NN 146/2020 (28.12.2020.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama

HRVATSKI SABOR

2828

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KREDITNIM INSTITUCIJAMA

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 18. prosinca 2020.

Klasa: 011-01/20-01/132 Urbroj: 71-10-01/1-20-2 Zagreb, 22. prosinca 2020.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KREDITNIM INSTITUCIJAMA

Članak 1.

U Zakonu o kreditnim institucijama (»Narodne novine«, br. 159/13., 19/15., 102/15., 15/18., 70/19. i 47/20.) u članku 2. stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:

»1) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27. 6. 2013., u daljnjem tekstu: Direktiva 2013/36/EU) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i izmjeni direktiva 2002/87/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU i 2014/65/EU (SL L 314, 5. 12. 2019.)«.

Točka 5. briše se.

Dosadašnja točka 6. postaje točka 5.

Dosadašnja točka 7., koja postaje točka 6., mijenja se i glasi:

»6) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12. 6. 2014., u daljnjem tekstu: Direktiva 2014/59/EU) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava (SL L 150, 7. 6. 2019.).«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Ovim se Zakonom detaljnije uređuje provođenje Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27. 6. 2013., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 575/2013) kako je posljednji put izmijenjena Uredbom 2019/2160 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica (SL L 328, 18. 12. 2019.).«.

Članak 2.

U članku 3. ispred riječi: »Pojedini« dodaje se oznaka stavka koja glasi: »(1)«.

U stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:

»1) član uže obitelji osobe je:

1. bračni drug ili osoba koja prema posebnom zakonu ima položaj jednak položaju u bračnoj zajednici ili osoba s kojom je sklopila životno partnerstvo u skladu sa zakonom kojim se uređuje životno partnerstvo osoba istog spola

2. roditelj, sin, posvojeni sin, kći ili posvojena kći te osobe

3. sin, posvojeni sin, kći ili posvojena kći osobe iz podtočke 1. ove točke

4. druga osoba koja nema punu poslovnu sposobnost i koja je stavljena pod skrbništvo te osobe«.

Iza točke 13. dodaju se točke 13.a i 13.b koje glase:

»13.a) globalna sistemski važna kreditna institucija (u daljnjem tekstu: GSV kreditna institucija) je kreditna institucija koja ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 133. Uredbe (EU) br. 575/2013

13.b) globalna sistemski važna kreditna institucija izvan EU-a (u daljnjem tekstu: GSV kreditna institucija izvan EU-a) je kreditna institucija koja ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 134. Uredbe (EU) br. 575/2013«.

Točka 14. mijenja se i glasi:

»14) grupa kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 138. Uredbe (EU) br. 575/2013«.

Iza točke 14. dodaje se točka 14.a koja glasi:

»14.a) grupa iz treće zemlje jest grupa čije matično društvo ima poslovni nastan u trećoj zemlji«.

Iza točke 19. dodaje se točka 19.a koja glasi:

»19.a) institucija kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013«.

Točka 21. mijenja se i glasi:

»21) interni pristupi jesu pristupi za koje je potrebno prethodno odobrenje supervizora, a uključuju pristup zasnovan na internim rejting-sustavima iz članka 143. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, model vlastitih procjena LGD-a iz članka 161. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, interni model za izračunavanje tržišne prilagodbe kreditnom vrednovanju rizika druge ugovorne strane (CVA) iz članka 162. stavka 2. točke (h) Uredbe (EU) br. 575/2013, pristup internih modela iz članka 221. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, pristup vlastitih procjena iz članka 225. Uredbe (EU) br. 575/2013, interni model iz članka 283. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, napredni pristup iz članka 312. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, model za izračun delte za OTC opcije iz članka 329. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, model osjetljivosti za izračunavanje pozicija iz članka 331. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, model za izračun delti iz članka 358. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, interni model za izračun kapitalnog zahtjeva iz članka 363. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, interni model za trgovanje korelacijama iz članka 377. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i interni model iz članka 383. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013«.

Točka 24. mijenja se i glasi:

»24) konsolidirajuće nadzorno tijelo kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 41. Uredbe (EU) br. 575/2013, u Republici Hrvatskoj konsolidirajuće nadzorno tijelo je Hrvatska narodna banka ako je kao konsolidirajuće nadzorno tijelo utvrđena člankom 278. ovoga Zakona«.

Iza točke 28. dodaje se točka 28.a koja glasi:

»28.a) kreditna institucija koja nije velika kreditna institucija je kreditna institucija koja ne ispunjava uvjete propisane člankom 4. stavkom 1. točkom 146. Uredbe (EU) br. 575/2013 i čiji četverogodišnji prosjek imovine iskazane u revidiranim financijskim izvještajima koji se odnose na zadnji dan prethodne četiri poslovne godine na pojedinačnoj osnovi ne prelazi iznos u protuvrijednosti od jedne milijarde eura«.

Iza točke 29.b dodaju se točke 29.c i 29.d koje glase:

»29.c) mala i jednostavna kreditna institucija je kreditna institucija koja ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 145. Uredbe (EU) br. 575/2013, gdje je za potrebe primjenjivog praga iz podtočke (b) te točke Uredbe (EU) br. 575/2013 u Republici Hrvatskoj on smanjen na protuvrijednost jedne milijarde eura

29.d) mali primici su primici radnika kreditne institucije čiji bruto varijabilni primici na godišnjoj osnovi ne prelaze iznos od 200.000,00 kuna i ne čine više od jedne trećine njegovih bruto ukupnih primitaka na godišnjoj osnovi«.

Točke 31. i 32. mijenjaju se i glase:

»31) matična institucija u državi članici je institucija koja ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 28. Uredbe (EU) br. 575/2013

32) matična institucija u EU-u je institucija koja ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 29. Uredbe (EU) br. 575/2013«.

Iza točke 32. dodaju se točke 32.a, 32.b i 32.c koje glase:

»32.a) matična institucija u EU-u sa sjedištem u RH je institucija koja ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 29. Uredbe (EU) br. 575/2013 i koja ima sjedište u Republici Hrvatskoj

32.b) matična kreditna institucija u državi članici kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 29.c Uredbe (EU) br. 575/2013

32.c) matična kreditna institucija u EU-u kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 29.d Uredbe (EU) br. 575/2013«.

Točke 33. i 34. mijenjaju se i glase:

»33) matična kreditna institucija u EU-u sa sjedištem u RH je kreditna institucija koja ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 29.d Uredbe (EU) br. 575/2013 i koja ima sjedište u Republici Hrvatskoj

34) matična kreditna institucija u RH je kreditna institucija koja ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 29.c Uredbe (EU) br. 575/2013 i koja ima sjedište u Republici Hrvatskoj«.

Iza točke 34. dodaju se točke 34.a, 34.b, 34.c i 34.d koje glase:

»34.a) matično investicijsko društvo u državi članici je investicijsko društvo kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 29.a Uredbe (EU) br. 575/2013

34.b) matično investicijsko društvo u EU-u kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 29.b Uredbe (EU) br. 575/2013

34.c) matično investicijsko društvo u EU-u sa sjedištem u RH je investicijsko društvo koje ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 29.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i koje ima sjedište u Republici Hrvatskoj

34.d) matično investicijsko društvo u RH je investicijsko društvo kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 29.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i koje ima sjedište u Republici Hrvatskoj«.

Točka 58. mijenja se i glasi:

»58) radni dan je svaki dan osim subote, nedjelje i neradnih dana koji su u skladu s propisima Republike Hrvatske proglašeni neradnim danima, a u postupcima u kojima sudjeluje Europska središnja banka neradni dan je i neradni dan Europske središnje banke«.

Iza točke 62. dodaje se točka 62.a koja glasi:

»62.a) rodno neutralna politika primitaka je politika primitaka koja se temelji na jednakim primicima radnika i radnica za jednak rad ili rad jednake vrijednosti«.

Iza točke 67. dodaje se točka 67.a koja glasi:

»67.a) sanacijski subjekt je:

− pravna osoba sa sjedištem u Europskoj uniji za koju grupni sanacijski plan predviđa sanacijsku mjeru ili

− kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja nije dio grupe za koju sanacijski plan predviđa sanacijsku mjeru«.

Iza točke 75. dodaje se točka 75.a koja glasi:

»75.a) smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu jesu očekivanja nadležnog tijela za održavanjem regulatornog kapitala iznad iznosa regulatornog kapitala koji je propisan dijelom trećim, četvrtim i sedmim Uredbe (EU) br. 575/2013 i poglavljem 2. Uredbe (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU i uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012 (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2017/2402) te naloženim člankom 224. stavkom 1. točke 20. ovoga Zakona i definiranim člankom 3. točkom 91. ovoga Zakona ili na temelju članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013, te koji je potreban za postizanje ukupne razine regulatornog kapitala koju nadležno tijelo smatra prikladnom u skladu s člankom 228.a stavkom 2. ovoga Zakona«.

Iza točke 81.a dodaje se točka 81.b koja glasi:

»81.b) subjekt financijskog sektora kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 27. Uredbe (EU) br. 575/2013«.

Iza točke 86. dodaje se točka 86.a koja glasi:

»86.a) upravljačko tijelo je tijelo, odnosno tijela institucije, koje je imenovano u skladu s propisima Republike Hrvatske ili propisima drugih država, a ovlašteno je odrediti strategiju, ciljeve i opće usmjerenje institucije, a koje nadzire i prati odlučivanje u vezi s upravljanjem te uključuje osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem institucije, a za kreditne institucije u Republici Hrvatskoj to su uprava i nadzorni odbor«.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.«.

Članak 3.

U članku 5. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj može, pod uvjetima utvrđenima ovim Zakonom, poslovati kao banka, štedna banka, stambena štedionica ili kreditna institucija iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013.«.

Članak 4.

U članku 11. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»(3) Hrvatska narodna banka je u smislu članka 124. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 imenovano tijelo koje procjenjuje primjerenost pondera rizika iz članka 125. stavka 2. ili članka 126. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.«.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 5.

Naslov iznad članka 11.c mijenja se i glasi: »Utvrđivanje značajnog nazdiranog subjekta«.

U članku 11.c stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Hrvatska narodna banka surađuje s Europskom središnjom bankom u postupku ocjene značajnosti nadziranih subjekata i nadziranih grupa. Hrvatska narodna banka donosi odluku o utvrđivanju nadziranog subjekta ili nadzirane grupe kao značajne u skladu s uputom Europske središnje banke i dostavlja takvu odluku kreditnoj instituciji ili matičnoj kreditnoj instituciji u grupi kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj.«.

Članak 6.

U članku 20. stavku 4. točki 2. iza riječi: »Uredbom (EU) br. 575/2013« dodaju se riječi: »ili zakonom kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava«.

Članak 7.

U članku 24. stavci 5. i 6. mijenjaju se i glase:

»(5) Hrvatska narodna banka će pri izdavanju prethodne suglasnosti odrediti i rok u kojem je osoba koja je dobila prethodnu suglasnost dužna dovršiti stjecanje kvalificiranog udjela i o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku.

(6) Ako osoba koja je dobila prethodnu suglasnost ne dovrši stjecanje kvalificiranog udjela u roku iz stavka 5. ovoga članka, može najkasnije 30 dana prije isteka tog roka Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje tog roka.«.

Članak 8.

U članku 26. stavku 1. riječi: »pet radnih dana od dana zaprimanja zahtjeva« zamijenjuju se riječima: »pet radnih dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva«.

Iza stavka 8. dodaje se stavak 9. koji glasi:

»(9) Rok iz stavka 4. ovoga članka za odlučivanje i donošenje rješenja ne teče za vrijeme koje je stranki ostavljeno da se očituje u postupku sukladno članku 323.a ovoga Zakona.«.

Članak 9.

U članku 28. stavku 1. točka 3. briše se.

Dosadašnje točke 4. do 6. postaju točke 3. do 5.

Članak 10.

U članku 30. stavak 6. mijenja se i glasi:

»(6) Rješenje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dostavlja se osobama iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, kreditnoj instituciji, Središnjem klirinškom depozitarnom društvu i sudskom registru radi upisa zabilježbe zabrane ostvarivanja prava glasa iz dionica za koje je naložena prodaja.«.

Stavak 7. mijenja se i glasi:

»(7) Od izvršnosti rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka stjecatelj ne može ostvarivati pravo glasa ni iz jedne dionice za koju je naložena prodaja.«.

U stavku 8. točka 1. mijenja se i glasi:

»1) osigurati da stjecatelj iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne ostvaruje pravo glasa ni iz jedne dionice za koju je naložena prodaja i«.

U stavku 9. točka 2. mijenja se i glasi:

»2) da stjecatelj ne može ostvarivati pravo glasa ni iz jedne dionice za koju je naložena prodaja.«.

Članak 11.

Naslov iznad članka 31. i članak 31. brišu se.

Članak 12.

U članku 35. iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»(4) Cjelokupan sastav uprave i nadzornog odbora mora odražavati odgovarajuće širok raspon iskustava.«.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 13.

U članku 37. stavku 2. riječi: »iz članka 258. ovoga Zakona« brišu se.

U stavku 3. riječi: »ili 259.« brišu se.

Članak 14.

U članku 38. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Kreditna institucija dužna je osigurati da članovi uprave u svakom trenutku ispunjavaju uvjete za članstvo u upravi iz stavka 1. ovoga članka.«.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

U dosadašnjem stavku 3., koji postaje stavak 4., u podstavku 4. riječi: »stavka 2.« zamjenjuju se riječima: »stavka 3.«.

Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 5. i 6.

Članak 15.

U članku 39. stavku 8. iza riječi: »poslove iz njegove nadležnosti« dodaju se riječi: »i s kandidatom obaviti intervju«.

Članak 16.

Naslov iznad članka 43. i članak 43. brišu se.

Članak 17.

U članku 44. stavku 1. točka 3. briše se.

Dosadašnje točke 4. do 7. postaju točke 3. do 6.

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 2. i 3.

U dosadašnjem stavku 5., koji postaje stavak 4., riječi: »stavaka 1. i 3.« zamjenjuju se riječima: »stavaka 1. i 2.«.

Dosadašnji stavci 6., 7. i 8. postaju stavci 5., 6. i 7.

Članak 18.

U članku 45. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Kreditna institucija dužna je osigurati da članovi nadzornog odbora u svakom trenutku ispunjavaju uvjete za članstvo u nadzornom odboru iz stavka 1. ovoga članka.«.

Dosadašnji stavak 2., koji postaje stavak 3., mijenja se i glasi:

»(3) Nadzorni odbor kreditne institucije koja nije mala i jednostavna kreditna institucija i nadzorni odbor kreditne institucije čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište kako je određeno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala mora imati dovoljan broj neovisnih članova.«.

U dosadašnjem stavku 3., koji postaje stavak 4., riječi: »stavkom 2.« zamjenjuju se riječima: »stavkom 3.«.

Dosadašnji stavci 4., 5. i 6. postaju stavci 5., 6. i 7.

U dosadašnjem stavku 7., koji postaje stavak 8., u podstavku 4. riječi: »stavka 5.« zamjenjuju se riječima: »stavka 6.«.

Članak 19.

U članku 46. iza stavka 7. dodaje se novi stavak 8. koji glasi:

»(8) U postupku odlučivanja o prethodnoj suglasnosti Hrvatska narodna banka može s kandidatom za člana nadzornog odbora održati intervju.«.

Dosadašnji stavak 8. postaje stavak 9.

U dosadašnjem stavku 9., koji postaje stavak 10., riječi: »stavaka 4. do 9.« zamjenjuju se riječima: »stavaka 4. do 10.«.

Dosadašnji stavci 10., 11. i 12. postaju stavci 11., 12. i 13.

U dosadašnjem stavku 13., koji postaje stavak 14., riječi: »iz stavka 12.« zamjenjuju se riječima: »iz stavka 13.«.

Članak 20.

U članku 49. stavku 1. na kraju točke 6. riječ: »i« briše se.

Iza točke 6. dodaju se nova točka 7. i točka 8. koje glase:

»7) donijeti i redovito preispitivati temeljna načela politike primitaka te je odgovoran za nadziranje provedbe te politike

8) osigurati odgovarajuću provedbu politika i praksi primitaka u skladu s cjelokupnim okvirom korporativnog upravljanja, korporativnom kulturom, sklonošću preuzimanju rizika i povezanim procesom upravljanja i«.

Dosadašnja točka 7. postaje točka 9.

Članak 21.

U članku 50. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

»(1) Nadzorni odbor kreditne institucije koja nije mala i jednostavna kreditna institucija dužan je osnovati odbor za primitke, odbor za imenovanja i odbor za rizike.

(2) Ako je kreditna institucija mala i jednostavna kreditna institucija i nema odbor za primitke ili odbor za imenovanja, nadzorni odbor dužan je izvršavati zadatke iz članka 51. i članka 53. ovoga Zakona.«.

Stavak 3. briše se.

Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 3. i 4.

Članak 22.

U članku 52. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Mala i jednostavna kreditna institucija može odbor za rizike kombinirati s revizijskim odborom, s time da članovi tog kombiniranog odbora moraju imati odgovarajuće znanje, vještine i stručnost koji se zahtijevaju za članove obaju odbora.«.

Članak 23.

U članku 60. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Hrvatska narodna banka izdaje kreditnoj instituciji odobrenje za rad kao banka, štedna banka, stambena štedionica ili kreditna institucija iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 (u daljnjem tekstu: odobrenje za rad).«.

Iza stavka 6. dodaju se stavci 7. i 8. koji glase:

»(7) Društvo iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, koje ima odobrenje za rad na temelju propisa kojima se uređuje tržište kapitala, dužno je Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za rad iz stavka 1. ovoga članka najkasnije na dan kada nastupi nešto od sljedećeg:

− kada prosjek mjesečne ukupne imovine, izračunan u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci, iznosi ili prelazi iznos u protuvrijednosti 30 milijardi eura ili

− kada je prosjek mjesečne ukupne imovine izračunan u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci manji od iznosa protuvrijednosti 30 milijardi eura i društvo je dio grupe u kojoj ukupna vrijednost konsolidirane imovine svih društava u grupi koja pojedinačno imaju ukupnu imovinu manju od iznosa u protuvrijednosti 30 milijardi eura i obavljaju bilo koju od djelatnosti iz članka 5. stavka 1. točaka 3. i 6. Zakona o tržištu kapitala (»Narodne novine«, br. 65/18. i 17/20.) iznosi ili prelazi iznos u protuvrijednosti 30 milijardi eura, oboje izračunano kao prosjek u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci.

(8) Društvo iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, koje ima odobrenje za rad na temelju propisa kojima se uređuje tržište kapitala, dok ne dobije odobrenje za rad iz stavka 1. ovoga članka može nastaviti pružati usluge za koje je dobilo odobrenje prema propisima kojima se uređuje tržište kapitala.«.

Članak 24.

U članku 67. stavku 1. na kraju točke 8. riječ: »i« briše se.

Iza točke 8. dodaje se nova točka 9. koja glasi:

»9) ako iz dokumentacije i drugih poznatih činjenica proizlazi da je kreditna institucija uspostavila sustav upravljanja iz članka 101. ovoga Zakona na način koji omogućava dobro i učinkovito upravljanje rizicima i«.

Dosadašnja točka 9. postaje točka 10.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»(4) U slučajevima iz članka 60. stavka 7. ovoga Zakona kod izdavanja odobrenja za rad Hrvatska narodna banka uzima u obzir informacije iz postojećih odobrenja.«.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 25.

U članku 68. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Odobrenje za rad prestaje važiti:

1) danom otvaranja redovne likvidacije kreditne institucije

2) danom upisa nove kreditne institucije u sudski registar u slučaju spajanja kreditnih institucija

3) danom brisanja kreditne institucije iz sudskog registra u slučajevima iz članka 63. stavaka 2., 4. i 5. ovoga Zakona ili

4) danom, satom i minutom navedenim u izreci odluke o pokretanju prisilne likvidacije kreditne institucije.«.

Članak 26.

U članku 69. stavku 1. točke 3. i 4. mijenjaju se i glase:

»3) ako kreditna institucija samostalno prestane pružati usluge za koje je dobila odobrenje duže od šest mjeseci

4) ako kreditna institucija više ne ispunjava bonitetne zahtjeve iz dijela trećeg, četvrtog i šestog Uredbe (EU) br. 575/2013, osim zahtjeva utvrđenih u člancima 92.a i 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013, ili zahtjeva vezanog uz visinu dodatnog regulatornog kapitala koje je svojim rješenjem naložila Hrvatska narodna banka u skladu s člancima 224. i 228. ovoga Zakona, ili posebnog zahtjeva vezanog uz likvidnost u skladu s člancima 224. i 225. ovoga Zakona«.

Na kraju točke 26. riječ: »ili« briše se.

U točki 27. iza riječi: »rješenja« briše se točka i dodaje riječ: »ili«.

Iza točke 27. dodaje se točka 28. koja glasi:

»28) ako kreditna institucija odobrenje za rad upotrebljava isključivo za obavljanje aktivnosti iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i u razdoblju od pet uzastopnih godina ima prosjek ukupne imovine ispod pragova utvrđenih u tom članku.«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) U slučaju iz članka 11.a ovoga Zakona, kada Europska središnja banka u izvršavanju svojih supervizorski ovlasti i zadataka ocijeni da je ispunjen neki od razloga za ukidanje odobrenja za rad, Hrvatska narodna banka surađuje s Europskom središnjom bankom u postupku odlučivanja o ukidanju odobrenja za rad iz ovoga članka. U tom slučaju Hrvatska narodna banka odlučuje u skladu s uputom Europske središnje banke.«.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, Hrvatska narodna banka ne može ukinuti rješenje kojim je dano odobrenje za rad kreditnoj instituciji od trenutka kada je donesena odluka o otvaranju postupka sanacije do trenutka donošenja odluke o okončanju postupka sanacije.«.

Članak 27.

Naslov iznad članka 70. i članak 70. brišu se.

Članak 28.

Iza članka 73. dodaju se naziv poglavlja III.2.a i poglavlje III.2.a, naslovi iznad članaka i članci 73.a do 73.e koji glase:

»III.2.a FINANCIJSKI HOLDING I MJEŠOVITI FINANCIJSKI HOLDING

Izdavanje odobrenja financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima

Članak 73.a

(1) Kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, matični financijski holding u RH, matični mješoviti financijski holding u RH, matični financijski holding u EU-u sa sjedištem u RH i matični mješoviti financijski holding u EU-u sa sjedištem u RH koji je član grupe kreditnih institucija u RH iz članka 278. ovoga Zakona dužni su Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja u skladu s ovim člankom.

