P 181/2020-12 Trgovački sud u Zadru

Pristupanje sadržaju

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Republika Hrvatska Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Tini Grgas, u pravnoj stvari tužiteljice
O. P., P., T.M.P. 1, OIB:., zastupane po punomoćniku L. M., odvjetniku u Z., Z.-F.
38, protiv tuženika H. T. d.d., Z., R. c. 21, OIB:., zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima u B., D. & P. odvjetničkom društvu d.o.o., Z., M. 24, radi stjecanja bez osnove, vrijednost predmeta spora: 3000.000,00 kuna, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 24. svibnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. Ž., odvjetničke vježbenice iz Z. i punomoćnice tuženika J. S. B., odvjetnice iz Z., na ročištu za objavu odluke
od 24. kolovoza 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku H. T. d.d , R. c. 21, Z., OIB:. isplatiti tužiteljici O. P.,

T.M. P.1, P., OIB:. ukupan iznos od 300.000,00 kuna zajedno sa zakonskim

zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i

to kako slijedi:

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. lipnja 2016. po stopi od 10,05 % godišnje do 30. lipnja

2016., a od dana 01. srpnja 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31. prosinca 2016.,
od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30. lipnja 2017., od
dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017. od dana 01.
siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01.srpnja 2018. po
stopi od 8,82 % godišnje do 31.prosinca 2018., od 01.siječnja 2019. po stopi od 8,54
% godišnje do 30. lipnja 2019., od 01.srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31.
prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja

2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana

2 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. srpnja 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31.
prosinca 2016., od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.
lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca

2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od

01.srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja

2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi
od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 %
godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena,sve u roku od 8
dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. kolovoza 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31.
prosinca 2016., od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.
lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca

2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od

01.srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja

2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi
od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 %
godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8
dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. rujna 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31. prosinca

2016., od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30. lipnja

2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca

2017.,od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od

01.srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. listopada 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31.
prosinca 2016., od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.
lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca

2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od

01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja

3 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8
dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. studenog 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31.
prosinca 2016., od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.
lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca

2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od

01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. prosinca 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31.
prosinca 2016., od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.
lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca

2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od

01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15.siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.
lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca

2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od

01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. veljače 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.
lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca

2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od

01.srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja

4 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. ožujka 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.
lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca

2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od

01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja

2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi
od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019.,od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 %
godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8
dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. travnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.
lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca

2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od

01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja

2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi
od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019. ,od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 %
godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8
dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. svibnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.
lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca

2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od

01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. lipnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.
lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca

2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od

01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja

2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi
od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019.,od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 %
godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno

5 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31.
prosinca 2017.,od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja

2018.,od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01.
siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po
stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11
% godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po
stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u
roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. kolovoza 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31.
prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja

2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01.
siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po
stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11
% godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8
dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. rujna 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca

2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od

01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja

2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi
od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 %
godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8
dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. listopada 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31.
prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja

2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01.
siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019.,od 01. srpnja 2019. po
stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11
% godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8
dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. studenog 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31.
prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja

2018.,od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01.

6 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po
stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11
% godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8
dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. prosinca 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31.
prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja

2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01.
siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po
stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019.,od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11
% godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8
dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja

2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01.
siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019.,od 01. srpnja 2019. po
stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11
% godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po
stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u
roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. veljače 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja

2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01.
siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po
stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11
% godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8
dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. ožujka 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja

2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01.
siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po
stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11
% godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po
stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u
roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. travnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja

7 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01.
siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019.,od 01. srpnja 2019. po
stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11
% godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po
stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u
roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. svibnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja

2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01.
siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po
stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11
% godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po
stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u
roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. lipnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja

2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01.
siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019.,od 01. srpnja 2019. po
stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11
% godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po
stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u
roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31.
prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019.,
od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja

2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope
zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih
poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. kolovoza 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31.
prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019.,
od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja

2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope
zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih
poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. rujna 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca

2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01.
srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020.

8 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope
zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih
poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. listopada 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31.
prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019.,
od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja

2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope
zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih
poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. studenog 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31.
prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019.,
od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. prosinca 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31.
prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019.,
od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja

9 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja

2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01.
siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene
stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5
postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. veljače 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. ožujka 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. travnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. svibnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. lipnja 2019.godine po stopi od 8,54 % godišnje do 30.
lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019.,
od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju
promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca

10 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u
slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. kolovoza 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31.
prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja

2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. rujna 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. listopada 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31.
prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. studenog 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31.
prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja

2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. prosinca 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31.
prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14.
svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj

11 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,
- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. veljače 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14.
svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,
- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. ožujka 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od dana 15. travnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14.
svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.
II. Dužan je tuženik tužitelju naknaditi parnični trošak zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa
do isplate po stopi od 8,11 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata
po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih
poena, sve u roku od 8 dana."

r i j e š i o j e

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu
od 12.500,00 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 26. svibnja 2020. u bitnom navodi
da je vlasnica nekretnine oznake čest. zgr. 213 k.o. P. . Tuženik da na ovoj
nekretnini dugi niz godina drži svoju elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i
opremu bez bilo kakve pravne osnove, ugovornog odnosa (ugovora o zakupu) ili
nekog drugog pravnog posla. S obzirom da tuženik u cijelom utuženom razdoblju
korištenja predmetne nekretnine nije plaćao bilo kakvu naknadu, smatra da joj dužan
isplatiti tržišnu vrijednost za njeno korištenje u iznosu od 5.000,00 kuna mjesečno, a
za koji iznos da se imovina tuženika povećala bez pravne osnove. Tuženik da je
ponudio tužiteljici plaćanje zakupnine za predmetnu nekretninu u iznosu od 1.800,00
kuna mjesečno na što ista nije pristala jer je njena tržišna vrijednost znatno veća.
Slijedom navedenog, tužiteljica predmetnom tužbom potražuje na ime tuženikovog
stjecanja bez osnove isplatu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine za njeno
korištenje u razdoblju od svibnja 2016. do svibnja 2020. po cijeni prosječne tržišne

