreditne kartice u svrhu rezervacije smještaja putem obrasca "garancija rezervacije" nije informirao A. D. na transparentan način o obradi osobnih podataka čime je došlo do povrede članka 13. stavka 1. (c) te stavka 2. (a) Opće uredbe o zaštiti podataka (točka 2.), naloženo tužitelju da na obrascu "garancija rezervacije" navede točnu informaciju o rokovima čuvanja podataka o kreditnoj kartici te da ukloni prozor putem kojeg se traži suglasnost za obradu podataka o kreditnoj kartici (točka 3.) te je naloženo tužitelju da postupi po točki 3. izreke u roku od 15 dana od dana dostave rješenja i da o tome obavijesti tuženika (točka 4.) dok je u preostalom dijelu zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka odbijen kao neosnovan (točka 5.).

2.              Protiv pobijane presude prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da izreka pobijanog rješenja nije jasna ni razumljiva, a sud je donoseći presudu potvrdio nezakonito pobijano rješenje. Sud nije uzeo u obzir da više nije moguće stvarno izvršenje pobijanog rješenja što je u suprotnosti s odredbom članka 128. stavak 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima, jer se u vrijeme donošenja pobijanog rješenja predmetni "obrazac garancije rezervacije" više nije koristio obzirom da je tužitelj u tijeku upravnog postupka promijenio način poslovanja i obrade osobnih podataka u svrhu garancije rezervacije na način da se predmetni obrazac prestao koristiti, pa tužitelj nije mogao izvršiti točku 3. pobijanog rješenja, jer to više nije bilo stvarno moguće. Smatra da je došlo do povrede članka 8. Zakona o općem upravnom postupku jer u postupku nije održana usmena rasprava, a pravo stranke da iznese obranu i dokaze na kojima temelji svoju obranu je temeljno načelo Europske unije, te se poziva i na članak 52. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da je podneskom od 25. svibnja 2021. obavijestio tuženika da je u tijeku prelazak na novi način obrade podataka o kreditnoj kartici te da će se podaci obrađivati putem sigurnog linka te da se prijelaz na novi način obrade očekuje u srpnju, a tužitelj nije bio obaviješten da je tuženik "nadzorne provjere obavljao 8. srpnja 2021.", niti je od tužitelja zatraženo dodatno očitovanje da li je promijenio način poslovanja ili ne. Detaljno obrazlaže način poslovanja i postupanja u procesu rezervacije i komunikacije s gostima te slanja rezervacijskog linka pa smatra da je riječ o poslovnom procesu u odnosu na koji činjenice nisu mogle biti utvrđene isključivo uvidom u mrežne stranice tužitelja. Iz tih razloga smatra da u pobijanoj presudi nije utvrđeno niti je li u vrijeme donošenja rješenja postojala povreda koja se tužitelju stavlja na teret, kao ni je li takva povreda postojala u vrijeme provođenja nadzornih aktivnosti u srpnju 2021. Predlaže da Sud uvaži žalbu.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbene navode neosnovanim, izreka rješenja je potpuno jasna u kojem dijelu je zahtjev podnositelja osnovan, a u kojem dijelu je odbijen, a Zakon o općem upravnom postupku ne nalaže da se dan obraćanja javnopravnom tijelu mora naznačiti u izreci rješenja. Izreka rješenja ima za cilj utvrditi da li je u konkretnom slučaju došlo do povrede nečijeg prava na zaštitu osobnih podataka te propisati korektivne mjere koje je dužan poduzeti voditelj obrade osobnih podataka, a ne mora sadržavati detalje o podnesenom zahtjevu koji omogućuju njegovu potpunu identifikaciju. Tuženik je jasno utvrdio povredu prava na informacije, budući da je tužitelj jasno te potpuno neistinito naveo kako se podatak o kreditnoj kartici ne pohranjuje, pa je na opisan način došlo do opisane povrede prava na zaštitu osobnih podataka. Promjena korištenja obrasca ne može promijeniti činjenicu da je opisanim načinom došlo do povrede prava na zaštitu osobnih podataka podnositelja zahtjeva budući je predmetni upravni postupak pokrenut temeljem zahtjeva podnositelja u odnosu na obradu njegovih osobnih podataka kada je pokušao rezervirati smještaj, te kasnija promjena obrasca nije relevantna u odnosu na već nastalu povredu. Ukazuje na članak 5. stavak 2. Opće Uredbe o zaštiti podataka prema kojoj je teret dokaza na voditelju obrade koji je dužan dokazati usklađenost sa svim pozitivnim propisima o zaštiti osobnih podataka. Navodi da je 30. travnja 2021. dopisom tražio očitovanje od tužitelja u kojem su iznesene sve relevantne činjenice te argumentacije podnositelja zahtjeva na pet stranica teksta, pa osporava tvrdnje da tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama. Ističe da je tuženik proveo ispitni postupak unutar kojeg je zatražio te zaprimio očitovanje tužitelja, a provođenje usmene rasprave nije bilo obvezno u ovoj upravnoj stvari. U postupku je jasno utvrđeno kako je tužitelj maliciozno informirao podnositelja zahtjeva kako se njegov podatak o kreditnoj kartici ne pohranjuje iako je istina bila sasvim suprotna te ističe da svi dokazi prileže spisu predmeta. Predlaže da Sud žalbu odbije.