(2) Zahtjev za izdavanje odobrenja u skladu s ovim člankom dužan je Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti i drugi financijski holding ili mješoviti financijski holding koji je obvezan uskladiti se s ovim Zakonom i/ili Uredbom (EU) br. 575/2013 na potkonsolidiranoj osnovi.

(3) Uz zahtjev za izdavanje odobrenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka potrebno je priložiti:

− informaciju o organizacijskoj strukturi grupe kojoj taj financijski holding ili mješoviti financijski holding pripada, pri čemu su jasno naznačena društva kćeri i, prema potrebi, matična društva te mjesto i vrsta pružanja usluga svake članice grupe

− informaciju o imenovanju najmanje dviju osoba koje upravljaju tim financijskim holdingom ili mješovitim financijskim holdingom te o tome da navedene osobe ispunjavaju zahtjeve iz članka 55. ovoga Zakona

− informaciju o tome da su ispunjeni kriteriji iz članka 28. ovoga Zakona

− informaciju o unutarnjoj organizaciji i raspodjeli zadataka unutar grupe kreditnih institucija u RH kojoj pripada financijski holding ili mješoviti financijski holding

− drugu dokumentaciju koju je Hrvatska narodna banka propisala podzakonskim propisom iz stavka 21. ovoga članka.

(4) Ako se zahtjev za izdavanje odobrenja financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu iz stavaka 1. i 2. ovoga članka podnosi zajedno sa zahtjevom za stjecanje kvalificiranog udjela iz članka 26. ovoga Zakona, Hrvatska narodna banka kao konsolidirajuće nadzorno tijelo savjetovat će se prije donošenja odluke s nadležnim tijelom u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan, u kojem slučaju Hrvatska narodna banka može produžiti rok od 20 radnih dana iz članka 26. stavka 4. ovoga Zakona za dostavu dodatne dokumentacije iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona na rok koji je potreban za završetak postupka iz ovoga članka te u tom razdoblju ne teče rok iz članka 26. stavka 4. ovoga Zakona.

(5) Hrvatska narodna banka izdat će odobrenje financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1) ako unutarnje procedure i raspodjela zadataka unutar grupe osiguravaju usklađenost sa zahtjevima propisanim ovim Zakonom i Uredbom (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi te osobito osiguravaju učinkovito:

− koordiniranje svih društava kćeri financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, uključujući, prema potrebi, odgovarajuću raspodjelu zadataka među institucijama kćerima

− sprečavanje sukoba unutar grupe ili upravljanje njima i

− izvršavanje politika na razini grupe koje je uspostavio matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding na razini grupe

2) ako financijski holding ili mješoviti financijski holding organizacijskom strukturom grupe kojoj pripada neće otežati ili na drugi način spriječiti obavljanje učinkovite supervizije nad institucijama kćerima ili matičnim institucijama, o ispunjavanju obveza na pojedinačnoj, konsolidiranoj te potkonsolidiranoj osnovi, pri čemu se osobito uzima u obzir:

− položaj financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga u višeslojnoj grupi

− vlasnička struktura te

− uloga financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga unutar grupe

3) ako su ispunjeni uvjeti iz članaka 28. i 55. ovoga Zakona.

(6) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, matični financijski holding u RH, matični mješoviti financijski holding u RH, matični financijski holding u EU-u sa sjedištem u RH i matični mješoviti financijski holding u EU-u sa sjedištem u RH koji je član grupe kreditnih institucija u RH iz članka 278. ovoga Zakona nisu dužni podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja u skladu s ovim člankom ako mogu dokazati Hrvatskoj narodnoj banci da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1) glavna djelatnost financijskog holdinga je stjecanje udjela u društvima kćerima

2) glavna djelatnost mješovitog financijskog holdinga, u odnosu na institucije ili financijske institucije, je stjecanje udjela u društvima kćerima

3) u skladu sa sanacijskom strategijom koju je odredilo nadležno sanacijsko tijelo na temelju propisa kojima se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava, financijski holding ili mješoviti financijski holding nije imenovan kao sanacijski subjekt ni u jednoj grupi u planu sanacije grupe koju je odredilo nadležno sanacijsko tijelo

4) kreditna institucija kći obvezna je osigurati usklađenost grupe s bonitetnim zahtjevima na konsolidiranoj osnovi te su joj na raspolaganje stavljena sva potrebna sredstva i ovlasti za učinkovito ispunjavanje tih obveza

5) financijski holding ili mješoviti financijski holding ne sudjeluje u donošenju upravljačkih, operativnih ili financijskih odluka kojima se utječe na grupu ili njezina društva kćeri koja su institucije ili financijske institucije i

6) ne postoje prepreke za provođenje učinkovite supervizije grupe kreditnih institucija u RH od strane Hrvatske narodne banke na konsolidiranoj osnovi.

(7) Financijski holding ili mješoviti financijski holding iz stavka 6. ovoga članka dužan je umjesto zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za izuzeće od obveze pribavljanja odobrenja iz ovoga članka te priložiti dokaze o ispunjenju tih uvjeta.

(8) Financijski holding ili mješoviti financijski holding za koji je Hrvatska narodna banka donijela odluku da ispunjava uvjete iz stavka 6. ovoga članka uključen je u opseg konsolidacije kako je propisano ovim Zakonom i Uredbom (EU) br. 575/2013.

(9) Financijski holding ili mješoviti financijski holding iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dužan je kontinuirano ispunjavati uvjete iz stavka 5. ovoga članka.

(10) Financijski holding ili mješoviti financijski holding za koji je Hrvatska narodna banka donijela odluku da ispunjava uvjete iz stavka 6. ovoga članka dužan je kontinuirano ispunjavati te uvjete.

(11) Hrvatska narodna banka kao konsolidirajuće nadzorno tijelo kontinuirano nadzire ispunjava li financijski holding ili mješoviti financijski holding uvjete iz ovoga članka.

(12) Na zahtjev Hrvatske narodne banke kao konsolidirajućeg nadzornog tijela financijski holding ili mješoviti financijski holding dužan je dostaviti informacije nužne za redovito praćenje organizacijske strukture grupe i usklađenosti s uvjetima iz stavka 5. ovoga članka ili, prema potrebi, stavka 6. ovoga članka.

(13) Ako Hrvatska narodna banka kao konsolidirajuće nadzorno tijelo utvrdi da uvjeti iz stavka 5. ovoga članka nisu ispunjeni ili kontinuiranim nadzorom iz stavka 11. ovoga članka utvrdi da ti uvjeti više nisu ispunjeni, može naložiti financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu supervizorske mjere kako bi se osigurali ili ponovno uspostavili kontinuitet i cjelovitost supervizije na konsolidiranoj osnovi nad zahtjevima na konsolidiranoj osnovi utvrđenim ovim Zakonom i Uredbom (EU) br. 575/2013 i osigurala usklađenost s tim zahtjevima, pri čemu će Hrvatska narodna banka osobito voditi računa o učincima tih supervizorskih mjera na financijski konglomerat.

(14) Hrvatska narodna banka financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu može osobito:

− naložiti zabranu ostvarivanja prava glasa koje proizlazi iz dionica institucija kćeri koje drži financijski holding ili mješoviti financijski holding

− izreći upravne sankcije financijskom holdingu, mješovitom financijskom holdingu ili članu upravljačkog tijela ili druge odgovorne osobe, u skladu s odredbama ovoga Zakona

− naložiti da vlasničke udjele u institucijama kćerima prenese na svoje dioničare ili imatelje udjela

− privremeno naložiti da drugi član te grupe, financijski holding, mješoviti financijski holding ili institucija, ispunjava na konsolidiranoj osnovi zahtjeve propisane ovim Zakonom ili Uredbom (EU) br. 575/2013

− naložiti ograničenje isplate ili zabranu isplate na temelju dionica ili isplatu kamata dioničarima

− naložiti prodaju ili smanjenje vlasničkog udjela u instituciji ili drugom subjektu financijskog sektora ili

− naložiti da dostavi plan prema kojem će se bez odgađanja ponovno uskladiti sa zahtjevima iz ovoga Zakona ili Uredbe (EU) br. 575/2013.

(15) U slučaju iz stavka 14. podstavka 1. ovoga članka zabrana ostvarivanja prava glasa znači da financijski holding ili mješoviti financijski holding ne može ostvarivati pravo glasa te za njega to ne mogu učiniti ni druge osobe.

(16) Kada je njegovo pravo glasa isključeno, a financijski holding ili mješoviti financijski holding na glavnoj skupštini ipak glasuje, tako dan glas je ništav.

(17) Ako Hrvatska narodna banka utvrdi da uvjeti iz stavka 6. ovoga članka nisu više ispunjeni, financijski holding ili mješoviti financijski holding dužan je podnijeti zahtjev za odobrenje iz stavka 1. ili 2. ovoga članka.

(18) Hrvatska narodna banka o zahtjevu iz ovoga članka odlučuje u roku od četiri mjeseca od primitka urednog zahtjeva, a najkasnije u roku od šest mjeseci od primitka zahtjeva.

(19) Ako Hrvatska narodna banka odluči odbiti zahtjev iz ovoga članka, može financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu naložiti mjeru iz stavka 14. ovoga članka.

(20) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, a u vezi s člankom 11.a ovoga Zakona, kada Europska središnja banka izvršava svoje supervizorske ovlasti i zadatke, Hrvatska narodna banka postupit će u skladu s uputom Europske središnje banke.

(21) Hrvatska narodna banka podzakonskim će propisom detaljnije urediti:

− dokumentaciju koja se prilaže uz zahtjev za izdavanje odobrenja i

− sadržaj izvješća i obavijesti, rokove i način izvješćivanja o informacijama koje su nužne za redovito praćenje usklađenosti s uvjetima iz ovoga članka.

Zajednička odluka o ispunjenju uvjeta financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo

Članak 73.b

(1) Kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, ona i nadležno tijelo druge države članice u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan razmjenjuju informacije o svakom od tih holdinga.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka surađuje s nadležnim tijelom države članice u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan radi donošenja zajedničke odluke o ispunjenju uvjeta i nalaganja mjera iz članka 73.a ovoga Zakona.

(3) Kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, procjenjuje ispunjenje uvjeta iz članka 73.a stavka 5. ovoga Zakona te o rezultatima procjene obavještava nadležno tijelo u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan.

(4) Zajednička odluka o ispunjenju uvjeta iz članka 73.a stavka 5. ovoga Zakona ili nalaganju mjera iz članka 73.a stavka 14. ovoga Zakona bit će donesena u roku od dva mjeseca od dana kada je nadležno tijelo države članice u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan primilo procjenu iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Zajednička odluka iz stavka 4. ovoga članka mora biti u pisanom obliku i obrazložena, a Hrvatska narodna banka kao konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavit će ovu odluku financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu.

(6) Ako postoje različita mišljenja u svezi s donošenjem zajedničke odluke iz stavka 4. ovoga članka, Hrvatska narodna banka suzdržat će se od donošenja odluke.

(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka Hrvatska narodna banka može zatražiti savjet od Europskog nadležnog tijela za bankarstvo.

(8) Ako Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo donese odluku u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva za posredovanje, zajednička odluka donosi se u skladu s tom odlukom. Ako Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo ne donese odluku u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva za posredovanje, Hrvatska narodna banka samostalno će donijeti odluku.

(9) Hrvatska narodna banka ne može zatražiti posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo iz stavka 7. ovoga članka nakon isteka roka od dva mjeseca od dana kada je nadležno tijelo države članice u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan primilo procjenu iz stavka 3. ovoga članka ili nakon donošenja zajedničke odluke.

(10) U slučaju mješovitog financijskog holdinga, ako Hrvatska narodna banka nije određena kao koordinator sukladno propisima kojima se uređuju financijski konglomerati, Hrvatska narodna banka će prije donošenja zajedničke odluke iz ovoga članka zatražiti suglasnost koordinatora.

(11) U slučaju iz stavka 10. ovoga članka ako koordinator ne da suglasnost na prijedlog zajedničke odluke, Hrvatska narodna banka će zatražiti posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo ili Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA).

(12) Zajednička odluka donesena u skladu s ovim člankom ne utječe na obveze koje proizlaze iz propisa kojima se uređuju financijski konglomerati i propisa kojima se uređuje poslovanje osiguravajućih društava.

(13) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, a u vezi s člankom 11.a ovoga Zakona, kada Europska središnja banka izvršava svoje supervizorske ovlasti i zadatke, Hrvatska narodna banka postupit će u skladu s uputom Europske središnje banke.

Zajednička odluka o ispunjenju uvjeta financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga kada Hrvatska narodna banka nije konsolidirajuće nadzorno tijelo

Članak 73.c

(1) Kada financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj te kada Hrvatska narodna banka nije konsolidirajuće nadzorno tijelo, razmjenjivat će s konsolidirajućim nadležnim tijelom informacije vezane za taj holding.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka će surađivati s konsolidirajućim nadzornim tijelom radi donošenja zajedničke odluke o ispunjenju uvjeta iz članka 73.a stavka 5. ovoga Zakona i nalaganju mjera iz članka 73.a stavka 14. ovoga Zakona.

(3) Zajednička odluka iz stavka 2. ovoga članka donijet će se u roku od dva mjeseca od dana primitka procjene koju je izradilo konsolidirajuće nadzorno tijelo.

(4) Ako je zajednička odluka iz stavka 3. ovoga članka donesena, Hrvatska narodna banka će na temelju nje donijeti rješenje i dostaviti ga financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu koji ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.

(5) Ako postoje različita mišljenja u vezi s donošenjem zajedničke odluke iz stavka 3. ovoga članka, Hrvatska narodna banka suzdržat će se od donošenja odluke i zatražit će posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo.

(6) Ako Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo donese odluku u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva za posredovanje, zajednička odluka donijet će se u skladu s tom odlukom. Ako Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo ne donese odluku u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva za posredovanje, Hrvatska narodna banka će samostalno donijeti odluku.

(7) Hrvatska narodna banka ne može zatražiti posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo iz stavka 6. ovoga članka nakon isteka razdoblja od dva mjeseca od primitka procjene konsolidirajućeg nadzornog tijela ili nakon donošenja zajedničke odluke.

(8) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, a u vezi s člankom 11.a ovoga Zakona, kada Europska središnja banka izvršava svoje supervizorske ovlasti i zadatke, Hrvatska narodna banka postupit će u skladu s uputom Europske središnje banke.

Ukidanje odobrenja financijskom holdingu i mješovitom financijskom holdingu

Članak 73.d

(1) Hrvatska narodna banka ukinut će odobrenje iz članka 73.a ovoga Zakona ako matični financijski holding u RH, matični mješoviti financijski holding u RH, matični financijski holding u EU-u sa sjedištem u RH i matični mješoviti financijski holding u EU-u sa sjedištem u RH ne poduzmu mjere potrebne za osiguravanje usklađenosti dijela trećeg, četvrtog, šestog i sedmog Uredbe (EU) br. 575/2013, ili zahtjeva vezanog uz visinu dodatnog regulatornog kapitala koji je svojim rješenjem naložila Hrvatska narodna banka u skladu s člancima 224. i 228. ovoga Zakona, ili posebnog zahtjeva vezanog uz likvidnost u skladu s člancima 224. i 225. ovoga Zakona.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, a u vezi s člankom 11.a ovoga Zakona, kada Europska središnja banka izvršava svoje supervizorske ovlasti i zadatke, Hrvatska narodna banka postupit će u skladu s uputom Europske središnje banke.

Posredničko matično društvo u EU-u

Članak 73.e

(1) Dvije ili više institucija sa sjedištem u Europskoj uniji koje pripadaju istoj grupi iz treće zemlje dužne su odrediti jedinstveno posredničko matično društvo sa sjedištem u Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: posredničko matično društvo u EU-u).

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka u suradnji s drugim nadležnim tijelima nadležnim za nadzor članice grupe iz treće zemlje može donijeti odluku da grupa iz treće zemlje može osnovati dva posrednička matična društva u EU-u ako zajednički utvrde da određivanje jedinstvenog posredničkog matičnog društva u EU-u:

− nije uskladivo s obveznim zahtjevom za razdvajanje djelatnosti koji je uređen propisima ili je takvu odluku donijelo nadležno tijelo treće zemlje u kojoj krajnje matično društvo grupe iz treće zemlje ima mjesto uprave ili

− bi, sukladno procjeni nadležnog sanacijskog tijela posredničkog matičnog društva u EU-u, mogućnost sanacije bila manje učinkovita nego u slučaju dvaju posredničkih matičnih društava u EU-u.

(3) Kreditna institucija koja je dobila odobrenja iz članka 60. ovoga Zakona i koja je s još jednom institucijom sa sjedištem u EU-u članica grupe iz treće zemlje dužna je:

1) imati posredničko matično društvo u EU-u ili

2) biti imenovana kao posredničko matično društvo.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, kreditna institucija koja je dobila odobrenje iz članka 60. ovoga Zakona, a koja je dio grupe iz treće zemlje nije dužna imati posredničko matično društvo u EU-u ili, sukladno stavku 3. ovoga članka, biti određena kao posredničko matičnom društvu u EU-u ako:

− je ukupna vrijednost imovine u EU-u svih članica grupe iz treće zemlje manja od protuvrijednosti 40 milijardi eura ili

− je kreditna institucija koja je dobila odobrenje iz članka 60. ovoga Zakona jedina institucija iz te grupe koja posluje u Europskoj uniji.

(5) Posredničko matično društvo u EU-u može biti kreditna institucija koja je dobila odobrenje na temelju iz članka 60. ovoga Zakona ili financijski holding odnosno mješoviti financijski holding koji je dobio odobrenje iz članka 73.a ovoga Zakona.

(6) Za potrebe ovoga članka ukupna vrijednost imovine grupe iz treće zemlje u EU-u je zbroj sljedećeg:

− ukupnog iznosa imovine svake institucije u EU-u koja je članica grupe iz treće zemlje kako je iskazana u njezinoj konsolidiranoj bilanci ili kako je iskazana u njihovim pojedinačnim bilancama ako bilanca institucija nije konsolidirana te

− ukupnog iznosa imovine svake podružnice grupe iz treće zemlje s odobrenjem za osnivanje podružnice u EU-u u skladu s ovim Zakonom, zakonom kojim se uređuje tržište kapitala ili Uredbom (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća.

(7) Hrvatska narodna banka za svaku grupu iz treće zemlje koja posluje na području Republike Hrvatske Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo dostavlja sljedeće informacije:

− nazive i ukupan iznos imovine za svaku kreditnu instituciju članicu grupe iz treće zemlje koja posluje na području Republike Hrvatske

− nazive i ukupan iznos imovine koja se odnosi na svaku podružnicu koja je dobila odobrenje za osnivanje podružnice kreditne institucije iz treće zemlje u skladu s ovim Zakonom i djelatnosti za koje su dobile odobrenje

− naziv i vrstu svakog posredničkog matičnog društva u EU-u koje ima sjedište u Republici Hrvatskoj i naziv grupe iz treće zemlje kojoj to društvo pripada.

(8) U smislu ovoga članka pojam institucija uključuje i investicijsko društvo.

(9) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, a u vezi s člankom 11.a ovoga Zakona, kada Europska središnja banka izvršava svoje supervizorske ovlasti i zadatke, Hrvatska narodna banka postupit će u skladu s uputom Europske središnje banke.«.

Članak 29.

U članku 75. stavku 8. riječi: »značajna kreditna institucija koja« zamjenjuju se riječima: »značajni nadzirani subjekt koji«.

Članak 30.

U članku 88. stavku 1. iza uvodne rečenice dodaje se nova točka 1. koja glasi:

»1) mjere i instrumente usmjerene na povećanje otpornosti i očuvanje stabilnosti financijskog sustava u cjelini (članak 144.a)«.

Dosadašnje točke 1. do 4. postaju točke 2. do 5.

U stavku 2. iza uvodne rečenice dodaje se nova točka 1. koja glasi:

»1) mjere i instrumente usmjerene na povećanje otpornosti i očuvanje stabilnosti financijskog sustava u cjelini (članak 144.a)«.

Dosadašnje točke 1. do 7. postaju točke 2. do 8.

Članak 31.

U članku 91. stavku 1. točka 4. mijenja se i glasi:

»4) ako je nadležni sud donio odluku o otvaranju postupka prisilne likvidacije nad podružnicom kreditne institucije iz treće zemlje.«.

Točka 5. briše se.

Članak 32.

U članku 92. stavku 1. iza točke 7. dodaje se točka 7.a koja glasi:

»7.a) mjerama i instrumentima usmjerenim na povećanje otpornosti i očuvanje stabilnosti financijskog sustava u cjelini (članak 144.a)«.

U točki 18. riječi: »članci 246. do 249., članci 263. i 276. te članci 345. do 357.« zamjenjuju se riječima: »članci 246., 247. i 248.«.

Na kraju točke 20. riječ: »i« briše se.

Točka 21. mijenja se i glasi:

»21) postupku izricanja periodičnih penala i upravnih sankcija (članci 359.a do 359.r) i«.

Iza točke 21. dodaje se točka 22. koja glasi:

»22) prekršajima i povredama propisa (članci 360. do 367.).«.

Članak 33.

U članku 97. stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3. do 5. postaju stavci 2. do 4.

Dosadašnji stavci 6. i 7., koji postaju stavci 5. i 6., mijenjaju se i glase:

»(5) Matična kreditna institucija u grupi kreditnih institucija u RH, matični financijski holding iz članka 278. ovoga Zakona i matični mješoviti financijski holding iz članka 278. ovoga Zakona te njihova društva kćeri u grupi kreditnih institucija u RH dužni su osigurati da organizacijski ustroj, postupci i sustavi unutar grupe kreditnih institucija iz stavka 2. ovoga članka budu usklađeni i propisno primijenjeni u njihovim društvima kćerima koje nisu obveznici primjene ovoga Zakona, uključujući i ona društva kćeri čiji se poslovni nastan nalazi u off-shore financijskim centrima, i to na način da ta društva kćeri mogu neometano prikupljati sve podatke i informacije potrebne za obavljanje supervizije. Društva kćeri koja nisu obveznici primjene ovoga Zakona na pojedinačnoj osnovi ispunjavaju zahtjeve specifične za pojedini sektor.

