- 1 -              Poslovni broj: Usž-82/22-3

                           

Poslovni broj: Usž-82/22-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Lidije Vukičević, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice K. K., H. L.,  koju zastupa opunomoćenik T. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i Š. d.o.o. Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Z., Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2627/2020-8 od 22. listopada 2021. , na sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tuženika se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:  UsI-2627/2020-8 od 22. listopada 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom upravnog suda poništena su rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/20-01/564, URBROJ: 338-01-06-05-20-02  od 31. kolovoza 2020. i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/20-02/29, URBROJ: 338-21-02-02-20-6 od 1. lipnja 2020. (točka I. i točka II. izreke presude). Točkom III. izreke presude tužiteljici K. K., zaposlenoj kod poslodavca Policijska uprava z., ozljeda nastala dana 20. veljače 2018. izražena dijagnozama šifri prema MKB-10  klasifikaciji: S16.0 i S00.0 priznaje se ozljedom na radu te joj se u vezi navedenih bolesti priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Točkom IV. izreke presude nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn.

2.               Osporavanim rješenjem tuženika od 31. kolovoza 2020. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 1. lipnja 2020, kojim se osiguranici K. K. zaposlenoj kod poslodavca Policijska uprava z., ozljeda nastala dana 20. veljače 2018. izražena dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S16.0 i S00.0 ne priznaje ozljedom na radu i u vezi navedenih bolesti ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3.               Tuženik u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude navodi da je u upravnom postupku, postupajući po žalbi utvrdio da je prvostupanjsko tijelo nakon provedenog postupka pravilno utvrdilo činjenično stanje i pravilno primijenilo materijalno pravo , pozivajući se i na ovosudne presude poslovni broj:Usž -3711/19 od 12. rujna 2019. i poslovni broj Usž-2144/19 od 11. lipnja 2019.  Ističe da je utvrđeno da je radno vrijeme osiguranice dana 20. veljače 2018. bilo do 16,00 sati, te da joj je na njenu zamolbu neposredna rukovoditeljica  odobrila raniji odlazak s posla kući zbog privatnih, razloga točnije u 13,45 sati, nakon čega je po odlasku s posla u prometnoj nesreći pretrpjela ozljedu. Tuženik smatra da je sukladno članku 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju , pravilno ocijenilo prvostupanjsko tijelo da se ozljeda osiguranice dogodila za vrijeme radnog vremena, ali ne i na radnom mjestu osiguranice, jer u vrijeme ozljede nije obavljala radne aktivnosti, već se ozljeda dogodila nakon ranijeg izlaska s posla radi odlaska kući isključivo iz privatnih razloga. Tuženik ističe da se protivi obrazloženju prvostupanjske presude,  te smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je poništio rješenja, te tužiteljici priznao ozljedu na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. Navodi da postoje zapreke za priznavanje navedenog prava, jer nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 66. stavka 3. navedenog Zakona.  Ističe da se protivi i troškovima koji su mu naloženi u točki IV. izreke presude. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, te odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

4.               Tužiteljica i zainteresirana osoba Policijska uprava z., iako pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5.               Žalba nije osnovana.

6.               Ispitujući osporavanu  presudu  u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. , 29/17. i 110/21. - ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tuženik pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po  službenoj dužnosti.

7.               Prema podacima spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude, rješenje javnopravnog tijela prvog stupnja od 1. lipnja 2020., doneseno je u izvršenju ranije presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:UsI-3448/18-13 od 14. veljače 2020. u kojoj je izraženo shvaćanje da u situaciji prijevremenog odlaska, odnosno kasnijeg dolaska na posao treba utvrditi je li takav odlazak/dolazak u skladu s propisima poslodavca, jer ako jest, tada navedeno ne bi isključivalo uzročnu vezu navedenog događaja s poslom osiguranika kao i činjenicu da je događaj vremenski, prostorno i uzročno povezan s poslom, te se dogodio u vrijeme u kojem zakon zaštićuje osiguranika. U konkretnom predmetu razlog ne priznavanja povrede ozljedom na radu je činjenica da se ista dogodila na putu s posla, a prije nego je službeno radno vrijeme završilo. Sud je tada utvrdio i nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje u predmetu jer nije provedeno vještačenje odnosno pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena nadležnog liječničkog povjerenstva, a radi utvrđivanja uzročne veze između nastalog događaja i zadobivene povrede.

