NN 112/2014 (24.9.2014.),

 

 

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 9. stavka 1. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (Narodne novine broj 83/02 i 73/13), u daljnjem tekstu: Zakon

Vlada Republike Hrvatske i

Savez crkava »Riječ života«, Crkva cjelovitog evanđelja i Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Crkve) zaključuju sljedeći

 

UGOVOR O PITANJIMA OD ZAJEDNIČKOG INTERESA

Vlada Republike Hrvatske i Crkve (u daljnjem tekstu: Ugovorne strane)

– želeći urediti odnose na području odgoja, obrazovanja i kulture, te dušobrižničku skrb za vjernike u zdravstvenim ustanovama i ustanovama socijalne skrbi, u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima, kao i za vjernike pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva unutarnjih poslova,

– u nastojanju osiguranja materijalnih uvjeta za vjersko djelovanje,

– u namjeri stvaranja i održavanja boljih uvjeta vjerskog djelovanja,

– pozivajući se na odredbe Ustava Republike Hrvatske, međunarodne konvencije i

– standarde, te Presudu Europskog suda za ljudska prava broj 7798/08 od 9. prosinca 2010. godine,

– u cilju uzajamne suradnje za dobrobit svih građana, bez obzira na vjersko uvjerenje,

sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

U ovom Ugovoru u uporabi su sljedeći pojmovi sa značenjem:

»Župnik«, »pastor«, »voditelj crkve« je crkveni službenik koji obavlja bogoslužje.

»Biskup«, »predsjednik crkve«, »predsjednik saveza« je visoki dostojanstvenik u Crkvi.

»Župa«, »crkvena općina«, »mjesna crkva«, »Kršćanski centar«, misijska postaja« označava zajednicu vjernika na određenom području.

Članak 2.

Ugovorne strane suglasne su da su Savez crkava »Riječ života«, Crkva cjelovitog evanđelja i Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj imale pravnu osobnost i prije stupanja na snagu Zakona.

Biskup odnosno predsjednik Crkve ili predsjednik Saveza obavještava ministarstvo nadležno za poslove opće uprave radi upisa svake promjene podataka svoje Crkve i svojih organizacijskih oblika u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, u skladu sa Zakonom.

Članak 3.

Uređivanje unutarnjeg ustrojstva Crkava, osnivanje, mijenjanje i ukidanje župa (crkvena općina, mjesna crkva, kršćanski centar, misijska postaja), te drugih pravnih osoba je u isključivoj nadležnosti pojedine Crkve.

Članak 4.

Crkve odnosno njihova nadležna tijela obavljaju sve vlastite vjerske izbore, imenovanja i dodjelu službi, prema odredbama svojih propisa.

Izbor i imenovanje biskupa odnosno predsjednika crkve ili predsjednika saveza u isključivoj je nadležnosti pojedine Crkve.

Vlada Republike Hrvatske će na prikladan način biti obaviještena nakon izbora biskupa odnosno predsjednika crkve ili predsjednika saveza, a prije objavljivanja u javnim glasilima.

Članak 5.

O pokrenutom kaznenom postupku za kaznena djela, za koja se poduzima progon po službenoj dužnosti, protiv vjerskih službenika pojedine Crkve, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa obavijestit će Crkvu.

Članak 6.

Crkve imaju pravo graditi vjerske i druge objekte za svoje potrebe, te povećavati ili preuređivati već postojeće, sukladno važećim propisima Republike Hrvatske.

Crkva odlučuje o potrebi izgradnje vjerskih objekata za potrebe svojih vjernika i izabire lokaciju u dogovoru i u skladu s odlukama nadležnih tijela Republike Hrvatske.

Članak 7.

Crkvama je zajamčena sloboda tiska, tiskanje i širenje knjiga, novina, časopisa, te druge djelatnosti povezane s njihovim djelovanjem.

Članak 8.

Brak koji se u vjerskom obliku sklopi pred ovlaštenim službenikom Crkve imat će, od trenutka sklapanja, učinke građanskog braka, prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske, ako ugovorne strane nemaju građanske zapreke i ako su ispunjeni uvjeti propisani odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 9.

Crkve mogu osnivati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu sa zakonom.

Članak 10.

Crkve imaju pravo izvoditi vjerski odgoj u javnim dječjim vrtićima.

Vjerski odgoj u dječjim vrtićima izvodi se na temelju programa vjerskog odgoja za djecu čiji roditelj, odnosno skrbnik o tome dade pisanu izjavu ravnatelju dječjeg vrtića.

Crkve imaju pravo izvoditi vjeronauk u javnim osnovnim i srednjim školama na temelju programa Crkve, u okviru nastavnog plana i programa.