(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, matična kreditna institucija u grupi kreditnih institucija u RH, matični financijski holding iz članka 278. ovoga Zakona i matični mješoviti financijski holding iz članka 278. ovoga Zakona te njihova društva kćeri u grupi kreditnih institucija u RH nisu dužni primijeniti obveze propisane člankom 101. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na društva kćeri u trećim zemljama ako Hrvatskoj narodnoj banci mogu dokazati da bi ispunjavanje tih zahtjeva bilo protivno propisima treće zemlje u kojoj je društvo kći osnovano.«.

Članak 34.

Iza članka 97. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 97.a i 97.b koji glase:

»Politike primitaka na konsolidiranoj osnovi

Članak 97.a

(1) Iznimno od članka 97. ovoga Zakona, matična kreditna institucija u RH ili matična kreditna institucija u EU-u sa sjedištem u RH nije dužna na konsolidiranoj osnovi ispunjavati zahtjeve iz članaka 100., 100.a i 100.b i članka 50. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona kojima se uređuje politika primitaka, varijabilni primici i osnivanje odbora za primitke odnosno podzakonskog propisa donesenog na temelju članka 100. stavka 4. ovoga Zakona na:

1) društvo kći s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici ako je to društvo obveznik primjene posebnih propisa o primicima u skladu s ostalim pravnim propisima Europske unije

2) društvo kći s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ako bi to društvo, da ima sjedište u Europskoj uniji, bilo obveznik primjene posebnih propisa o primicima u skladu s ostalim pravnim propisima Europske unije.

(2) Neovisno o stavcima 1. i 3. ovoga članka, matična kreditna institucija u RH i matična kreditna institucija u EU-u sa sjedištem u RH dužne su na konsolidiranoj osnovi odredbe o odnosu između varijabilnog i fiksnog dijela ukupnih primitaka iz članka 100.a ovoga Zakona primjenjivati i na ta društva kćeri.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, matična kreditna institucija u RH ili matična kreditna institucija u EU-u sa sjedištem u RH dužna je osigurati da se zahtjevi iz članaka 100., 100.a i 100.b i članka 50. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona kojima se uređuje politika primitaka, varijabilni primici i osnivanje odbora za primitke odnosno podzakonskog propisa donesenog na temelju članka 100. stavka 4. ovoga Zakona primjenjuje na pojedinačnoj osnovi na radnike društva kćeri koje nije obveznik primjene ovoga Zakona, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1) društvo kći jest društvo za upravljanje imovinom ili

2) društvo kći jest društvo koje pruža sljedeće investicijske usluge i aktivnosti:

– izvršavanje naloga za račun klijenta

– trgovanje za vlastiti račun

– upravljanje portfeljem

– pokroviteljstvo nad financijskim instrumentima i/ili provedba ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa

– provedba ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata bez obveze otkupa i

3) radnici društva kćeri obavljaju profesionalne aktivnosti koje neposredno imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti grupe ili poslovanje institucija unutar grupe.

Obuhvat primjene SREP-a i supervizorskih mjera

Članak 97.b

Hrvatska narodna banka primjenjuje postupak provjere i ocjene iz glave XVI. i supervizorske mjere iz glave XVIII. ovoga Zakona, u skladu s razinom primjene zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 575/2013, navedenih u dijelu prvom glavi II. te Uredbe.«.

Članak 35.

Naslov iznad članka 100. mijenja se i glasi: »Politike primitaka«.

Članak 100. mijenja se i glasi:

»(1) Kreditna institucija dužna je uspostaviti i primjenjivati politike primitaka razmjerno svojoj veličini, unutarnjoj organizaciji te vrsti, opsegu i složenosti poslova koje obavlja.

(2) Odredbe o odgodi varijabilnih primitaka, dodjeli varijabilnih primitaka u instrumentima te zadržavanju i isplati diskrecijskih mirovinskih pogodnosti u obliku instrumenta iz podzakonskog propisa donesenog na temelju stavka 4. ovoga članka ne primjenjuju se na:

1) kreditnu institucija koja nije velika kreditna institucija

2) male primitke radnika kreditne institucije.

(3) Kreditna institucija koja ugovori isplatu varijabilnih primitaka protivno odredbama ovoga Zakona ili odredbama podzakonskog propisa donesenog na temelju stavka 4. ovoga članka ne smije isplaćivati tako ugovorene varijabilne primitke te su tako ugovorene odredbe ništetne.

(4) Hrvatska narodna banka donijet će podzakonski propis kojim pobliže uređuje pravila, postupke i kriterije u vezi s politikama primitaka, a osobito:

– definiciju i vrste primitaka radnika

– kriterije za određivanje identificiranih radnika

– zahtjeve vezane uz primitke radnika te način i opseg primjene tih zahtjeva i

– način i rokove izvješćivanja Hrvatske narodne banke o primicima.«.

Članak 36.

U članku 100.a stavku 2. točki 5. riječi: »pet radnih dana« zamjenjuju se riječima: »30 dana.«.

Članak 37.

U članku 101. stavku 1. točka 4. mijenja se i glasi:

»4) politike primitaka koje su u skladu s odgovarajućim i djelotvornim upravljanjem rizicima koje promiču odgovarajuće i djelotvorno upravljanje rizicima i koje su rodno neutralne i«.

U stavku 2. točki 1. podtočka 4. mijenja se i glasi:

» – pravila o upravljanju kamatnim rizikom koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje«.

Točka 5. briše se.

Dosadašnje točke 6. do 8. postaju točke 5. do 7.

Članak 38.

U članku 103. iza stavka 5. dodaju se stavci 6., 7. i 8. koji glase:

»(6) Kreditna institucija dužna je dosljedno primjenjivati interne sustave, upotrebljavati standardiziranu metodologiju ili pojednostavnjenu standardiziranu metodologiju za prepoznavanje, vrednovanje, upravljanje i ublažavanje rizika koji proizlaze iz mogućih promjena kamatnih stopa koje utječu na ekonomsku vrijednost kapitala i neto kamatni prihod iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

(7) Standardiziranu metodologiju ili pojednostavnjenu standardiziranu metodologiju propisuje Europska komisija regulatornim tehničkim standardom.

(8) Kreditna institucija dužna je primjenjivati interne sustave za procjenu i praćenje rizika koji proizlaze iz mogućih promjena kreditnih raspona koje utječu na ekonomsku vrijednost kapitala i neto kamatni prihod iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.«.

Članak 39.

U članku 115. stavcima 1. i 2. riječi: »koja je značajna s obzirom na veličinu, unutarnju organizaciju te na vrstu, opseg i složenost poslova koje obavlja« zamjenjuju se riječima: »koja nije mala i jednostavna kreditna institucija«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Kreditna institucija koja nije mala i jednostavna kreditna institucija ne smije se pri procjeni kreditne sposobnosti klijenta ili financijskog instrumenta isključivo rukovoditi vanjskim kreditnim rejtingom.«.

Članak 40.

Iza članka 115. dodaju se naslov iznad članka i članak 115.a koji glase:

»Ograničenje raspolaganja redovnim osnovnim kapitalom

Članak 115.a

(1) Kreditna institucija ne smije se redovnim osnovnim kapitalom, koji održava radi ispunjavanja zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, koristiti za:

− ispunjavanje zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama a), b) i c) Uredbe (EU) br. 575/2013

− ispunjavanje zahtjeva za dodatni regulatorni kapital koji je Hrvatska narodna banka naložila na temelju članka 228. ovoga Zakona, a koji se koriste za pokrivanje rizika, osim rizika prekomjerne financijske poluge niti

− ispunjavanje smjernica o kojima je Hrvatska narodna banka obavijestila kreditnu instituciju u skladu s člankom 228.a ovoga Zakona koje se koriste za pokrivanje rizika, osim rizika prekomjerne financijske poluge.

(2) Kreditna institucija ne smije se redovnim osnovnim kapitalom, koji održava radi ispunjavanja jednog od zaštitnih slojeva, koristiti za ispunjavanje drugih primjenjivih zaštitnih slojeva.

(3) Kreditna institucija ne smije se redovnim osnovnim kapitalom, koji održava radi ispunjavanja zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, koristiti za:

− ispunjavanje zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV kreditne institucije iz članka 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013

− ispunjavanje zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV kreditne institucije izvan EU-a iz članka 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013

− ispunjavanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze naloženog na temelju članka 26. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava niti

− ispunjavanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za sanacijske subjekte koji su dio GSV kreditne institucije i Unijina značajna društva kćeri GSV kreditne institucija izvan EU-a.«.

Članak 41.

U članku 117. stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

Članak 42.

U članku 118. stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

Članak 43.

U članku 119. stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Hrvatska narodna banka dužna je za svako tromjesečje procijeniti intenzitet cikličkog sistemskog rizika i primjerenu visinu stope protucikličkog zaštitnog sloja za područje Republike Hrvatske i prema potrebi odrediti ili prilagoditi visinu stope protucikličkog zaštitnog sloja te o tome donijeti podzakonski propis, uzimajući u obzir:

– referentni pokazatelj iz stavaka 2. i 3. ovoga članka

– važeće smjernice Europskog odbora za sistemske rizike o priznavanju i određivanju stopa protucikličkog zaštitnog sloja i sve preporuke tog odbora u vezi s određivanjem stope protucikličkog zaštitnog sloja i

– ostale varijable koje Hrvatska narodna banka smatra relevantnima za rješavanje pitanja cikličkog sistemskog rizika.«.

Članak 44.

U članku 123. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Hrvatska narodna banka dužna je obavijestiti Europski odbor za sistemske rizike o svakoj promjeni stope protucikličkog zaštitnog sloja i o informacijama iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 45.

Članak 129. mijenja se i glasi:

»(1) Hrvatska narodna banka je imenovano tijelo za određivanje zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik za kreditne institucije i za određivanje izloženosti i podskupina kreditnih institucija na koje se zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik primjenjuje.

(2) U slučaju iz članka 11.a stavka 7. ovoga Zakona Hrvatska narodna banka će s Europskom središnjom bankom izvršavati makrobonitetne zadatke te će u tom slučaju postupiti u skladu s uputom Europske središnje banke u odnosu na određivanje stope zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik.

(3) Hrvatska narodna banka podzakonskim propisom pobliže će urediti:

– stope i način održavanja zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik iz stavka 1. ovoga članka

– način primjene zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik iz članka 131. ovoga Zakona i

– način izračuna zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik.

(4) Hrvatska narodna banka podzakonskim propisom iz stavka 3. ovoga članka odredit će stopu i način održavanja zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik za sve kreditne institucije ili za jednu ili više podskupina kreditnih institucija, za sve ili podskupinu izloženosti kako je navedeno u članku 131. stavku 3. ovoga Zakona, radi sprječavanja ili smanjenja strukturnih sistemskih rizika koji nisu obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 575/2013 i glavama VII.2 i VII.4 ovoga Zakona.«.

Članak 46.

U članku 130. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Kreditna institucija dužna je zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik izračunan u skladu s podzakonskim propisom iz članka 129. stavka 3. ovoga Zakona održavati redovnim osnovnim kapitalom u visini i na način koji odredi Hrvatska narodna banka.«.

Stavak 2. briše se.

U dosadašnjem stavku 3., koji postaje stavak 2., riječi: »stavka 2.« zamjenjuju se riječima: »stavka 1.«.

Članak 47.

Članak 131. mijenja se i glasi:

»(1) Podzakonskim propisom iz članka 129. stavka 3. ovoga Zakona Hrvatska narodna banka može odrediti da se zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik primjenjuje na:

1) sve izloženosti u Republici Hrvatskoj

2) sljedeće sektorske izloženosti u Republici Hrvatskoj:

– sve izloženosti prema klijentima na malo koji su fizičke osobe, a koje su osigurane stambenim nekretninama

– sve izloženosti prema pravnim osobama koje su osigurane poslovnim nekretninama

– sve izloženosti prema pravnim osobama, isključujući one iz podtočke 2. ove točke

– sve izloženosti prema fizičkim osobama, isključujući one iz podtočke 1. ove točke

3) sve izloženosti u drugim državama članicama, u skladu s člankom 132. stavkom 12. ovoga Zakona i u skladu sa stavcima 5. i 6. ovoga članka

4) sektorske izloženosti, kako su utvrđene u točki 2. ovoga stavka, u drugim državama članicama kako bi se u skladu s člankom 134. ovoga Zakona omogućilo priznavanje stope zaštitnog sloja koju je odredila ta država članica

5) izloženosti u trećim zemljama ili

6) podskupine bilo koje od skupina navedenih u točki 2. ovoga stavka.

(2) Hrvatska narodna banka stopu zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik utvrđuje kao višekratnik 0,5 postotnih bodova.

(3) Hrvatska narodna banka može odrediti različite stope zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik za različite podskupine kreditnih institucija i izloženosti.

(4) Hrvatska narodna banka će pri određivanju potrebnog zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik voditi računa o tome da obveza njegova održavanja ne dovodi do nerazmjerno nepovoljnih učinaka na cijeli financijski sustav drugih država članica ili na dijelove tog sustava ili na financijski sustav Europske unije kao cjeline stvaranjem zapreka funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

(5) Ako Hrvatska narodna banka odluči primijeniti zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik na izloženosti kreditnih institucija u drugim državama članicama, stopa zaštitnog sloja za sve izloženosti u Europskoj uniji bit će ista.

(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, stopa zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik za izloženosti kreditnih institucija u određenoj državi članici može biti različita samo ako je Hrvatska narodna banka u skladu s člankom 134. ovoga Zakona priznala stopu zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik koju je odredila ta država članica.

(7) Hrvatska narodna banka dužna je preispitati obvezu održavanja zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik najmanje svake dvije godine.«.

Članak 48.

Članak 132. mijenja se i glasi:

»(1) Ako stopa ili stope zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik koju Hrvatska narodna banka namjerava odrediti za bilo koju skupinu ili podskupinu izloženosti iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona na koje se primjenjuje jedna ili više stopa navedenog zaštitnog sloja ne dovede do kombinirane stope zaštitnog sloja veće od 3% za bilo koju od tih izloženosti, Hrvatska narodna banka obavijestit će o tome Europski odbor za sistemske rizike mjesec dana prije objave odluke iz članka 133. ovoga Zakona.

(2) U prag od 3% iz stavka 1. ovoga članka ne uračunava se priznavanje stope zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik koju je odredila druga država članica postupajući u skladu s člankom 134. ovoga Zakona.

(3) Kad je kreditna institucija na koju se primjenjuje jedna ili više stopa zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik društvo kći čije matično društvo ima poslovni nastan u drugoj državi članici, Hrvatska narodna banka obavijest iz stavka 1. ovoga članka poslat će i nadležnim i imenovanim tijelima te države članice.

(4) Obavijest iz stavka 1. ovoga članka sadrži detaljan opis sljedećih informacija:

1) sistemski ili makrobonitetni rizik u Republici Hrvatskoj

2) razloge zbog kojih veličina sistemskog ili makrobonitetnog rizika ugrožava stabilnost financijskog sustava u Republici Hrvatskoj te opravdava stopu zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik

3) obrazloženje zašto Hrvatska narodna banka smatra da je vjerojatno da će predloženi zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik biti razmjeran i učinkovit za smanjenje rizika

4) procjenu vjerojatnog pozitivnog ili negativnog utjecaja zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik na unutarnje tržište, na osnovi dostupnih informacija

5) stopu ili stope zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik koje Hrvatska narodna banka namjerava odrediti, izloženosti na koje će se primijeniti te kreditne institucije na koje se odnose navedene stope

6) obrazloženje Hrvatske narodne banke o razlozima zbog kojih se može smatrati da se zaštitnim slojem za strukturni sistemski rizik ne udvostručuje funkcioniranje zaštitnog sloja za OSV kreditne institucije, ako se stopa zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik primjenjuje na sve izloženosti.

(5) Ako odluka Hrvatske narodne banke o određivanju stope zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik dovodi do smanjenja ili ne uzrokuje promjenu u odnosu na prethodno određenu stopu zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik, Hrvatska narodna banka postupit će u skladu sa stavcima 1. do 4. ovoga članka.

(6) Ako Hrvatska narodna banka namjerava odrediti stopu ili stope zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik za bilo koju skupinu ili podskupinu izloženosti iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona koje podliježu jednom ili više zaštitnih slojeva za strukturni sistemski rizik, koje dovede do kombinirane stope zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik koja je veća od 3% ali ne veća od 5% za bilo koju od tih izloženosti, Hrvatska narodna banka će u obavijesti iz stavka 1. ovoga članka zatražiti mišljenje Europske komisije.

(7) Hrvatska narodna banka može primijeniti namjeravanu stopu zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik ako je dobila pozitivno mišljenje Europske komisije, a ako je mišljenje Europske komisije negativno, Hrvatska narodna banka postupit će u skladu s mišljenjem Europske komisije ili navesti razloge za nepostupanje u skladu s mišljenjem Europske komisije.

(8) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka ako je kreditna institucija na koju se primjenjuje jedna ili više stopa zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik društvo kći čije matično društvo ima poslovni nastan u drugoj državi članici, Hrvatska narodna banka će u sklopu obavijesti iz stavka 3. ovoga članka dostaviti preporuku Europske komisije i Europskog odbora za sistemske rizike.

(9) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka ako relevantna tijela druge države članice nadležna za društva kćeri i matična društva iskažu neslaganje s predloženom stopom ili stopama zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik primjenjivima na tu kreditnu instituciju te u slučaju negativne preporuke Europske komisije i Europskog odbora za sistemske rizike, Hrvatska narodna banka ne smije primijeniti odluku o zaštitnom sloju za strukturni sistemski rizik, ali može u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 zatražiti posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo.

(10) Hrvatska narodna banka pričekat će s donošenjem odluke o zaštitnom sloju dok Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo ne donese odluku iz stavka 9. ovoga članka te će donijeti odluku u skladu s tom odlukom.

(11) Hrvatska narodna banka može izraziti neslaganje kada je relevantno tijelo druge države članice obavijesti o primjeni zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik iz stavka 6. ovoga članka koji se odnosi na kreditnu instituciju kćer iz te države članice čije matično društvo ima sjedište u Republici Hrvatskoj.

(12) Ako Hrvatska narodna banka namjerava odrediti stopu ili stope zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik primjenjive na bilo koju skupinu ili podskupinu izloženosti iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona koje podliježu jednom ili više zaštitnih slojeva za strukturni sistemski rizik, a koje dovode do kombinirane stope zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik veće od 5% za bilo koju od tih izloženosti, Hrvatska narodna banka će prije donošenja te odluke zatražiti odobrenje od Europske komisije.

(13) Hrvatska narodna banka može primijeniti stopu iz stavka 12. ovoga članka nakon što Europska komisija odobri primjenu te stope.«.

Članak 49.

Članak 133. mijenja se i glasi:

»(1) Nakon određivanja jedne ili više stopa zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik u skladu s člankom 132. ovoga Zakona, Hrvatska narodna banka dužna je u »Narodnim novinama« i na svojim internetskim stranicama objaviti odluku o primjeni zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik.

(2) Objava iz stavka 1. ovoga članka sadrži najmanje sljedeće informacije:

1) stopu zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik

2) kreditne institucije na koje se zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik primjenjuje

3) izloženosti na koje se stopa ili stope zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik primjenjuju

4) obrazloženje za određivanje stope ili stopa zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik, osim u slučaju kada bi to obrazloženje moglo narušiti stabilnost financijskog sustava

5) datum od kojeg su kreditne institucije dužne primijeniti određene stope ili stopu zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik i

6) nazive država ako se na izloženosti u tim državama primjenjuje zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik.

(3) Odluka iz stavka 1. ovoga članka sadrži stopu zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik, naznaku kreditnih institucija na koje se zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik primjenjuje, datum početka primjene i nazive država na koje se zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik primjenjuje.«.

Članak 50.

U članku 134. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka dužna je tu odluku objaviti u »Narodnim novinama« i na svojim internetskim stranicama te o tome obavijestiti Europski odbor za sistemske rizike.«.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»(4) Ako Hrvatska narodna banka u skladu sa stavkom 1. ovoga članka prizna stopu zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik, taj zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik može se dodati zaštitnom sloju za strukturni sistemski rizik koji se primjenjuje u skladu s člancima 129. do 132. ovoga Zakona, uz uvjet da se tim zaštitnim slojevima pokrivaju različiti rizici, a ako se zaštitnim slojevima pokrivaju isti rizici, kreditne institucije dužne su primijeniti samo viši zaštitni sloj.«.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 51.

U članku 135. stavci 3. do 7. mijenjaju se i glase:

»(3) GSV kreditna institucija može biti:

1) grupa u kojoj je matično društvo matična kreditna institucija u EU-u sa sjedištem u RH, matični financijski holding u EU-u sa sjedištem u RH ili matični mješoviti financijski holding u EU-u sa sjedištem u RH te

2) kreditna institucija koja nije društvo kći matične kreditne institucije u EU-u, matičnog financijskog holdinga u EU-u ili matičnog mješovitog financijskog holdinga u EU-u.

(4) GSV kreditna institucija dužna je, na konsolidiranoj osnovi, održavati zaštitni sloj za GSV kreditne institucije koji odgovara potkategoriji iz članka 136. stavka 5. ovoga Zakona u koju je ta institucija svrstana, a taj zaštitni sloj sastoji se od redovnog osnovnog kapitala.

(5) Hrvatska narodna banka dužna je dostaviti Europskom odboru za sistemske rizike nazive GSV kreditna institucija i potkategorije u koje su one svrstane i te informacije javno objaviti na svojim mrežnim stranicama.

(6) Obavijest iz stavka 5. ovoga članka sadrži potpuno obrazloženje o tome zašto se nadzorna procjena provodi ili ne provodi u skladu s člankom 136. stavkom 10. točkama 1., 2. i 3. ovoga Zakona.

(7) Hrvatska narodna banka dužna je rješenjem utvrditi GSV kreditnu instituciju i odgovarajuću potkategoriju u koju je svrstana.«.

Članak 52.

