REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84 Poslovni broj 4 Pr-456/2022-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj
stvari tužitelja T.H. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I.Š.R. iz O.D.
G. & Š.R. iz Z., protiv tuženika povjerenika radničkog vijeća kod T.H. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici K.DŽ. odvjetnici u Z., radi nadomještanja suglasnosti, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 10. studenog 2022., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, tuženika i punomoćnice tuženika dana 5. siječnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Nadomješta se suglasnost tuženika - vijeća, odnosno povjerenika kod T.H, d.o.o. na odluku tužitelja – T.H. d.o.o. o imenovanju gđe. K.A., osobom koja je, osim poslodavca, ovlaštena nadzirati prikupljaju li se, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama osobni podaci radnika sukladno zakonu, a koja je uskraćena odlukom tuženika - radničkog vijeća, odnosno sindikalnog povjerenika kod T.H. d.o.o. o uskraćivanju suglasnosti od 14. veljače 2022. godine.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, u roku od osam (8) dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 euro / 3.750,00 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je prije donošenja Odluke o
imenovanju osobe iz članka 29. st. 6. Zakona o radu od tuženika sukladno članku

151. st. 1. t. 8. Zakona o radu zatražio suglasnost na imenovanje predložene
kandidatkinje. Predložena kandidatkinja je radnica koja je zaposlena kod njega duže
od tri godine u Sektoru ljudskih potencijala na radnom mjestu Voditelj operativnih

2 Poslovni broj 4 Pr-456/2022-15

poslova ljudskih potencijala, a u okviru kojeg radnog mjesta ima uvid u sve osobne
podatke radnika koje on kao poslodavac prikuplja i obrađuje radi ostvarivanja prava i
obveza iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom. Osim što na njezin rad
nikada nije bilo pritužbi od strane radnika vezano za obradu osobnih podataka ili iz
nekih drugih razloga, ista je dvije godine proglašena radnikom godine što obzirom na
to da su svi radnici kod tužitelja sudjelovali u izboru radnika godine dodatno potvrđuje
da predložena kandidatkinja uživa povjerenje radnika. Na sastanku 11. veljače 2022.
tuženik je od predložene kandidatkinje tražio mišljenje o dostavi tuženiku e-mail
adrese radnika, radnom stažu, spolu, nazivu mjesta rada i organizacijskoj jedinici te o
ugovoru radnika. Osim što odluku o dostavi navedenih podataka donosi on,
predložena kandidatkinja je odgovorila da bi omogućila sve što ide u korist radnicima,
ali isto tako da ne bi poduzimala radnje na štetu tužitelja. Navedeni odgovor u skladu
je sa funkcijom osobe iz čl. 29. st. 6. Zakona o radu i Politikom zaštite osobnih
podataka. Povrh toga, kod njega je imenovan Službenik za zaštitu podataka u smislu
odredbe članka 37. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i vijeća od 27.
travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom
kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba
o zaštiti podataka). Tuženik je dopisom od 14. veljače 2022. uskratio suglasnost na
imenovanje predložene kandidatkinje, uz obrazloženje kako ista ne uživa povjerenje
radnika te da u svom radu treba biti neovisna i ne podlijegati njegovim naputcima.
Navedena odluka tuženika u potpunosti je neosnovana i usmjerena isključivo
njegovom prisiljavanju da udovolji zahtjevima tuženika za dostavom e-mail adresa
svih radnika. Stoga, predlaže sudu nadomjestiti suglasnost tuženika na njegovu
odluku o imenovanju K.A., osobom koja je, osim poslodavca, ovlaštena nadzirati prikupljaju li se, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama osobni podaci radnika sukladno zakonu, a koja je uskraćena odlukom tuženika o uskraćivanju suglasnosti od 14. veljače 2022. godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni
zahtjev u cijelosti. Traženu suglasnost uskratio je iz razloga što predložena osoba ne
uživa povjerenje radnika u smislu čl. 29. st. 6. Zakona o radu, pri čemu stav
predložene osobe u pogledu tužiteljevog odbijanja da tuženiku omogući pristup
službenim e-mail adresama radnika (a koji stav je tuženik utvrdio iz neposrednog
razgovora s tom osobom) samo potvrđuje njezinu pristranost u korist poslodavca,
odnosno potvrđuje kako bi predmetna ovlaštenja (nadziranje prikupljanja, obrade,
korištenja i dostavljanja trećim osobama osobnih podataka radnika) predložena
osoba koristila prvenstveno (ako ne i isključivo) u interesu poslodavca, zbog čega
takva osoba po zakonskoj definiciji ne uživa i ne može uživati povjerenje radnika.
Dakle, nije točno da je traženu suglasnost uskratio kako bi "prisilio" tužitelja na
omogućavanje tuženiku pristupa e-mail adresama radnika (što je tužiteljeva
zakonska obveza). Takvo postupanje tužitelja jedan je od načina na koji on, potpuno
nezakonito, uporno odbija tuženiku kao sindikalnom povjereniku s pravima i
obvezama radničkog vijeća omogućiti uvjete za rad u smislu čl. 156. Zakona o radu,
tako da istome onemogućava komunikaciju s radnicima pozivajući se na navodnu
zaštitu osobnih podataka radnika. Na opisani način sindikalni povjerenik je
onemogućen u ispunjavanju obveza propisanih čl. 152. Zakona o radu (redovito
obavješćivanje radnika i sindikata te primanje njihovih poticaja i prijedloga), a radnici
su onemogućeni u ostvarivanju svojih prava na nesmetani kontakt sa svojim
zakonskim predstavnikom. Budući da je temeljno pravo radnika, a istovremeno i
dužnost poslodavca, da radnike putem radničkog vijeća odnosno sindikalnog
povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća redovito informira o svim
pitanjima koja su od interesa za njihov gospodarski i socijalni položaj (čl. 149. Zakona