4.               Žalba nije osnovana.

5.               Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka. Prvostupanjski sud je u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) omogućio strankama da se izjasne o svim pravno relevantnim činjenicama i pitanjima odlučnim za predmetnu upravnu stvar, između ostalog i održavanjem rasprave dana 24. ožujka 2022., te je pobijanu presudu obrazložio u cijelosti sukladno odredbi članka 60. stavak 4. istog Zakona.

6.              Prvostupanjski sud je potvrdio zakonitost rješenja tuženika donesenog pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 13. stavka 1. (c) i stavka 2. (a) Opće uredbe o zaštiti podataka – Uredba (EU) 2016/679 koja se primjenjuje od 25. svibnja 2018. te Zakona o provedbi Opće Uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj 42/18.) budući je u postupku neprijeporno utvrđena povreda prava na zaštitu osobnih podataka A. D. u dijelu informiranja o obradi njegovih osobnih podataka kod rezervacije smještaja putem obrasca "garancija rezervacije" od strane tužitelja slijedom čega je tuženik pravilno zahtjev imenovanog za utvrđenje povrede prava za zaštitu osobnih podataka našao u tom dijelu osnovanim i naložio tužitelju postupanje kao pod točkom 3. i 4. izreke rješenja. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovore tužitelja, koje tužitelj ponavlja i u žalbi, da je tuženik obrazložio u cijelosti svoju odluku sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.), da odluka sadrži obrazloženje u kojem je tuženik opširno dao razloge zbog kojih nalazi da je došlo do povrede u smislu naprijed navedenih odredaba Opće uredbe o zaštiti podataka, kao i da je izreka rješenja jasna i određena, a suprotna žalbenim navodima i provediva obzirom da je neprijeporno utvrđena povreda prava na zaštitu osobnih podataka podnositelja zahtjeva na opisani način, pa eventualna kasnija promjena obrasca ne utječe na već nastalu povredu, pa ukoliko je tužitelj već postupio po točki 3. izreke rješenja i o tome obavijestio tuženika prinudno izvršenje neće biti niti potrebno. Nadalje, ispravno ukazuje prvostupanjski sud da je tuženik proveo ispitni postupak jer je nakon zaprimanja zahtjeva za zaštitu prava na osobne podatke dopisom od 30. travnja 2021. zatražio očitovanje od tužitelja te se tužitelj i očitovao podneskom od 26. svibnja 2021. čime je tužitelju omogućio sudjelovanje u postupku i izjašnjavanje o svim pravno relevantnim činjenicama za predmetnu upravnu stvar te dostavljanje dokaza kojima bi potkrijepio svoje navode, a što tužitelj nije učinio, pa tako niti u odnosu na izmjenu obrasca, već je samo izrazio namjeru promjene navedene politike postupanja, a što kako je već naprijed navedeno nije od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi povreda naprijed navedene odredbe članka 13. Opće uredbe o zaštiti podataka.

7.              Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe.

8.              Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude. 

 

U Zagrebu 2. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.