12 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

vrijednosti po m² nekretnina na njenom području, sve način kako je to pobliže navedeno u izreci presude.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te u
cijelosti osporava osnovu i visinu predmetnog potraživanja. Ističe prigovor mjesne
nenadležnosti ovog suda smatrajući da je za suđenje u predmetnom postupku
nadležan T.s.Z. koji je općemjesno nadležan sud za tuženika. Ne osporava činjenicu

da tuženik na predmetnoj nekretnini ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku

infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) te da istu koristi za pristup,

postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI. Međutim,
tuženik da za predmetnu nekretninu ima trajno pravo korištenja bez naknade
temeljem ugovora o zajedničkoj izgradnji zgrade kojeg su još 1997. potpisali pravni
prednik tuženika PTT OUR PTT Z. i tadašnja O. Z. koja je uključivala i
sadašnju O. P., dakle tužiteljicu, a koja činjenica proizlazi i iz Odluke
načelnika tužiteljice iz 2000. Tuženik da je u posjedu građevinske i uporabne dozvole
za predmetnu nekretninu, a koje isprave da će dostaviti u slučaju osporavanja da je
upravo pravni prednik tuženika investitor predmetne zgrade. S obzirom da tuženik
stekao valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetne nekretnine te da tužiteljica
nije nikada podnijela zahtjev Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti
(dalje: HAKOM) za utvrđivanje infrastrukturnog operatera za EKI izgrađenu na
predmetnoj nekretnini i za utvrđivanje naknade za tuženikovo pravo puta na istoj u
skladu s čl. 28. st. 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama i Pravilnikom o potvrdi i
naknadi za pravo puta, to da u konkretnom slučaju nije niti nastala obveza tuženika
za plaćanje iste. Također, ukazuje na dispozitivnost brojnih zakonskih i podzakonskih
propisa kojima su regulirana sporna pitanja naknade za pravo puta iz kojih proizlazi
da su i tužiteljica i tuženik imali mogućnost, a ne obvezu podnošenja zahtjeva
HAKOM-u za utvrđivane predmetne naknade još od 2011. te da tuženikova obveza
plaćanja iste tužiteljici ne može nastati po samom zakonu, ex lege, već tek
donošenjem rješenja HAKOM-a. Ovo rješenje da predstavlja upravni akt koji ima
konstitutivan učinak u odnosu na nastanak obveze tuženika isključivo za razdoblje
utvrđeno u istom, a ne i za vrijeme prije podnošenja zahtjeva HAKOM-u. S obzirom
da parnične stranke nisu nikada iskoristile mogućnost pokretanja upravnog postupka
pred HAKOM-a radi donošenja rješenja o utvrđivanju infrastrukturnog operatera i
utvrđivanja visine naknade za pravo puta na predmetnoj nekretnini, da utuženo
potraživanje nije osnovano jer tuženikova obveza plaćanja predmetne naknade
tužiteljici nije niti nastala, a kamoli dospjela. Nadalje iscrpno navodi brojne norme na
kojima temelji pravnu osnovu za korištenje predmetne nekretnine, svoja pravna
stajališta po pitanju trenutka nastanka obveze plaćanja predmetne naknade tužiteljici
kao i po pitanju pravne prirode i sadržaja prava korištenja predmetne nekretnine kao
zakonskog ograničenja prava vlasništva tj. zakonske služnosti. Zaključno upućuje na
brojne odluke T. s. Z. u kojima je u više od 30 predmeta donio odluke o odbijanju

tužbenih zahtjeva jedinica lokalne samouprave protiv tuženika u predmetima slične

i/ili istovjetne činjenične i pravne osnove, a od kojih su neke potvrđene odlukama

V.t.s. R.H. (str. 85. do 110.spisa)

3. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica izričito ustraje kod navoda da
predmetnom tužbom ne potražuje naknadu za tuženikovo pravo puta na predmetnoj
nekretnini, već naknadu za stjecanje bez osnove smatrajući da se njegova imovina
povećala za predmetne iznose tržišne vrijednosti iste bez plaćanja bilo kakve
naknade tužiteljici za njeno korištenje. Zbog navedenog, tuženikovo pozivanje na
odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama i Pravilnika da je u cijelosti

13 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

promašeno. Smatra da su ovim propisima regulirana pitanja naknade za pravo puta
ako infrastruktura tuženika prolazi nekretninama u vlasništvu trećih osoba te da je
riječ o pravu služnosti za polaganje kabela tuženika, a ne o pravnom pitanju
tuženikovog korištenja cijele nekretnine. U odnosu na upis predmetne nekretnine u
zemljišnoj knjizi u korist društvenog vlasništva ističe da je ista nesporno vlasništvo
tužiteljice temeljem odredbe čl. 87. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj)
samoupravi.

4. Tuženik u cijelosti osporava kao neosnovane prednje navode tužiteljice.
Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije za podnošenje predmetne tužbe
osporavajući navode tužiteljice da bi bila vlasnica predmetne nekretnine oznake čest.
zgr. 213 k.o. P.. Ovo iz razloga jer je ista u B listu zk. ul. 1338. upisana kao društveno vlasništvo, dok pravo upravljana i korištenja u korist M. z. P. ne predstavlja

stvarno pravo korištenja budući je isto upisano u C, a ne u B listu navedenog zk.

izvatka. Ako je tužiteljica nekada i imala pravo posjeda predmetne nekretnine,

isto da je izgubila deposjedacijom još 1977. temeljem navedenog Ugovora o

zajedničkoj izgradnji zgrade kojim je trajno korištenje iste bez naknade dodijeljeno

pravnom predniku tuženika od tadašnje O. Z. koja je uključivala i sadašnju O. P.,

a koju činjenicu dokazuje podnošenjem u spis naprijed navedenih odgovarajućih

isprava. Protivi se svim dokaznim prijedlozima tužiteljice a osobito dokazu uvidom u

potvrdu Jedinstvenog upravnog odjela i povijest zk. upisa za predmetnu nekretninu

za koje isprave je tužiteljica na pripremnom ročištu izjavila da ih je tek zatražila

iako ih je bila dužna dostaviti još uz predmetnu tužbu.

5. U dokaznom postupku pročitane su sve isprave podnesene od strane
tužiteljice uz predmetnu tužbu i to elektronski zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu
nekretninu oznake čest. zgr. 213 k.o. P. (str. 19. spisa), obrazac ugovora o
zakupu (str. 21. do 24. spisa) te prijedlog tužiteljice za mirno rješenje spora upućen
tuženiku 20. travnja 2020. (str. 25. i 26 spisa).

