- 1 -              Rev 1027/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1027/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K., OIB ..., iz D. S., zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB .., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5050/15-2 od 7. veljače 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2460/12-20 od 31. ožujka 2015., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tuženika podnesena u odnosu na u točku II. i III. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5050/15-2 od 7. veljače 2017.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu iznosa od 170.576,52 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, pobliže navedene u izreci te presude.

 

2. 1. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke potvrđena je navedena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu kamata na pojedinačne iznose, preciznije navedene u toj presudi, za razdoblja od 1. veljače 2007. do 30. ožujka 2012.

 

2. 2. U točki II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 170.576,52 kn sa kamatama tekućim od 30. ožujka 2012. do 31. srpnja 2015. do isplate, te mu naknaditi trošak postupka u iznosu od 16.250,00 kn sa kamatom tekućom od 31. ožujka 2015., sve po stopi preciznije navedenoj u toj presudi.

 

2. 3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju i trošak žalbe u iznosu  od 3.906,25 kn, sve u roku od 15 dana.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu uz naknadu parničnog troška tuženiku, podredno predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene.

 

8. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog koje je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koje se na to pitanje odnose.

 

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dospjelih, a neisplaćenih mirovina prema rješenju tuženika od 2. rujna 2009., za razdoblje od 18. srpnja 2006. do 31. kolovoza 2009.

 

10. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je utvrdio da je tužitelju pravomoćnim rješenjem tuženika od 2. rujna 2009., zbog profesionalne nesposobnosti za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 01. srpnja 2006. ubuduće, da isplata mirovine tužitelju po tom rješenju pripada počevši od 18. srpnja 2006. uz odgodni uvjet da će zaostale mirovine za razdoblje od 18. srpnja 2006. do 31.kolovoza 2009. biti isplaćene kad za to budu osiguranja sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske, uz obrazloženje da u državnom proračunu do zaključenja glavne rasprave, nisu bila osigurana sredstva za isplatu mirovina za 2007., 2008. i 2009., a da sud nije ovlašten utvrđivati i ocjenjivati okolnosti utvrđene tim rješenjem.

 

11. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda navedena odluka donesena je pogrešnom primjenom materijalnog prava jer je za odlučivanje u ovom predmetu irelevantno jesu li u proračunu Republike Hrvatske osigurana sredstva za isplatu mirovina, zbog načela opravdanog očekivanja tužitelja da će mu potraživanje biti podmireno u razumnom roku i dužnost postupanja sudionika u obveznom odnosu sukladno odredbi čl. 176. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 63/08 - dalje: ZOO). Utvrđujući da je vrijeme ispunjenja ostavljeno na volju dužnika, smatra da se u tom slučaju tužitelj ne može predugo zadržavati u neizvjesnosti, u smislu odredbe čl. 176. ZOO, i poštujući načelo opravdanog očekivanja tužitelja glede ispunjenja njegovog potraživanja, pa da je dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze u trenutku podnošenja tužbe, odnosno 30. ožujka 2012., koji dan predstavlja primjeren rok za ispunjenje.

 

12. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačuje prvostupanjsku presudu te tužitelju dosuđuje dospjele, a nesporno neisplaćene iznose mirovine koje u zbroju za razdoblje od veljače  2007. do rujna 2009. iznose 170.576,52 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, odnosno od 30. ožujka 2012. do isplate.

 

13. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava tuženik u podnesenoj reviziji postavlja slijedeća pravna pitanja:

 

              1."Je li parnični sud u smislu čl. 12. ZPP-a vezan odlukom tuženika kao javnog tijela kojom je priznato pravo na mirovinu kao i pravo na isplatu s time da je u dispozitivu upravnog rješenja po osnovi čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku sadržan odgodni uvjet koji glasi da će zaostale svote mirovine biti isplaćene po osiguranju sredstava u državnom proračunu)?"