Članak 136. mijenja se i glasi:

»(1) Metodologija za utvrđivanje GSV kreditne institucije temelji se na sljedećim mjerljivim i jednako važnim kategorijama pokazatelja:

1) veličina grupe

2) povezanost grupe s financijskim sustavom

3) zamjenjivost usluga ili financijske infrastrukture koju osigurava grupa

4) složenost grupe

5) prekogranična aktivnost grupe, uključujući prekograničnu aktivnost između Republike Hrvatske i drugih država članica te između Republike Hrvatske i trećih zemalja.

(2) Dodatna metodologija za utvrđivanje GSV kreditne institucije temelji se na sljedećim kategorijama:

1) kategorijama iz stavka 1. točkama 1. do 4. ovoga članka

2) prekograničnoj aktivnosti grupe, isključujući aktivnosti grupe u državama članicama sudionicama kako je navedeno u članku 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća.

(3) Svakoj kategoriji iz stavka 2. ovoga članka dodjeljuje se jednak ponder i svaka od njih sastoji se od mjerljivih pokazatelja, a za kategorije iz stavka 2. točke 1. ovoga članka pokazatelji su jednaki kao i pripadajući pokazatelji određeni na temelju stavka 1. ovoga članka.

(4) Dodatnom metodologijom iz stavka 2. ovoga članka za utvrđivanje GSV kreditne institucije izračunava se dodatna ukupna ocjena za svaki ocijenjeni subjekt iz članka 135. stavka 3. ovoga Zakona, na temelju koje Hrvatska narodna banka može poduzimati jednu od mjera iz stavka 10. točke 3. ovoga članka.

(5) Primjena metodologije iz stavaka 1. do 4. ovoga članka treba rezultirati ukupnom ocjenom za svako društvo koje se ocjenjuje iz članka 135. stavka 3. ovoga Zakona, na temelju čega se utvrđuju GSV kreditne institucije i svrstavaju u najmanje pet potkategorija u skladu sa stavcima 6., 7., 8. i 9. ovoga članka.

(6) Hrvatska narodna banka utvrđuje, na temelju ukupnih ocjena dobivenih metodologijom za utvrđivanje GSV kreditna institucija, najnižu granicu i granice između svake potkategorije GSV kreditna institucija.

(7) Granične ocjene između susjednih potkategorija moraju biti jasno definirane i moraju poštovati načelo stalnog linearnog povećavanja sistemske značajnosti između svake potkategorije, što dovodi do linearnog povećanja zahtjeva za dodatni redovni osnovni kapital.

(8) Sistemska značajnost je očekivani učinak poteškoća u poslovanju GSV kreditna institucija na globalno financijsko tržište.

(9) GSV kreditne institucije dužne su održavati zaštitni sloj za GSV kreditne institucije na način da najnižoj potkategoriji dodijele zaštitni sloj za GSV kreditnu instituciju u visini od 1% ukupnog iznosa izloženosti riziku, dok se zaštitni sloj koji se dodjeljuje svakoj idućoj potkategoriji uvećava za najmanje 0,5% ukupnog iznosa izloženosti riziku.

(10) Neovisno o rezultatima metodologije iz ovoga članka, Hrvatska narodna banka može na osnovi supervizorske prosudbe:

1) preraspodijeliti GSV kreditnu instituciju iz niže u višu potkategoriju

2) društvo iz članka 135. stavka 3. ovoga Zakona čija je ukupna ocjena iz stavka 5. ovoga članka niža od granične ocjene za najnižu potkategoriju svrstati u tu ili u višu potkategoriju te ga na taj način odrediti kao GSV kreditnu instituciju

3) preraspodijeliti GSV kreditnu instituciju iz više u nižu potkategoriju, uzimajući u obzir jedinstveni sanacijski mehanizam, na temelju ukupnog rezultata iz stavka 2. ovoga članka.

(11) Hrvatska narodna banka dužna je jednom godišnje preispitati utvrđivanje GSV kreditna institucija i potkategorija u koje su svrstane.

(12) O rezultatu preispitivanja iz stavka 11. ovoga članka Hrvatska narodna banka dužna je obavijestiti GSV kreditne institucije i Europski odbor za sistemske rizike te na svojim internetskim stranicama javno objaviti ažurirani popis utvrđenih GSV kreditnih institucija i potkategorija u koje su svrstane.«.

Članak 53.

Članak 137. mijenja se i glasi:

»(1) Hrvatska narodna banka utvrđuje na pojedinačnoj, potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj osnovi OSV kreditne institucije u Republici Hrvatskoj.

(2) Hrvatska narodna banka je imenovano tijelo za utvrđivanje OSV kreditne institucija.

(3) OSV kreditna institucija može biti:

1) grupa kreditnih institucija kojoj je matično društvo matična kreditna institucija u EU-u sa sjedištem u RH, matični financijski holding u EU-u sa sjedištem u RH, matični mješoviti financijski holding u EU-u sa sjedištem u RH

2) grupa kreditnih institucija kojoj je matično društvo matična kreditna institucija u RH, matični financijski holding u RH, matični mješoviti financijski holding u RH ili

3) kreditna institucija.

(4) Hrvatska narodna banka odredit će stopu zaštitnog sloja za OSV kreditnu instituciju u visini do 3% ukupnog iznosa izloženosti riziku, na konsolidiranoj, potkonsolidiranoj ili pojedinačnoj osnovi, uzimajući u obzir uvjete za utvrđivanje OSV kreditne institucije.

(5) Zaštitni sloj za OSV kreditnu instituciju sastoji se od redovnog osnovnog kapitala.

(6) U slučaju iz članka 11.a ovoga Zakona Hrvatska narodna banka će s Europskom središnjom bankom izvršavati makrobonitetne zadatke te u tom slučaju Hrvatska narodna banka postupa u skladu s uputom Europske središnje banke u odnosu na određivanje stope zaštitnog sloja za OSV kreditne institucije.

(7) OSV kreditna institucija dužna je održavati zaštitni sloj za OSV kreditnu instituciju u visini koju odredi Hrvatska narodna banka, uzimajući u obzir stavak 9. ovoga članka i članak 139. ovoga Zakona.

(8) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može odrediti stopu zaštitnog sloja za svaku OSV kreditnu instituciju, na konsolidiranoj, potkonsolidiranoj osnovi ili pojedinačnoj osnovi, iznad 3% ukupnog iznosa izloženosti riziku, ako je za to dobila odobrenje Europske komisije.

(9) Iznimno od stavka 4. ovoga članka i članka 129. ovoga Zakona, ako je OSV kreditna institucija društvo kći GSV kreditne institucije ili OSV kreditne institucije koja je kreditna institucija ili grupa koju vodi matična institucija iz EU-a i na koju se primjenjuje zaštitni sloj za OSV kreditnu instituciju na konsolidiranoj osnovi, zaštitni sloj koji se primjenjuje na pojedinačnoj ili potkonsolidiranoj osnovi za OSV kreditnu instituciju ne smije prelaziti manju od sljedećih vrijednosti:

1) zbroj veće od stopa zaštitnog sloja za GSV kreditnu instituciju ili OSV kreditnu instituciju koja se primjenjuje na grupu na konsolidiranoj osnovi i 1% ukupnog iznosa izloženosti riziku i

2) 3% ukupnog iznosa izloženosti riziku ili stope koju je Europska komisija odobrila za primjenu na grupu na konsolidiranoj osnovi u skladu sa stavkom 8. ovoga članka.

(10) Hrvatska narodna banka dužna je obavijestiti Europski odbor za sistemske rizike o nazivima OSV kreditnih institucija, potkategorijama u koje su one svrstane i visinama stopa zaštitnog sloja za OSV kreditne institucije te javno objaviti te informacije na svojim internetskim stranicama.

(11) Obavijest iz stavka 10. ovoga članka sadrži potpuno obrazloženje o tome zašto se nadzorna procjena provodi ili ne provodi u skladu s člankom 136. stavkom 10. točkama 1., 2. i 3. ovoga Zakona.

(12) Hrvatska narodna banka dužna je rješenjem utvrditi OSV kreditnu instituciju i stopu zaštitnog sloja za tu OSV kreditnu instituciju.«.

Članak 54.

U članku 138. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Prije određivanja ili promjene zaštitnog sloja za OSV kreditnu instituciju Hrvatska narodna banka dužna je o tome obavijestiti Europski odbor za sistemske rizike mjesec dana prije objave odluke iz članka 137. stavka 4. ovoga Zakona ili tri mjeseca prije objave odluke iz članka 137. stavka 8. ovoga Zakona.«.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»(4) Obavijest iz stavka 3. ovoga članka sadrži detaljan opis sljedećih informacija:

1) obrazloženje zašto Hrvatska narodna banka smatra da je vjerojatno da će predloženi zaštitni sloj za OSV kreditnu instituciju biti razmjeran i učinkovit za smanjenje rizika

2) procjenu vjerojatnog pozitivnog ili negativnog utjecaja zaštitnog sloja za OSV kreditnu instituciju na unutarnje tržište, na osnovi dostupnih informacija

3) visinu stope zaštitnog sloja za OSV kreditnu instituciju koju Hrvatska narodna banka namjerava propisati.«.

Dosadašnji stavak 4., koji postaje stavak 5., mijenja se i glasi:

»(5) Hrvatska narodna banka dužna je jednom godišnje preispitati utvrđivanje OSV kreditnih institucija i o rezultatu tog preispitivanja dužna je obavijestiti te OSV kreditne institucije i Europski odbor za sistemske rizike te na svojim internetskim stranicama javno objaviti ažurirani popis OSV kreditnih institucija i njihove stope zaštitnog sloja za OSV kreditnu instituciju.«.

Dosadašnji stavak 5. briše se.

Stavak 6. mijenja se i glasi:

»(6) Hrvatska narodna banka na svojim internetskim stranicama objavljuje bitne elemente metodologije za utvrđivanje OSV kreditnih institucija i određivanje stope zaštitnog sloja za OSV kreditnu instituciju.«.

Članak 55.

Naslov iznad članka 139. mijenja se i glasi: »Međuodnos zaštitnih slojeva za strukturni sistemski rizik GSV i OSV kreditne institucije«.

Članak 139. mijenja se i glasi:

»(1) Kada grupa kreditnih institucija u RH, na konsolidiranoj osnovi, podliježe zaštitnom sloju za GSV kreditnu instituciju i zaštitnom sloju za OSV kreditnu instituciju, na tu grupu kreditnih institucija na konsolidiranoj osnovi primjenjuje se viši zaštitni sloj.

(2) Kada kreditna institucija podliježe zaštitnom sloju za strukturni sistemski rizik utvrđenom u skladu s glavom VII.3 ovoga Zakona, taj se zaštitni sloj dodaje zaštitnom sloju za OSV kreditnu instituciju ili zaštitnom sloju za GSV kreditnu instituciju koji se primjenjuje u skladu s glavom VII.4 ovoga Zakona.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, ako je zbroj stope zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik određene u skladu s člankom 131. ovoga Zakona i stope zaštitnog sloja za OSV kreditnu instituciju određene u skladu s člankom 137. ovoga Zakona ili stope zaštitnog sloja za GSV kreditnu instituciju određene u skladu s člankom 136. ovoga Zakona kojoj ta kreditna institucija podliježe bio viši od 5%, Hrvatska narodna banka zatražit će odobrenje od Europske komisije u skladu s postupkom iz članka 137. ovoga Zakona.

(4) Hrvatska narodna banka može odrediti stope zaštitnih slojeva iz stavka 3. ovoga članka čiji bi zbroj bio viši od 5% ukupnog iznosa izloženosti riziku, samo ako je za to od Europske komisije dobila odobrenje.«.

Članak 56.

U članku 140. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Kreditna institucija koja ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj dužna je izračunati najveći raspodjeljiv iznos (engl. MDA) u skladu s podzakonskim propisom iz stavka 10. ovoga članka te o izračunanom najvećem raspodjeljivom iznosu bez odgode izvijestiti Hrvatsku narodnu banku.«.

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. i stavci 7., 8. i 9. koji glase:

»(6) Kreditna institucija koja ispunjava zahtjeve za zaštitni sloj omjera financijske poluge na temelju članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 ne smije provoditi raspodjele u vezi s osnovnim kapitalom ako to smanjuje osnovni kapital do razine na kojoj se više ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge.

(7) Kreditna institucija koja ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge dužna je izračunati najveći raspodjeljivi iznos u vezi s omjerom financijske poluge (engl. L-MDA) u skladu s podzakonskim propisom iz stavka 10. ovoga članka te o izračunanom raspodjeljivom iznosu bez odgode izvijestiti Hrvatsku narodnu banku.

(8) Kreditna institucija iz stavka 7. ovoga članka ne smije prije nego što izračuna najveći raspodjeljivi iznos u vezi s omjerom financijske poluge (L-MDA) učiniti sljedeće:

1) provoditi raspodjelu u vezi s redovnim osnovnim kapitalom

2) stvoriti obvezu isplate varijabilnog primitka ili diskrecijskih mirovinskih pogodnosti ili isplatiti varijabilne primitke ako je obveza plaćanja nastala u vrijeme kada kreditna institucija nije ispunjavala zahtjeve za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz stavka 6. ovoga članka i

3) provoditi plaćanja u vezi s instrumentima dodatnog osnovnog kapitala.

(9) Kreditna institucija koja ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge odnosno ako ga ne prelazi, ne smije radnjama iz stavka 8. ovoga članka raspodijeliti iznos koji prelazi najveći raspodjeljivi iznos u vezi s omjerom financijske poluge (L-MDA) izračunan u skladu s podzakonskim propisom iz stavka 10. ovoga članka.«.

Dosadašnji stavak 6., koji postaje stavak 10., mijenja se i glasi:

»(10) Hrvatska narodna banka donosi podzakonski propis kojim pobliže uređuje način izračuna najvećeg raspodjeljivog iznosa (MDA) i najvećeg raspodjeljivog iznosa u vezi s omjerom financijske poluge (L-MDA).«.

Članak 57.

Iza članka 140. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 140.a i 140.b koji glase:

»Neispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj

Članak 140.a

U smislu članka 140. stavaka 1. do 5. ovoga Zakona smatra se da kreditna institucija ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj ako iznos i kvaliteta regulatornog kapitala kojima ta kreditna institucija raspolaže nisu dostatni za istodobno ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj i svakog od sljedećih zahtjeva:

− iz članka 92. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 te zahtjeva za dodatni regulatorni kapital koji je Hrvatska narodna banka naložila na temelju članka 228. ovoga Zakona, a koji se koriste za pokrivanje rizika, osim rizika prekomjerne financijske poluge

− iz članka 92. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 te zahtjeva za dodatni regulatorni kapital koji je Hrvatska narodna banka naložila na temelju članka 228. ovoga Zakona, a koji se koriste za pokrivanje rizika, osim rizika prekomjerne financijske poluge i

− iz članka 92. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 te zahtjeva za dodatni regulatorni kapital koji je Hrvatska narodna banka naložila na temelju članka 228. ovoga Zakona, a koji se koriste za pokrivanje rizika, osim rizika prekomjerne financijske poluge.

Neispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge

Članak 140.b

U smislu članka 140. stavaka 6. do 9. ovoga Zakona smatra se da kreditna institucija ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge ako iznos i kvaliteta regulatornog kapitala kojima ta kreditna institucija raspolaže nisu dostatni za istodobno ispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge i svakog od sljedećih zahtjeva:

− iz članka 92. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 te zahtjeva za dodatni regulatorni kapital koji je Hrvatska narodna banka naložila na temelju članka 228. ovoga Zakona za pokrivanje rizika prekomjerne financijske poluge i

− iz članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 te zahtjeva za dodatni regulatorni kapital koji je Hrvatska narodna banka naložila na temelju članka 228. ovoga Zakona za pokrivanje rizika prekomjerne financijske poluge.«.

Članak 58.

Naslov iznad članka 142. mijenja se i glasi: »Raspodjele u slučaju neispunjavanja zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj i zaštitni sloj omjera financijske poluge«.

U članku 142. stavku 1. u uvodnoj rečenici iza riječi: »kombinirani zaštitni sloj« dodaju se riječi: »ili zaštitni sloj omjera financijske poluge«, a riječi: »stavka 3.« zamjenjuju se riječima: »stavaka 3. i 7.«.

U točki 3. riječi: »stavcima 2. i 6.« zamjenjuju se riječima: »stavcima 2., 6. i 10.«.

U stavku 2. iza riječi: »najveći raspodjeljiv iznos« dodaju se riječi: »(MDA) i najveći raspodjeljivi iznos u vezi s omjerom financijske poluge (L-MDA)«.

Članak 59.

U članku 143. stavku 1. iza riječi: »kombinirani zaštitni sloj« dodaju se riječi: »ili zaštitni sloj omjera financijske poluge«.

Članak 60.

Naslov iznad članka 143.a mijenja se i glasi: »Mjere za očuvanje kapitala ako zahtjev za kombinirani zaštitni sloj i zaštitni sloj omjera financijske poluge nije ispunjen na konsolidiranoj osnovi«.

Članak 61.

U članku 144.a podstavak 1. mijenja se i glasi:

» – najveći dozvoljeni omjer vrijednosti odobrenog iznosa kredita i instrumenta osiguranja«.

Članak 62.

Iza članka 145.a dodaju se naslov iznad članka i članak 145.b koji glase:

»Velike izloženosti koje proizlaze iz kredita osiguranih nekretninama

Članak 145.b

Kreditna institucija, sukladno članku 402. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, ne može pri izračunu vrijednosti izloženosti za potrebe članka 395. Uredbe (EU) br. 575/2013 umanjiti vrijednost izloženosti ili dijela izloženosti koja je, u skladu s člankom 125. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, u potpunosti osigurana stambenim nekretninama ili je, u skladu s člankom 126. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, u potpunosti osigurana poslovnim nekretninama za založeni iznos tržišne vrijednosti ili hipotekarne vrijednosti dotične nekretnine.«.

Članak 63.

U članku 146. stavku 1. točka 4. mijenja se i glasi:

»4) pravna osoba u kojoj kreditna institucija ima sudjelujući udio«.

Iza točke 4. dodaju se nove točke 5. i 6. koje glase:

»5) pravna osoba u kojoj član uprave, član nadzornog odbora ili prokurist kreditne institucije ima kvalificirani udio

6) pravna osoba u kojoj su član uprave, član nadzornog odbora ili prokurist kreditne institucije članovi višeg rukovodstva ili su članovi uprave, nadzornog odbora, upravnog odbora ili izvršni direktori«.

Dosadašnja točka 5., koja postaje točka 7., mijenja se i glasi:

»7) pravna osoba čiji je član uprave, nadzornog odbora, upravnog odbora ili izvršni direktor ili prokurist istodobno i član uprave ili član nadzornog odbora ili prokurist kreditne institucije«.

Dosadašnje točke 6. i 7. postaju točke 8. i 9.

U dosadašnjoj točki 8., koja postaje točka 10., riječi: »iz točaka 1. do 7.« zamjenjuju se riječima: »iz točaka 1. do 9.«.

U stavku 2. riječi: »točaka 1. do 7.« zamjenjuju se riječima: »točaka 1. do 9.«.

Članak 64.

U članku 149. iza stavka 7. dodaje se stavak 8. koji glasi:

»(8) U slučaju iz članka 11.a ovoga Zakona, kada Europska središnja banka izvršava svoje supervizorske ovlasti i zadatke, Hrvatska narodna banka surađuje s Europskom središnjom bankom u postupku odlučivanja o odobrenju iz ovoga članka. U tom će slučaju Hrvatska narodna banka postupiti u skladu s uputom Europske središnje banke.«.

Članak 65.

Članak 152. mijenja se i glasi:

»(1) Hrvatska narodna banka prikuplja podatke u skladu s člankom 450. stavkom 1. točkama g), h), i) i k) Uredbe (EU) br. 575/2013 i podatke o razlikama u primicima između spolova.

(2) Hrvatska narodna banka podatke iz stavka 1. ovoga članka koristi pri utvrđivanju referentnih trendova i praksi kreditnih institucija vezanih uz primitke radnika.«.

Članak 66.

U članku 154. stavku 9. točki 2. riječi: »naknadni stečaj mogli« zamjenjuju se riječima: »naknadna prisilna likvidacija mogla«.

Članak 67.

U članku 154.c stavak 6. mijenja se i glasi:

»(6) Ako se odlukom iz stavka 1. ovoga članka odluči da je na kreditnu instituciju u Republici Hrvatskoj koja je članica grupe potrebno primijeniti mjere iz članka 154.a stavaka 5. do 10. ovoga Zakona, Hrvatska narodna banka na temelju te odluke donijet će rješenje i dostaviti ga članici grupe kreditnih institucija u EU-u za koju je Hrvatska narodna banka nadležno tijelo.«.

Članak 68.

U članku 163. stavku 1. u uvodnoj rečenici riječi: »najkasnije u roku od četiri mjeseca, a OSV kreditna institucija« brišu se.

U stavku 3. riječi: »od pet mjeseci, a OSV kreditna institucija najkasnije u roku« brišu se.

Članak 69.

U članku 172. iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glase:

»(5) Ako revizorsko društvo ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku o činjenicama iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može kreditnoj instituciji naložiti imenovanje novog revizorskog društva.

(6) O činjenici iz stavka 5. ovoga članka Hrvatska narodna banka će obavijestiti tijelo nadležno za nadzor osoba ovlaštenih za obavljanje revizorskih usluga prema zakonu kojim je uređena revizija.«.

Članak 70.

U članku 175. stavku 2. riječi: »sadržaj plana supervizije,« brišu se.

Članak 71.

U članku 178. stavku 1. točki 3. iza riječi: »Hrvatskoj« riječ: »i« briše se.

Iza točke 3. dodaje se nova točka 4. koja glasi:

»4) financijski holding i mješoviti financijski holding iz glave III.2.a ovoga Zakona i«.

Dosadašnja točka 4. postaje točka 5.

Članak 72.

U članku 180. stavku 1. u uvodnoj rečenici riječi: »zakonitost poslovanja kreditne institucije uključujući« brišu se.

Točka b) briše se.

Dosadašnja točka c) postaje točka b).

U stavku 3. iza riječi: »načelom razmjernosti« stavlja se zarez i dodaju riječi: »a u skladu s kriterijima objavljenima na temelju članka 215. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona«.

