Broj: Pž-1606/2020

-1-

 

 

                             

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog R. D., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), rješavajući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje prometne policije Slavonski Brod i okr. R. D., protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: 27. PpP-1644/2019, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I              Odbijaju se žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU brodsko-posavske, Postaje prometne policije Slavonski Brod i okr. R. D. kao neosnovane i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) / 26,54 EUR[1] (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa), u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

                                                        Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu okr. R. D. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena   novčana kazna u iznosu od 1.200,00 kuna.

 

1.1.              Okrivljenik je nadalje obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

1.2.     Prvostupanjski sud je 19. veljače 2020. po službenoj dužnosti donio i ispravak presude, koji je dostavljen tužitelju, okrivljeniku i branitelju.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude tužitelj i okrivljenik podnijeli su pravodobne žalbe.

 

2.1.              Tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o kazni, u bitnome navodeći da okrivljeniku primijenjena preblaga prekršajno pravna sankcija s obzirom na težinu djela i posebnim zakonom propisanu kaznu.

 

2.2.    Okrivljenik je podnio žalbu putem branitelja H. K., odvjetnika u Z., zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o kazni.

 

2.3.      Žalitelj u bitnome ističe da je primijenjen pogrešan zakon jer je prekršaj u vezi kojega je trebalo dostaviti podatke počinjen prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama od 1. kolovoza 2019. Ističe da je izrazio kajanje, naročito jer je samo formalni vlasnik vozila koje koriste njegova kćerka i zet.

 

2.4.              Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, njihove žalbe prihvate.

 

3.              Žalbe su neosnovne.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.    Neosnovano okrivljenik ističe pogrešnu primjenu materijalnog prekršajnog prava budući da je mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog djela prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a ne kako to pogrešno upire žalitelj kada je počinjen prekršaj u svezi kojega je bio dužan dostavi podatke o vozaču. Kako je iz stanja prvostupanjskog predmeta nesporno da je žalitelj 2. kolovoza 2019. zaprimo obavijest o počinjenom prekršaju kojom se traži da kao vlasnik vozila reg. oznake xxxx dostavi podatke o vozaču tog vozila 3. lipnja 2019. kada je u Slavonskom Brodu, u naselju Slavonija počinjen prekršaj iz čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je za odgovor na tako zaprimljenu obavijest i ocjenu sadržaja tog odgovora mjerodavan Zakon o sigurnosti prometa na cestama koji je bio na snazi u vrijeme zaprimanja obavijesti. Prema tome, budući da je 1. kolovoza 2019. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 70/19.) koji člankom 40. propisuje izmjene članka 229. stavka 2. i 3. tog Zakona to je pravilno primijenjen Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.).

 

6.              Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

 

6.1.  Naime, prekršaj čini vlasnik motornog vozila, koji na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave (koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. ZSPC-a) u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja djela. Iz rezultata provedenog postupka pred sudom jasno proizlazi da žalitelj kao vlasnik vozila reg. oznaka xxxx nije dao takav podatak, budući da njegova obrana u suštini predstavlja priznanje svih odlučnih činjenica djela, navodeći da nije znao tko je konkretno upravljao njegovim vozilom, pa da je dostavio podatke o dvije osobe, kako to proizlazi i iz obavijesti o vozaču, koja je sastavni dio predmeta. Suprotno tvrdnje žalitelja, nakon 1. kolovoza 2019., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 70/19.) propisano je da se dostava podataka o više osoba koje su moguće upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je vozilo dano na upravljanje, pa je prvostupanjski sud podatke o dva moguća vozača pravilno ocijenio dostavom nevjerodostojnih podataka i donio na zakonu osnovanu odluku. Bez uspjeha žalitelj ponavlja u žalbi da nije znao tko je od konkretno navedenih mogućih vozača upravljao te prilike, jer ga isto ne ispričava i imao je mogućnost podatak saznati od osoba kojima daje svoje vozilo na upravljanje (koje kao opasno sredstvo u prometu ne može biti u slobodnoj uporabi), tim više što je i naveo da vozilom upravljaju njegova kćerka i zet koji žive na istoj adresi.

    

6.2.              Prema tome, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

    

7.              Razmatrajući žalbu tužitelja u pogledu odluke o kazni, te ispitujući kaznu u povodu žalbe okrivljenika u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je mišljenja da je za predmetno djelo izrečena kazna u zakonom propisanim granicama i da je prilikom njezina odmjeravanja prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti odlučne za mjeru kazne i osobu okrivljenika iz članka 36. Prekršajnog zakona, pa je tako suprotno tvrdnje tužitelja pravilno vrednovao i težinu djela u konkretnim okolnostima postupanja okrivljenika, imajući u vidu njegovo primjereno ponašanje nakon počinjenja djela, doprinos rješavanju predmeta i izraženo kajanje pa je s obzirom na izostanak težih posljedica u neposrednom kontaktu s okrivljenikom, stekao dojam da će se u konkretnom slučaju i znatno ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja. Suprotno paušalnoj tvrdnji tužitelja, budući da iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da okrivljenik ranije nije dolazio u sukob sa zakonom to se njegovo ponašanje može smatrati izoliranim slučajem, a tužitelj ne upire na postojanje konkretnih okolnosti i razloga u odnosu na osobu okrivljenika koji bi doveli u pitanje pravilnost odmjerene kazne, to nema uvjeta za strože kažnjavanje. Budući da je prvostupanjski sud kaznu izrekao uz primjenu instituta ublažavanja, a okrivljenik u žalbi ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim blaže kažnjavanje, to je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena kazna primjerena težini djela i individualizirana osobi počinitelja te u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe specijalne i generalne prevencije.

 

8.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.               

 

9.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

                    

10.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                               U Zagrebu 22. rujna 2022.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.