 

              2. Dospijeva li tražbina u pogledu zaostalih svota mirovine u razdoblju od 18. 07. 2006. do 31. 08. 2009. danom podnošenja tužbe ili kada za to budu osigurana sredstva u državnom proračunu, a s obzirom na odgodni uvjet koji je utvrđen u dispozitivu upravnog rješenja broj 68587 od 02. 09. 2009.?"

 

14. Obrazlažući razloge važnosti za naznačena pitanja tuženik se pozvao na presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2359/10 od 28. kolovoza 2012., Gž-3515/13 od 2. rujna 2014., Gž-5862/14 od 4. studenoga 2014., Gž-6064/14 od 9. rujna 2014., Gž-11116/11 od 18. studenoga 2014., presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-1207/16 od 26. siječnja 2017., broj Gž-1083/2012-2 od 11. srpnja 2012., i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-449/11-2 od 13. srpnja 2011, Revt-275/14 od 1. travnja 2015, Rev-x-294/10-2 od 14. srpnja 2011, Revr-127/06-2 od 9. svibnja 2006. i Revt-275/14 od 1. travnja 2015.

 

15. 1. U odnosu na postavljeno pitanje vezanosti suda odlukom tuženika kao javnog tijela kojom je priznato pravo na mirovinu kao i pravo na isplatu kojim je u dispozitivu upravnog rješenja po osnovi čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku sadržan odgodni uvjet dati su razlozi važnosti, u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, kada se revident pozvao na odluke revizijskog suda u kojima je izneseno pravno shvaćanje o vezanosti parničnog suda za pravomoćnu odluku javnopravnog tijela donesenu u upravnom postupku, međutim po ocjeni ovoga suda ne radi o pitanju važnom za pravilnost primjene materijalnog prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer od toga pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari. Naime, ovdje se ne radi o vezanosti parničnog suda za odluku upravnog tijela o priznatom pravu na mirovinu kao i pravu na isplatu, jer ta prava nisu ni sporna, već je sporno pitanje je li pravo iz navedenog upravnog rješenja dospjelo.

 

15. 2. Pitanje koje se odnosi na dospjelost predmetne tražbine tužitelja je pitanje koje je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari, i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer, prema dosadašnjoj praksi drugostupanjskih i revizijskog suda, ono ovisi o tome jesu li osigurana sredstva u državnom proračunu temeljem ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, odnosno jesu li u konkretnom slučaju osigurana sredstva za isplatu neisplaćenih mirovina tužitelju temeljem rješenja tuženika od 2. rujna 2009., donesenom primjenom Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 174/04, 92/05, 02/07 i 107/07 – dalje: ZPHBDR), dok je Europski sud za ljudska prava (ESLJP-a), odlučujući po tužbama protiv revizijskih odluka u takvim predmetima utvrdio povredu prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola 1.).

 

16. Naime, sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci poslovni broj Rev-1223/07-2 od 5. svibnja 2009. i Rev-2521/2013-2 od 30. svibnja 2017., (kojom je potvrđeno odbijanje tužbenog zahtjeva, u situaciji kad je tuženik Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje rješenjem odredio da će se tužitelju isplatiti dodatak na mirovinu za određeno vremensko razdoblje "kada budu osigurana sredstva u proračunu Republike Hrvatske", trenutkom odlučivanja (i presuđivanja) utužena tražbina tužitelja prema tuženiku nije dospjela) utvrđeno je da u tom konkretnom predmetu za navedenu namjenu nisu bila osigurana sredstva u državnom proračunu.

 

17. 1. Međutim, u međuvremenu je ESLJP-a razmatrao navedeno pitanje te je u konačnoj presudi objavljenoj 23. rujna 2021. u spojenim predmetima N. i Dž. protiv Hrvatske (brojevi zahtjeva 26813/15 i 18153/16) utvrdio povredu prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola 1.) neisplatom navedenih mirovina.

