Broj: Pž-4852/2020

-1-

 

 

                             

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća,    uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog K. K., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 64. PpP-4533/2020, u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I              Odbija se žalba okr. K. K. kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II               Na temelju odredbe 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 300,00 kn (tristo kuna) / 39,82 EUR[1] (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

 

 

                                                        Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okr. K. K. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa uz primjenu instituta ublažavanja kazne izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna.

 

1.1.              Okrivljenik je nadalje obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja D. M., odvjetnika iz Odvjetničkog društva M., K. & P. d.o.o., u Z., zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je neosnovna.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.    Neosnovano okrivljenik upire na pogrešnu primjenu materijalnog prekršajnog prava budući da je predmetnom slučaju mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta nesporno proizlazi da je žalitelj zaprimio obavijest o počinjenom prekršaju, kojom se od njega kao vlasnika vozila reg. oznake xxx traži dostava podatka o vozaču 20. studenoga 2019. u 6,35 sati, u Zagrebu, u Ulici Antuna Bauera, kada je počinjen prekršaj iz čl. 82. stavka 1. točke 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 70/19.), pa je za odgovor na tu obavijest i ocjenu danih podataka mjerodavan Zakon o sigurnosti prometa na cestama koji je bio na snazi u vrijeme zaprimanja obavijesti. Prema tome, budući da je 1. kolovoza 2019. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 70/19.) koji člankom 40. propisuje izmjene članka 229. stavka 2. i 3. tog Zakona to je pravilno primijenjen Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.).

 

6.              Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

 

6.1.  Naime, prekršaj čini vlasnik motornog vozila, koji na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave (koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. ZSPC-a) u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja djela. Iz rezultata provedenog postupka pred sudom jasno proizlazi da žalitelj kao vlasnik vozila reg. oznake xxxx nije dao takav podatak, budući da njegova obrana u suštini predstavlja priznanje svih odlučnih činjenica djela, navodeći da nije znao tko je konkretno upravljao njegovim vozilom, pa da je dostavio podatke o dvije osobe, kako to proizlazi i iz obavijesti o vozaču, koja je sastavni dio predmeta. Suprotno tvrdnje žalitelja, nakon 1. kolovoza 2019., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 70/19.) propisano je da se dostava podataka o više osoba koje su moguće upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je vozilo dano na upravljanje, pa je prvostupanjski sud podatke o dva moguća vozača pravilno ocijenio dostavom nevjerodostojnih podataka i donio na zakonu osnovanu odluku. Bez uspjeha žalitelj ponavlja u žalbi da nije znao tko je od konkretno navedenih mogućih vozača upravljao te prilike, jer ga isto ne ispričava, to tim više jer je uz sebe naveo jednu osobu kao mogućeg vozača te je imao mogućnost na temelju relevantnih podataka o konkretnom događaju, specifičnih po vremenu i mjestu upravljanja, razjasniti pitanje svojstva vozača s osobom kojoj daje svoje vozilo na upravljanje (koje kao opasno sredstvo u prometu ne može biti u slobodnoj uporabi).

    

6.2.              Prema tome, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7.              Razmatrajući odluku o kazni ovaj Sud je mišljenja da je  za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je cijeneći  ukupnost olakotnih okolnosti kaznu izrekao uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne za predmetno djelo, budući da je za predmetno djelo propisana kazna u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. Tako odmjerenu kaznu i ovaj Sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenika, u svemu pogodnom da se ostvari svrha kažnjavanja i utječe na počinitelja da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da se postigne svrha specijalne i generalne prevencije. Protivno iznesenom, žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

    

8.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.               

 

9.              Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje odluku o troškovima prekršajnog postupka, budući da je odluka utemeljena na odredbi članka 139. stavka 3. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na u postupku poduzete radnje. Paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odmjeren je s obzirom na složenost i trajanje postupka te materijalne prilike okrivljenika, bliže minimalno propisanog iznosa, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) kojim je propisan u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

10.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim prethodno citiranim Rješenjem, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

                           

11.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                               U Zagrebu 6. listopada 2022.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.