3 Poslovni broj 4 Pr-456/2022-15

o radu), da se o njima savjetuje prije donošenja bilo koje odluke važne za njihov
položaj (čl. 150. Zakon o radu) te da pojedine odluke (osobito odluke o pitanjima
vezanim uz zaštitu osobnih podataka radnika) ne može donijeti bez suglasnosti
radničkog vijeća, odnosno sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog
vijeća (čl. 151. Zakona o radu), postavlja se pitanje koje to i kakve podatke o
radnicima tužitelj zapravo prikuplja, za koje ne želi da ih zakonom ovlašteni
predstavnik radnika dobije na uvid. Kada je u konkretnom slučaju predložena osoba
jasno dala do znanja da "ne bi išla na štetu poslodavca" - drugim riječima, da nipošto
ne bi proturječila stavu tužitelja (ma koliko isti bio protivan interesima radnika) -
potpuno ispravno je on uskratio svoju suglasnost na njezino imenovanje, jer osoba s
takvim stavom ne može uživati povjerenje radnika. U konkretnom slučaju predložena
osoba kod tužitelja radi na radnom mjestu u okviru kojega je dužna tuženiku kao
sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama radničkog vijeća omogućiti uvjete za
rad iz čl. 152. i 156. Zakona o radu, a ista osoba to uporno odbija, koristeći kao
izgovor navodnu zaštitu osobnih podataka radnika. Stoga predlaže odbiti tužbu i
tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u e-mail korespondenciju od 13.
veljače 2020. (list 7-9, list 12 spisa), Zahtjev tuženika od 8. veljače 2022. (list 10
spisa), Odluku o imenovanju osobe (lista 11 spisa), očitovanje tuženika od 14.
veljače 2022. (list 13-14 spisa), Politiku zaštite osobnih podataka (list 15-20 spisa),
dopis Državnog inspektorata od 25. veljače 2022. (list 30-31 spisa), saslušane su
svjedokinje K.A.list 52-54 spisa) i A.G. (list 54-55 spisa), te je saslušan tuženik (list 56 spisa).

4. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj dana 7. veljače 2022.
tuženiku dostavio Odluku o imenovanju K.A. kao osobe koja je ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama u skladu sa zakonom, nakon čega je tuženik zahtjevom od 8. veljače 2022. od tužitelja zatražio dostavu svih pravilnika i drugih akata kojima je regulirana zaštita privatnosti radnika. Svjedokinja A.G., savjetnica za regulatorne i EU poslove u Sektoru za pravne i regulatorne poslove, dana 8. veljače 2022. odgovorila je tuženiku da su svi relevantni interni akti objavljeni na oglasnoj ploči tužitelja i da su u tom smislu radnici upoznati s navedenim aktima. Nakon sastanka 11. veljače 2022. na kojem su prisustvovale svjedokinje A.G. i K.A., B.L. i tuženik, 13. veljače 2022. tuženik je svjedokinji A.G. uputio kratki sažetak s tog sastanka u kojem je naveo da je svjedokinja K.A. na pitanje kakav je njezin stav o dijeljenju informacija o mail adresi radnika, radnom stažu, spolu, nazivu mjesta rada, organizacijskoj jedinici i ugovoru s tuženikom odgovorila da bi se trebala savjetovati s tužiteljem i da bi omogućila sve što ide u korist djelatnicima, ali isto tako da ne bi išla na štetu tužitelja.

5. Uvidom u Očitovanje tuženika od 14. veljače 2022. utvrđeno je da je tuženik uskratio suglasnost na odluku o imenovanju predložene kandidatkinje K.A., jer smatra da predložena kandidatkinja ne bi bila neovisna u svom radu i da bi podlijegala naputku tužitelja, te vodila računa samo o interesu tužitelja, slijedom čega ista ne uživa povjerenje radnika.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja (poslodavca) da se presudom
nadomjesti suglasnost tuženika (sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama
radničkog vijeća) na Odluku o imenovanju K.A. kao osobe koja je ovlaštena nadzirati prikupljaju li se, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobamanosobni podaci u skladu sa zakonom (dalje u tekstu: Odluka o imenovanju).

7. Člankom 29. st. 6. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17.,
98/19. i 151/22., dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da je poslodavac koji zapošljava

4 Poslovni broj 4 Pr-456/2022-15

najmanje dvadeset radnika dužan imenovati osobu koja mora uživati povjerenje
radnika i koja je osim njega ovlaštena nadzirati prikupljaju li se, obrađuju, koriste i
dostavljaju trećim osobama osobni podaci u skladu sa zakonom.

8. Sukladno članku 151. st. 1. toč. 8. ZR-a poslodavac može samo uz
prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o imenovanju osobe koja je
ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i
dostavljaju trećim osobama sukladno odredbama ZR-a.

9. Čl. 153. st. 3. ZR-a propisano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno
radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća
propisane ZR-om.

10. U sporu u kojem se zahtijeva nadomještaj suglasnosti na odluku o
imenovanju osobe koja je ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika
prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama sukladno odredbama ZR-a,
potrebno je utvrditi uživa li takva osoba povjerenje radnika.

11. Svjedokinja K.A., voditeljica operativnih poslova u Sektoru ljudskih potencijala, iskazala je da ona u opisu svog radnog mjesta ima uvid u osobne podatke radnika. Njoj se radnici obraćaju za dostavom osobnih podataka. Ukoliko do nje dođu neki upiti i zahtjevi za dostavom osobnih podataka oni se raspoređuju među kolegama. Službenik za zaštitu osobnih podataka će joj reći smije li ili ne dostaviti podatke koji se od nje traže. Ako bi tuženik nezakonito prosljeđivao osobne podatke trećim osobama ona bi na to upozorila tuženika, odnosno poslodavca te bi kontaktirala Službu za zaštitu podataka. Ona nema ništa protiv toga da se na zahtjev tuženika istome dostave podaci ukoliko je to korisno za radnika, a ukoliko bi ti podaci išli prema trećim osobama, onda bi zatražila mišljenje Službenika za zaštitu podataka. U svakom slučaju ne bi dovela tužitelja u opasnost kršenja zakona. Ona nema ovlast odlučivati hoće li se tuženiku na njegov zahtjev dostaviti kontaktni podaci radnika. Ona provodi operativno što se treba provesti, a Službenik za zaštitu podataka joj može reći da li smije dostaviti osobne podatke ako se traže ili ne. E-mail adrese radnika javno su dostupne u imeniku tužitelja. Sa Službenikom za zaštitu osobnih podataka provjerila bi da li radničkom vijeću smije dostaviti ažurne podatke o službenim e-mail adresama. Njezin zadatak kao osobe ovlaštene za nadzor bi bio da s obzirom da je Odjel ljudskih potencijala zadužen za obradu osobnih podataka, procjenjuje da li se osobni podaci vezani uz radni odnos upotrebljavaju na zakonit način.

