Sastavljeno: 20.04.2021.

Novosti u izmjenama Zakona o energetskoj učinkovitosti objavljenim u NN 41/21

U NN 41/21 od 16.04.2021. objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti, koji stupa na snagu 24.04.2021., a najbitnije novosti su:

Tekst izmjene pogledajte ovdje, a pročišćeni tekst pogledajte ovdje.

Uz članak 1. Ovim se člankom utvrđuje transpozicija relevantnih novih odnosno izmijenjenih i dopunjenih direktiva i uredbi Europske unije.

Uz članak 2. Ovim se člankom utvrđuje da postavljanje nacionalnih okvirnih ciljeva Republike Hrvatske energetske učinkovitosti za 2020. i 2030. godinu kao i poduzimanje mjere za postizanje tih ciljeva, uvažavajući pri tome paradigmu Europske unije „energetska učinkovitost prvo“ kao i socijalne aspekte vezane uz potrošnju energije. Projekcija krajnje potrošnje energije svih oblika energije izrađena je korištenjem pristupa „odozdo prema gore“ koji omogućava sagledavanje strukturnih promjena na strani korištenja energije u različitim sektorima (npr. industrija, kućanstvo, uslužni sektor, promet), a koje su nužne za ostvarivanje ciljeva ublažavanja klimatskih promjena. Korišten je model MEAD (engl. Model for Analysis of Energy Demand) za analizu krajnje potrošnje energije potrošnje energije. Ovim se člankom također određuje da će se detaljna metodologija utvrđivanja nacionalnih okvirnih ciljeva Republike Hrvatske odrediti u Pravilniku o praćenju, mjerenju i verifikaciji ušteda energije.

Uz članak 3. Ovim se člankom jasnije definiraju pojedini pojmovi kao i određuju novi izrazi s ciljem pojašnjavanja pojedinih odnosa i definicija u području energetske učinkovitosti.

Uz članak 4. Ovim se člankom Prijedlog zakona usmjerava na proširenje obveza Ministarstva vezanih uz izradu Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana te izvještavanja u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 33 2018/1999), kao i javnog objavljivanja izvješća na godišnjoj razini u skladu s člankom 7. Direktive (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (SL L 328, 21.12.2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2018/2002).

Uz članak 5. Ovim se člankom utvrđuje obveza Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Fond) da svoje poslovanje u potpunosti uskladi s odredbama Nacionalnog akcijskog plana za energetsku učinkovitost, kao i programima energetske obnove zgrada, koji su glavne alternativne mjere politike energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj. Fondu se također jasno propisuje obveza da pravovremeno sve podatke o mjerama koje je sufinancirao unosi u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije te da o tome izvještava Ministarstvo. Na taj način se osigurava pravovremenost i raspoloživost podataka potrebnih za godišnje izvještavanje o postignutim ciljevima.

Uz članak 6. Ovim se člankom utvrđuje obveza Ministarstva kao Nacionalnog koordinacijskog tijela za energetsku učinkovitost da redovno ažurira internetsku platformu o energetskoj učinkovitosti koja je definirana Zakonom o energetskoj učinkovitosti („Narodne novine“, br. 127/14., 116/18. i 25/20.) te da na toj platformi objavljuje godišnja izvješća o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti.

Uz članak 7. Ovim se člankom usklađuje sadržaj Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti s novim odredbama Prijedloga zakona te se posebice ističe da se alternativne mjere politike definiraju upravo u predmetnom Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti.

Uz članak 8. Ovim se člankom Prijedlog zakona usklađuje s Uredbom (EU) 2018/1999 kojom se utvrđuje da su države članice dužne do 15. ožujka 2023. izraditi i predati Europskoj komisiji prvo integrirano energetsko i klimatsko izvješće o napretku te svake dvije godine nakon toga. Sastavni dio tog izvješća je i izvješće o napretku u postizanju ciljeva u području energetske učinkovitosti, čiji je sadržaj definiran člankom 21. predmetne Uredbe. U Republici Hrvatskoj već je utvrđen postupak godišnjeg izvještavanja, sukladno zahtjevu iz članka 7. Direktive (EU) 2018/2002. Redovnim godišnjim izvještavanjem osigurava se kontinuirano praćenje provedbe politike energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj i olakšava izvještavanje u skladu s predmetnom Uredbom.

Uz članak 9. Ovim se člankom sukladno Uredbi (EU) 2018/1999 utvrđuje snažna poveznica između Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana, izvještaja o napretku u postizanju ciljeva iz Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti i Dugoročne strategije obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine, a čije su odrednice definirane Zakonom o gradnji („Narodne novine“, br. 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.). Naime, ovim se člankom osigurava usklađenost pojedinih zakona te zajedničko izvještavanje o postignućima u području energetske učinkovitosti.