6. Nadalje, pregledane su te pročitane i sve isprave dostavljene u spis od
strane tuženika i to dopis pravnog prednika tuženika HPT-Hrvatske pošte i
telekomunikacije s.p.o. zemljišnoknjižnom odjelu O. s. u Z. od

23.03.1995. za uknjižbu predmetne nekretnine (str. 41. spisa), preslik katastarskog
plana predmetne nekretnine od 16. veljače 2001. (str. 42. spisa), popis katastarskih
čestica po posjednicima u k.o. P. (str. 43. spisa), ugovor o zajedničkoj
izgradnji zgrade (str. 44.-47 spisa), požurnica pravnog prednika tuženika upućena
tužiteljici od 06.09.2001. u svezi rješavanja imovinsko-pravnih odnosa i izdavanje
tabularne izjave za predmetnu nekretninu (str. 48. spisa), Odluka načelnika O. P.

iz 2000. (str. 49. spisa) te povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 50. do

84. spisa). Pregledana je i u spis dostavljena sudska praksa (str. 85. do 110. spisa).

7. S obzirom da je sud postavljanjem odgovarajućih pitanja strankama ishodio
da se tijekom postupka iznesu sve odlučne i važne činjenice, da se dopune
nepotpuni navodi stranaka o istima, da se daju sva razjašnjenja potrebna za
utvrđenje činjeničnog stanja te da nakon navedenog stranke nisu imale daljnjih
dokaznih prijedloga, to su u dokaznom postupku, a primjenom odredbi čl. 8., čl. 10.
st. 1., čl. 220. i čl. 221. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11-
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) izvedeni samo naprijed
navedeni dokazi.

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

14 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 300.000,00 kuna za
tuženikovo korištenje nekretnine oznake čest. zgr. 213 k.o. P. u vlasništvu
odnosno općem dobru kojim ista upravlja s osnove naknade koristi koju je tuženik
stekao bez pravne osnove na ime tržišne vrijednosti njenog korištenja u razdoblju od
svibnja 2016. do svibnja 2020.

10. U postupku nije sporna činjenica da tuženik na predmetnoj nekretnini ima
postavljenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu
(EKI), da stranke svoje međusobne odnose tj. prava i obveze po pitanju korištenja
predmetne nekretnine nisu uredile sklapanjem ugovora o zakupu ili nekog drugog
pravnog posla, odnosno pokretanjem upravnog postupka podnošenjem zahtjeva
HAKOM-u za utvrđivanje infrastrukturnog operatera i visine naknade za tuženikovo
pravo puta na istoj. Između stranaka nije sporna ni činjenica da tuženiku pripada
pravo puta na predmetnoj nekretnini na temelju samog zakona te da nije plaćao
naknadu tužiteljici za njeno korištenje u utuženom razdoblju osnove naknade za
pravo puta kao ni s osnove tržišne vrijednosti iste. Također, između stranaka nije
sporno da je pravni prednik tuženika društveno poduzeće PTT Zadar, OOUR PTT
Zadar odnosno HPT-Hrvatske pošte i telekomunikacije s.p.o., a kako to jasno
proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika, kao ni postojanje i
sadržaj isprava koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu a koje su pobliže
navedene u točki 6. obrazloženja ove odluke.

11. Između stranaka je sporna činjenica je li tuženik u utuženom razdoblju od
svibnja 2016. do svibnja 2020. koristio predmetnu nekretninu bez valjane pravne
osnove, odnosno činjenica ima li u tuženikovom izvršavanju ovlasti prava puta na
predmetnoj nekretnini na kojoj ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku
infrastrukturu i drugu popratnu opremu elemenata protupravnosti. Naposljetku,
sporna je i odlučna činjenica prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini iz
kojeg crpi ovlaštenje za sporno potraživanje.

12. S obzirom da su stranke neposredno pred sudom priznale naprijed
navedene bitne činjenice koje proizlaze iz samih isprava dostavljenih u spis te da se
tužiteljica u tužbi i tijekom postupka izričito odredila po pitanju pravne prirode svog
potraživanja s osnove stjecanja bez osnove tržišne vrijednosti tuženikovog korištenja
predmetne nekretnine u utuženom razdoblju po cijenama u visini prosječne
zakupnine po m2 za nekretnine s njenog područja, a ne s osnove tuženikovog
plaćanja naknade za pravo puta za predmetnu nekretninu kojeg niti ne osporava, to
je upravo na tužiteljici bio teret dokaza osnove i visine postavljenog tužbenog
zahtjeva.

13. Iako je tužiteljica izričito naglasila da svoje potraživanje prema tuženiku
temelji na stjecanju bez osnove na ime korištenja predmetne nekretnine bez osnove
te da nije riječ o naknadi za pravo puta, za naglasiti je da sud prema odredbi čl. 186.
st. 3. ZPP-a nije vezan pravnom osnovom tužbe, odnosno tužbenog zahtjeva već
isključivo činjeničnom osnovom tužbe i tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju, iz
samih činjenica na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev, a kojima je ovaj sud
vezan, u bitnom proizlazi da svoje potraživanje za korištenje predmetne nekretnine
za koju tvrdi da je u njezinom vlasništvu, odnosno kojom upravlja kao općim dobrom,
temelji na tuženikovom neovlaštenom izvršavanja ovlasti prava puta na istoj u
razdoblju od svibnja 2016. do svibnja 2020. i to po dvije osnove: 1) po osnovi
naknade koristi stečene bez pravne osnove i 2) po osnovi naknade štete (za uporabu
tuđe stvari u svoju korist). Zbog navedenog, ovaj sud je o osnovanosti tužbenog
zahtjeva tužiteljice odlučivao isključivo na temelju činjenične osnove navedene u
tužbi i naprijed navedenih bitnih činjenica koje je tužiteljica priznala pred sudom na

15 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

pripremnom ročištu jer bi svako protivno postupanje suda predstavljalo prekoračenje tužbenog zahtjeva.

14. Kako se potraživanje tužiteljice temelji dvije pravne osnove, da
prouzrokovanje štete kao druga pravna osnova tužbenog zahtjeva predstavlja institut
izvanugovorne odgovornosti za štetu te da se predmetna nekretnina nalazi na
području ovog suda, tako mjesna nadležnost istog proizlazi iz odredbe čl. 52. st. 1.
ZPP-a kojom je propisano da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj
odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti za tuženika, nadležan i
sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna
posljedica nastupila. S obzirom da za predmet spora u ovoj pravnoj stvari nije
propisana isključiva mjesna nadležnost pojedinog suda te da je prema ocjeni ovog
suda riječ o izberivoj ili elektivnoj mjesnoj nadležnosti, to je tuženikov prigovor
mjesne nenadležnosti ovog suda za suđenje u predmetnom postupku odbijen
raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta.