Iza stavka 5. dodaju se stavci 6. do 10. koji glase:

»(6) Hrvatska narodna banka može prilagoditi način provođenja supervizije za kreditne institucije sličnih profila rizičnosti (npr. slični modeli poslovanja ili geografski položaj izloženosti) kreditnim institucijama koje jesu ili bi mogle biti izložene sličnim rizicima ili predstavljaju slične rizike za financijski sustav, pri čemu Hrvatska narodna banka može pri provedbi supervizije takvih kreditnih institucija uzeti u obzir i specifične rizike pojedine kreditne institucije.

(7) Prilagodba načina provođenja supervizije iz stavka 6. ovoga članka ne onemogućava nalaganje supervizorskih mjera iz članka 224. ovoga Zakona svakoj pojedinoj kreditnoj instituciji obuhvaćenoj tom metodologijom, a koje odgovaraju rizicima kojima je ta kreditna institucija izložena ili bi mogla biti izložena.

(8) Ako Hrvatska narodna banka pri provođenju supervizije, a posebno prilikom ocjenjivanja sustava upravljanja, poslovnog modela ili poslovanja kreditne institucije utvrdi okolnosti koje upućuju na postojanje opravdanih razloga za sumnju da se pranje novca ili financiranje terorizma obavlja ili da je obavljeno ili da je bilo takvih pokušaja u kreditnoj instituciji, odnosno ako u kreditnoj instituciji postoji povećani rizik od pranja novca ili financiranja terorizma, o tome će obavijestiti Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i nadležno nadzorno tijelo za provedbu nadzora u području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma te o zajedničkim rezultatima obavijestiti Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo.

(9) U slučaju iz stavka 8. ovoga članka Hrvatska narodna banka naložit će, ako ocijeni potrebnim, kreditnoj instituciji odgovarajuće supervizorske mjere.

(10) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka Hrvatska narodna banka će podzakonskim propisom propisati dodatne bonitetne zahtjeve i druga ograničenja kojima se određuju posebni uvjeti poslovanja kreditnih institucija.«.

Članak 73.

U članku 181. stavku 1. točka 10. mijenja se i glasi:

»10) izloženost kreditne institucije kamatnom riziku koji proizlazi iz knjige pozicija kojima se ne trguje.«.

U stavku 5. točka 1. mijenja se i glasi:

»1) izloženost kreditne institucije kamatnom riziku koji proizlazi iz knjige pozicija kojima se ne trguje te će naložiti supervizorske mjere u sljedećim slučajevima:

− u slučaju da se ekonomska vrijednost kapitala institucije utvrđena na način iz članka 103. stavka 6. ovoga Zakona smanjila za više od 15% njihova osnovnog kapitala zbog iznenadne i neočekivane promjene kamatnih stopa određenih u bilo kojem od šest nadzornih scenarija šoka koji se primjenjuju na kamatne stope i

− u slučaju da se neto kamatni prihod institucije utvrđen na način iz članka 103. stavaka 6. i 7. ovoga Zakona znatno smanjio zbog iznenadne i neočekivane promjene kamatnih stopa, kako je određeno u bilo kojem od dvaju nadzornih scenarija šoka koji se primjenjuju na kamatne stope.«.

Iza stavka 5. dodaju se stavci 6. i 7. koji glase:

»(6) Iznimno od stavka 5. točke 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka neće naložiti supervizorske mjere ako na temelju provjere i ocjene utvrdi da:

− kreditna institucija primjereno upravlja kamatnim rizikom koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje i

− kreditna institucija nije prekomjerno izložena kamatnom riziku koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

(7) Za potrebe stavaka 5. i 6. ovoga članka Hrvatska narodna banka osim supervizorskih mjera iz članka 224. ovoga Zakona može kreditnoj instituciji naložiti korištenje točno određenih pretpostavki modela i parametara, a koje su dodatne u odnosu na pretpostavke koje kreditna institucija uzima u obzir u svojem izračunu ekonomske vrijednosti kapitala u okviru metodologija iz članka 103. stavaka 6. i 7. ovoga Zakona.«.

Članak 74.

U članku 182. iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:

»(2) Plan supervizije iz stavka 1. ovoga članka sadržava:

1) opis načina na koji će Hrvatska narodna banka obavljati superviziju i načina na koji će rasporediti resurse kojima raspolaže

2) nazive kreditnih institucija za koje Hrvatska narodna banka planira provesti pojačanu superviziju te način na koji namjerava provesti pojačanu superviziju i

3) plan neposrednih nadzora nad kreditnim institucijama, uključujući njihove podružnice i društva kćeri koji imaju sjedište u drugim državama članicama, u skladu s člancima 194., 281. i 291. ovoga Zakona.

(3) Planom supervizije Hrvatska narodna banka obuhvatit će:

1) kreditne institucije za koje rezultati testiranja otpornosti na stres, bilo da ih provodi kreditna institucija bilo Hrvatska narodna banka, ili nalaz supervizije, upućuju na značajne rizike koji mogu utjecati na njihovu financijsku stabilnost ili upućuju na kršenje odredaba ovoga Zakona ili Uredbe (EU) br. 575/2013 i

2) sve druge kreditne institucije za koje smatra da ih je potrebno obuhvatiti planom.«.

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 4. i 5.

Članak 75.

U članku 190. stavku 1. iza riječi: »točaka 1. i 2.« zarez i riječi: »kao i nakon procjenjivanja kreditne institucije iz točke 4. istoga stavka,« brišu se.

U stavku 3. riječi: »ili slabosti i nedostaci u poslovanju kreditne institucije koji zahtijevaju izricanje supervizorskih mjera,« brišu se.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka ne izdaje zapisnik u postupcima koje provodi radi procjene internih pristupa i njihovih promjena te obavljanja kontinuiranog nadzora odobrenih internih pristupa.«.

Članak 76.

U članku 196. stavku 1. riječi: »iz članka 332. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »iz propisa kojim se uređuje prisilna likvidacija kreditnih institucija«.

U stavku 3. riječi: »u skladu s člankom 332. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »iz propisa kojim se uređuje prisilna likvidacija kreditnih institucija«.

Članak 77.

U članku 199. ispred riječi: »Hrvatska narodna banka« dodaje se oznaka stavka koja glasi: »(1)«.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) U svrhu osiguravanja da sve djelatnosti grupe iz treće zemlje u Europskoj uniji budu podvrgnute sveobuhvatnoj superviziji, sprečavanja izbjegavanja primjene zahtjeva koji su primjenjivi na takve grupe na temelju ovoga Zakona i Uredbe (EU) br. 575/2013 i sprečavanja svih štetnih učinaka na financijsku stabilnost Europske unije pri provedbi supervizije nad poslovanjem podružnice kreditne institucije iz treće zemlje, Hrvatska narodna banka surađuje s drugim nadležnim tijelima nadležnim za nadzor članica te grupe.«.

Članak 78.

U članku 206. stavku 3. točki 2. riječi: »pokrenut stečajni postupak ili je u tijeku« brišu se, a riječ: »postupcima« zamjenjuje se riječju: »postupkom«.

U stavku 4. iza riječi: »Uredbom (EU) br. 575/2013« stavlja se zarez i dodaju riječi: »Uredbom (EU) 2019/2033«.

Članak 79.

U članku 208. stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi:

»3) tijelima koja provode reorganizacijske mjere, kako su definirane propisom kojim se uređuje prisilna likvidacija kreditnih institucija, radi očuvanja financijske stabilnosti«.

U točki 4. riječi: »odnosno stečaja« brišu se.

U točki 7. iza riječi: »ulagatelja« riječ: »i« briše se.

Iza točke 8. briše se točka i dodaju se točke 9., 10. i 11. koje glase:

»9) tijelima nadležnim za nadzor kreditnih i financijskih institucija koje su obveznici primjene propisa kojima se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma radi usklađenosti s tim propisima

10) financijsko-obavještajnim jedinicama prema propisima kojima se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma i

11) tijelima nadležnim za primjenu propisa kojima se uređuje strukturna podjela unutar bankovne grupe.«.

Članak 80.

U članku 209. stavku 1. uvodna rečenica mijenja se i glasi:

»Hrvatska narodna banka razmjenjivat će povjerljive informacije s osobama koje su u Republici Hrvatskoj ili u drugim državama članicama ovlaštene za provedbu nadzora, i to nad:«.

U točki 1. iza riječi: »likvidacije« briše se zarez i riječi: »odnosno stečaja«.

Članak 81.

Iza članka 212. dodaju se naslov iznad članka i članak 212.a koji glase:

»Prijenos informacija međunarodnim tijelima

Članak 212.a

(1) Hrvatska narodna banka će na zahtjev Međunarodnog monetarnog fonda u svrhu obavljanja njegovih zadataka, Svjetske banke za potrebe procjena u okviru Programa procjene financijskog sektora, Banke za međunarodne namire za potrebe studija kvantitativnog učinka ili Odbora za financijsku stabilnost za potrebe njegove nadzorne funkcije dostaviti skupne podatke ili podatak iz kojeg nije moguće prepoznati o kojoj se kreditnoj instituciji radi ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1) zahtjev je opravdan jer je zatražen u svrhu obavljanja zakonom dodijeljenih ovlasti

2) zahtjev je dovoljno precizan u pogledu vrste, opsega i formata traženih informacija te sredstava njihova priopćavanja ili prijenosa

3) tražene informacije potrebne su isključivo za izvršavanje konkretnih zadataka podnositelja zahtjeva te ne prelaze njegove zakonom utvrđene zadatke

4) informacije se prenose ili priopćavaju isključivo osobama koje su izravno uključene u izvršavanje zadatka u čiju se svrhu podaci dostavljaju i

5) na osobe koje imaju pristup informacijama postoji obveza čuvanja povjerljivih informacija u sadržaju jednakom kao u članku 206. ovoga Zakona.

(2) Ako je zahtjevom iz stavka 1. ovoga članka zatražena druga informacija, različita od one navedene u tom stavku, Hrvatska narodna banka može druge informacije učiniti dostupnima isključivo u svojim prostorijama.

(3) Ako priopćavanje informacija na temelju zahtjeva iz ovoga članka predstavlja obradu osobnih podataka, podnositelj zahtjeva dužan je ispunjavati uvjete utvrđene propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.«.

Članak 82.

U članku 214. stavku 1. točki 1. iza riječi: »ovoga Zakona« riječ: »i« briše se.

U točki 2. iza riječi: »ovoga Zakona« briše se točka i dodaje riječ: »i«.

Iza točke 2. dodaje se točka 3. koja glasi:

»3) propisima kojima se uređuje što se ne smatra primanjem depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona.«.

Stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:

»(2) Hrvatska narodna banka obavijestit će Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo o svakom odobrenju za rad podružnice kreditne institucije iz treće zemlje te dostaviti sljedeće podatke:

− sve naknadne promjene koje se odnose na dano odobrenje

− podatke o ukupnoj imovini i obvezama podružnice u skladu s rokovima izvješćivanja u kojima je podružnica obvezna izvješćivati Hrvatsku narodnu banku

− podatke o nazivu grupe iz treće zemlje kojoj pripada podružnica.

(3) Sukladno članku 73.a ovoga Zakona, Hrvatska narodna banka sastavljat će popis financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga iz članka 73.a stavaka 5. i 8. ovoga Zakona te financijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, institucija i članova grupe iz članka 73.a stavka 14. podstavka 4. ovoga Zakona i proslijediti ga odgovarajućim nadležnim tijelima drugih država članica, Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo i Europskoj komisiji.«.

U stavku 5. točka 4. mijenja se i glasi:

»4) podacima koje prikuplja u skladu s člancima 152. i 152.a ovoga Zakona«.

U točki 12. riječi: »stavka 5.« zamjenjuju se riječima: »stavaka 5. i 6.«.

U točki 14. iza riječi: »državi članici« riječ: »i« briše se.

U točki 15. iza riječi: »ovoga Zakona« briše se točka i dodaje riječ: »i«.

Iza točke 15. dodaje se točka 16. koja glasi:

»16) propisima kojima se uređuje što se ne smatra primanjem depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona.«.

Članak 83.

U članku 215. stavku 1. točki 3. iza riječi: »članka 181. ovoga Zakona« dodaju se riječi: »i kriterije za primjenu načela razmjernosti kako je navedeno u članku 180. stavku 3. ovoga Zakona«.

U stavku 12. u uvodnoj rečenici riječi: »administrativne kazne« zamjenjuju se riječima: »upravne sankcije«.

Članak 84.

U članku 216.e stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Hrvatska narodna banka dužna je sporazum o potpori iz stavka 1. ovoga članka dostaviti sanacijskom tijelu.«.

Članak 85.

Članak 219. mijenja se i glasi:

»Ako kreditna institucija ne ispuni obveze koje je preuzela sporazumom o razumijevanju u roku i na način utvrđen tim sporazumom, Hrvatska narodna banka donijet će rješenje o nalaganju supervizorskih mjera.«.

Članak 86.

U članku 220. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Kreditna institucija može, najkasnije 30 radnih dana prije isteka roka iz stavka 2. ovoga članka, obrazloženim zahtjevom zatražiti produljenje roka. Ako je rok iz stavka 2. ovoga članka jednak ili kraći od 30 radnih dana, kreditna institucija ne može zatražiti produljenje roka. Hrvatska narodna banka najkasnije do isteka roka utvrđenog rješenjem odlučit će o produljenju tog roka.«.

Članak 87.

U članku 224. stavku 1. točki 12. iza riječi: »proizvodima ili sustavima« stavlja se zarez i dodaju riječi: »uključujući aktivnosti povezane s eksternalizacijom«.

Točka 20. mijenja se i glasi:

»20) naložiti da ima dodatni regulatorni kapital, u obliku koji odredi Hrvatska narodna banka, osim onoga zahtijevanog Uredbom (EU) br. 575/2013 prema uvjetima iz članka 228. ovoga Zakona«.

Točka 22. mijenja se i glasi:

»22) naložiti obvezu češćeg ili dodatnog izvješćivanja Hrvatske narodne banke, uključujući izvješćivanje o pozicijama kapitala, likvidnosti i financijskoj poluzi pod uvjetima iz članka 226. ovoga Zakona«.

Iza točke 32. dodaje se točka 32.a koja glasi:

»32.a) naložiti da se kreditna institucija koja ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 145. od a) do h) Uredbe (EU) br. 575/2013 ne može smatrati malom i jednostavnom institucijom«.

Stavci 3., 4. i 5. mijenjaju se i glase:

»(3) Ako Hrvatska narodna banka ocijeni da interni sustavi koje kreditna institucija primjenjuje za potrebe vrednovanja rizika iz članka 103. stavaka 6. i 7. ovoga Zakona nisu zadovoljavajući, naložit će kreditnoj instituciji da upotrebljava standardiziranu metodologiju iz tog članka.

(4) Ako Hrvatska narodna banka ocijeni da određenoj maloj i jednostavnoj kreditnoj instituciji za obuhvaćanje kamatnog rizika koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje nije primjerena pojednostavnjena standardizirana metodologija, naložit će primjenu standardizirane metodologije iz članka 103. stavaka 6. i 7. ovoga Zakona.

(5) Hrvatska narodna banka u dogovoru sa sanacijskim tijelom može mjere iz stavka 1. ovoga članka naložiti i u slučaju kad je utvrđeno kršenje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze.«.

Članak 88.

U članku 225. stavku 2. točka 4. briše se.

Članak 89.

Iza članka 225. dodaju se naslov iznad članka i članak 225.a koji glase:

»Češće i dodatno izvješćivanja Hrvatske narodne banke

Članak 225.a

(1) Hrvatska narodna banka može naložiti kreditnoj instituciji supervizorsku mjeru iz članka 224. stavka 1. točke 22. ovoga Zakona samo u sljedećim slučajevima:

1) ako je mjera primjerena i razmjerna s obzirom na svrhu u koju se zahtijevaju informacije i

2) ne postoje dvostruki zahtjevi za informacije.

(2) U smislu stavka 1. točke 2. ovoga članka, u slučajevima iz članaka 180. do 220. ovoga Zakona smatra se da postoje dvostruki zahtjevi za informacijama ako se radi o istim ili u bitnim elementima istim informacijama koje su po nekoj drugoj osnovi već dostavljene Hrvatskoj narodnoj banci ili ih Hrvatska narodna banka sama može izraditi.

(3) U smislu stavka 2. ovoga članka, neće se smatrati da su informacije već dostavljene Hrvatskoj narodnoj banci ako je Hrvatska narodna banka te informacije primila u drugačijem obliku ili na drugačijoj razini detalja odnosno ako taj drugačiji oblik ili razina detalja ne omogućava Hrvatskoj narodnoj banci izradu informacije jednake kvalitetne i pouzdanosti od one kakva bi bila dobivena putem češćeg ili dodatnog izvješćivanja.«.

Članak 90.

Naslov iznad članka 228. mijenja se i glasi: »Dodatni regulatorni kapital iznad minimalno propisanog«.

Članak 228. mijenja se i glasi:

»(1) Hrvatska narodna banka naložit će kreditnoj instituciji supervizorsku mjeru dodatnog regulatornog kapitala iz članka 224. stavka 1. točke 20. ovoga Zakona u sljedećim slučajevima:

1) ako rizici ili elementi rizika nisu obuhvaćeni ili nisu dostatno pokriveni kapitalnim zahtjevima na način propisan stavkom 3. ovoga članka, kapitalnim zahtjevima iz dijela trećeg, četvrtog i sedmog Uredbe (EU) br. 575/2013 ili u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402

2) ako kreditna institucija nije uspostavila ili ako dosljedno ne provodi odgovarajući sustav upravljanja u skladu s odredbama članka 101. ovoga Zakona i propisima o upravljanju rizicima te nije vjerojatno da bi druge supervizorske mjere bile dostatne za pravodobno osiguravanje ispunjavanja tih zahtjeva

3) ako kreditna institucija nije uspostavila ili ako dosljedno ne provodi odgovarajuće strategije i postupke procjenjivanja adekvatnosti internog kapitala u skladu s odredbama članka 113. ovoga Zakona i propisima o upravljanju rizicima te nije vjerojatno da bi druge supervizorske mjere bile dostatne za pravodobno osiguravanje ispunjavanja tih zahtjeva

4) ako kreditna institucija nije uspostavila ili ako dosljedno ne provodi odgovarajuće administrativne i računovodstvene postupke i odgovarajući sustav unutarnjih kontrola za utvrđivanje, upravljanje, praćenje i izvještavanje velikih izloženosti u skladu s odredbama članka 393. Uredbe (EU) br. 575/2013 te nije vjerojatno da bi druge supervizorske mjere bile dostatne za pravodobno osiguravanje ispunjavanja tih zahtjeva

5) ako je supervizijom na temelju članka 181. stavka 4. ovoga Zakona utvrdila da vrijednosna usklađenja za pozicije ili portfelje u knjizi trgovanja nisu dostatne da omoguće kreditnoj instituciji u kratkom razdoblju prodaju svojih pozicija ili zaštitu od rizika bez ostvarivanja značajnih gubitaka u uobičajenim tržišnim uvjetima

6) ako je supervizijom na temelju članka 188. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona utvrdila da će neusklađenost sa zahtjevima za primjenu dotičnih pristupa vjerojatno dovesti do neadekvatnih kapitalnih zahtjeva

7) ako kreditna institucija više puta nije osigurala ili održala odgovarajuću razinu dodatnog regulatornog kapitala utvrđenog u skladu s člankom 228.a ovoga Zakona

8) ako su utvrđene druge okolnosti koje su specifične za određenu kreditnu instituciju za koje smatra da predstavljaju razlog za značajnu supervizorsku zabrinutost.

(2) Hrvatska narodna banka naložit će kreditnoj instituciji supervizorsku mjeru dodatnog regulatornog kapitala iz članka 224. stavka 1. točke 20. ovoga Zakona samo ako ocijeni da je potrebno pokriti rizike kojima je izložena ta kreditna institucija, neovisno o tome jesu li rizici nastali aktivnostima same kreditne institucije ili su posljedica učinka određenih gospodarskih i tržišnih kretanja na profil rizičnosti te kreditne institucije.

(3) U smislu stavka 1. točke 1. ovoga članka, smatrat će se da rizici ili elementi rizika nisu obuhvaćeni ili nisu dostatno pokriveni kapitalnim zahtjevima samo ako su iznosi, vrsta i raspodjela regulatornog kapitala koji je Hrvatska narodna banka, uzimajući u obzir i procjenu koju je u skladu s člankom 113. stavkom 2. ovoga Zakona izradila kreditna institucija, procijenila primjerenim viši od kapitalnih zahtjeva propisanih dijelom trećim, četvrtim i sedmim Uredbe (EU) br. 575/2013 i poglavljem 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

(4) Prilikom provedbe procjene iz stavka 3. ovoga članka Hrvatska narodna banka procjenjuje rizike kojima je kreditna institucija izložena, uzimajući pritom u obzir profil rizičnosti svake pojedinačne kreditne institucije, uključujući i:

− rizike specifične za pojedinu kreditnu instituciju ili elemente takvih rizika koji su izričito isključeni iz ili nisu izričito propisani u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402

− rizike specifične za pojedinu kreditnu instituciju ili elemente takvih rizika koji su vjerojatno podcijenjeni unatoč usklađenosti s primjenjivim zahtjevima propisanim u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

(5) Hrvatska narodna banka neće smatrati rizike ili elemente rizika iz stavka 4. podstavka 2. ovoga članka vjerojatno podcijenjenima, unatoč usklađenosti sa zahtjevima propisanim u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402 u onom iznosu (mjeri) koliko podliježu prijelaznim odredbama, uključujući i odredbe o nastavku priznavanja propisanim u ovom Zakonu ili u Uredbi (EU) br. 575/2013.

(6) Hrvatska narodna banka će procjenom iz stavka 3. ovoga članka obuhvatiti sve rizike ili elemente rizika koji su utvrđeni kao značajni, a koji nisu obuhvaćeni ili nisu dostatno pokriveni kapitalnim zahtjevima propisanim u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

(7) U smislu stavka 6. ovoga članka, Hrvatska narodna banka će kamatni rizik koji proizlazi iz knjige pozicija kojima se ne trguje smatrati značajnim u slučajevima iz članka 181. stavka 5. točke 1. ovoga Zakona, osim ako Hrvatska narodna banka utvrdi da:

− kreditna institucija adekvatno upravlja kamatnim rizikom koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje i

− kreditna institucija nije prekomjerno izložena kamatnom riziku koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

(8) Hrvatska narodna banka naložit će kreditnoj instituciji dodatni regulatorni kapital, osim za pokriće rizika prekomjerne financijske poluge, u iznosu koji predstavlja razliku između kapitala procijenjenog sukladno stavku 3. ovoga članka i kapitalnih zahtjeva propisanih u dijelu trećem i četvrtom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

(9) Hrvatska narodna banka naložit će kreditnoj instituciji dodatni regulatorni kapital za pokriće rizika prekomjerne financijske poluge koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, kao razliku između potrebnog kapitala procijenjenog stavkom 3. ovoga članka i kapitalnih zahtjeva propisanih u dijelu trećem i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013.