Uz članak 10. 34 Ovim se člankom usklađuju regionalni, odnosno lokani planovi s nacionalnim planovima te osigurava metodološka usklađenost izrade regionalnih i lokalnih planova. Regionalne, odnosno lokane planove potrebno je donijeti do 31. prosinca tekuće godine za sljedeće tri godine. Na ovaj način će se planovi županija i gradova moći uzeti u obzir prilikom izrade Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti. Također, ovim se člankom utvrđuje obveza županijama i gradovima da na godišnji razini izvještavaju Ministarstvo o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti i ostvarenim uštedama energije te da sve mjere koje su proveli korištenjem isključivo vlastitih sredstava unose u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije.

Uz članak 11. Ovim se člankom mijenja dosadašnji izričaj naziva poglavlja važećeg Zakona o energetskoj učinkovitosti iz „Obveze energetske učinkovitosti“ u „Obveza ušteda energije“, s obzirom na usklađivanje izričaja iz Direktive (EU) 2018/2002. Ovim se člankom određuju razdoblja kumuliranja ušteda energije za sustav obveze ušteda energije te se nedvojbeno određuje da se uštede energije ostvarene u prvom razdoblju kumuliranja ne mogu prenositi u drugo ili koje drugo razdoblje kumuliranja, ali se omogućuje fleksibilnost unutar istog razdoblja kumuliranja ušteda energije. Naime, Direktiva (EU) 2018/2002 određuje da se dugoročnim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti ostvaruju uštede energije i nakon 2020., no kako bi se doprinijelo cilju energetske učinkovitosti Europske unije za 2030., tim mjerama trebale bi se ostvariti nove uštede nakon 2020. S druge strane, ušteda energije ostvarena nakon 31. prosinca 2020. ne bi se smjela uračunavati u kumulativnu uštedu energije u krajnjoj potrošnji koja se zahtijeva za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. S obzirom na to da je sustav obveze ušteda energije koncipiran tako da njegovo računanje za proteklo razdoblje kumuliranja ušteda energije, prati uštede postignute u prethodnom dvogodišnjem razdoblju potrebno je odrediti retroaktivno proteklo razdoblje koje uključuje 2019. i 2020., ali samo određivanje obveze uštede energije za stranke obveznice nastupa u 2021. i nadalje do 2030.

Uz članak 12. Ovim se člankom transponira članak 7. Direktive (EU) 2018/2002 na način da se jasno utvrđuju i kvantificiraju obvezni ciljevi ušteda energije za razdoblje 2014.-2020. i za razdoblje 2021.- 2030. kao i načini ostvarenja tih ciljeva (kombinacijom sustava obveze energetske učinkovitosti i alternativnih mjera politike), a također se utvrđuju i temelji za postavljanje obvezujućih ciljeva uštede energije nakon 2030. Ovim člankom se također utvrđuje da se alternativne mjere definiraju u planskim dokumentima, ali se ističe da se svi programi energetske obnove zgrade koji se donose sukladno članku 47.b Zakona o gradnji smatraju alternativnim mjerama politike, što je od izuzetne važnosti, jer upravo ti programi imaju najveći potencijal za ostvarenje ušteda energije i postizanju ciljeva energetske učinkovitosti. S obzirom na to da je sustav obveze ušteda energije koncipiran tako da njegovo računanje za proteklo razdoblje kumuliranja ušteda energije, prati uštede postignute u prethodnom dvogodišnjem razdoblju potrebno je odrediti retroaktivno proteklo razdoblje koje uključuje 2019. i 2020., ali samo određivanje obveze uštede energije za stranke obveznice nastupa u 2021. i nadalje do 2030.

Uz članak 13. Ovim se člankom definiraju temeljne odrednice sustava obveze, koje su zajedničke za sva razdoblja kumuliranja ušteda energije. Predmetnim člankom se utvrđuju mogući načini ostvarenja ušteda energije od strane stranaka obveznica, pri čemu je izuzetno bitno utvrditi da se ne dopušta preklapanje sustava obveza i alternativnih mjera politike. Stranke obveznice se dodatno potiče da mjere provode kod krajnjih korisnika koji su u riziku od energetskog 35 siromaštva. Kao ostvarenje svoje obveze ušteda energije, stranke obveznice mogu prijaviti i mjere u pretvorbi, prijenosu i distribuciji energije. Stranke obveznice mogu uštede ostvariti i uplatom sredstava u Fond pri čemu se ovim člankom propisuje iznos jedinične naknade za razdoblje od 2021. do 2030., s ciljem omogućavanja strankama obveznicama bolje planiranje svojih aktivnosti. Također se osigurava da stranke obveznice pravovremeno unose podatke o ostvarenim uštedama energije u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije te da izvještavaju Ministarstvo jednom godišnje o ostvarenju svojih obveza. S obzirom na to da je sustav obveze ušteda energije koncipiran tako da njegovo računanje za proteklo razdoblje kumuliranja ušteda energije, prati uštede postignute u prethodnom dvogodišnjem razdoblju potrebno je odrediti retroaktivno proteklo razdoblje koje uključuje 2019. i 2020., ali samo određivanje obveze uštede energije za stranke obveznice nastupa u 2021. i nadalje do 2030.