15. Odredbama čl. 7., čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 1., čl. 221. st. 1. i čl. 299. st. 1.
ZPP-a propisano je da je svaka stranka već u tužbi i odgovoru na tužbi, a najkasnije
na pripremnom ročištu, dužna iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve,
predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica i izjasniti se o činjeničnim
navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke te da dokazivanje obuhvaća sve
činjenice koje su važne za donošenje odluke. S obzirom da tužiteljica predmetnom
tužbom (kondikcija) traži povrat stečenog bez osnove zbog tuženikovog korištenja
bez pravne osnove predmetne nekretnine u vlasništvu odnosno općim dobrom kojim
ista upravlja, to je upravno na tužiteljici bio teret dokaza ispunjenja kumulativno
određenih općih pretpostavki za nastanak ovog izvanugovornog obveznopravnog
odnosa.

16. Međutim, s obzirom da je tuženik na pripremnom ročištu osporio pravo
vlasništva tužiteljici na predmetnoj nekretnini kao i činjenicu njenog upravljanja istom
te da je u tom pravcu istaknuo materijalnopravni prigovor nepostojanja aktivne
legitimacije tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe, to je u postupku prvotno
trebalo odlučiti u ovom prigovoru o kojem neovisno o utvrđenju ostalih spornih
činjenica ovisi donošenje same odluke o osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva.
17. Prigovor nepostojanja aktivne legitimacije tužiteljice je osnovan.

18. Tužiteljica je u svrhu dokazivanja svojih navoda da je vlasnica predmetne
nekretnine uz predmetnu tužbu dostavila tek neslužbeni elektronski zemljišnoknjižni
izvadak za istu sa stanjem na dan 22. travnja 2020. Međutim, iz istog proizlazi da je
predmetna nekretnina u B listu zk. ul. 1338 k.o. P. upisana kao društveno
vlasništvo, a ne vlasništvo tužiteljice za cijelo, te da je u C listu upisano pravo
upravljanja i korištenja iste u korist M. z. P. Unatoč navedenom upisu prava

vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi u korist treće osobe, tužiteljica je

na pripremnom ročištu navela da je pravo vlasništva iste stekla na temelju samog

zakona i to na temelju odredbe čl. 87. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj)

samoupravi.

19. S obzirom da tužiteljica na ovu okolnost niti uz tužbu, a niti kasnije tijekom
postupka, nije dostavila u spis odgovarajuću potvrdu nadležnog Jedinstvenog
upravnog odjela kao tijela nadležnog za prostorno uređenje kojim se potvrđuje status
predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu odgovarajućih zakonskih propisa
niti povijest zemljišnoknjižnog upisa, da je na pripremnom ročištu navela da je ove
isprave tek zatražila od za to nadležnih tijela te da se iste obvezuje naknadno
dostaviti u spis, ovaj sud je raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta odbio
izvođenje dokaza u tom pravcu. Ovo posebice iz razloga jer tužiteljica na

16 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

pripremnom ročištu nije predočila sudu dokaze na okolnost da je navedene isprave
zaista i zatražila te iz razloga jer ni na koji način nije navela zbog čega ove isprave
nije mogla ranije dostaviti u spis, iako je prema odredbama čl. 7., čl. 219. st. 1., čl.

220. st. 1., čl. 221. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP-a iste bila dužna dostaviti još uz tužbu ili
najkasnije na pripremnom ročištu.

20. S druge strane, tuženik je uspješno pobio navode tužiteljice o njenom
polaganju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dostavom u spis odgovarajućih
isprava iz kojih proizlazi da je trajno pravo korištenja predmetne nekretnine bez
naknade dodijeljeno upravo njegovom pravnom predniku od tadašnje O. Z.
koja je uključivala i sadašnju O. P.

21. Tako iz ugovora o zajedničkog izgradnji sklopljenog između O. Z. i
pravnog prednika tuženika poduzeća PTT Zadar, OOUR PTT Zadar od 25. veljače

1997. (str. 44. do 47. spisa) proizlazi da su ugovorne strane zajednički izgradile
zgradu na predmetnoj nekretnini, da se točkom V. ovog ugovora O. Z.
obvezala osigurati pravo trajnog korištenja predmetne nekretnine bez ikakve
naknade pravnom predniku tuženika te da je točkom XII. istog dano odobrenje
pravnom predniku tuženika za upis prava korištenja 1/2 dijela predmetne nekretnine
u zemljišnoj knjizi u njegovu korist. Nadalje, iz dopisa tadašnjeg HPT-a s.p.o.,
Zagreb-Centar pošta Zadar i Telekomunikacijski centar Zadar kao pravnog sljednika
navedenog Poduzeća PPT Zadar upućenog zk. odjelu O. s. u Z. od

23. ožujka 1995. utvrđeno je da je istim zatražen upis prava vlasništva predmetne
nekretnine u korist navedenog podnositelja zahtjeva uz istodobno brisanje
dotadašnje uknjižbe predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi. Također, iz dopisa HP-
Hrvatska pošta d.d. od 6. rujna 2001. proizlazi da je ista zatražila od tužiteljice
rješavanje imovinskopravnih odnosa i izdavanje tabularne izjave za predmetnu
nekretninu na temelju sklopljenog ugovora o zajedničkoj izgradnji od 25. veljače

1977. te da je Općinsko poglavarstvo donijelo Odluku od 18. listopada 2000. iz koje
proizlazi da se pitanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini treba rješavati
upravo na temelju navedenog ugovora o zajedničkoj izgradnji iz 1977.

22. Dakle, tuženik upravo suprotno navodima tužiteljice pravilno ističe da
pravo korištenja predmetne nekretnine upisano u C listu zk. ul. 1338 k.o. P. u
korist M. z. P. ne može predstavljati stvarno pravo korištenja
predmetne nekretnine u korist tužiteljice s obzirom da se isto prema važećim
zemljišnoknjižnim pravilima upisivalo u B list, već da isto predstavlja eventualno
pravo detencije predmetne nekretnine u korist tužiteljice. Iz navedenog se zaključuje
da je tužiteljica upravo na temelju predmetnog ugovora o izgradnji objekta kojim je
trajno pravo korištenja predmetne nekretnine dodijeljeno pravnom predniku tuženika
izgubila pravo posjeda na istoj još 1977. godine kada je ovaj ugovor sklopljen te da
isti predstavlja osnovu za upis prava vlasništva predmetne nekretnine u korist
tuženika. Ovo posebice iz razloga jer je tuženik za predmetnu nekretninu ishodio
uporabnu i građevinsku dozvolu, a koju činjenicu tužiteljica također nije osporila.
23. Osim toga, iako je predmet spora obveznopravni zahtjev tužiteljice za
isplatu naknade stjecanja bez osnove, a ne stvarnopravni zahtjev za utvrđenje i upis
prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u njenu korist, tužiteljica sporno
potraživanje temelji zasniva upravo na vlasničkopravnom ovlaštenju na istoj zbog
čega je bila dužna dokazati postojanje svoje aktivne legitimacije u predmetnom
postupku tj. dokazati svoje navode da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini
stekla na temelju zakona i to Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.
24. Općepoznata je činjenica da u zemljišnim knjigama još uvijek nisu brisani
svi upisi društvenog vlasništva ili općenarodne imovine i uz to vezani upisi prava