(10) Dodatni kapitalni zahtjev naložen na temelju članka 224. stavka 1. točke 20. ovoga Zakona, a koji ne uključuje kapital naložen za pokriće rizika prekomjerne financijske poluge kreditna institucija dužna je održavati regulatornim kapitalom na sljedeći način:

− najmanje tri četvrtine dodatnog kapitalnog zahtjeva održava se osnovnim kapitalom

− najmanje tri četvrtine osnovnog kapitala iz podstavka 1. ovoga stavka treba biti u obliku redovnog osnovnog kapitala.

(11) Dodatni kapitalni zahtjev naložen na temelju članka 224. stavka 1. točke 20. ovoga Zakona, a koji uključuje kapital naložen za pokriće rizika prekomjerne financijske poluge kreditna institucija dužna je održavati osnovnim kapitalom.

(12) Iznimno od stavaka 10. i 11. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može, ako to ocijeni potrebnim uzimajući u obzir specifične okolnosti u kojima se kreditna institucija nalazi, naložiti kreditnoj instituciji da održava dodatni kapitalni zahtjev u omjeru s višim udjelom osnovnog ili redovnog osnovnog kapitala.

(13) Kreditna institucija dužna je osigurati da se regulatorni kapital, kojim se održava dodatni kapitalni zahtjev naložen na temelju članka 224. stavka 1. točke 20. ovoga Zakona, a koji ne uključuje kapital naložen za pokriće rizika prekomjerne financijske poluge, ne upotrebljava za ispunjenje bilo kojeg od sljedećih zahtjeva:

− kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013

− zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj

− smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu iz članka 228.a stavka 3. ovoga Zakona, a koji nije određen za pokriće rizika prekomjerne financijske poluge.

(14) Kreditna institucija dužna je osigurati da se regulatorni kapital, kojim se održava dodatni kapitalni zahtjev naložen na temelju članka 224. stavka 1. točke 20. ovoga Zakona za pokriće rizika prekomjerne financijske poluge, a koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, ne upotrebljava za ispunjenje bilo kojeg od sljedećih zahtjeva:

− kapitalnog zahtjeva navedenog u članku 92. stavku 1. točki (d) Uredbe (EU) br. 575/2013

− zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013

− smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu iz članka 228.a stavka 3. ovoga Zakona određenog za pokriće rizika prekomjerne financijske poluge.

(15) Hrvatska narodna banka rješenjem će naložiti kreditnoj instituciji dodatni kapitalni zahtjev iz članka 224. stavka 1. točke 20. ovoga Zakona u kojem će obrazložiti izračun cjelokupne procjene elemenata iz stavaka 1. do 14. ovoga članka, a u slučaju iz stavka 1. točke 7. ovoga članka, obrazloženje razloga zbog kojih se određivanje smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu više ne smatra dostatnim.«.

Članak 91.

Iza članka 228. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 228.a i 228.b koji glase:

»Smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu

Članak 228.a

(1) Kreditna institucija dužna je strategijama i procesima iz članka 113. ovoga Zakona procijeniti i održavati razinu internog kapitala na razini dostatnoj za pokriće svih rizika kojima je izložena te osigurati da njezin regulatorni kapital pokriva i potencijalne gubitke koji proizlaze iz stresnih scenarija, uključujući i rizike utvrđene u okviru nadzornog testiranja otpornosti na stres iz članka 180. stavka 5. ovoga Zakona.

(2) Hrvatska narodna banka u okviru obavljanja supervizije iz članka 180. ovoga Zakona redovito analizira razinu internog kapitala koju je kreditna institucija utvrdila u skladu sa stavkom 1. ovoga članka te utvrđuje prikladnu razinu regulatornog kapitala za svaku kreditnu instituciju.

(3) Hrvatska narodna banka za svaku kreditnu instituciju procjenjuje potrebu utvrđivanja smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu te ako je smjernica potrebna, o tome obavještava kreditnu instituciju.

(4) Hrvatska narodna banka može smjernicom o dodatnom regulatornom kapitalu obuhvatiti rizike koji su inače pokriveni dodatnim kapitalnim zahtjevom naloženim sukladno članku 224. stavka 1. točke 20. ovoga Zakona samo u mjeri u kojoj su smjernicom obuhvaćeni elementi tih rizika koji nisu već pokriveni tim zahtjevom.

(5) Kreditna institucija dužna je osigurati da se regulatornim kapitalom, koji se koristi za ispunjavanje zahtjeva iz smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu, osim dijela kojim se pokriva rizik prekomjerne financijske poluge, ne koristi za ispunjenje bilo kojeg od sljedećih zahtjeva:

− kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 ili

− zahtjeva za dodatnim kapitalom utvrđenog u skladu s člankom 228. ovoga Zakona, koji je naložila Hrvatska narodna banka za rizike, a koji nije određen za pokriće rizika prekomjerne financijske poluge i ne predstavlja zahtjev za kombinirani zaštitni sloj.

(6) Kreditna institucija dužna je osigurati da se regulatorni kapital, koji se upotrebljava za ispunjavanje smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu kojima se obuhvaća rizik prekomjerne financijske poluge, ne upotrebljava za ispunjenje bilo kojeg od sljedećih zahtjeva:

− kapitalnog zahtjeva navedenog u članku 92. stavku 1. točki (d) Uredbe (EU) br. 575/2013

− zahtjeva za dodatnim kapitalom utvrđenog u skladu s člankom 228. ovoga Zakona koji je naložila Hrvatska narodna banka za pokriće rizika prekomjerne financijske poluge ili

− zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013.

(7) Na kreditnu instituciju koja ispunjava relevantne kapitalne zahtjeve navedene u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402, relevantni dodatni kapitalni zahtjev iz članka 224. stavka 1. točke 20. ovoga Zakona i zahtjev za kombinirani zaštitni sloj ili zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013, a ne ispunjava smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu ne primjenjuju se ograničenja iz članaka 140., 141. ili 142. ovoga Zakona.

Suradnja sa sanacijskim tijelima

Članak 228.b

Hrvatska narodna banka obavijestit će sanacijsko tijelo o:

− dodatnom kapitalnom zahtjevu koji je kreditnoj instituciji naložen na temelju članka 224. stavka 1. točke 20. ovoga Zakona i

− smjernicama o dodatnom regulatornom kapitalu o kojima je obaviještena kreditna institucija u skladu s člankom 228.a stavkom 3. ovoga Zakona.«.

Članak 92.

U članku 234. točki 4. iza riječi: »likvidatora« dodaje se riječ: »ili«.

Točka 5. briše se.

Dosadašnja točka 6. postaje točka 5.

Članak 93.

U članku 235. stavak 2. briše se.

U dosadašnjem stavku 3., koji postaje stavak 2., riječi: »Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka« zamijenjuju se riječima: »sanacijskom tijelu«.

Članak 94.

U članku 235.a stavku 5. riječ: »člankom« zamjenjuje se riječima: »člancima 12.j i«.

Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

»(6) Hrvatska narodna banka u dogovoru sa sanacijskim tijelom može mjere iz prvoga stavka ovoga članka naložiti i u slučaju kad je utvrđeno kršenje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze.«.

Članak 95.

U članku 235.c stavku 9. točki 4. iza riječi: »likvidatora« dodaje se riječ: »ili«.

Točka 5. briše se.

Dosadašnja točka 6. postaje točka 5.

Članak 96.

U članku 235.d stavku 13. točki 4. iza riječi: »likvidatora« dodaje se riječ: »ili«.

Točka 5. briše se.

Dosadašnja točka 6. postaje točka 5.

Članak 97.

U članku 238. stavku 8. točka 4. briše se.

Dosadašnje točke 5. i 6. postaju točke 4. i 5.

Članak 98.

Naslov iznad članka 249. i članak 249. brišu se.

Članak 99.

Naslov iznad članka 254. i članak 254. brišu se.

Članak 100.

U glavi XX. naziv poglavlja i poglavlja XX.2. i XX.3., naslovi iznad članaka i članci 255. do 263. brišu se.

Članak 101.

Naziv glave i glava XXI., naslovi iznad članaka i članci 264. do 276. brišu se.

Članak 102.

U članku 277. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kada je Europska središnja banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, Hrvatska narodna banka može u superviziji na konsolidiranoj osnovi odnosno kolegiju supervizora sudjelovati kao promatrač, pri čemu će Hrvatska narodna banka postupiti u skladu s uputom Europske središnje banke.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

(4) Kako bi se osiguralo da se zahtjevi ili supervizorske ovlasti primjenjuju na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi za potrebe članaka 97. i 97.a ovoga Zakona i ove glave, pojmovima »institucija«, »matična institucija u državi članici«, »matična institucija u RH«, »matična institucija iz EU-a«, »matična institucija iz EU-a sa sjedištem u RH« i »matično društvo« obuhvaćeni su i:

a) financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji su dobili odobrenje u skladu s ovim Zakonom ili u skladu s odgovarajućim odredbama propisa na snazi u drugoj državi članici

b) imenovane institucije koje su pod kontrolom matičnog financijskog holdinga iz EU-a, matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a, matičnog financijskog holdinga u državi članici ili matičnog mješovitog financijskog holdinga u državi članici u kojoj relevantno matično društvo ne podliježe odobrenju u skladu s člankom 73.a stavkom 6. ovoga Zakona ili u skladu s odgovarajućim odredbama propisa na snazi u drugoj državi članici i

c) financijski holdinzi, mješoviti financijski holdinzi ili institucije imenovane na temelju članka 73.a ovoga Zakona ili u skladu s odgovarajućim odredbama propisa na snazi u drugoj državi članici.«.

Članak 103.

U članku 278. stavku 1. na kraju točke 6. riječ: »ili« briše se.

Iza točke 7. briše se točka i dodaje se točka 8. koja glasi:

»8) matičnog investicijskog društva u RH ili matičnog investicijskog društva u EU-u sa sjedištem u RH, pri čemu je najmanje jedno njegovo društvo kći kreditna institucija u RH ili ako ima više kreditnih institucija kćeri, kreditna institucija sa sjedištem u RH ima najveći bilančni iznos.«.

Stavci 3., 4. i 5. mijenjaju se i glase:

»(3) Ako dvije li više institucija s odobrenjem za rad u Europskoj uniji imaju zajednički matični financijski holding u RH, matični mješoviti financijski holding u RH, matični financijski holding u EU sa sjedištem u RH ili matični mješoviti financijski holding u EU sa sjedištem u RH, grupa kreditnih institucija u RH postoji ako taj matični holding kao društvo kći ima:

1) samo jednu kreditnu instituciju koja je dobila odobrenje za rad od Hrvatske narodne banke ili

2) više kreditnih institucija i kreditna institucija koja je dobila odobrenje za rad od Hrvatske narodne banke ima najveći bilančni iznos.

(4) Grupa kreditnih institucija u RH postoji i u slučajevima kada se konsolidacija zahtijeva prema članku 18. stavku 3. ili članku 18. stavku 6. Uredbe br. 575/2013 i kada je Hrvatska narodna banka nadležno tijelo za kreditnu instituciju s najvećim bilančnim iznosom.

(5) Iznimno od stavka 1. točaka 1. do 8., stavka 3. točke 2. i stavka 4. ovoga članka grupa kreditnih institucija u RH postoji kada je ukupni bilančni iznos kreditnih institucija članica određene grupe kreditnih institucija kojima je Hrvatska narodna banka izdala odobrenje za rad veći od bilančnog iznosa kreditnih institucija članica te grupe kreditnih institucija nad kojima superviziju na pojedinačnoj osnovi obavlja drugo nadležno tijelo.«.

Članak 104.

Članak 280. mijenja se i glasi:

»(1) Kada Hrvatska narodna banka nije konsolidirajuće nadzorno tijelo, može, uzevši u obzir relativnu važnost aktivnosti pojedinih članica grupe kreditnih institucija u RH u drugim državama članicama, u dogovoru s nadležnim tijelima tih država članica preuzeti nadležnost za superviziju na konsolidiranoj osnovi od nadležnog tijela države članice u kojoj je sjedište druge kreditne institucije članice grupe.

(2) Kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, može u pojedinim slučajevima iz članka 278. ovoga Zakona, uzevši u obzir relativnu važnost aktivnosti pojedinih članica grupe kreditnih institucija u RH u drugim državama članicama, u dogovoru s nadležnim tijelima tih država članica prenijeti nadležnost za superviziju na konsolidiranoj osnovi na nadležno tijelo države članice u kojoj je sjedište druge institucije članice grupe.

(3) Prije donošenja odluke o prijenosu nadležnosti iz stavka 2. ovoga članka Hrvatska narodna banka dat će matičnoj kreditnoj instituciji u EU-u sa sjedištem u RH, matičnom financijskom holdingu u EU-u sa sjedištem u RH, matičnom mješovitom financijskom holdingu u EU-u sa sjedištem u RH ili kreditnoj instituciji s najvećim bilančnim iznosom pravo na izjašnjavanje o toj odluci.«.

Članak 105.

U članku 281. stavku 1. uvodna rečenica mijenja se i glasi:

»Društva kćeri članice grupe kreditnih institucija u RH dužna su matičnoj kreditnoj instituciji u RH, matičnoj kreditnoj instituciji u EU-u sa sjedištem u RH te, sukladno odobrenju iz članka 73.a ovoga Zakona, matičnom financijskom holdingu u RH, matičnom mješovitom financijskom holdingu u RH, matičnom financijskom holdingu u EU-u sa sjedištem u RH i matičnom mješovitom financijskom holdingu u EU-u sa sjedištem u RH:«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Matična kreditna institucija u RH, matična kreditna institucija u EU-u sa sjedištem u RH te, sukladno odobrenju iz članka 73.a ovoga Zakona, matični financijski holding u RH, matični mješoviti financijski holding u RH, matični financijski holdingu u EU-u sa sjedištem u EU-u i matični mješoviti financijski holding u EU-u sa sjedištem u RH dužni su osigurati da im društva kćeri članice grupe kreditnih institucija u RH dostavljaju podatke koji su potrebni za konsolidaciju.«.

Iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

»(7) Kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, ako se na mješoviti financijski holding primjenjuju istovjetne odredbe na temelju ovoga Zakona, kao i propisa kojima se uređuje pružanje usluga osiguranja, posebno u smislu nadzora zasnovanog na procjeni rizika, Hrvatska narodna banka može, uz suglasnost nadzornog tijela grupe u sektoru osiguranja, na taj mješoviti financijski holding primjenjivati samo odredbe onih propisa koji se odnose na najvažniji financijski sektor kako je utvrđen u skladu s propisima kojima se uređuje dodatni nadzor nad financijskim konglomeratima.«.

Članak 106.

Članak 283. mijenja se i glasi:

»(1) Ako bilo koja članica grupe kreditnih institucija u RH ima sjedište u drugoj državi članici, a Hrvatska narodna banka je konsolidirajuće nadzorno tijelo, Hrvatska narodna banka osnovat će kolegij supervizora za provođenje obveza iz članaka 282., 284. i 286. ovoga Zakona. Kada u trećoj zemlji postoji članica grupe ili članica grupe u trećoj zemlji ima podružnicu, Hrvatska će narodna banka, vodeći računa o odredbama o povjerljivosti informacija iz ovoga Zakona i usporedivosti zakonodavstava, osigurati suradnju i koordinirati aktivnosti s relevantnim nadležnim tijelom treće zemlje.

(2) Kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, a sve članice grupe kreditnih institucija koje nemaju sjedište u Republici Hrvatskoj imaju sjedište u trećoj zemlji, Hrvatska narodna banka osnovat će kolegij supervizora za provođenje obveza iz članaka 282., 286. i 287. ovoga Zakona pod uvjetom da za nadležna tijela u trećoj zemlji postoji obveza čuvanja povjerljivih informacija u sadržaju jednakom kao u članku 206. ovoga Zakona i zahtjevima za čuvanje povjerljivih informacija u sadržaju jednakom kao u propisima kojima se uređuju tržišta financijskih instrumenata.

(3) Hrvatska narodna banka, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i druga nadležna tijela preko kolegija supervizora:

1) razmjenjuju informacije, pri čemu se razmjena informacija s Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo provodi u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1093/2010

2) dogovaraju podjelu radnih zadataka i dobrovoljni prijenos odgovornosti gdje je to prikladno

3) izrađuju planove supervizije na osnovi ocjene rizičnosti poslovanja grupe kreditnih institucija

4) povećavaju djelotvornost supervizije otklanjanjem višestrukih istovjetnih supervizorskih zahtjeva, a osobito u vezi s dobivanjem informacija iz članaka 286. i 288. stavka 6. ovoga Zakona

5) dosljedno primjenjuju bonitetne zahtjeve u skladu s odredbama ovoga Zakona, ostalih posebnih propisa i Uredbe (EU) br. 575/2013 na sve članice grupe kreditnih institucija, vodeći računa o nacionalnim propisima drugih država članica u dijelu iskorištenih mogućnosti i nacionalnih diskrecija u skladu s propisima Europske unije kojima se uređuje poslovanje kreditne institucije i

6) obavljaju poslove iz članka 282. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona vodeći računa o aktivnostima radnih tijela osnovanih za to područje.

(4) Hrvatska narodna banka usko će surađivati s ostalim nadležnim tijelima iz kolegija nadzornih tijela i Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo, vodeći računa o ovlastima nadležnih tijela. Osnivanje i rad kolegija ne utječu na ovlasti Hrvatske narodne banke propisane ovim Zakonom i Uredbom (EU) br. 575/2013.

(5) Razmjena informacija u okviru kolegija nadzornih tijela osnovanog na temelju ovoga članka ne predstavlja kršenje obveze čuvanja povjerljivih informacija iz ovoga Zakona.

(6) Kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, ona će na temelju članka 287. ovoga Zakona u suradnji s drugim nadležnim tijelima pisanim sporazumom urediti osnivanje i rad kolegija.

(7) Kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, može u rad kolegija uključiti:

– nadležna tijela iz Republike Hrvatske ili drugih država članica u kojima je sjedište neke od članica grupe kreditnih institucija u RH

– nadležna tijela iz drugih država članica u kojima kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ima značajne podružnice i

– središnje banke iz drugih država članica, ako je prikladno.

(8) Osim tijela iz stavka 7. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može, kada je to prikladno i ako je prema mišljenju svih nadležnih tijela koja su članice kolegija osigurano ispunjenje obveze čuvanja povjerljivih informacija istovjetno obvezi čuvanja povjerljivih informacija iz članka 208. ovoga Zakona, u rad kolegija uključiti i nadležna tijela iz trećih zemalja.

(9) Kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, omogućit će sudjelovanje u kolegiju supervizora nadležnom tijelu iz države članice u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan i koji je dobio odobrenje sukladno članku 73.a ovoga Zakona.

(10) Kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, ona predsjeda sastancima kolegija i odlučuje koja nadležna tijela sudjeluju na sastancima i/ili u pojedinim aktivnostima kolegija. Hrvatska narodna banka vodit će računa o tome da sve članice kolegija budu potpuno i na vrijeme obaviještene:

– o mjestu i vremenu održavanja sastanaka te o osnovnim pitanjima koja će biti predmet rasprave na tim sastancima i aktivnostima koje će se razmatrati te

– o aktivnostima koje su poduzete na tim sastancima ili o provedenim mjerama.

(11) Kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, vodit će računa o značajnosti planiranih supervizorskih aktivnosti za članice kolegija, a osobito o potencijalnom utjecaju tih aktivnosti na stabilnost njihova financijskog sustava te o obvezama iz članka 204. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona.

(12) Kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, ona će u skladu s odredbama ovoga Zakona vezanima uz povjerljivost informacija izvješćivati o radu kolegija u normalnim i izvanrednim situacijama Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i dostavljat će mu sve informacije koje su osobito važne za usklađivanje supervizorskih postupaka.

(13) U slučaju neslaganja između nadležnih tijela o funkcioniranju kolegija supervizora, Hrvatska narodna banka može zatražiti posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(14) Ako Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1093/2010 sudjeluje u radu kolegija supervizora, smatrat će se nadležnim tijelom.«.

Članak 107.

Članak 284. mijenja se i glasi:

»(1) Kada je Hrvatska narodna banka konsolidirajuće nadzorno tijelo, ona i nadležna tijela drugih država članica u kojima je sjedište drugih društava koja su uključena u grupu kreditnih institucija u RH surađivat će radi donošenja zajedničke odluke:

1) iz područja supervizije i procjene adekvatnosti uspostavljenog postupka procjenjivanja i održavanja internog kapitala kako bi utvrdili adekvatnu visinu konsolidirane razine regulatornog kapitala na razini grupe kreditnih institucija u RH koja odgovara njezinu financijskom stanju i profilu rizičnosti, i o nalaganju dodatnog iznosa regulatornog kapitala u skladu s člankom 224. stavkom 1. točkom 20. ovoga Zakona svakoj pojedinoj članici grupe kreditnih institucija u RH i na konsolidiranoj razini

2) o nalaganju mjera za rješavanje svih značajnih nalaza vezanih uz provedenu superviziju likvidnosti, uključujući adekvatnosti organizacije i upravljanja likvidnosnim rizikom, kao i o nalaganju posebnih zahtjeva u skladu s člankom 225. ovoga Zakona i

3) o primjeni smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu iz članka 228.a ovoga Zakona.