Vjeronauk u javnim osnovnim i srednjim školama izborni je predmet, obavezan za one učenike koji ga izaberu.

O izboru vjeronauka kao obveznog predmeta daje se pisana izjava ravnatelju škole. Za učenike mlađe od petnaest godina pisanu izjavu daje roditelj, odnosno skrbnik, a za učenike od petnaest godina i starije izjavu daju zajednički roditelj, odnosno skrbnik i učenik.

Razredni odjel, odnosno odgojno-obrazovna skupina za izvođenje nastave vjeronauka, može se formirati ako ima najmanje sedam (7) učenika.

Nastava vjeronauka izvodi se u okviru nastavnog plana i programa s dva (2) školska sata tjedno.

Članak 11.

Vjerski odgoj u dječjem vrtiću izvodi se u okviru cjelokupnog odgoja prema programu vjerskog odgoja predškolske djece.

Program vjerskog odgoja u dječjim vrtićima, te nastavne planove i programe vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama izrađuje i odobrava Crkva.

Ministarstvo nadležno za obrazovanje daje suglasnost na program vjerskog odgoja u dječjim vrtićima i vjeronauk u osnovnim i srednjim školama, sukladno prijedlogu Crkve i donosi plan i program nastave vjeronauka u osnovnoj i srednjoj školi.

Na temelju nastavnog plana i programa vjeronauka za osnovne i srednje škole, postupak odobravanja udžbenika provodi se u skladu s posebnim propisom.

Članak 12.

Vjeronauk, odnosno vjerski odgoj za pripadnike Crkve izvode osobe kojima je nadležno tijelo Crkve izdalo ispravu o mandatu i koje ispunjavaju potrebne uvjete utvrđene ovim Ugovorom i propisima Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: vjeroučitelji).

Mandat za izvođenje vjeronauka, odnosno vjerskog odgoja može se, zbog nedostataka s obzirom na ispravnost poučavanja i s obzirom na osobno ćudoređe, dekretom opozvati.

Članak 13.

Nastavu vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama mogu izvoditi vjeroučitelji s visokom stručnom spremom (VII.), stečenom prema ranije važećim propisima, odnosno vjeroučitelj koji je završio diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, odnosno specijalistički diplomski stručni studij, a koji osim teoloških sadržaja obuhvaća i pedagoško-psihološku i didaktičko-metodičku osposobljenost vjeroučitelja.

Vjerski odgoj u dječjim vrtićima mogu izvoditi odgojitelji predškolske djece, pod uvjetom da uz potrebnu stručnu spremu, imaju i dovoljnu teološku i pedagoško-psihološku spremu u vjerskom odgoju.

Vjeroučitelji su članovi odgojiteljskog vijeća u dječjim vrtićima, te učiteljskog, odnosno nastavničkog vijeća u javnim osnovnim i srednjim školama, u skladu s posebnim zakonom.

Crkva dostavlja ministarstvu nadležnom za obrazovanje popis crkvenih učilišta na kojima se stječu navedeni obrazovni stručni naslovi, te izvješćuje o svim promjenama u svezi s time.

Članak 14.

Nadležno tijelo Crkve u suradnji s agencijom nadležnom za odgoj i obrazovanje brine o trajnom stručnom usavršavanju vjeroučitelja, o kvaliteti vjerskog odgoja u dječjim vrtićima i nastave vjeronauka u osnovnim i srednjim školama, o pripravničkom stažu i stručnim ispitima vjeroučitelja, te o njihovom napredovanju u više zvanje.

Nadležno tijelo Crkve odredit će stručnu osobu za razmjenu informacija o vjerskom odgoju i vjeronauku između Crkve i agencije nadležne za odgoj i obrazovanje.

Članak 15.

Crkva ima pravo osnivati škole bilo kojega stupnja i dječje vrtiće i njima upravljati kako je predviđeno zakonodavstvom Republike Hrvatske.

Crkvene škole s pravom javnosti imat će pravo na primanje novčane potpore kako je predviđeno zakonodavstvom Republike Hrvatske.

Članak 16.

Crkva ima pravo na dušobrižništvo njenih vjernika, u bolničkim zdravstvenim ustanovama i ustanovama za socijalnu skrb, u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima, te za pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva unutarnjih poslova, kao i za druge osobe stalno zaposlene u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Ministarstvu unutarnjih poslova i za članove njihovih obitelji, obavlja dušobrižnik.

Crkva će, u slučaju potrebe za dušobrižništvom, pismenim putem odrediti osobu za obavljanje dušobrižničkog rada iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 17.

Bolničke zdravstvene ustanove i ustanove za socijalnu skrb čiji je osnivač Republika Hrvatska, osigurat će prema potrebi prostoriju prikladnu za obavljanje dušobrižništva u okviru raspoloživog prostora.