17 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

korištenja ili raspolaganja u korist nekadašnjih općina ili narodnih odbora. Tako se
pred zemljišnoknjižnim sudovima još uvijek vode postupci u kojima upis prava
vlasništva zahtijevaju ili Republika Hrvatska ili pak jedinice lokalne samouprave, sve
na predmnijevama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine"
br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,
90/10, 143/12, 152/14; dalje: ZV) koje uređuju pretvorbu društvenog vlasništva.
25. U odnosu na pravo upravljanja i korištenja predmetne nekretnine koje je u
C listu zk. ul. 1338 k.o. P. upisano u korist M. z. P. za
istaknuti je da su mjesne zajednice bile su osnovne samoupravne zajednice koje su
samoupravno organizirali radni ljudi i građani u naselju, dijelu naselja ili više
povezanih naselja radi ostvarivanja određenih zajedničkih interesa i potreba i radi
sudjelovanja u obavljanju društvenih poslova, sve na temelju odredbe čl. 1. Zakona o
mjesnim zajednicama ("Narodne novine" broj:19/83). Tako su mjesne zajednice
imale pravo korištenja i raspolaganja društvenog vlasništva na nekretninama i
pokretninama koje su koristile za obavljanje svojih poslova. Pretvorba prava
korištenja društvenog vlasništva mjesnih zajednica izvršena je čl. 13. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine broj
117/93, dalje: ZLSU) koji je na snagu 31. prosinca 1993. Na dan stupanja na snagu
toga Zakona, imovina dotadašnjih mjesnih zajednica koja se sastojala od nekretnina i
pokretnina postala je vlasništvo gradova i općina koji su utemeljeni Zakonom o
područjima županija, gradova i općina ("Narodne novine broj: 90/92) te G.
Z. na čijem području se nalazilo sjedište mjesne zajednice. Financijska
sredstva kao i prava i obveze dosadašnjih mjesnih zajednica postala su financijska
sredstva, prava i obveze gradova i općina te G. Z. . Nekretnine i pokretnine
dotadašnjih mjesnih zajednica općine i gradovi, te G. Z. prvenstveno mogu
koristiti za potrebe gradskih kotara i mjesnih odbora, odnosno upravnih ureda
jedinica lokalne samouprave i uprave, s time da način korištenja tih nekretnina
utvrđuje poglavarstvo grada, odnosno općine. Međutim, u smislu odredbe čl. 362.
ZV-a, postoje zakonske presumpcije o vlasništvu nekretnine u društvenom vlasništvu
iako se može dokazivati suprotno. Tako onaj tko uspije dokazati da upisani nositelj
prava upravljanja, korištenja i raspolaganja određene nekretnine u biti nema to pravo,
a što je dokazao tuženik u ovom sporu, ima se smatrati nositeljem prava upravljanja,
korištenja ili raspolaganja.

26. Nadalje, i prema odredbama čl. 363. ZV-a osoba koja se ne može osloniti
na zakonsku presumpciju vlasništva ili koja dokazuje suprotno od nje, uspješno će
dokazati svoje pravo vlasništva ako dokaže da je ona odnosno njezin pravni prednik
prethodno stekao pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja, odnosno pravo
korištenja ili prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom
vlasništvu na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih zakonskih
pretpostavki koje su se za stjecanje toga prava zahtijevale u trenutku stjecanja. U
situacijama kada je graditelj (investitor) bio društvenopravna osoba, izgradnjom
građevinskog objekta društvenim sredstvima po samom zakonu stjecalo se
izvanknjižno, originarno, društveno vlasništvo na tom objektu - investitor je stjecao
pravo raspolaganja objektom, a na zemljištu trajno pravo korištenja. Pri tom je
pretpostavka stjecanja bila da investitor ima pravo korištenja radi građenja i
odobrenje za građenje (građevinsku dozvolu), a koje pretpostavke je tuženik
nedvojbeno dokazao u ovom postupku naprijed navedenim ispravama.

27. Iako se pravo korištenja radi građenja na građevinskom zemljištu u
društvenom vlasništvu dokazivalo rješenjem skupštine općine ili zaključenom
neposrednom pogodbom, u smislu odredbe čl. 43. st. 1. i 46. Zakon o prometu

18 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

zemljišta i zgrada ("Službeni list SFRJ" broj: 26/1954, 19/1955, 48/1958, 52/1958,
30/1962, 53/1962 i "Službeni list SFRJ" broj 15/1965, 57/1965, 17/1967) koji je bio na
snazi u vrijeme izgradnje. Nadalje, prema čl. 44. istog Zakona, prijenosom prava
vlasništva odnosno prava korištenja na zgradu podignutu na dodijeljenom
građevinskom zemljištu prelazilo je na onoga koji stječe zgradu i pravo korištenja
zemljišta. U konkretnom slučaju, iako prednik tužitelja nije imao formalno rješenje o
dodjeli prava trajnog korištenja zemljišta radi građenja, ističe da je u odluci V. s .R. H. broj Rev-x 196/16 od 19. travnja 2017. izraženo pravno shvaćanje da se i
bez takve formalne odluke o dodjeli nekretnina na upravljanje, korištenje i
raspolaganje može uzeti da postoji pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja
društvenog poduzeća. Pri tom se treba uzeti u obzir i odredba čl. 268. st. 1. Zakona o
udruženom radu ("Službeni list SFRJ" broj: 35/76, 57/83, 85/87 i 6/88 - dalje: ZUR)
kojom je bilo propisano da ako je nekretnina postala društveno sredstvo određene
pravne osobe u doba društvenog vlasništva, da se njezino vraćanje može zahtijevati
u roku od pet godina računajući od dana saznanja, a najkasnije u roku od deset
godina. Također, V. s. R.H je i u odluci Rev-x-1131/17 od 16. svibnja 2019.
zauzeo pravno shvaćanje da nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na
upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane
nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva samo po sebi ne znači da to društveno
poduzeće u materijalnopravnom smislu nema pravo upravljanja, korištenja i
raspolaganja takve imovine (u ovom slučaju nekretnina) i da iste na taj način mogu
predstavljati njenu imovinu i društvena sredstva nad kojima je mogla biti provedena
pretvorba društvenog vlasništva.

