Poslovni broj: 3 Pž-4518/2022-2

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 3 Pž-4518/2022-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., OIB ..., Z., protiv tuženika E. O. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2861/16 od 11. kolovoza 2022., 28. listopada 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2861/16 od 11. kolovoza 2022. u točkama I. i II. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2861/16 od 11. kolovoza 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 40.865,48 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate (točka I. izreke); naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.375,00 kn sa zateznim kamatama od 11. kolovoza 2022. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke); odbijen je tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn sa zateznim kamatama kao neosnovan (točka III. izreke).

 

2. Protiv navedene presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ona u pobijanom dijelu preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odluku utemeljio na odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer je prema stavu tužitelju odluku trebalo donijeti primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj ističe i da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka pogrešno zaključio da štete nema, jer upravo iz nalaza i mišljenja

vještaka proizlazi da šteta iznosi 40.139,18 kn, slijedom čega je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti kao osnovan.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitavši prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

 

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 40.139,18 kn sa zateznim kamatama koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku D. K. zbog opće nesposobnosti za rad uslijed ozljede izvan rada (prometne nesreće 19. ožujka 2009. koju je prouzročila B. P. upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika) u razdoblju od 8. listopada 2010. do 31. prosinca 2013.

 

7. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu odlučio primjenom odredaba čl. 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09 i 75/09; dalje: ZOOP).

 

8. Naime, za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Pravnim shvaćanjem prihvaćenim na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. promijenjeno je dosadašnje pravno shvaćanje tako da novo shvaćanje glasi: „U sporu zavoda (H.) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ Do promjene pravnog shvaćanja ovog suda došlo je zbog usklađenja s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u nizu odluka (primjerice odlukama: Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020. i dr.).

 

9. Prema tome, za odluku o tužbenom zahtjevu za naknadu štete mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku kada su izvršene isplate.

 

10. Odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

 

11. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.).

 

12. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

 

13. U konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada slijedom čega je valjalo primijeniti upravo odredbu čl. 27. ZOOP-a te utvrditi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

 

14. Iz podataka u spisu (str. 171. do 175. spisa) proizlazi da je izveden dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Z. R. iz R. vještačenja d.o.o. na okolnost visine razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjima H. i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu u utuženom razdoblju. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je za razdoblje od 8. listopada 2010. do 31. prosinca 2013. tužitelj isplatio svom osiguraniku s osnove invalidske mirovine iznos od 49.058,27 kn, te da bi za isto razdoblje obveza isplate pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu iznosila 89.197,45 kn.

 

15. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, nejasni su tužiteljevi žalbeni navodi prema kojima je vještak utvrdio da šteta iznosi 40.139,18 kn, jer upravo iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da taj iznos predstavlja razliku između pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu (89.197,45 kn) i stvarno isplaćene invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada (49.058,27 kn).

 

16. Budući da u skladu s odredbom čl. 27. ZOOP-a nema štete za tužitelja, odnosno da je tužitelj manje isplatio s osnova invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada nego što bi bio obvezan isplatiti invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu koju bi pretpostavljeno ostvario tužiteljev osiguranik D. K. u tom razdoblju.

 

17. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visinu (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

18. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke, jer ne postoje razlozi radi kojih se pobija niti razlozi ne koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Zagreb, 28. listopada 2022.

 

Sudac

Branka Šabarić Zovko, v.r.