Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-845/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Šestaku,
kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. S. D., OIB:
…, iz M. P. , rođenog …., a umrlog ... u
V., radi ukidanja klauzule pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, odlučujući o žalbi
Republike  Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv
rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj
O-1219/2022-9 od 28. travnja 2022., 28. srpnja 2022.,

r i j e š i o j e

Žalba Republike Hrvatske se prihvaća i ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru,
Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj O-1219/2022-9 od 28. travnja 2022., a
predmet se vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. U izreci citiranim rješenjem odlučeno je tako da izreka glasi:

"Odbija se prijedlog predlagatelja Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 17.
ožujka 2022. godine, za ukidanjem klauzule pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju
pod poslovnim brojem O-1705/18 UPP/OS-BJELOVAR-131/18-7. od 13. rujna 2018.
godine, donesenog po javnom bilježniku N. K. iz G. P. kao
sudskom povjereniku, kao neosnovan."

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi Republika Hrvatska zastupana po Oćinskog
državnom odvjetništvu u Bjelovaru iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da se
pobijano rješenje preinači i ukine klauzula pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pod
poslovnim brojem O-1705/18, UPP/OS-BJELOVAR-131/18-7 od 13. rujna 2018, ili da
se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

2 Poslovni broj: Gž-845/2022-2

3. Žalba je osnovana.

4. Iz stanja spisa proizlazi da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. S.
D. kao ostavinska imovina utvrđena i novčana sredstva po osnovi dospjele i
neisplaćene mirovine koju je ostavitelj primao kod Zavoda
i da su ta novčana sredstava, među inim, uslijed postojanja
ošasne ostavine – ostavine bez nasljednika sukladno čl. 20. st. 2. Zakona o
nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.
– dalje: ZN) prešla u vlasništvo Grada G. P., te da Republika Hrvatska nije
sudjelovala u ostavinskom postupku, niti joj je dostavljeno rješenje o nasljeđivanju,
iako je specijalnim propisom, tj. odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju
("Narodne novine", br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18,
102/19, dalje: ZMO) propisano da novčana primanja po osnovi mirovinskog osiguranja
nakon smrti korisnika koji nema nasljednika, iznimno od propisa o nasljeđivanju
pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu.

5. Iz obrazloženja pobijana rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud pozivom na
odredbu čl. 236. ZN-a odbija prijedlog žaliteljice za ukidanjem klauzule pravomoćnosti
rješenja o nasljeđivanju donesena iza pok. S. D., jer nalazi da žaliteljica
koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju svoja prava može ostvariti samo u
parnici. Ispravan je zaključak suda prvog stupnja da žaliteljicu ne veže pravomoćno
rješenje o nasljeđivanju. To stoga što prema podacima spisa ona nije sudjelovala u
ostavinskom postupku, a prema odredbi čl. 232. st. 3. ZN-a pravomoćnim rješenjem o
nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za
što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj
raspravi, niti su na nju bile uredno pozivane.

6. Međutim, u pravu je žaliteljica kada ističe da u konkretnom slučaju nema mjesta
primjeni odredbe čl. 236. ZN-a na koju se poziva sud prvog stupnja. Tom je odredbom
propisano da osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu, a koja
smatra da ima pravo kao nasljednik ili zapisovnik, može to pravo ostvarivati samo u
parnici. Žaliteljica svoje pravo na isplatu dospjelih i neisplaćenih mirovinskih primanja
do smrti korisnika mirovine S. D. koji nema nasljednika temelji na
posebnom propisu, odredbi čl. 4. st. 1. ZMO-a koja propisuje da u slučaju postojanja
ošasne ostavine neisplaćena mirovinska primanja ostavitelja nakon njegove smrti,
mimo propisa o nasljeđivanju (čl. 20. st. 2. ZN-a) pripadaju Republici Hrvatskoj,
odnosno državnom proračunu. U skladu s prethodno navedenim slijedi zaključak kako
žaliteljica nema položaj nasljednika, niti zapisovnika, već da u skladu s odredbom čl.

179. ZN-a ima položaj stranke, tj. osobe koja nije nasljednik, niti zapisovnik, a ostvaruje
neko pravo iz ostavine.

7. Prema tome, žaliteljica koja nema položaj nasljednika, niti zapisovnika, svoje pravo
iz ostavine – pravo na isplatu dospjelih i neisplaćenih mirovinskih primanja ostavitelja
po čl. 4. st. 1. ZMO-a ne može prema odredbi čl. 236. ZN-a ostvariti u parnici.

8. No, ona zaštitu svojih prava povrijeđenih uskraćivanjem sudjelovanja u ostavinskom
postupku ne može ostvariti niti primjenom odredbe čl. 237. st. 1. i 2. ZN-a, koja
propisuje da nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju stranke mogu u rokovima i
iz razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka pokrenuti
parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava, te da u tom slučaju sud o postojanju pretpostavki

3 Poslovni broj: Gž-845/2022-2

za ponavljanje postupka odlučuje kao o prethodnom pitanju. Naime, iz odredbe čl. 421.
st. 1. toč. 2. u vezi čl. 423. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) proizlazi
kako stranka kojoj nezakonitim postupanjem suda, a osobito propuštanjem dostave,
nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom može podnijeti prijedlog za
ponavljanje postupka u roku od 30 dana od dana kad je odluka dostavljena stranci. Iz
spisa proizlazi kako žaliteljici nije dostavljeno rješenje o nasljeđivanju, pa u situaciji
kada stranci uopće nije dostavljena odluka, tada takva odluka nije niti mogla steći
svojstvo pravomoćnosti, pa posljedično tomu nema mjesta niti ponavljanju postupka,
jer ono pretpostavlja pravomoćni završetak postupka.

9. Dakle, iz prethodno navedenih razloga proizlazi kako žaliteljica kao stranka u
ostavinskom postupku zaštitu svojih povrijeđenih prava može ostvariti jedino u tom
postupku i to podnošenjem prijedloga za ukidanje klauzule pravomoćnosti rješenja o
nasljeđivanju od 13. rujna 2018.

10. Zbog pogrešne ocjene položaja žaliteljice u ovom ostavinskom postupku
prvostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 236. ZN-a kada je zaključio da
ona svoja prava iz ostavine može ostvarivati samo u parnici, a uslijed takva pogrešna
pravna pristupa sud prvog stupnja nije niti utvrđivao činjenice o kojima ovisi
osnovanost žaliteljičina prijedloga za ukidanjem klauzule pravomoćnosti rješenja o
nasljeđivanju, pa je zbog toga pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim
rješenjem odbio žaliteljičin prijedlog.

11. Zbog svega prethodno navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3.
ZPP-a u vezi čl. 175. st. 2. ZN-a prihvatiti žalbu Republike Hrvatske i ukinuti pobijano
rješenje, a predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak u kojem će o
prijedlogu Republike Hrvatske za ukidanjem klauzule pravomoćnosti rješenja o
nasljeđivanju donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.

12. Iz navedenih je razloga riješeno kao u izreci.

Bjelovar, 28. srpnja 2022.

Sudac

Vladimir Šestak, v.r.