28. Prema tome, na predmetnoj zgradi koju je pravni prednik tuženika izgradio
u skladu sa zakonom i na kojoj je još 1977. na temelju valjanog pravnog posla-
predmetnog Ugovora o zajedničkoj izgradnji zgrade sklopljenim sa O. Z.
koja je obuhvaćala i područje tužiteljice stekao pravo trajnog korištenja i raspolaganja
i to bez naknade, to je i na samom zemljištu na kojem je izgrađena imao pravo
trajnog korištenja, a što je po samom zakonu postalo pravo vlasništva.

29. Prema važećim propisima, kada jedinica lokalne samouprave podnosi
prijedlog za brisanje društvenog vlasništva/općenarodne imovine i uknjižbu prava
vlasništva u svoju korist na građevinskom zemljištu, u konkretnom slučaju predmetne
nekretnine koja je u zk. ul. 338 k.o. P. upisana kao stojna kuća površine 69
m², osim pozivanja na odgovarajuću zakonsku predmnijevu iz čl. 360., 362. i 364.
ZV-a kao i dokaza o pravnom sljedništvu upisanog nositelja prava korištenja,
prijedlogu je nužno priložiti uvjerenje upravnog tijela nadležnog za prostorno
uređenje kojim se potvrđuje status zemljišta u trenutku stupanja na snagu Zakona o
poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj: 34/91, 54/94 pročišćeni tekst, u
nastavku: ZPZ), dana 24. srpnja 1991. Iz tog uvjerenja mora nedvojbeno proizlaziti
da li se točno određeno zemljište (zemljišnoknjižna/katastarska čestica) na taj dan
nalazilo izvan ili unutar granica građevinskog područja.

30. S obzirom da tužiteljica, a kako je to naprijed navedeno, niti uz tužbu niti
na pripremnom ročištu nije dostavila u spis odgovarajuće isprave kojima dokazuje da
je pravo vlasništva i/ili upravljanja predmetne nekretnine stekla na temelju samog
zakona, to je tuženikov prigovor nedostatka njene aktivne legitimacije u ovom
postupku trebalo prihvatiti kao osnovan. Kako je riječ o materijalnopravnom, a ne
procesnopravnom prigovoru, tako je već na temelju ove osnove tužbeni zahtjev
tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovan te donijeti odluku kao u točkama I. i II. izreke
presude.

19 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

31. Međutim, za naglasiti je da je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu stečenog
bez osnove neosnovan sve i da je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica predmetne
nekretnine.

32. Tako je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO)
propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge
osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno
druge nadležne vlasti ili zakonu, da je stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije
moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi s tim da se pod prijelazom imovine
razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Također, jedan od posebnih
slučajeva stjecanja bez osnove predstavlja i uporaba tuđe stvari u svoju korist u
smislu odredbe čl. 1120. ZOO-a. Iz sadržaja citiranih odredbi zaključuje se da su
opće pretpostavke nastanka izvanugovornog obveznopravnog odnosa stjecanja bez
osnove: 1) povećanje imovine na jednoj strani, 2) umanjenje imovine na drugoj strani,
3) kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja, 4) nepostojanje
odgovarajuće osnove te da 5) činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini ne bi
smjela biti štetna radnja. Dakle, jedna od kumulativnih pretpostavki za nastanak
izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove koja u svakom konkretnom slučaju
mora biti ispunjena je da se radi o stjecanju koje se ne temelji na pravnom poslu,
zakonu i/ili odluci suda ili drugog nadležnog tijela. Prema ocjeni ovog suda,
navedena pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena.

33. Kako je tuženik ispravama dostavljenim uz odgovor na tužbu dokazao
svoje pravo trajnog korištenja predmetne nekretnine bez naknade na temelju
valjanog pravnog posla sklopljenog između Općine Zadar koja je obuhvaćala i
sadašnju Općinu Posedarje te njegovog pravnog prednika i to ugovora o zajedničkoj
izgradnji zgrade na predmetnoj nekretnini od 25. veljače 1977. na kojoj ima EKI, da
ova isprava sukladno naprijed navedenim propisima predstavlja valjanu osnovu na
temelju koje tuženik može zahtijevati upis svog prava (su)vlasništva na predmetnoj
nekretnini u zemljišnoj knjizi te da tužiteljica nije osporila postojanje i sadržaj ove i
drugih isprava koje je tuženik dostavio tijekom postupka, a kojima pobija navode iste
iz tužbe, to za tuženikovo korištenje predmetne nekretnine u utuženom razdoblju
postoji valjana pravna osnova.

34. Štoviše, prema odredbi čl. 2. točki 52. Zakona o elektroničkim
komunikacijama ("Narodne novine" broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17;
dalje: ZEK) pravo puta predstavlja pravo pristupa, postavljanja, korištenja,
popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke
komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku
kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je
izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema.
Dakle, u trenutku ispunjenja pretpostavki iz članka 28. st. 1. podstavka 2. ZEK-a
tuženik je u konkretnom slučaju stekao pravo puta na predmetnoj nekretnini na
temelju samog zakona kojeg tužiteljica ne osporava pa upravo to zakonom
ustanovljeno pravo puta u konkretnom slučaju također predstavlja valjanu pravnu
osnovu korištenja predmetne nekretnine. Tom je odredbom propisana oboriva
zakonska presumpcija prema kojoj se smatra da infrastrukturni operator ima pravo
puta ako je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu
opremu na općem dobru ili na nekretninama iz članka 27. st. 1. toga Zakona, dakle,
na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave te na nekretninama u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih
osoba, sve pod uvjetom da se koristi elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom

20 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

i drugom povezanom opremom bez sudskog spora s upraviteljem općeg dobra ili
vlasnikom nekretnine na kojoj je izgrađena ta infrastruktura, u razdoblju od najmanje
tri godine od početka njezina korištenja, a koji uvjet je u konkretnom slučaju nesporno
ispunjen.