(2) Hrvatska narodna banka će na temelju provedene supervizije i procjene adekvatnosti uspostavljenog postupka procjenjivanja i održavanja internog kapitala grupe kreditnih institucija u RH nadležnim tijelima drugih država članica u kojima je sjedište drugih društava koja su uključena u grupu kreditnih institucija u RH podnijeti izvješće o:

− procjeni rizičnosti poslovanja grupe kreditnih institucija u RH i potrebi nalaganja dodatnog kapitalnog zahtjeva u skladu s člankom 228. ovoga Zakona

− procjeni profila likvidnosnog rizika grupe kreditnih institucija u RH i potrebi nalaganja supervizorskih mjera u skladu s člankom 224. ovoga Zakona i posebnog zahtjeva za likvidnost u skladu s člankom 225. ovoga Zakona i

− procjeni rizičnosti poslovanja grupe kreditnih institucija u RH i potrebi izdavanja smjernice u skladu s člankom 228.a ovoga Zakona.

(3) Zajednička odluka iz stavka 1. ovoga članka bit će donesena u roku od četiri mjeseca od dana podnošenja izvješća iz stavka 2. ovoga članka, pri čemu se u obzir uzima i procjena relevantnih nadležnih tijela drugih država članica o rizičnosti poslovanja članica grupe kreditnih institucija u RH u njihovoj nadležnosti.

(4) Zajednička odluka iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka mora biti u pisanom obliku i obrazložena, a Hrvatska narodna banka dostavit će tu odluku matičnoj kreditnoj instituciji u EU-u sa sjedištem u RH.

(5) Ako postoje različita mišljenja u vezi s donošenjem zajedničke odluke iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka dužna je na zahtjev nadležnog tijela druge države članice zatražiti savjet od Europskog nadzornog tijela za bankarstvo odnosno Hrvatska narodna banka može i samostalno zatražiti savjet.

(6) Ako zajednička odluka nije donesena u roku iz stavka 3. ovoga članka, Hrvatska narodna banka sama će donijeti odluke o primjeni članka 224. stavka 1. točke 20. ovoga Zakona i članaka 225., 228. i 228.a ovoga Zakona na konsolidiranoj razini, vodeći računa o procjenama rizičnosti poslovanja pojedinih članica grupe kreditnih institucija u RH koje su izradila za njih nadležna tijela te će donijeti odluku za svaku pojedinu članicu grupe za koju je nadležno tijelo.

(7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka, ako u roku od četiri mjeseca od dana podnošenja izvješća iz stavka 2. ovoga članka, a prije donošenja zajedničke odluke, Hrvatska narodna banka ili bilo koje nadležno tijelo drugih država članica zatraže posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo i ako je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo donijelo odluku u roku od mjesec dana, Hrvatska narodna banka donijet će odluku u skladu s tom odlukom, pri čemu se rok od četiri mjeseca smatra rokom za mirenje u smislu Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(8) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka odluke svih nadležnih tijela za pojedine članice grupe kreditnih institucija u RH bit će spojene u jedinstveni dokument, koji će sadržavati obrazloženje svake pojedine odluke, a u vezi s procjenom rizičnosti poslovanja svake pojedine članice grupe kreditnih institucija u RH te stavove i izdvojena mišljenja iznesene tijekom roka iz stavka 3. ovoga članka te će Hrvatska narodna banka taj dokument dostaviti svim nadležnim tijelima iz stavka 1. ovoga članka i matičnoj kreditnoj instituciji u EU-u sa sjedištem u RH.

(9) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka Hrvatska narodna banka uzet će u obzir savjet Europskog nadzornog tijela za bankarstvo i obrazložiti svako značajno odstupanje od tog savjeta.

(10) Hrvatska narodna banka na temelju odluka iz stavaka 4., 5., 7. ili 8. ovoga članka donijet će rješenje i dostaviti ga članici grupe kreditnih institucija u RH za koju je Hrvatska narodna banka nadležno tijelo.

(11) Hrvatska narodna banka odluke iz stavaka 4., 5., 7. ili 8. ovoga članka preispitat će najmanje jednom godišnje.

(12) Iznimno od stavka 11. ovoga članka, Hrvatska narodna banka dužna je preispitati odluke iz stavka 1. ovoga članka ako je nadležno tijelo druge države članice Hrvatskoj narodnoj banci podnijelo pisani i obrazloženi zahtjev. U postupku mogu sudjelovati samo Hrvatska narodna banka i nadležno tijelo koje je podnijelo zahtjev.«.

Članak 108.

U članku 285. stavku 1. točki 1. iza riječi: »na konsolidiranoj razini« riječ: »i« briše se.

Točka 2. mijenja se i glasi:

»2) o nalaganju mjera za rješavanje svih značajnih nalaza vezanih uz provedenu superviziju likvidnosti, uključujući adekvatnost organizacije i upravljanja likvidnosnim rizikom, kao i o nalaganju posebnih zahtjeva u skladu s člankom 225. ovoga Zakona i«.

Iza točke 2. dodaje se točka 3. koja glasi:

»3) o primjeni smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu iz članka 228.a ovoga Zakona.«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Hrvatska narodna banka na temelju provedene supervizije i procjene adekvatnosti uspostavljenog postupka procjenjivanja i održavanja internog kapitala članice relevantne grupe kreditnih institucija za koju je Hrvatska narodna banka nadležno tijelo sastavit će izvješće o:

− procjeni rizičnosti poslovanja članice relevantne grupe kreditnih institucija za koju je Hrvatska narodna banka nadležno tijelo i potrebi nalaganja dodatnog kapitalnog zahtjeva u skladu s člankom 228. ovoga Zakona

− procjeni profila likvidnosnog rizika članice relevantne grupe kreditnih institucija za koju je Hrvatska narodna banka nadležno tijelo i potrebi nalaganja supervizorskih mjera u skladu s člankom 224. ovoga Zakona i posebnog zahtjeva za likvidnost u skladu s člankom 225. ovoga Zakona i

− procjeni rizičnosti poslovanja članice relevantne grupe kreditnih institucija za koju je Hrvatska narodna banka nadležno tijelo i potrebi izdavanja smjernice u skladu s člankom 228.a ovoga Zakona.«.

Stavci 6. i 7. mijenjaju se i glase:

»(6) Ako zajednička odluka iz stavka 1. ovoga članka nije donesena u roku četiri mjeseca od dana kada je konsolidirajuće nadzorno tijelo podnijelo izvješće o procjeni rizičnosti poslovanja relevantne grupe kreditnih institucija, Hrvatska narodna banka donijet će odluku iz članka 224. stavka 1. točke 20. i/ili članaka 225., 228. i 228.a ovoga Zakona za svaku pojedinu članicu grupe ili na potkonsolidiranoj osnovi za grupu za koju je Hrvatska narodna banka nadležno tijelo, vodeći računa o stavovima i izdvojenom mišljenju konsolidirajućeg nadzornog tijela.

(7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka, ako su Hrvatska narodna banka ili drugo nadležno tijelo države članice u roku od četiri mjeseca od dana kada je konsolidirajuće nadzorno tijelo podnijelo izvješće o procjeni rizičnosti poslovanja relevantne grupe kreditnih institucija iz stavka 2. ovoga članka, a prije donošenja zajedničke odluke zatražili posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo i ako je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo donijelo odluku, Hrvatska narodna banka donijet će odluku u skladu s tom odlukom, a rok od četiri mjeseca smatra se rokom za mirenje u smislu Uredbe (EU) br. 1093/2010.«.

Članak 109.

U članku 287. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»(5) Ako konsolidirajuće i nadležno tijelo za financijski holding ili mješoviti financijski holding koji je dobio odobrenje sukladno članku 277.a ovoga Zakona nisu isti, Hrvatska narodna banka će kao konsolidirajuće ili nadležno tijelo sklopiti sporazum o koordinaciji i suradnji iz stavka 1. ovoga članka s drugim nadležnim tijelima u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan.«.

Članak 110.

U članku 289. iza stavka 3. dodaju se stavci 4., 5. i 6. koji glase:

»(4) Hrvatska narodna banka u okviru svojih nadležnosti surađuje i razmjenjuje informacije koje su relevantne za obavljanje zadaća na temelju ovoga Zakona, Uredbe (EU) 575/2013 i propisa kojima se uređuje sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma s Uredom za sprječavanje pranja novca i drugim nadležnim nadzornim tijelima s javnim ovlastima u nadziranju kreditnih institucija u pogledu propisa kojima se uređuje sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma, pod uvjetom da se takvom suradnjom i razmjenom informacija ne zadire u tekuće izvide, istrage ili postupke u skladu s kaznenim ili upravnim pravom države članice u kojoj se nalazi nadležno tijelo, financijsko-obavještajna jedinica ili drugo nadležno nadzorno tijelo s javnim ovlastima kojemu je povjerena javna ovlast nadziranja obveznika u djelokrugu njihovih nadležnosti.

(5) Ako Hrvatska narodna banka kao konsolidirajuće nadzorno tijelo nije određena i kao koordinator prema propisima kojima se uređuje nadzor financijskih konglomerata, Hrvatska narodna banka će surađivati s koordinatorom za matični mješoviti financijskih holding kod primjene odredbi ovoga Zakona i Uredbe (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi.

(6) Hrvatska narodna banka će za potrebe stavka 5. ovoga članka s koordinatorom sklopiti pisani sporazum o međusobnoj suradnji.«.

Članak 111.

U članku 323. stavku 2. riječi: »odluke o otvaranju postupka prisilne likvidacije« zamjenjuju se riječima: »o nalaganju mjera u fazi rane intervencije«.

Iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

»(3) Rješenje koje u upravnom postupku donosi Hrvatska narodna banka može sadržavati rok, uvjet, namet, pridržaj opoziva, preporuku ili obvezu sklapanja upravnog ugovora.

(4) Kada na temelju ovoga Zakona nastupe posljedice prestanka važenja odobrenja ili suglasnosti koje sukladno ovom Zakonu izdaje Hrvatska narodna banka, Hrvatska narodna banka o prestanku važenja odobrenja ili suglasnosti donosi deklaratorno rješenje.«.

Članak 112.

U članku 323.a stavku 5. riječi: »deset radnih dana« zamjenjuju se riječima: »14 dana«.

Članak 113.

U članku 323.b stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Tijekom postupka supervizije Hrvatske narodne banke, kao i tijekom postupka za izricanje upravne sankcije stranka u postupku odnosno stranka protiv koje je postupak pokrenut ovlaštena je izvršiti uvid u spis.«.

U stavku 4. iza riječi: »ili izvan nje« dodaju se riječi: »ili na radne dokumente koje je izradila Hrvatska narodna banka u postupku supervizije ili postupku za izricanje upravne sankcije«.

Članak 114.

U članku 327. stavku 1. točki 1. riječi: »članaka 60., 62. i 66.« zamjenjuju se riječima: »članaka 60., 62., 66. i 73.a«.

Točka 3. mijenja se i glasi:

»3) o zahtjevu za izdavanje odobrenja iz članaka 63. i 149. ovoga Zakona, u roku od šest mjeseci od primitka urednog zahtjeva.«.

Iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

»(3) Obnova postupka iz članka 44. stavka 1. točke 7. i članka 47. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od šest godina od dana dostave rješenja stranki.

(4) Rok iz stavka 1. točke 2. ovoga članka za odlučivanje i donošenje rješenja ne teče za vrijeme koje je stranki ostavljeno da se očituje u postupku sukladno članku 323.a ovoga Zakona.«.

Članak 115.

Naziv glave i glava XXVIII., naslovi iznad članaka i članci 329. do 357. brišu se.

Članak 116.

Naziv glave XXIX.a mijenja se i glasi: »POSTUPAK ZA IZRICANJE UPRAVNIH SANKCIJA«.

Članak 117.

U članku 359.a riječi: »(u daljnjem tekstu: postupak za izricanje upravne sankcije)« brišu se.

Članak 118.

Naslov iznad članka 359.e mijenja se i glasi: »Zaključak o pokretanju postupka za izricanje novčane kazne ili upozorenja«.

Članak 359.e mijenja se i glasi:

»(1) Ako Hrvatska narodna banka tijekom prethodnog ispitivanja činjenica, okolnosti i pravne kvalifikacije utvrdi da postoje razlozi za izricanje novčane kazne ili upozorenja zbog povrede iz članaka 360., 361., 362., 363., 364. i 365. ovoga Zakona, pokreće postupak za izricanje upravne sankcije po službenoj dužnosti donošenjem zaključka o pokretanju postupka za izricanje novčane kazne ili upozorenja (u daljnjem tekstu: zaključak o pokretanju postupka).

(2) Zaključak o pokretanju postupka osobito sadrži:

1. oznaku predmeta na koji se zaključak odnosi

2. opis činjeničnog stanja ili okolnosti koje su razlog za pokretanje postupka za izricanje novčane kazne ili upozorenja (opis povrede)

3. pravnu osnovu na temelju koje i u vezi s kojom se pokreće postupak za izricanje novčane kazne ili upozorenja

4. poziv stranki protiv koje je postupak pokrenut na očitovanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima koja su važna za odlučivanje

5. poziv stranki protiv koje je postupak pokrenut da dostavi podatke i dokumentaciju relevantnu za utvrđivanje činjeničnog stanja

6. poziv stranki protiv koje je postupak pokrenut da se očituje o svom imovnom stanju

7. poziv stranki protiv koje je postupak pokrenut da navede sve činjenice i okolnosti koje mogu utjecati na to da se izrekne novčana kazna ili upozorenje odnosno koje mogu utjecati na visinu novčane kazne (olakotne i otegotne okolnosti) i

8. poziv stranki protiv koje je postupak pokrenut na predlaganje ostalih dokaza.

(3) Hrvatska narodna banka ovlaštena je prikupljati i obrađivati osobne podatke koji su joj nužni za vođenje postupka za izricanje novčane kazne ili upozorenja.

(4) Zaključak o pokretanju postupka dostavlja se stranki protiv koje je pokrenut postupak.

(5) Postupak za izricanje novčane kazne ili upozorenja smatra se pokrenutim danom donošenja zaključka o pokretanju postupka.

(6) U zaključku o pokretanju postupka određuje se rok u kojem se stranka protiv koje je postupak pokrenut ima pravo očitovati. Rok ne može biti kraći od osam niti dulji od 30 dana.

(7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka, Hrvatska narodna banka iz opravdanih razloga može na zahtjev stranke protiv koje je postupak pokrenut produljiti rok za dostavu očitovanja za najdulje 30 dana.

(8) Ako se stranka protiv koje je postupak pokrenut ne očituje o zaključku o pokretanju postupka ili ako izjavi da nije u mogućnosti postupiti po tom zaključku, činjenice i okolnosti relevantne za utvrđivanje činjeničnog stanja i utvrđivanje kriterija za izricanje novčane kazne ili upozorenja Hrvatska narodna banka utvrdit će po službenoj dužnosti, na temelju vlastitih saznanja, raspoloživih podataka i dokumentacije te će bez odgađanja stranki protiv koje je pokrenut postupak dostaviti nalaz o utvrđenom činjeničnom stanju iz članka 359.h ovoga Zakona.«.

Članak 119.

U članku 359.f stavku 1. riječi: »upravne sankcije« zamjenjuju se riječima: »novčane kazne ili upozorenja«.

U stavku 4. iza riječi: »pravnoj osobi« dodaju se riječi: »u iznosu do najviše 3.750.000,00 kuna«, a iza riječi: »izbjegnutog gubitka« riječi: »ili u iznosu do najviše 3.750.000,00 kuna« brišu se.

Članak 120.

U članku 359.h stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi:

»3) određivanje novčane kazne ili upozorenja te olakotne i otegotne okolnosti koje su uzete u obzir pri određivanju jedne od tih sankcija, kao i one okolnosti koje su utjecale na određivanje visine novčane kazne ako je kao sankcija određena novčana kazna.«.

U stavku 2. riječi: »upravnih sankcija« zamjenjuju se riječima: »novčane kazne ili upozorenja«.

U stavku 6. riječi: »vrste i visine upravne sankcije« zamjenjuju se riječima: »određivanja novčane kazne odnosno upozorenja«.

Članak 121.

Naslov iznad članka 359.i mijenja se i glasi: »Kriteriji za izricanje novčane kazne ili upozorenja«.

U članku 359.i stavku 1. uvodna rečenica mijenja se i glasi:

»(1) Pri izricanju novčane kazne ili upozorenja Hrvatska narodna banka uzet će u obzir sve okolnosti koje utječu na to da određena novčana kazne odnosno upozorenje ili visina novčane kazne ako je određena novčana kazna, bude lakša ili teža, a osobito olakotne i otegotne okolnosti kao što su:«.

Članak 122.

Naslov iznad članka 359.j mijenja se i glasi: »Nadležnost za donošenje rješenja o izricanju upravne sankcije«.

Članak 359.j mijenja se i glasi:

»(1) Rješenje o izricanju novčane kazne ili upozorenja donosi Savjet Hrvatske narodne banke.

(2) Rješenje o izricanju periodičnih penala i rješenje o utvrđivanju ukupnog iznosa periodičnih penala donosi guverner.

(3) Rješenje iz stavka 1. ili 2. ovoga članka Hrvatska narodna banka dostavlja počinitelju povrede u postupku u roku od osam dana od dana donošenja rješenja Savjeta Hrvatske narodne banke.«.

Članak 123.

Naslov iznad članka 359.l mijenja se i glasi: »Postupak izvršenja novčane kazne ili utvrđenog ukupnog iznosa periodičnih penala«.

Članak 359.l mijenja se i glasi:

»(1) U rješenju Hrvatske narodne banke kojim se izriče novčana kazna ili rješenju kojim se utvrđuje ukupan iznos periodičnih penala naznačit će se rok i način uplate izrečene novčane kazne ili utvrđenog periodičnog penala.

(2) Novčana kazna ili utvrđeni ukupan iznos periodičnih penala uplaćuje se po izvršnosti rješenja Hrvatske narodne banke ako nije uložena tužba odnosno po izvršnosti sudske odluke.

(3) Hrvatska narodna banka može sa strankom sklopiti upravni ugovor radi izvršenja rješenja na prijedlog stranke kojoj je izrečena novčana kazna ili utvrđen ukupan iznos periodičnih penala na rok koji ne može biti duži od 12 mjeseci, za koje vrijeme ne teče zastara iz članka 359.n ovoga Zakona.

(4) Novčane kazne izrečene rješenjem o izricanju upravne sankcije ili periodični penali izrečeni rješenjem o utvrđivanju ukupnog iznosa periodičnih penala prihod su državnog proračuna.

(5) Ako počinitelj povrede ne uplati u naznačenom roku novčanu kaznu ili utvrđeni ukupni iznos periodičnih penala, Hrvatska narodna banka će tijelu nadležnom za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima podnijeti nalog za naplatu novčane kazne ili utvrđenog ukupnog iznosa periodičnih penala prisilnim putem, sukladno posebnom zakonu, a iznosi prisilno naplaćene novčane kazne ili utvrđenog ukupnog iznosa periodičnih penala uplaćuju se izravno u korist državnog proračuna.«.

Članak 124.

Naslov iznad članka 359.n mijenja se i glasi: »Zastara izvršenja novčane kazne ili utvrđenog ukupnog iznosa periodičnih penala«.

Članak 359.n mijenja se i glasi:

»(1) Novčana kazna ili utvrđeni ukupni iznos periodičnih penala izrečeni na temelju ovoga Zakona ne mogu se izvršiti ako od dana izvršnosti rješenja Hrvatske narodne banke kojim je izrečena novčana kazna odnosno utvrđen ukupan iznos periodičnih penala i/ili izvršnosti odluke suda istekne rok od pet godina.

(2) Zastara počinje teći od dana kada je stranka uredno zaprimila izvršnu odluku suda ili od dana izvršnosti rješenja Hrvatske narodne banke iz stavka 1. ovoga članka ako stranka nije podnijela tužbu na to rješenje.

(3) Poslije svakog prekida zastara počinje ponovno teći.

(4) Zastara iz stavka 1. ovoga članka prekida se:

– dok ne prođe rok za plaćanje izrečene novčane kazne odnosno utvrđenog iznosa periodičnih penala ili

– svakom radnjom Hrvatske narodne banke poduzetom radi izvršenja novčane kazne odnosno utvrđenog ukupnog iznosa periodičnih penala.«.

Članak 125.

U članku 359.r stavku 1. riječi: »uredbi Europske unije« zamjenjuju se riječima: »odluka ili uredbi Europske središnje banke«.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Periodični penali računaju se za svaki dan trajanja kršenja iz stavka 1. ovoga članka.«.

Stavak 6. mijenja se i glasi:

»(6) Ako je stranka protiv koje je postupak pokrenut supervizorsku mjeru izvršila nakon isteka roka iz stavka 5. ovoga članka, Hrvatska narodna banka će rješenjem o utvrđivanju ukupnog iznosa periodičnih penala utvrditi datum prestanka povrede koji je nastupio nakon isteka roka iz stavka 5. ovoga članka, utvrditi ukupan iznos periodičnih penala za sve dane trajanja povrede i rok u kojem je kreditna institucija dužna platiti navedeni iznos.«.

Stavak 7. mijenja se i glasi:

»(7) Na postupak izricanja periodičnih penala na odgovarajući način primjenjuje se postupak iz glave XXVII. ovoga Zakona.«.

Članak 126.

Iza članka 359.s dodaju se naslov iznad članka i članak 359.t koji glase:

»Postupak za izricanje novčane kazne ili upozorenja u bliskoj suradnji

Članak 359.t

U slučaju iz članka 11.a ovoga Zakona, kada Europska središnja banka izvršava svoje ovlsti, a Hrvatska narodna banka postupa po uputi Europske središnje banke, Hrvatska narodna banka može pokrenuti postupak za izricanje novčane kazne ili upozorenja samo protiv pravne osobe ili samo protiv odgovorne osobe u pravnoj osobi i u slučaju kada je ovim Zakonom za povredu propisano kažnjavanje pravne osobe i u njoj odgovorne osobe.«.

Članak 127.

U članku 360. stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi:

»3) ako ne osigura da stjecatelj kojemu je naložena prodaja dionica u skladu s člankom 30. stavkom 1. ili 2. ovoga Zakona ne ostvaruje prava glasa iz dionica za koje mu je naložena prodaja, što je protivno članku 30. stavku 8. točki 1. ovoga Zakona«.

Iza točke 3. dodaje se točka 3.a koja glasi:

»3.a) ako do isteka naloženih rokova za prodaju dionica mjesečno ne izvještava Hrvatsku narodnu banku o svim promjenama dioničara, što je protivno članku 30. stavku 8. točki 2. ovoga Zakona«.