Uz članak 14. Novi članak 13.a regulira sustav obveza u razdoblju do 31. prosinca 2020. i njegov sadržaj je u velikoj mjeri istovjetan kao sadržaj postojećeg članka 13. Zakona o energetskoj učinkovitosti te zadržava sva prava i obveze koja su već poznata strankama obveznicama. Novim člankom 13.b utvrđuju se specifična pravila za sustav obveza u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. Glavna izmjena u odnosu na prethodno razdoblje je da se strankama obveznicama propisuju i dugoročni kumulativni ciljevi te im se omogućava fleksibilnost u postizanju kumulativnih ciljeva na način da mogu planirati svoje aktivnosti po trogodišnjim razdobljima. Novim člankom 13.c određuje se način nadoknade ušteda neostvarenih sustavom obveze energetske učinkovitosti za stranke obveznice, kao i jedinična naknada za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. koja se korigira svake godine u odnosu na utvrđeni korigiranu jediničnu naknadu iz prethodne godine primjenom Indeksa potrošačkih cijena koji objavljuje Državni zavod za statistiku za prethodnu kalendarsku godinu.

Uz članak 15. Ovim se člankom transponiraju članci 9. i 9.a Direktive (EU) 2018/2002 kojima se reguliraju pitanja mjerenja potrošnje električne energije, prirodnog plina, toplinske energije i tople vode. Također se utvrđuje temelj za transpoziciju članka 9.b i 9.c Direktive (EU) 2018/2002 kojim se regulira pitanje mjerenja potrošnje u individualnim cjelinama zgrada priključenih na toplinske sustave i alokacije troškova za toplinsku energiju i toplu vodu u takvim zgradama kroz propise iz područja tržišta toplinske energije.

Uz članak 16. Ovim se člankom određuje da su operator prijenosnog sustava (HOPS d.o.o.) i operator transportnog sustava (HEP ODS d.o.o.) dužni mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti ostvarene u prijenosu i distribuciji električne energije unositi u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije te da se takve mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti smatraju alternativnim mjerama politike za postizanje dijela obveznog kumulativnog cilja ušteda energije.

Uz članak 17. Ovim člankom uređuje se pitanje mjerenja i obračunavanja potrošnje energije. Postojeće odredbe ovoga članka zadovoljavaju odredbe Direktive (EU) 2018/2002 o koje se odnose na mjerenje i obračunavanje potrošnje električne energije i prirodnog plina. Mjerenje i obračunavanje potrošnje toplinske energije i tople vode dodatno je razrađeno u člancima 10.a i 11.a Direktive (EU) 2018/2002 te se dopunom ovoga članka utvrđuje da će se ova pitanja detaljnije urediti u propisima kojima se uređuje područje tržišta toplinskom energijom. Ovim se člankom također određuje da krajnji kupci sve svoje račune i informacije o obračunu za 36 potrošnju energije dobivaju besplatno i imaju pristup svojim podacima o potrošnji na odgovarajući način i bez plaćanja, kao i da stranke obveznice u ispunjavanju svojih obveza ušteda energije ne smiju ni na koji način sprečavati svoje kupce da prijeđu drugom opskrbljivaču. Nadalje, ovim se čankom određuje da kada se zgrada/građevina opskrbljuju, grijanjem, hlađenjem ili potrošnom toplom vodom iz zatvorenog toplinskog sustava, odnosno centralnog toplinskog sustava određenih sukladno zakonu kojim se uređuje područje tržišta toplinske energije, mjerilo toplinske energije mora biti postavljeno na izmjenjivaču topline ili mjestu isporuke toplinske energije, kao i da se održavanje i umjeravanje takvih mjerila toplinske energije smatra mjerom za poboljšanje energetske učinkovitosti za stranku obveznicu.