35. Dovodeći u vezu sadržaj naprijed citiranih zakonskih odredbi sa sadržajem
isprava dostavljenih u uz odgovor na tužbu utvrđeno je da za tuženikovo korištenje
predmetne nekretnine u utuženom razdoblju postoji valjana pravna osnova kako na
temelju valjanog pravnog posla-ugovora o zajedničkoj izgradnji zgrade na
predmetnoj nekretnini, tako na temelju samog zakona. Dakle, u konkretnom slučaju
nije ispunjena jedna od kumulativno određenih pretpostavki iz čl. 1111. ZOO-a za
nastanak izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove stoga je tužbeni zahtjev
neosnovan sve i da pravo vlasništva i upravljanja tužiteljice na predmetnoj nekretnini
nije sporno.

36. S obzirom da činjenice navedene u tužbi kojima je ovaj sud vezan upućuju
na zaključak da naknada koju tužiteljica potražuje u ovom postupku za tuženikovo
korištenje predmetne nekretnine na kojoj ima izgrađenu EKI, u sadržajnom smislu
zapravo predstavlja naknadu za pravo puta prema odredbama važećeg Zakona o
elektroničkim komunikacijama i Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta, to
potraživanje iste ni po ovoj osnovi ne bi bilo pravno utemeljeno.

37. Naime, imajući u vidu relevantne zakone i podzakonske propise kojima je
uređeno pitanje naknade za pravo puta i to Zakon o elektroničkim komunikacijama
("Narodne novine" broj 73/08), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine“ broj 90/11), Zakon o izmjenama i
dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 72/17),
Pravilnik o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine“ broj 31/09 i 89/10),
Pravilnik o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine“ broj 152/11), Pravilnik o
izmjenama i dopunama Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne
novine“ broj 151/14), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o potvrdi i naknadi
za pravo puta ("Narodne novine" broj 95/17), za zaključiti je da je sve od 1. siječnja

2008. pa sve do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
elektroničkim komunikacijama/17, ZEK-om bilo određeno da se naknada za pravo
puta plaća tek na temelju izdavanja potvrde o pravu puta, odnosno i u utuženom
razdoblju.

38. U tom pravu ovaj sud je ocijenio kao pravilne navode tuženika iz odgovora
na tužbu da kao infrastrukturni operater nije dužan plaćati naknadu za pravo puta
tužiteljici prije nego li je imao priliku upoznati se s njenom visinom i to u slučaju kada
je on pokrenuo postupak izdavanja potvrde o pravu puta, od primitka potvrde o pravu
puta, a u slučaju kada je tužiteljica kao vlasnik odnosno upravitelj općeg na
predmetnoj nekretnini, a što osporava, pokrenula postupak utvrđivanja
infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta, od trenutka kada je
HAKOM zaprimio takav zahtjev. U svakom slučaju, tuženikova obveza plaćanja
tužiteljici naknade za njegovo pravo puta na predmetnoj nekretnini ne nastaje na
temelju samog zakona, već tek donošenjem rješenja HAKOM-a kojim se na zahtjev
jedne od parničnih stranaka točno utvrđuje visina ove naknade i trenutak od kojeg
tužiteljici pripada pravo na njenu isplatu u slučaju da dokaže da je vlasnica ili
upraviteljica iste, odnosno ako se za pokretanje upravnog postupka za utvrđivanje
naknade za pravo puta uopće ispune za to potrebne pretpostavke. Dakle, obveza
plaćanja naknade za pravo puta ne nastaje istovremeno s nastankom prava puta. S
obzirom da niti jedna od parničnih stranaka nije podnijela navedeni zahtjev HAKOM-
u, to u konkretnom slučaju tuženikova obveza plaćanja tužiteljici naknade za pravo

21 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

puta na predmetnoj nekretnini u utuženom razdoblju nije niti nastala. Zbog
navedenog, tuženik u utuženom razdoblju nije ni mogao steći korist u vidu neplaćene
naknade za pravo puta na predmetnoj nekretninu na teret imovine tužiteljice niti se
njegova imovina u tom smislu povećala.

39. Osim toga, ograničenje prava vlasništva kao i općeg i javnog dobra na
nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave ili kojima istima upravlja
posljedica je odredbe čl. 50 st. 2 Ustava Republike Hrvatske u skladu s kojom je
zakonodavno tijelo ovlašteno donositi zakone kojima se ograničava vlasništvo,
odnosno omogućava korištenje općeg i javnog dobra u javnom interesu. U pravilu
zakonska ograničenja koja terete vlasništvo, odnosno upravljanje se ne nadoknađuju
(ograničenja vezana za primjenu urbanističkih propisa kojima se ograničava gradnja
sukladno prostornim planovima, ograničenja povezana s vlasništvom na kulturnom
dobru, zabranom sječe šuma, susjedska prava i sl.) U tom pravcu, osnovani su
navodi tuženika da je prije postupka pretvorbe i privatizacije njegovog pravnog
prednika, tako i nakon pretvorbe i privatizacije, kao univerzalni pravni sljednik
navedenog pretvorenog društvenog poduzeća temeljem samog Zakona o privatizaciji
stekao vlasništvo predmetne EKI i distributivne telekomunikacijske kanalizacije (tj.
kabelska kanalizacija, dalje:/DTK) pri čemu nije imao nikakvu obvezu plaćanja
tužiteljici naknade za korištenje predmetne nekretnine na kojoj je EKI/DKI izgrađena.
Donošenjem ZEK/2008 kojim je zakonodavac propisao obvezu plaćanja
infrastrukturnim operatorima naknade za korištenje zemljišta na kojem je izgrađena
EKI/DTK, propisao je i dalje pravo korištenja predmetnih nekretnina neovisno o tome
da li je nadležno tijelo HAKOM donijelo akt kojim se određuje naknada i obvezuje
pojedini infrastrukturni operator da je dužan i u obvezi plaćanja naknade. Sve dok
HAKOM kao zakonom propisano nadležno tijelo ne donese rješenje za pojedinog
infrastrukturnog operatora to temeljem samog zakonskog ograničenja (zakonske
služnosti-prava puta) nije nastala obveza. Dakle, donošenjem ZEK/2008 koji se
odnosi na sve vlasnike i sve infrastrukturne operatore nije nastao građansko-pravni
odnos po kojem bi pojedini vlasnik, odnosno upravitelj nekretnine imao subjektivno
pravo potraživati od pojedinog konkretnog infrastrukturnog operatora naknadu. To
subjektivno pravo potraživanja s jedne strane, na strani konkretnog vlasnika odnosno
upravitelja te s druge strane obvezu konkretnog korisnika prava zakonske služnosti-
prava puta kao njegova obveza plaćanja naknade nastaje tek dospijećem obveze
utvrđene izvršnim rješenjem HAKOM-a kao nadležnog tijela temeljem čl. 12. ZEK-a u
vezi s izrekom rješenja kao upravnog akta kojim je ta obveza određena s rokom
plaćanja kako je izvršnim upravnim aktom navedeno. Upravo zbog zakonske
neodređenosti titulara koji na pasivnoj strani moraju trpjeti i propuštati ovlasti
pojedinog neodređenog titulara na aktivnog strani zakonske služnosti proizlazi da
kod prava zakonske služnosti prava puta iz ZEK-a i Pravilnika, nije nastao konkretni
obveznopravni odnos.