12. Svjedokinja A.G., savjetnica za regulatorne i EU poslove u Sektoru za pravne i regulatorne poslove, iskazala je da su svjedokinju K.A. predložili, jer je u opisu njezinog posla bio i uvid u osobne podatke i jer je dvije godine bila proglašena za najboljeg radnika. Na sastanku je svjedokinja A. odgovorila na pitanja tuženika. Razlog odbijanja suglasnosti prema tumačenju tuženika bio je osobni stav gospođe A. vezan uz zahtjev tuženika za dostavom osobnih podataka radnika tuženiku. Gospođa A. nije osoba ovlaštena odlučivati o dostavi osobnih podataka radnika tuženiku, a na njegov zahtjev. Tu odluku je u ime tužitelja ovlaštena donositi uprava. Ukoliko je takav zahtjev došao izravno osobi ovlaštenoj za nadzor onda bi se ona trebala konzultirati sa Službenikom za zaštitu osobnih podataka, pogotovo ako se takav zahtjev odnosi na nešto što nije regulirano internim aktima tužitelja. Radničko vijeće ima kanal komuniciranja i postoji osoba u kompaniji koja je ovlaštena za komunikaciju s radničkim vijećem, pa tako i za primanje takvih zahtjeva. Osoba koja nadzire bi eventualno mogla reagirati na takav zahtjev, ali ono što je važno da ta osoba nije pravi adresat za takav zahtjev, već je adresat osoba koja je ovlaštena za komunikaciju, tako i za dostavu e-mail adrese. Tužitelj ni na koji način ne opstruira rad radničkog vijeća preko e-mail adresa radnika.

5 Poslovni broj 4 Pr-456/2022-15

Radnici uredno dobivaju obavijest od radničkog vijeća preko e-mail adresa, samo što
radničko vijeće nema distribucijsku listu svih radnika, kao na jednom mjestu, jer su za
to potrebna posebna administrativna pravila, a to nema veze sa osobom iz čl. 29.
Zakona o radu, niti Zakon o radu nalaže toj osobi da ona šalje mail adrese radničkom
vijeću. Svjedokinja A. je na tom sastanku odgovorila da ne bi radila ništa na
štetu radnika, a niti protiv internih pravila tužitelja.

13. Tuženik je iskazao da osoba ovlaštena za nadzor treba biti prihvaćena i od
strane radnika i od strane tuženika, ista mora uživati i povjerenje radnika zbog čega
je on gospođi A. i postavio pitanje na tom sastanku, kakav je njezin stav o dijeljenju traženih informacija poslodavca sa radničkim vijećem, konkretno u situaciji gdje on od tužitelja traži podatke o osobnim podacima radnika, primjerice mail adrese, poslovne brojeve, ime, prezime i slično u slučaju ako te podatke njemu uskrati tužitelj. Smatra da osoba ovlaštena za nadzor treba imati nekakav stav o tome. U slučaju da je njemu tužitelj dostavio te podatke, ta osoba je ovlaštena nadzirati da li je proces odrađen zakonski, odnosno da li su podaci podijeljeni s njim po zakonskim uvjetima. Gospođi A. je postavljeno prvo pitanje, te je na to pitanje u njezino ime prvo odgovarala gospođa G., a na drugo ponovljeno pitanje je gospođa A. izjavila da bi se isto tako morala savjetovati s poslodavcem oko
traženja podataka i da ne bi išla protiv tužitelja. S obzirom da je iz navedenog proizlazilo da gospođa A. ne bi djelovala samostalno, a što treba, zbog toga je tužitelju uskraćena suglasnost iz razloga jer ne uživa povjerenje radnika. Smatra da radničko vijeće, odnosno sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća, bez obzira na privolu radnika, po zakonu ima pravo pristupa predmetnim osobnim podacima radnika. Svaki radnik ima mogućnost odjave s mailing liste. Nije upoznat s prigovorima radnika o korištenju e-mail adresa od strane radničkog vijeća. Misli da je dužnost tužitelja bila o tome obavijestiti ga. U situaciji kada radničko vijeće dostavlja svoje mailove radnicima on je voditelj obrade osobnih podataka. U interesu je svih radnika zaprimati obavijesti o radu njihovog izabranog predstavnika.