 

17. 2. Prvi podnositelj (N.) je 2011., a drugi (Dž.) 2014. tužbom zahtijevao isplatu neisplaćenih iznosa mirovine te su obojica (prvi 2014. i drugi 2015.) pravomoćno odbijeni sa zahtjevom za isplatu. Pritom su sudovi slijedili stabilnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, započetu još 2009. (Rev-1223/07 od 5. svibnja 2009.), prema kojoj u situaciji kada je rješenjem HZMO-a određeno da će se tužitelju isplaćivati dodatak na mirovinu kada budu osigurana sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske, utužena tražbina nije dospjela budući da za navedenu namjenu sredstva u državnom proračunu nisu bila osigurana.

 

17. 3. ESLJP-a je u navedenim presudama ponovio kako nemogućnost izvršenja pravomoćne odluke kojom je podnositelju priznat novčani iznos predstavlja miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine. Potvrdio je da se poneko kašnjenje s izvršenjem može opravdati posebnim okolnostima, ali je istakao da državno tijelo ne može navesti nedostatak sredstava kao izgovor za nepoštivanje pravomoćne odluke. ESLJP je utvrdio da su predmetne pravomoćne odluke upravnih tijela ostale neizvršene u razdoblju od devet godina jer odgovarajuća sredstva za njihovo ispunjenje nisu bila predviđena u državnom proračunu. S obzirom na to da su u njegovoj dosadašnjoj praksi (ESLJP-a) puno kraća kašnjenja utvrđena pretjeranim, ESLJP-a nije našao nikakvih razloga da odstupi od te prakse u ovim predmetima pa je utvrdio povredu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju.

 

18. Prema tome, prihvaćajući navedeno shvaćanje ESLJP-a vijeće ovog suda odstupa od svoje dosadašnje prakse o navedenom pitanju, te je imajući u vidu navedeno ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 176. ZOO-a, iznoseći pravno shvaćanje prema kojem je obveza tuženika dospjela danom podnošenja tužbe (30. ožujka 2012.) i određujući tuženiku rok ispunjenja pravomoćno utvrđene obveze isplate mirovine.

 

19. Stoga, neovisno što je izrekom pravomoćnog rješenja tuženika od 2. rujna 2009., određeno da isplata mirovine tužitelju po tom rješenju pripada počevši od 18. srpnja 2006. uz odgodni uvjet da će zaostale mirovine za razdoblje od 18. srpnja 2006. do 31. kolovoza 2009. biti isplaćene kad za to budu osiguranja sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske, uz obrazloženje da u državnom proračunu do zaključenja glavne rasprave, nisu bila osigurana sredstva za isplatu mirovina za 2007., 2008. i 2009., i neovisno o tome što sredstva namijenjena isplati tužiteljevog potraživanja nisu bila osigurana u državnom proračunu tuženik je bio dužan ispuniti svoju pravomoćnim rješenjem utvrđenu obvezu, jer nema opravdanih razloga tužitelja predugo zadržavati u neizvjesnosti, u smislu odredbe čl. 176. ZOO-a, poštujući načelo opravdanog očekivanja tužitelja glede ispunjenja njegovog potraživanja, a kako je tuženik-dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze u trenutku podnošenja tužbe, odnosno 30. ožujka 2012., taj dan predstavlja primjeren rok za ispunjenje njegove obveze.

 

20. Slijedom iznesenog u konkretnoj situaciji pravilno je primijenjena odredba čl. 176. ZOO-a, pa odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              "Tražbina u pogledu zaostalih svota mirovine u razdoblju od 18. 07. 2006. do 31. 08. 2009., dospijeva najkasnije danom podnošenja tužbe, a ne kada za to budu osigurana sredstva u državnom proračunu, neovisno o odgodnom uvjetu koji je utvrđen u dispozitivu upravnog rješenja broj 68587 od 02. 09. 2009., jer državno tijelo ne može navesti nedostatak sredstava kao izgovor za nepoštivanje pravomoćne odluke o isplati utvrđene mirovine."

 

21. Iz navedenih razloga je valjalo odlučiti kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

 

Predsjednica vijeća: Viktorija Lovrić, v.r.