Objavljeno u NN 88/10 od 14.07.2010.:

 

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 2. srpnja 2010.

Klasa: 011-01/10-01/62

Urbroj: 71-05-03/1-10-2

Zagreb, 6. srpnja 2010.

Predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović, v. r.

 

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI

Članak 1.

U Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 138/06., 152/08. i 43/09.) u članku 3. stavku 2. dodaju se podstavci 11. i 12. koji glase:

»– Hrvatska glazbena mladež u objektima Međunarodnog kulturnog centra u Grožnjanu za svoje članove i članove međunarodnih glazbenih udruga kojih je Hrvatska glazbena mladež član ili partner,

– muzeji osnovani kao javne ustanove u svojim poslovnim prostorijama i prostorima u okviru svog radnog vremena.«.

Članak 2.

Iza članka 3. dodaje se članak 3.a koji glasi:

»Članak 3.a

Zabranjeno je, neposredno ili posredno, putem javnih glasila, interneta, promidžbenim materijalima i sl. oglašavati i/ili reklamirati pružanja ugostiteljskih usluga, odnosno objekta u kojem se pružaju te usluge, bez ispunjavanja uvjeta propisanim ovim Zakonom za pružanje tih usluga.«

Članak 3.

U članku 16. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Za pojedine vrste ugostiteljskih objekata iz skupina »Hoteli«, »Kampovi i druge vrste objekata za smještaj«, »Restorani« i »Barovi« ministar može ustanoviti posebne standarde i oznake kvalitete.«

U stavku 2. riječi: »skupine »Hoteli« »zamjenjuju se riječima: »skupina »Hoteli«, »Kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata za smještaj«, »Restorani« i »Barovi«.

Članak 4.

U članku 20. stavku 1. briše se točka i dodaju riječi: »te utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni standard i dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupina »Restorani« i »Barovi«.«

Članak 5.

U članku 22. stavku 2. briše se točka i dodaju riječi: »za ugostiteljske objekte iz skupina »Hoteli« i »Kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata za smještaj«.«

Članak 6.

U članku 35. točki 1. dodaju se riječi: »te osobni identifikacijski broj«.

Članak 7.

Članak 38. mijenja se i glasi:

»(1) Seljačko domaćinstvo u smislu ovoga Zakona jest obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava sukladno propisima iz nadležnosti ministarstva nadležnog za poljoprivredu i koje pruža ugostiteljske usluge sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) U seljačkom domaćinstvu mogu se pružati sljedeće ugostiteljske usluge:

1. pripremanje i usluživanje toplih i hladnih jela te pića i napitaka iz pretežito vlastite proizvodnje za najviše 80 gostiju (izletnika) istodobno,

2. usluživanje (kušanje) mošta, vina, voćnih vina, drugih proizvoda od vina i voćnih vina, jakih alkoholnih i alkoholnih pića te domaćih narezaka iz vlastite proizvodnje u uređenom dijelu stambenog ili gospodarskog objekta, u zatvorenom, natkrivenom ili na otvorenom prostoru za najviše 80 gostiju (izletnika) istodobno,

3. usluge smještaja u sobi, apartmanu, ruralnoj kući za odmor do najviše 10 soba, odnosno za 20 gostiju istodobno i/ili usluge smještaja u kampu s najviše 20 smještajnih jedinica, odnosno za 60 gostiju istodobno. Gostima mora biti omogućeno korištenje usluge prehrane, točenja pića i napitaka (doručak ili polupansion ili puni pansion) iz pretežito vlastite proizvodnje. Usluge se mogu istodobno pružati u sobama, apartmanima i ruralnim kućama za odmor i kampovima do ukupno predviđenog broja gostiju (80 gostiju).

(3) Iznimno usluge iz stavka 2. točke 1. i 2. mogu se pružati i za više od 80 osoba (izletnika) radi organiziranja prigodnih tradicijskih proslava i manifestacija najviše 5 puta tijekom kalendarske godine, uz obvezu prijavu nadležnoj ispostavi područne jedinice Državnog inspektorata najkasnije 3 dana prije započinjanja pružanja navedenih usluga.

(4) Jela, pića i napici koji se uslužuju u seljačkom domaćinstvu moraju biti uobičajeni za kraj u kojem je seljačko domaćinstvo.

(5) Na seljačkom domaćinstvu mogu se pružati usluge u turizmu sukladno propisima kojima je uređeno pružanje tih usluga.

(6) Za pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu objekti u kojima se pružaju ugostiteljske usluge iz stavka 2. ovoga članka moraju ispunjavati minimalne uvjete za vrstu i uvjete za kategoriju.

(7) Ministar pravilnikom, uz suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu, propisuje minimalne uvjete za vrstu, kategorije, uvjete za kategorije, oznake za kategorije, način označavanja kategorija te način kategorizacije objekata u kojima se pružaju usluge smještaja iz stavka 2. točke 3. ovoga članka, zdravstvene uvjete, što se smatra pretežito vlastitom proizvodnjom, a što jelima, pićima i napicima uobičajenim za kraj u kojem je seljačko domaćinstvo te vrste proizvoda koji ne moraju biti iz vlastite proizvodnje u smislu stavka 2. točke 1. i 2. ovoga članka.