Dušobrižnička pomoć i održavanje vjerskih obreda ostvaruje se u skladu s općim aktom ustanove.

Pritužbe na rad dušobrižnika, ravnatelj ustanove iz stavka 1. ovog članka će riješiti s poglavarom Crkve kojoj isti pripada.

Bolničko osoblje dužno je nadležnom dušobrižniku žurno priopćiti zahtjev bolesnika za duhovnu pomoć.

Dušobrižnik može posjećivati bolesnike svoje Crkve u svako doba kada to okolnosti zahtijevaju, a poštujući opći akt ustanove.

Članak 18.

Kaznionice, zatvori i odgojni zavodi u slučaju potrebe osigurat će prostoriju prikladnu za obavljanje dušobrižništva u okviru raspoloživog prostora.

Dušobrižništvo će se obavljati u skladu s rasporedom dnevnih aktivnosti kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda uz prethodni dogovor s upravom o vremenu i načinu sudjelovanja zatvorenika i odgajanika.

Osobni duhovni razgovor s osobama na izdržavanju kazne zatvora ili izvršavanju odgojne mjere dušobrižnik obavlja bez nadzora u posebnoj za to određenoj prostoriji, a iznimno u opravdanim slučajevima, može se dopustiti duhovni razgovor u zatvorskoj ćeliji.

Osobni duhovni razgovor s osobama na izvršavanju istražnog zatvora odvija se po odobrenju nadležnog suda sukladno propisu o izvršavanju kazne zatvora.

Članak 19.

Osobe zadužene za odnose s vjerskim zajednicama u Ministarstvu obrane i Ministarstvu unutarnjih poslova će, u koordinaciji s dušobrižnikom, osigurati prostor i vrijeme za dušobrižničku skrb za vjernike pojedine Crkve.

Članak 20.

Da bi Crkve mogle na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općega dobra, Republika Hrvatska će godišnje dati iz državnog proračuna iznos koji odgovara:

Savezu crkava »Riječ života« 64,

Crkvi cjelovitog evanđelja 26 i

Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj 31

bruto osnovica za izračun plaća javnih i državnih službenika i namještenika.

Sredstva utvrđena prema odredbi ovoga članka daju se za namjene označene u odredbi članka 17. stavka 2. Zakona.

U novčani iznos, o kojem se govori u stavku 1. ovoga članka, uključeni su troškovi za uzdržavanje svećenika i drugih vjerskih službenika, pastoralno djelovanje i dušobrižničku skrb, troškovi izgradnje i uzdržavanja crkava, crkvenih zgrada i vjerskih središta, koja nisu u popisu kulturnih dobara, te doprinos za karitativnu djelatnost Crkava.

Iznos iz stavka 1. ovoga članka dostavljat će se na račun pojedine Crkve.

Crkve i njihovi organizacijski oblici dužni su poštivati zakone Republike Hrvatske o financijskom poslovanju.

Odredbe ovoga članka počet će se primjenjivati prve proračunske godine nakon sklapanja ovoga Ugovora.

Članak 21.

Mješovito povjerenstvo sastavljeno od jednakog broja predstavnika ugovornih strana pripremit će prijedloge za provođenje kako odredaba ovoga Ugovora, tako i odredaba Zakona, a naročito za rješavanje pravnih pitanja, pitanja odgoja i obrazovanja, očuvanja kulturne i umjetničke baštine Crkava, te gospodarskih pitanja.

U Mješovito povjerenstvo svaka crkva imenuje jednak broj predstavnika koji za svoju Crkvu pripremaju prijedloge iz stavka 1. ovoga članka.

Povjerenstvo iz ovoga članka će jedanput godišnje izvještavati nadležno tijelo Crkve i Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama Vlade Republike Hrvatske o provođenju ovoga Ugovora.

Članak 22.

Ugovorne strane u međusobnom će dogovoru tražeći pravedno rješenje, rješavati dvojbe ili teškoće koje bi mogle nastati glede tumačenja ili primjene odredbi ovoga Ugovora.

Članak 23.

U slučaju da jedna od Ugovornih strana bude smatrala, da su se prilike u kojima je sklopljen ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa bitno promijenile, započet će pregovore o njegovoj izmjeni.

Ukoliko Ugovorne strane u roku od tri mjeseca ne postignu dogovor o izmjeni ugovora, svaka strana može otkazati ugovor uz otkazni rok od šest mjeseci.

Članak 24.

Ovaj Ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme.

Ugovor je potpisan u osam jednako vjerodostojnih primjeraka.

Zagreb, 12. rujna 2014.

 

  Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_09_112_2151.html