Uz članak 18. Ovim se člankom određuje da su velika poduzeća dužna Ministarstvu dostaviti dokaz o provedenom redovnom energetskom pregledu provedenom na temelju certifikata izdanog od strane akreditiranog neovisnog tijela prema relevantnim europskim ili međunarodnim normama, a kako bi isti bili upisani u Registar ovlaštenih osoba za provođenje energetskih pregleda, odnosno izdanih izvješća o provedenim energetskim pregledima za velika poduzeća i na taj način se uspostavio mehanizam praćenja svih provedenih energetskih pregleda u Republici Hrvatskoj.

Uz članak 19. Ovim se člankom određuje da energetske preglede javne rasvjete mogu provoditi ovlašteni inženjeri elektrotehnike, s obzirom na to da Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine temeljem Zakona o gradnji („Narodne novine“, br. 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), odnosno Pravilnika o energetskom pregledu zgrada i energetskom certificiranju („Narodne novine“, br. 88/17. i 19/20.) daje ovlaštenje za energetski pregled zgrade sa složenim tehničkim sustavom u dijelu koji se odnosi na elektrotehnički dio tehničkog sustava, te iste osobe podnose zahtjeve za davanjem ovlaštenja za provođenje energetskih pregleda javne rasvjete.

Uz članak 20. Ovim se člankom određuje donošenje pravilnika za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije kojim se, između ostaloga, uspostavlja i vodi računalni sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije za prikupljanje, obradu i verifikaciju informacija o energetskoj učinkovitosti i ostvarenim uštedama energije, kao i osobe koje su dužne unositi podatke u isti te se ovim Prijedlogom zakona jasno određuje dužnost stranke obveznice na unos podataka o izvršenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije.

Uz članak 21. Ovim se člankom pojašnjava da ako se ušteda energije utvrđuje procjenom, vrijednost zajamčene uštede energije utvrđuje se glavnim projektom koji izrađuje osoba ovlaštena za projektiranje sukladno posebnom propisu ili se za mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti za koje nije potrebna izrada projekta, zajamčene uštede energije utvrđuju elaboratom kojega potpisuje ovlašteni certifikator.

Uz članak 22. Ovim se člankom omogućava APN-u da na temelju pisanog sporazuma, odnosno ugovora provodi postupak javne nabave za energetsku uslugu u zgradarstvu u ime i za račun trgovačkih društava kojima je osnivač Republika Hrvatska (primjerice: Hrvatska pošta). 37

Uz članak 23. Ovim se člankom određuje da upravitelji zgrada nisu dužni unositi podatke u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije.

Uz članak 24. Ovim se člankom određuju prekršajne odredbe koje uslijed izmjene važećeg Zakona o energetskoj učinkovitosti svojim opisom više ne odgovaraju normativom dijelu na koji se upućuje u tom Zakonu.

Uz članak 25. Ovim se člankom određuje prekršajna odredba ukoliko velika poduzeća ne dostave Ministarstvu dokaz o provedenom redovnom energetskom pregledu provedenom na temelju certifikata izdanog od strane akreditiranog neovisnog tijela prema relevantnim europskim ili međunarodnim normama.

Uz članak 26. Ovim se člankom određuju prijelazne i završne odredbe Prijedloga zakona u pogledu rokova donošenje pravilnika, kao i roka primjene postojećeg Pravilnika o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije („Narodne novine“, broj 33/20.).

Uz članak 27. Ovim se člankom određuje da će se postupci određivanja obveze ušteda energije stranki obveznici, odnosno određivanja ostvarene ili neostvarene uštede energije u prvom razdoblju kumuliranja ušteda energije, dovršiti prema odredbama Zakona o energetskoj učinkovitosti („Narodne novine“, br. 127/14., 116/18. i 25/20.).

Uz članak 28. Ovim se člankom određuje da rješenja o ovlaštenju za provođenje energetskih pregleda javne rasvjete izdana sukladno predmetnom Pravilniku ostaju na snazi do isteka važenja roka na koji su izdani.

Uz članak 29. Ovim člankom se određuje rok u kojem je opskrbljivač toplinske energije određen sukladno zakonu kojim se uređuje područje tržišta toplinske energije dužan ugraditi u postojeću zgradu/građevinu mjerilo toplinske energije.

Uz članak 30. Ovim se člankom određuje da danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Pravilnik o sustavu obveze energetske učinkovitosti („Narodne novine“, broj 41/19.).

Uz članak 31. Ovim se člankom određuje da će Ministarstvo, kao stručni nositelj Prijedloga zakona u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provesti procjenu učinka propisa.

Uz članak 32. Ovim člankom propisuje se stupanje na snagu Zakona.

Tekst izmjene pogledajte ovdje, a pročišćeni tekst pogledajte ovdje.

Uživajte…