(8) Na pružanje usluga u seljačkom domaćinstvu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 28. stavka 5., članka 30., 31., 32., 34., 35. i 37. ovoga Zakona.«

Članak 8.

Iza članka 38. dodaje se članak 38.a koji glasi:

»Članak 38.a

(1) Za pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu poljoprivredno gospodarstvo je dužno ishoditi rješenje nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu.

(2) U smislu ovoga Zakona seljačkim domaćinstvom smatra se obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo čiji je nositelj državljanin Republike Hrvatske i državljanin države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru.«

(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izdat će se na zahtjev nositelja ili člana obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, uz sljedeće uvjete:

1. da je poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava,

2. da ima pravo korištenja objekta i/ili zemljišta u kojem, odnosno na kojem će se pružati ugostiteljske usluge iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona,

3. da članovi poljoprivrednog gospodarstva ispunjavaju zdravstvene uvjete propisane pravilnikom iz članka 38. stavka 7. ovoga Zakona,

4. da objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u seljačkom domaćinstvu ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu,

5. da građevina – objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u seljačkom domaćinstvu, ispunjava uvjete sukladno posebnom propisu, bez kojih, prema tom propisu nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

(4) Nadležni ured dužan je riješiti o zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka u roku od 30 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva.

(5) Rješenje o odobrenju za pružanje usluga u seljačkom domaćinstvu upisuje se u Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu koji vodi nadležni ured.

(6) Ministar pravilnikom propisuje oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 5. ovoga članka.«

Članak 9.

Članak 40. mijenja se i glasi:

»(1) U provedbi inspekcijskog nadzora u području ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanja ugostiteljskih usluga, gospodarski inspektor će usmenim rješenjem u zapisniku, do otklanjanja utvrđenih nedostataka, a najkraće na rok od 30 dana od dana izricanja usmenog rješenja, zabraniti pravnoj ili fizičkoj osobi daljnje obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanje ugostiteljskih usluga:

– ako se obavljaju, odnosno pružaju bez upisa u propisani registar, odnosno upisnik, ili bez odobrenja,

– ako se obavljaju, odnosno pružaju bez rješenja kojim je utvrđeno da prostor, uređaji i oprema udovoljavaju propisanim uvjetima.

(2) Kada osoba iz stavka 1. ovoga članka nije nazočna inspekcijskom nadzoru, gospodarski inspektor će usmeno rješenje o zabrani daljnjeg obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanja ugostiteljskih usluga donijeti i bez prethodnog izjašnjavanja iste, a u nazočnosti zatečenih sudionika.

(3) Usmeno rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršava se pečaćenjem prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad kojom se obavlja ugostiteljska djelatnost, odnosno pružaju ugostiteljske usluge, najkasnije u roku od 24 sata od izricanja usmenog rješenja ili na drugi pogodan način, neovisno o nazočnosti osobe iz stavka 1. ovoga članka.

(4) U slučaju izvršenja usmenog rješenja pečaćenjem, pravna ili fizička osoba dužna je osigurati iznošenje pokvarljivih namirnica te poduzeti i osigurati sve sigurnosne i druge mjere kako ne bi došlo do bilo kakve štete. U slučaju da pravna ili fizička osoba propusti poduzeti navedene mjere, odgovorna je za nastanak bilo kakve štete.

(5) Iznimno, mjera zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanja ugostiteljskih usluga iz stavka 1. ovoga članka neće se izvršiti, odnosno zapečaćene prostorije, postrojenja, uređaji i druga oprema za rad će se otpečatiti i prije isteka roka od 30 dana, ukoliko se nadležnom inspektoru dostavi dokaz o otklanjanju utvrđenih nedostataka i dokaz o izvršenoj uplati novčanog iznosa od 30.000,00 kuna, a za objekte u kojima se pružaju usluge smještaja dokaz o uplati 2.000,00 kuna za svaki objekt, odnosno smještajnu jedinicu u objektu, a najviše do 100.000, 00 kuna ukupno, u korist državnog proračuna.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka, gospodarski inspektor obustavit će upravni postupak, a izvršene radnje poništiti.

(7) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka inspektor je dužan u pisanom obliku otpremiti stranki u roku od osam dana od dana izricanja zabrane usmenim rješenjem, osim u slučaju iz stavka 6. ovoga članka. Žalba se može izjaviti samo na pisani otpravak rješenja.

(8) Žalba protiv rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.«

Članak 10.

Članak 41. mijenja se i glasi:

»(1) Gospodarski inspektor usmenim će rješenjem, koje će izreći odmah ugostitelju, zabraniti pružanje ugostiteljskih usluga ugostitelju koji se ne pridržava propisanog radnog vremena u trajanju od 30 dana od dana izricanja usmenog rješenja.

(2) Kada ugostitelj iz stavka 1. ovoga članka nije nazočan inspekcijskom nadzoru gospodarski inspektor će usmeno rješenje o zabrani daljnjeg obavljanja ugostiteljske djelatnosti izreći njegovom zaposleniku i bez prethodnog izjašnjavanja ugostitelja.