Iza točke 4. dodaju se točke 4.a i 4.b koje glase:

»4.a) ako ne osigura da članovi uprave kreditne institucije u svakom trenutku ispunjavaju uvjete za članstvo u upravi sukladno članku 38. stavku 1. ovoga Zakona, što je protivno članku 38. stavku 2. ovoga Zakona

4.b) ako ne osigura da članovi nadzornog odbora kreditne institucije u svakom trenutku ispunjavaju uvjete za članstvo u nadzornom odboru sukladno članku 45. stavku 1. ovoga Zakona, što je protivno članku 45. stavku 2. ovoga Zakona«.

Točka 15. mijenja se i glasi:

»15) ako ne uspostavi ili ako ne primjenjuje politike primitaka razmjerno svojoj veličini, unutarnjoj organizaciji te vrsti, opsegu i složenosti poslova koje obavlja, što je protivno članku 100. stavku 1. ovoga Zakona«.

Iza točke 15. dodaju se točke 15.a do 15.e koje glase:

»15.a) ako postupi suprotno zahtjevima vezanima za određivanje identificiranih radnika, uz primitke radnika ili načinu i opsegu primjene tih zahtjeva, te ako ne izvješćuje Hrvatsku narodnu banku na način i u rokovima iz podzakonskog propisa donesenog na temelju članka 100. stavka 4. ovoga Zakona

15.b) ako odredi odnos između varijabilnoga i fiksnog dijela ukupnih primitaka suprotno članku 100.a stavku 1. ovoga Zakona

15.c) ako u roku od pet radnih dana od dana održane glavne skupštine ne obavijesti Hrvasku narodnu banku o donesenoj odluci glavne skupštine o odobrenom višem odnosu varijabilnih i fiksnih primitaka, uključujući naznaku višeg odnosa, ili o odobrenim različitim višim odnosima varijabilnih i fiksnih primitaka, ako primjenjuje različite više odnose za različite poslovne jedinice, kontrolne i ostale funkcije te različite kategorije identificiranih radnika, uključujući naznaku različitih viših odnosa, što je protivno članku 100.a stavku 3. ovoga Zakona

15.d) ako u roku od pet radnih dana od dana održane glavne skupštine Hrvatskoj narodnoj banci ne dostavi informacije o broju radnika (kraj posljednje financijske godine), broju identificiranih radnika (rezultat posljednjeg utvrđivanja), ukupnoj bilanci (kraj posljednje financijske godine), odluci glavne skupštine kreditne institucije, odnosu koji je odredila ili ako su odobreni različiti odnosi unutar kreditne institucije, poslovnim područjima i odobrenim postotcima te maksimalno odobrenom odnosu, što je protivno članku 100.a stavka 3. ovoga Zakona

15.e) ako upotrijebi instrumente za dodjelu varijabilnih primitaka u obliku redovnih dionica kreditne institucije koja je izravno ili neizravno nadređena kreditnoj instituciji ili u obliku instrumenata povezanih s redovnim dionicama kreditne institucije koja je izravno ili neizravno nadređena kreditnoj instituciji te koji imaju ugovornu odredbu kojom se najveća moguća vrijednost instrumenta ograničuje na onu vrijednost koja je vrijedila na dan dodjele primitaka, a nije ispunjen uvjet da upravljanje kapitalom na razini grupe kreditnih institucija u kojoj je kreditna institucija članica onemogućuje ili znatno otežava upotrebu instrumenata koje je izdala sama kreditna institucija, što je suprotno članku 100.b ovoga Zakona«.

Točka 24. briše se.

Točka 27. mijenja se i glasi:

»27) ako ne uspostavi ili ne provodi djelotvoran sustav unutarnjih kontrola u svim područjima poslovanja koji obuhvaća primjeren organizacijski ustroj, organizacijsku kulturu, uspostavu kontrolnih funkcija kreditne institucije, adekvatne kontrolne aktivnosti i podjelu dužnosti, prikladne unutarnje kontrole integrirane u poslovne procese i aktivnosti kreditne institucije i prikladne administrativne i računovodstvene postupke, što je protivno članku 104. stavku 2. ovoga Zakona«.

Iza točke 27. dodaju se točke 27.a do 27.i koje glase:

»27.a) ako ne uspostavi funkciju kontrole rizika, funkciju praćenja usklađenosti ili funkciju unutarnje revizije, čime postupa protivno članku 105. stavku 1. ovoga Zakona

27.b) ako ne uspostaviti stalne i djelotvorne kontrolne funkcije s odgovarajućim ovlastima neovisne o poslovnim procesima i aktivnostima u kojima rizik nastaje, odnosno koje kontrolne funkcije prate i nadziru, razmjerno svojoj veličini te vrsti, opsegu i složenosti poslova u skladu sa svojim profilom rizičnosti, čime postupa protivno članku 106. stavku 1. ovoga Zakona

27.c) ako ne organizira funkciju unutarnje revizije kao poseban organizacijski dio, funkcionalno i organizacijski neovisnu o aktivnostima koje revidira i o drugim organizacijskim dijelovima kreditne institucije, čime postupa protivno članku 106. stavku 4. ovoga Zakona

27.d) ako ne organizira kontrolne funkcije na način da pokrije sve značajne rizike kojima jest ili kojima bi kreditna institucija mogla biti izložena u svom poslovanju, čime postupa protivno članku 106. stavku 5. ovoga Zakona

27.e) ako ne uspostaviti kontrolne funkcije na način da se izbjegne sukob interesa, čime postupa protivno članku 106. stavku 6. ovoga Zakona

27.f) ako u cijelosti eksternalizira kontrolne funkcije, čime postupa protivno članku 106. stavku 7. ovoga Zakona

27.g) ako razmjerno svojoj veličini, vrsti, opsegu i složenosti poslova za obavljanje poslova svake kontrolne funkcije ne osigura dostatan broj osoba koje moraju imati odgovarajuće stručno znanje i iskustvo, čime postupa protivno članku 107. stavku 1. ovoga Zakona

27.h) ako za obavljanje pojedine kontrolne funkcije ne imenuje odgovornu osobu za rad te funkcije, čime postupa protivno članku 107. stavku 2. ovoga Zakona ili

27.i) ako u roku od tri dana ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku o imenovanju odgovorne osobe za rad svake kontrolne funkcije ili ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku o razlozima za zamjenu odgovorne osobe za rad pojedine kontrolne funkcije, čime postupa protivno članku 107. stavku 4. ovoga Zakona«.

Iza točke 28. dodaje se točka 28.a koja glasi:

»28.a) ako postupi protivno podzakonskom propisu kojim se uređuju kontrolne funkcije donesenom na temelju članka 105. stavka 3. ovoga Zakona«.

Iza točke 30. dodaju se točke 30.a, 30.b i 30.c koje glase:

»30.a) ako se redovnim osnovnim kapitalom koji održava radi ispunjavanja zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj koristi za ispunjavanje zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama a), b) i c) Uredbe (EU) br. 575/2013 ili ispunjavanje zahtjeva za dodatni regulatorni kapital koji je Hrvatska narodna banka naložila na temelju članka 228. ovoga Zakona, a koji se koriste za pokrivanje rizika osim rizika prekomjerne financijske poluge ili ispunjavanje smjernica o kojima je Hrvatska narodna banka obavijestila kreditnu instituciju u skladu s člankom 228.a ovoga Zakona koje se koriste za pokrivanje rizika, osim rizika prekomjerne financijske poluge, što je protivno članku 115.a stavku 1. ovoga Zakona

30.b) ako se redovnim osnovnim kapitalom, koji održava za ispunjavanje jednog od zaštitnih slojeva, koristi za ispunjavanje drugih primjenjivih zaštitnih slojeva, što je protivno članku 115.a stavku 2. ovoga Zakona

30.c) ako se redovnim osnovnim kapitalom, koji održava radi ispunjavanja zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, koristi za ispunjavanje zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV kreditne institucije iz članka 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 ili ispunjavanje zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV kreditne institucije izvan EU-a iz članka 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013 ili ispunjavanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze naloženog na temelju članka 26. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava ili ispunjavanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za sanacijske subjekte koji su dio GSV kreditnih institucija i Unijina značajna društva kćeri GSV kreditnih institucija izvan EU-a, što je protivno članku 115.a stavku 3. ovoga Zakona«.

Točke 31. do 34. brišu se.

Točka 37. mijenja se i glasi:

»37) ako ne izračunava ili netočno izračunava najveći raspodjeljivi iznos u skladu s podzakonskim propisom donesenim na temelju članka 140. stavka 10. ovoga Zakona«.

Iza točke 38. dodaju se točke 38.a, 38.b i 38.c koje glase:

»38.a) ako ispunjava zahtjeve za zaštitni sloj omjera financijske poluge na temelju članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013, a provodi raspodjele u vezi s redovnim osnovnim kapitalom i time smanjuje redovni osnovni kapital do razine na kojoj se više ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, što je protivno članku 140. stavku 6. ovoga Zakona

38.b) ako ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge, a ne izračuna najveći raspodjeljivi iznos u vezi s omjerom financijske poluge (L-MDA) u skladu s podzakonskim propisom iz stavka 10. ovoga članka i/ili ako o izračunanom raspodjeljivom iznosu bez odgode ne izvijesti Hrvatsku narodnu banku, što je protivno članku 140. stavku 7. ovoga Zakona

38.c) ako provodi raspodjele u vezi s redovnim osnovnim kapitalom, stvori obvezu isplate varijabilnih primitaka ili diskrecijskih mirovinskih pogodnosti, isplaćuje varijabilne primitke ili provodi plaćanja po instrumentima dodatnog osnovanog kapitala prije nego što je izračunala najveći raspodjeljivi iznos, čime postupa suprotno odredbama članka 140. stavka 8. ovoga Zakona, ili na taj način raspodijeli iznos koji prelazi najveći raspodjeljivi iznos, čime postupa suprotno članku 140. stavku 10. ovoga Zakona«.

Iza točke 42.a dodaje se točka 42.b koja glasi:

»42.b) ako pri izračunu vrijednosti izloženosti za potrebe članka 395. Uredbe (EU) br. 575/2013 umanji vrijednost izloženosti ili dijela izloženosti koja je, u skladu s člankom 125. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, u potpunosti osigurana stambenim nekretninama ili je, u skladu s člankom 126. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, u potpunosti osigurana poslovnim nekretninama za založeni iznos tržišne vrijednosti ili hipotekarne vrijednosti dotične nekretnine, što je protivno članku 145.b ovoga Zakona«.

Članak 128.

U članku 361.b stavku 1. točka 34. mijenja se i glasi:

»34) ako ne povjeri poslove rješavanja prigovora potrošača najmanje jednoj osobi koja je u radnom odnosu s tom kreditnom institucijom ili ako ne imenuje osobu za praćenje procesa upravljanja prigovorima potrošača u skladu s člankom 309. stavkom 5. ovoga Zakona«.

Članak 129.

U članku 363. stavku 2. točki 1. riječi: »stavka 13.« zamjenjuju se riječima: »stavka 12.«.

Točka 3. mijenja se i glasi:

»3) ako ne zauzme stavove o nalazima Hrvatske narodne banke i drugih nadzornih tijela u postupcima supervizije kreditne institucije ili nadzora nad njom, čime postupa protivno članku 49. stavku 1. točki 1. ovoga Zakona«.

Iza točke 3. dodaju se točke 3.a do 3.h koje glase:

»3.a) ako ne zauzima stavove o zapisnicima Hrvatske narodne banke o obavljenoj superviziji ili zapisnicima drugih nadzornih tijela o obavljenom nadzoru u roku od 30 dana od dana dostave, čime postupa protivno članku 49. stavku 1. točki 1. ovoga Zakona

3.b) ako ne nadzire primjerenost postupaka i djelotvornost unutarnje revizije, čime postupa protivno članku 49. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona

3.c) ako ne zauzima stavove o polugodišnjim izvješćima unutarnje revizije, čime postupa protivno članku 49. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona

3.d) ako ne nadzire provedbu i učinkovitost sustava upravljanja kreditnom institucijom, čime postupa protivno članku 49. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona

3.e) ako ne nadzire provedbu poslovne politike kreditne institucije, strateških ciljeva i strategije i politike preuzimanja rizika i upravljanja njima, čime postupa protivno članku 49. stavku 1. točki 6. ovoga Zakona

3.f) ako ne donese odnosno redovito ne preispita temeljna načela politike primitaka, čime postupa protivno članku 49. stavku 1. točki 7. ovoga Zakona

3.g) ako ne osigura odgovarajuću provedbu politika i praksi primitaka u skladu s cjelokupnim okvirom korporativnog upravljanja, korporativnom kulturom, sklonošću preuzimanju rizika i povezanim procesom upravljanja, čime postupa protivno članku 49. stavku 1. točki 8. ovoga Zakona

3.h) ako ne nadzire postupak objave i priopćavanja informacija, čime postupa protivno članku 49. stavku 1. točki 9. ovoga Zakona«.

Članak 130.

U članku 364. iza stavka 12. dodaju se novi stavci 13. i 14. koji glase:

»(13) Novčanom kaznom do 10% ukupnog prihoda kaznit će se društvo iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 koje ne podnese zahtjev za izdavanje odobrenja za rad nakon što nastupi neki od uvjeta iz članka 60. stavka 7. ovoga Zakona.

(14) Za povredu iz stavka 13. ovoga članka novčanom kaznom do 100.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba društva.«.

Dosadašnji stavci 13., 14. i 15. postaju stavci 15., 16. i 17.

Članak 131.

U članku 365. stavku 1. iza točke 1. dodaju se točke 1.a do 1.h koje glase:

»1.a) matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding koji ne podnese zahtjev za izdavanje odobrenja iz članka 73.a stavka 1. ovoga Zakona

1.b) financijski holding ili mješoviti financijski holding koji ne podnese zahtjev Hrvatskoj narodnoj banci kojim dokazuje ispunjavanje uvjeta iz članka 73.a stavka 6. ovoga Zakona, čime postupa protivno članku 73.a stavku 7. ovoga Zakona

1.c) financijski holding ili mješoviti financijski holding iz članka 73.a stavaka 1. ili 2. koji kontinuirano ne ispunjava uvjete iz članka 73.a stavka 5. ovoga Zakona, čime postupa protivno članku 73.a stavku 9. ovoga Zakona

1.d) financijski holding ili mješoviti financijski holding za koji je Hrvatska narodna banka donijela odluku da ispunjava uvjete iz članka 73.a stavka 6. ovoga Zakona, a koji kontinuirano ne ispunjava te uvjete, čime postupa protivno članku 73.a stavku 10. ovoga Zakona

1.e) matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding koji na zahtjev Hrvatske narodne banke ne dostavi informacije nužne za redovito praćenje organizacijske strukture grupe i usklađenosti s uvjetima iz članka 73.a stavka 4. ili članka 73.a stavka 6. ovoga Zakona

1.f) matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding koji protivno zabrani ostvarivanja prava glasa koje je Hrvatska narodna banka naložila sukladno članku 73.a stavku 14. podstavku 1. ovoga Zakona glasa na glavnoj skupštini društva kćeri

1.g) financijski holding ili matični mješoviti financijski holding za koji Hrvatska narodna banka utvrdi da više ne ispunjava uvjete iz članka 73.a stavka 6. ovoga Zakona, a koji ne podnese zahtjev za izdavanje odobrenja iz članka 73.a stavka 1. ili 2. ovoga Zakona, čime postupa protivno članku 73.a stavku 17. ovoga Zakona

1.h) matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding koji ne dostavi izvješća ili ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku u sadržaju, rokovima ili na način propisan podzakonskim propisom donesenim na temelju članka 73.a stavka 21. podstavka 2. ovoga Zakona«.

Točka 2. mijenja se i glasi:

»2) matična kreditna institucija u RH ili matična kreditna institucija u EU-u sa sjedištem u RH koja je obvezna ispunjavati bonitetne zahtjeve na potkonsolidiranoj osnovi za grupu kreditnih institucija ako ne ispuni neki od zahtjeva iz članka 97. stavaka 1. do 5. ovoga Zakona te matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding iz članka 278. ovoga Zakona ako ne ispuni zahtjev iz članka 97. stavaka 3. do 6. ovoga Zakona«.

Iza točke 2. dodaju se točke 2.a i 2.b koje glase:

»2.a) matična kreditna institucija u RH ili matična kreditna institucija u EU-u sa sjedištem u RH ako na konsolidiranoj osnovi ne ispunjava odredbe o odnosu između varijabilnog i fiksnog dijela ukupnih primitaka iz članka 100.a ovoga Zakona

2.b) matična kreditna institucija u RH ili matična kreditna institucija u EU-u sa sjedištem u RH ako ne osigura da njezino društvo kći na pojedinačnoj osnovi ispunjava zahtjeve u skladu s odredbama ovoga Zakona kojima se uređuje politika primitaka i varijabilni primici odnosno podzakonskog propisa donesenog na temelju članka 100. stavka 4. ovoga Zakona, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 97.a stavka 3. ovoga Zakona«.

Točke 3. i 4. mijenjaju se i glase:

»3) društvo kći koje je članica grupe kreditnih institucija u RH ili matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding iz članka 278. stavka 1. i stavaka 3. do 5. ovoga Zakona ako matičnoj kreditnoj instituciji u toj grupi ne izvrši obveze iz članka 281. stavka 1. ovoga Zakona

4) matična kreditna institucija u RH ili matična kreditna institucija u EU-u sa sjedištem u RH koja ne osigura da joj društva kćeri članice grupe kreditnih institucija u RH, matični mješoviti financijski holding i matični financijski holding dostavljaju podatke koji su potrebni za konsolidaciju, čime postupa protivno članku 281. stavku 2. ovoga Zakona«.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Usklađivanje sa zakonom kojim se uređuje sustav osiguranja depozita

Članak 132.

U cijelom tekstu Zakona o kreditnim institucijama (»Narodne novine«, br. 159/13., 19/15., 102/15., 15/18., 70/19. i 47/20.) naziv: »Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka« u određenom padežu zamjenjuje se nazivom: »Hrvatska agencija za osiguranje depozita« u odgovarajućem padežu.

Usklađivanje s odredbama ovoga Zakona

Članak 133.

(1) Kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je članica grupe iz treće zemlje koja posluje putem više od jedne institucije u EU-u i čija je ukupna vrijednost imovine jednaka ili veća od protuvrijednosti 40 milijardi eura na dan 27. lipnja 2019. dužna je imati posredničko matično društvo u EU-u ili, ako se primjenjuje članak 73.e stavak 2. koji je dodan člankom 28. ovoga Zakona, dva posrednička matična društva u EU-u do 30. prosinca 2023.

(2) Financijski holding ili mješoviti financijski holding iz članka 73.a koji je dodan člankom 28. ovoga Zakona, a koji je postojao na dan 27. lipnja 2019. dužan je Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja u skladu s člankom 73.a koji je dodan člankom 28. ovoga Zakona do 28. lipnja 2021.

(3) Ako financijski holding ili mješoviti financijski holding ne podnese zahtjev za izdavanje odobrenja iz stavka 2. ovoga članka do 28. lipnja 2021., Hrvatska narodna banka poduzet će odgovarajuće mjere sukladno odredbama članka 73.a stavka 14. koji je dodan člankom 28. ovoga Zakona.

(4) Hrvatska narodna banka za potrebe konsolidiranog nadzora u prijelaznom razdoblju iz stavka 2. ovoga članka poduzima sve potrebne supervizorske ovlasti koje su joj dodijeljene člankom 73.a koji je dodan člankom 28. ovoga Zakona.

(5) Društva iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 koja na dan 24. prosinca 2019. obavljaju aktivnosti kao investicijska društva koja su dobila odobrenje za rad na temelju zakona kojim se uređuje tržište kapitala ili zakona kojim se uređuju alternativni investicijski fondovi odnosno ako se primjenjivao propis druge države članice kojim se uređuje tržište financijskih instrumenata dužna su Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za rad u skladu s člankom 23. ovoga Zakona do 31. prosinca 2020.

Primjena važećih podzakonskih propisa

Članak 134.

Do dana stupanja na snagu propisa donesenih na temelju ovoga Zakona ostaju na snazi i primjenjuju se sljedeći propisi:

1) Odluka o stopi protucikličkog zaštitnog sloja kapitala (»Narodne novine,« br. 9/15.)

2) Odluka o primjeni zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik (»Narodne novine«, br. 78/17.)

3) Odluka o primicima radnika (»Narodne novine«, br. 31/17. i 57/17.)

4) Odluka o politikama i praksama primitaka povezanim s pružanjem bankovnih proizvoda i/ili usluga potrošačima (»Narodne novine«, br. 106/18.).

Rok za donošenje podzakonskih propisa

Članak 135.

Hrvatska narodna banka donijet će podzakonske propise iz članaka 28., 35., 43., 45. i 56. ovoga Zakona u roku od 24 mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Stupanje na snagu

Članak 136.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 29. prosinca 2020., osim odredbi:

− članka 69. stavaka 2. i 4. koji su izmijenjeni člankom 26. ovoga Zakona koji stupaju na snagu danom stupanja na snagu novog zakona kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava

− članaka 27. i 132. ovoga Zakona koji stupaju na snagu danom stupanja na snagu novog zakona kojim se uređuje sustav osiguranja depozita

− članaka 25., 31., 32., 66. i 76. ovoga Zakona, članka 206. stavka 3. točke 2. koja je izmijenjena člankom 78. ovoga Zakona, članka 208. stavka 1. točaka 3. i 4. koje su izmijenjene člankom 79. ovoga Zakona, članka 209. stavka 1. točke 1. koja je izmijenjena člankom 80. ovoga Zakona, članaka 92., 95. do 101. ovoga Zakona, članka 323. stavka 2. koji je izmijenjen člankom 111. ovoga Zakona i članka 115. ovoga Zakona koji stupaju na snagu danom stupanja na snagu zakona kojim se uređuje prisilna likvidacija kreditnih institucija

− članaka 38. i 73. ovoga Zakona i članka 224. stavaka 3., 4. i 5. koji su izmijenjeni člankom 87. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 28. lipnja 2021. te

− članka 140. stavaka 6. do 9. koji su dodani člankom 56. ovoga Zakona, članka 140.b koji je dodan člankom 57. ovoga Zakona i članka 58. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2023.

Klasa: 022-03/20-01/106

Zagreb, 18. prosinca 2020.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, v. r.