14. Sud je iskazu tuženika u dijelu u kojem je opisivao komunikaciju s
predloženom kandidatkinjom na sastanku 11. veljače 2022. poklonio vjeru, jer je isti u
tom dijelu iskazivao uvjerljivo, objektivno i sukladno dokumentaciji u spisu.

15. Za predmet ovog spora odlučno je utvrditi uživa li predložena kandidatkinja povjerenje radnika.

16. Tužitelj smatra da se mišljenje tuženika o predloženoj kandidatkinji ne
može poistovjećivati s mišljenjem svih njegovih radnika o istoj.

17. Tuženik, pak, smatra da je odgovor predložene kandidatkinje na njegovo
pitanje o tome bi li ista njemu u slučaju da mu tužitelj to uskrati dostavila podatke o
mail adresama radnika, njihovom radnom stažu, spolu, nazivu mjesta rada,
organizacijskoj jedinici i ugovoru dovoljan za zaključak o postojanju predmetnog
povjerenja.

18. U nedostatku zakonom propisanih mjerila za utvrđivanje postojanja
povjerenja radnika u kandidata koji je od strane poslodavca predložen kao osoba
ovlaštena za nadzor, isto pitanje potrebno je promatrati kroz ulogu osobe ovlaštene
za nadzor koju joj je dodijelio ZR, a ta uloga podrazumijeva adekvatan nadzor nad
zakonitošću obrade osobnih podataka radnika.

19. Sud je mišljenja da adekvatan nadzor podrazumijeva samostalnost u radu,
što, između ostalog, uključuje poduzimanje potrebnih mjera u slučaju možebitnih
propusta prilikom obrade, ali isto tako i sprečavanje možebitnog korištenja
mehanizama nadzora u neke druge svrhe, osim onih predviđenih zakonom.
20. Nastavno na navedeno, tuženik je (kao zakonom ovlašteni predstavnik
radnika) zaključak o tome uživa li predložena kandidatkinja povjerenje radnika mogao

6 Poslovni broj 4 Pr-456/2022-15

donijeti na temelju utvrđenja sa sastanka 11. veljače 2022. i komunikacije sa
predloženom kandidatkinjom na tom sastanku. Kada je na pitanje postavljeno
predloženoj kandidatkinji odgovarala svjedokinja A.G., a na ponovno postavljeno pitanje predložena kandidatkinja odgovorila da bi se morala savjetovati s tužiteljem, tuženik je opravdano zaključio da ista ne bi bila samostalna u svom radu, a što po logici stvari ukazuje i na nedostatak povjerenja u predloženu kandidatkinju.
21. S obzirom da iz svega prethodno navedenog proizlazi da predložena
kandidatkinja K.A. ne uživa povjerenje radnika u pogledu nadzora nad prikupljanjem, obrađivanjem, korištenjem i dostavljanjem osobnih podataka trećim osobama, tuženik je tužitelju opravdano uskratio predmetnu suglasnost.
22. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao pod točkom I.
izreke presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.

1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92.,
112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,
84/08., 96/08.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispr., 57/11.,
148/11. - pročišćeni tekst i 25/13., 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP-a) te su
tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi i to troškovi
jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (200 bodova prema Tbr. 7/2
OT/12), što uz vrijednost boda od 1,99 euro / 15,00 kn (Tbr. 50. OT/12) s PDV-om od
25% (Tbr. 42. OT/12) iznosi 497,71 euro / 3.750,00 kuna. Slijedom navedenog,
tuženiku su dosuđeni navedeni troškovi parničnog postupka kao pod točkom II.
izreke presude.

24. Tužitelj je izgubio u sporu, pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen i njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

U Zagrebu 5. siječnja 2023.

Sutkinja:

Ruža Garac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun tuženika