(3) Usmeno rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršava se pečaćenjem prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad kojom se obavlja ugostiteljska djelatnost najkasnije u roku od 24 sata od izricanja usmenog rješenja, do kada je ugostitelj ili zatečeni sudionik dužan osigurati iznošenje pokvarljivih namirnica, te poduzeti i osigurati sve sigurnosne i druge mjere kako ne bi došlo do bilo kakve štete. U slučaju da ugostitelj ili zatečeni sudionik propusti poduzeti navedene mjere, odgovoran je za nastanak bilo kakve štete.

(4) Iznimno, usmeno rješenje iz stavka 1. ovoga članka neće se izvršiti, odnosno zapečaćene prostorije, postrojenja, uređaji i druga oprema za rad će se otpečatiti i prije isteka roka od 30 dana, ukoliko ugostitelj nadležnom inspektoru dostavi dokaz o izvršenoj uplati novčanog iznosa od 30.000,00 kuna u korist državnog proračuna.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, gospodarski inspektor obustavit će upravni postupak, a izvršene radnje poništiti.

(6) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka inspektor je dužan u pisanom obliku otpremiti stranki u roku od osam dana od dana izricanja zabrane usmenim rješenjem, osim u slučaju iz stavka 5. ovoga članka. Žalba se može izjaviti samo na pisani otpravak rješenja.

(7) Žalba protiv rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.«

Članak 11.

U članku 43. stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) U slučaju izvršenja usmenog rješenja pečaćenjem, osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je osigurati iznošenje pokvarljivih namirnica te poduzeti i osigurati sve sigurnosne i druge mjere kako ne bi došlo do bilo kakve štete. U slučaju da osoba iz stavka 1. ovoga članka propusti poduzeti navedene mjere, odgovorna je za nastanak bilo kakve štete.«

Članak 12.

U članku 44. stavku 6. iza riječi: »može« dodaju se riječi: »fizičkoj osobi, pravnoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi«.

Članak 13.

U članku 45. stavku 4. iza riječi: »može« dodaju se riječi: »fizičkoj osobi, pravnoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi«.

Članak 14.

U članku 46. stavku 5. iza riječi: »može« dodaju se riječi: »fizičkoj osobi, pravnoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi«.

Članak 15.

U članku 47. stavku 1. točki 13. riječi: »i 38.« brišu se.

Točka 14. briše se.

Članak 16.

Iza članka 47. dodaje se članak 47.a koji glasi:

»Članak 47.a

(1) Novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba – nositelj ili član obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, ako:

1. pruža usluge u seljačkom domaćinstvu suprotno odredbama članka 38. stavaka 2. do 6. ovoga Zakona (članak 38. stavci 2. do 6.),

2. pruža usluge u seljačkom domaćinstvu suprotno odredbama članka 28. stavka 5., članka 30. stavka 2., članka 31. i 34. ovoga Zakona (članak 38. stavak 8.),

3. pruža ugostiteljske usluge u seljačkom domaćinstvu bez rješenja o odobrenju iz članka 38.a stavka 1. ovoga Zakona, osim u slučaju iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona (članak 38.a stavak 1.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka uz izrečenu novčanu kaznu oduzet će se i imovinska korist pribavljena prekršajem.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, na mjestu izvršenja gospodarski inspektor može naplatiti novčanu kaznu od 1.000,00 kuna.

(4) Novčanom kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička i pravna osoba koja pruža ugostiteljske usluge u seljačkom domaćinstvu, a da isto nije seljačko domaćinstvu u smislu ovoga Zakona.«

Članak 17.

Iza članka 48. dodaje se članak 48.a koji glasi:

»Članak 48.a

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička ili pravna osoba koja neposredno ili posredno, putem javnih glasila, interneta, promidžbenim materijalima i sl. oglašava i/ili reklamira pružanje ugostiteljskih usluga odnosno objekta u kojem se pružaju te usluge, bez ispunjavanja uvjeta propisanih ovim Zakonom za pružanje tih usluga (članak 3.a).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5,000,00 do 10.000,00 kuna.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka uz izrečenu novčanu kaznu oduzet će se i imovinska korist pribavljena prekršajem.

(4) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, gospodarski inspektor može fizičkoj osobi, pravnoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi naplatiti novčanu kaznu od 1.000,00 kuna na mjestu izvršenja prekršaja.«

Članak 18.

U članku 53. stavku 1. riječi: »2 godine« zamjenjuju se riječima: »4 godine«.

Članak 19.

U članku 55. stavku 1. riječi: »stavkom 1. i 2. ovoga Zakona dužni uskladiti svoje poslovanje s odredbom članka 28. stavka 1.« zamjenjuju se riječima: »stavkom 4. točkom 1. i 2. ovoga Zakona dužni uskladiti svoje poslovanje s odredbom članka 28. stavka 4.«.

Članak 20.

Ovlašćuje se Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora da utvrdi i izda pročišćeni tekst Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

Članak 21.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 335-02/10-01/01

Zagreb, 2. srpnja 2010.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Luka Bebić, v. r.