40. Dakle, sve dok HAKOM kao nadležno tijelo u zakonom propisanom
postupku ne donese rješenje temeljem odredbi čl. 12., 17. i 28. st. 6 ZEK-a i čl. 96.
ZUP-a kojim se utvrđuje naknada koju je tuženik dužan plaćati tužiteljici na ime
naknade za pravo puta za korištenje predmetnih nekretnina i to za razdoblje od dana
kada podnositelj zahtjeva, konkretno tužiteljica pokrene postupak sukladno odredbi
čl. 4 Pravilnika (novine" broj: 151/14 od 27.12.2014.g.), to na strani tuženika kao
infrastrukturnog operatora iz zakonske služnosti propisane ZEK-om i Pravilnikom nije
niti nastala obveza. Takvo rješenje HAKOM-a predstavlja u konstitutivnom smislu
nastanak obveze za tuženika i to za razdoblje kako je istim utvrđeno, ali ne i za

22 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

vrijeme prije podnošenja zahtjeva kojeg su jedinice lokalne samouprave mogle
podnijeti još od 2011.

41. Osim toga, iako je tuženik bio ovlašten na temelju svih pravilnika o potvrdi i
naknadi zapravo puta podnijeti HAKOM-u zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta
u kojoj bi se utvrdila i visina naknade za pravo puta, a izdavanjem/primitkom te
potvrde za tuženika bi nastala obveza plaćanja naknade za pravo puta tužitelju,
tuženik prema citiranim dispozitivnim, a ne kogentnim propisima, nije bio dužan
podnijeti takav zahtjev pa se nepodnošenje istog ne može smatrati protupravnim, a
kako u postupanju tuženika nema protupravnosti, što je jedan od konstitutivnih
elemenata odgovornosti za štetu, to tuženik ne može naknadu u visini nenaplaćene
naknade za pravo puta u utuženom razdoblju od svibnja 2016. do svibnja 2020.
dugovati tužitelju niti po osnovi naknade štete.

42. Naime, odredbom čl. 1120. ZOO-a propisano da kad je netko tuđu stvar
uporabio u svoju korist, da vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu
štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Dakle, ako
je imatelj stvari pretrpio štetu zbog njezine neovlaštene uporabe, pripada mu pravo
izbora na podnošenje tužbe radi naknade štete, tužbe radi stjecanja bez osnove ili
pak podnošenja obje tužbe istovremeno. Kod instituta uporabe tuđe stvari u svoju
korist treba razlikovati je li riječ o potrošnim (res consumpti) ili o nepotrošnim
stvarima (res non consumpti). Naime, ako je riječ o uporabi tuđe nepotrošne stvari, u
ovom slučaju nekretnine, korisnik mora vratiti tu istu stvar i naknaditi korist koju je
stekao uporabom te stvari. Također, uporabom tuđe stvari u svoju korist može se
vlasniku stvari počiniti šteta zato što vlasnik u to vrijeme nije mogao koristiti stvar ili
zato što je šteta počinjena na samoj stvari. Nadalje, odredbom čl. 1045. ZOO-a
propisano je da tko drugome prouzroči štetu, da je dužan naknaditi je ako ne dokaže
da je šteta nastala bez njegove krivnje.

43. S obzirom da je na temelju isprava iz spisa predmeta utvrđeno da
tužiteljica nije vlasnica predmetne nekretnine, da tuženik na istoj ima pravo trajno
korištenja bez naknade u utuženom razdoblju kako na temelju valjanog pranog posla
tako i na temelju samog zakona te da u njegovom postupanju, odnosno propuštanju
podnošenja zahtjeva HAKOM-u za utvrđivanje naknade za pravo puta, nema
elemenata protupravnosti što je jedan od konstitutivnih elemenata odgovornosti za
štetu, to za predmetno potraživanje tužiteljice nisu ispunjene kumulativno određene
zakonske pretpostavke ni po ovoj osnovi.

44. Kako tužiteljica u predmetnom postupku nije dokazala osnovu utuženog
potraživanja niti s jedne od dviju pravnih osnova (stjecanje bez osnove i naknada
štete), to nije bilo mjesta utvrđivanju visine istog zbog čega je sud raspravnim
rješenjem s pripremnog ročišta odbio dokazne prijedloge iste provođenjem uviđaja na
predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka geodetske i
građevinske struke na okolnost visine zakupnine odnosno vrijednosti korištenja
predmetne nekretnine u utuženom razdoblju, tim više što ovi dokazi nisu prikladni za
utvrđivanje spornih činjenica važnih za donošenje meritorne odluke.

45. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene
svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupno provedenog
postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan po obje pravne
osnove zbog čega je donesena presuda kao pod točkom I. i II. izreke iste.

46. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila predmetni spor, to je tuženiku
zastupanom po punomoćnici u osobi odvjetnika na njegov zahtjev, a primjenom
odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi tro škova za
rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015;

23 Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

dalje: Tarifa) te vodeći računa o utvrđenoj vrijednosti predmeta spora trebalo priznati
troškove potrebne za vođenje postupka u sveukupnom iznosu od 12.500,00 kuna za
sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. Tarife) i za zastupanje na ročištu glavne rasprave
od 24. svibnja 2022. (Tbr. 9. Tarife) u iznosu od 5.000,00 kuna za svaku radnju (Tbr.

8. toč. 1. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV na iste od 25% u iznosu od 500,
00 kuna (Tbr. 42. Tarife) zbog čega je donesena odluka kao u izreci rješenja.

U Zadru 23. kolovoza 2022.

Sutkinja: Tina Grgas

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana
uručenja ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri)
istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za
žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za
objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima

Broj zapisa: eb310-818eb

Kontrolni broj: 01cff-236da-b9209

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=TINA GRGAS, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Svaki zakon ima / aktivni sadržaj / pametno označavanje / pripremu za ispis / eko e-oblik

Pogledajte npr. Zakon o radu

Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.