8.               U ponovnom postupku pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva od 7. svibnja 2020. U ocjeni je navedeno da uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju Liječničko povjerenstvo jednoglasno ocjenjuje da se ozljeda dijagnoze šifre prema MKB-10 S16,0 i S 00.0 može uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka u događaju od 20. veljače 2018. i da se ista može priznati ozljedom na radu

9.               Spisu prileži Izvješće Policijske uprave z., Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta, Odjela maloljetničke delikvencije od 21. veljače 2018. prema kojem je službenici Odjela maloljetničke delikvencije K. K. dana 20. veljače 2018., kada je trebala raditi do 16,00 sati, voditeljica odjela usmeno dopustila da ode ranije s posla, točnije u 13,45 sati. Navedeno proizlazi i iz izvješća tužiteljice od 21. veljače 2018. ( o ozljedi koju je zadobila u prometnoj nesreći dana 20. veljače 2018. u 14, 00 sati na rotoru R.). U prijavi o ozljedi na radu poslodavca tužiteljice Policijske uprave z. navedeno je vrijeme ozljede 14,00-14,59, a za radno vrijeme ozlijeđene osobe na dan ozljede: od 8 do 16,00 sati.

10.               Sporno je u postupku radi li se o ozljedi koja je nastala pod okolnostima iz članka 66. stavka 1. točke 3., odnosno razlozima iz članka 67. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13. i 137/13.), a prema kojim se ozljeda nastala na radu ne smatra ozljedom na radu.

11.               Prema  članku 66. stavku 1. točki 3. Zakona, ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra se ozljeda nastala na način iz točke 1. toga članka koju osiguranik zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi koje je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju. Člankom  67. stavkom 1 točkom 1. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu  ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

12.               Sukladno članku  37. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17.,109/17.,132/17., 119/18., 41/19. i  22/20.-  dalje: Pravilnik)  ozljeda na radu se neće priznati osiguranoj osobi iz članka 36. tog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom  osiguranju.

13.               Ozljeda na putu od stana do mjesta rada ili obratno ima karakter ozljede na radu, u pravilu, samo onda ako se slučaj koji je uzrokovao ozljedu, dogodio na redovitom putu i ako je putovanje u vremenski opravdanoj povezanosti s dolaskom na posao odnosno odlaskom s posla.

14.               U konkretnom slučaju, tužiteljica je stradala na putu s radnog mjesta, koje je uz dopuštenje nadređene osobe ranije napustila, pa je legitimno da očekuje da se i na nju primjeni Zakon koji u takvim slučajevima osiguranicima priznaje posebna prava po osnovi ozljede na radu. Radi se o pravima koja se ostvaruju na temelju posebnog doprinosa za zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalnu bolest, a koji plaća obveznik doprinosa. Stoga, činjenica što je ozljeda  nastala u 13,45 sati (redovno radno vrijeme tužiteljice je do 16,00 sati) nije razlog da se tužiteljici predmetna ozljeda ne prizna ozljedom na radu.  Tumačeći odredbe članaka 66. i 67. Zakona na strogo formalistički način i ignoriranjem cjeline i smisla Zakona, tuženik je i prema ocjeni ovog Suda osporenim rješenjem povrijedio zakon na štetu tužiteljice, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

15.               Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir  činjenice utvrđene u upravnom i sudskom postupku, prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je riješio stvar. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a. Sud je dana 15. listopada 2021. proveo raspravu na koju  tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu pristupili niti svoj izostanak opravdali.

16.               U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

17.               Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

18.               Troškovi upravnog spora tužiteljici su priznati sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a.

19.               Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 20. rujna 2022.

 

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan