Broj: Gž-761/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nade Krnjak kao predsjednice vijeća te Dubravke Bosilj kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. I., OIB:…, iz V., , zastupane po punomoćniku mr. M. R. odvjetniku iz V.,protiv I-tužene K. P., OIB:… iz V., zastupane po punomoćnici B. M. odvjetnici iz V. i I.-tuženika Ž. F., OIB:… iz L., radi utvrđenja, povodom žalbi tužiteljice i I-tužene izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Varaždinu br.20 P-759/15-17 od 25. veljače 2016.g., u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

Djelomično se odbija a djelomično usvaja žalba tužiteljice, dok se žalba I-tužene odbija te se:

 

- potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu br.20 P-759/15-17 od 25. veljače 2016. u toč.I izreke kao i rješenje ,

- preinačuje u toč.III izreke na način da se utvrđuje da u ostavinsku imovinu iza pok. M. Š. pored iznosa iz toč.I izreke prvostupanjske presude ulazi i novčani iznos od 1.067,50 € koji se nalazi na računu Z. d.d. pod brojem …, kao i u toč. II izreke na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom pod toč.I izreke utvrđeno je da u ostavinsku imovinu iza pok. M. Š. umrle 01. studenog 1981. ulazi novčani iznos od 1.311,82 € koji se nalazi na bankovnom računu Z. br…., toč.II izreke I-tužena je obvezana da na ime troškova postupka isplatiti tužiteljici iznos od 6.951,25 kn, toč.III izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu iza pok. Š. M. ulazi i novčani iznos od 1.067,50 € pored iznosa naznačenog u toč.I. izreke, a koji se iznos također nalazi na  bankovnom računu Z. br…. Rješenjem je odbačena tužba tužiteljice radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu iza pok. M. Š. ulazi i iznos od 1.370,26 € koji se nalazi kod tužiteljice.

 

Navedenu presudu, pravovremeno podnijetom žalbom, pobija tužiteljica i to u toč.III izreke presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, rješenje kojim je njezina tužba djelomično odbačena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka pod toč.II  izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se pobijana presuda i rješenje preinači u smislu žalbenih razloga  tako da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i tužiteljici dosude razmjerni troškovi postupka kao i trošak žalbe.

 

Žalbu podnosi i I-tužena K. P. i to u odnosu na toč.I i II presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih čl.353. st.1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr. 57/11, 148/11 –  pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH - dalje:ZPP-a) uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ili podredno da se presuda preinači na način da se tužiteljicu odbije sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana, dok je žalba I-tužene neosnovana.

 

Obrazlažući pobijanu presudu i rješenje prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica (uz ostale zakonske nasljednike) upućena u ostavinskom postupku iza pok. M. Š. koji je prekinut i vodi se kod  istog prvostupanjskog suda pod br.O-41/02 (ranije Općinskog suda u Ludbregu) na pokretanje ove parnice protiv ovdje I-tužene radi utvrđenja da ½ dijela novčanih sredstva na štednoj knjižici Zagrebačke banke koja glasi na ime I. Š. st. te novčana sredstava koja je I. Š. st. njoj predao na čuvanje predstavljaju  ostavinsku imovinu iza pok. M. Š. kao i protiv I-tužene i I.-tuženika radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu iza pok. M. Š. ulazi i ¼ dijela nekretnine u V.

 

Tijekom postupka u odgovoru na tužbu II-tuženik je priznao tužbeni zahtjev, a presudom prvostupanjskog suda pod br.P-1631/12 od 22. srpnja 2014. koja je djelomično potvrđena presudom ovog suda br.Gžx-13/15 od 26. kolovoza 2015. pravomoćno je odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosio na utvrđenje da ¼ dijela nekretnine sagrađene na čkbr.669 upisane u zk.ul.br.641 k.o.V. pod.ul.2 ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. Š. M. te je preostalo odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza pok. Š. M. ulaz 1/2 novčanih sredstava koji se nalaze na računu Z. br…. kao i iznos od 1.370,26 € koji se nalazi kod tužiteljice.

 

Sud je od strane Z. d.d. Z., pribavio podatak o stanju računa br….koji i dalje glasi na pok. I. Š. st. te je kao nesporno utvrđeno da je na dan smrti Š. M. stanje na navedenom računu bilo 5.131,40 DEM dok se sve kasnije promjene na tom računu odnose isključivo na pripisane kamate tako da ukupna novčana sredstva koja se nalaze na navedenom računu sada iznose 4.758,74 €. Kako je u ovom postupku pravomoćnim dijelom prvostupanjske presude koja je potvrđena po ovome sudu utvrđeno da pok. Š. M. i pok. I. Š. st. kao bračni drugovi su u jednakim omjerima doprinijeli zajedničkoj imovini stečenoj tijekom braka to je i navedeni iznos koji se na dan smrti Š. M. nalazio na računu kod Z. bez obzira što je isti glasio i glasi na ime pok. I. Š. st. njihova zajednička imovina te ½ tog iznosa je ostavinska imovina pok. Š. M. Kako je prema tome na dan smrti pok. Š. M. iznos nalazeći na računu 5.131,40 DEM što u € iznosi 2.623,64 € sud usvaja tužbeni zahtjev u tom dijelu te polovicu ovog iznosa od 1.311,82 € utvrđuje ostavinskom imovinom pok. Š. M. dok ju sa preostalim iznosom od 1.067,50 €, što je iznos kamata pripisivan svake godine nakon smrti Š. M. umrle 01. studenog 1981.i Š. I. st. koji je umro 1990., odbija jer se radi o novčanim iznosima koji su stečeni nakon njezine smrti.

 

Pobijajući ovaj dio prvostupanjske presude tužiteljica ističe da nakon smrti Š. M. njezin suprug pok. Š. I. na navedeni račun nije više ulagao ništa, što je među strankama i nesporno, već su na iznos od 5.131,40 DEM samo i isključivo pripisivane kamate zbog čega je stajalište prvostupanjskog suda da ove upisane kamate ne predstavljaju u ½ dijela ostavinsku imovinu pok. Š. M. pogrešno.

Sa žalbenim stavom tužiteljice slaže se i ovaj sud jer iako je točno i nesporno da u ostavinsku imovinu ostavitelja sukladno čl.5. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15–dalje:ZN) ulazi sve što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, ali i ono što potiče iz imovine ostavitelja koja je postojala na dan njegove smrti. Iznos kamata pripisivan nakon smrti pok. Š. M. nisu novčana sredstva koja su ulagana po Š. I.st. već novčana sredstva nastala iz zajedničke imovine pok. roditelja tužiteljice bez ikakve njihove voljne raspoložbe.

Obzirom na navedeno ½ cjelokupnog iznosa od 4.758,64 € predstavlja ostavinsku imovinu pok. Š. M. jer se radi o bračnoj stečevini nje i pok. supruga Š. I. st. u kojoj su oni kao zajedničkoj imovini doprinijeli svaki u jednakom dijelu. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava kako je prethodno navedenog valjalo je osnovom čl. 373.t.3 ZPP-a u tom dijelu usvojiti žalbu tužiteljice te preinačiti toč.III izreke prvostupanjske presude te utvrditi da  pored novčanog iznosa od 1.311,82 € u ostavinsku imovinu pok. Š. M. ulazi i daljnji novčani iznos od 1.067,50 € odnosno sveukupno 2.379,32 € što je ½ novčanih sredstava koja se nalaze na deviznoj štednoj knjižici V. sada Z. broj… u ukupnom iznosu od 4.758,64 €.

Sud je odbacio tužbu tužiteljice u dijelu kojim je ona tražila da iznos koji se nalazi kod nje u visini od 1.370,26 € ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. M. Š. zbog pomanjkanja pravnog interesa. Naime, tvrdnja je tužiteljice da je njoj otac pok. Š. I. st. za života majke predao na čuvanje 20.300 DEM s time da mu je ona na njegovo traženje za života (do 19. rujna 1990.g.) od tog pohranjenog novčanog iznosa kod nje davala pojedine zatražene iznose, a u trenutku njegove smrti kod nje je i nadalje ostao iznos od 2.680,00 DEM što preračunato u € iznosi 1.370,26 €. Tužiteljica smatra da je cjelokupni ovaj iznos ostavinska imovine iza njene pok. majke Š. M. jer je sve ostalo do 20.300 DEM iako se radilo o  bračnoj stečevini M. i I. Š. st. u kojoj su isti bili suvlasnici u ½ dijeli svaki,  za svog života potrošio I. Š. st.

Uvidom u ostavinski spis br. O-41/02 koji se vodi iza pok. Š. I. st. utvrđeno je da je isti sastavio vlastoručnu oporuku kojom je između ostalog ovdje tužiteljici ostavio iznos od 10.700,00 DEM koji se nalazi kod nje na pohrani. Tužiteljica je na ročištu 05. prosinca 1990. u navedenom ostavinskom postupku nakon proglašenja oporuke ostavitelja Š. I. st. priznala njegovu oporuku istinitom i pravovaljanom prihvatila se nasljedstva iz iste, tražila nužni dio. Prema tome iznos koji je pok. Š. I. pohranio kod nje i koji se i danas kako ona tvrdi u visini od 1.370,26 € nalazi na njezinom deviznom računu u ni kojem slučaju ne može pripasti I-tuženoj K. P. koja je oporučna nasljednica iza pok. Š. I. st., a ne zakonska nasljednica, te kojoj oporučno novčani iznos koji se nalazi kod tužiteljice ostavitelj nije oporučno ostavio pa za tužbu usmjerenu u ovom postupku prema I-tuženoj na utvrđenje da novčani iznos koji je Š. I.. st. predao na čuvanje tužiteljici i koji se nalazi kod nje predstavlja ostavinsku imovinu pok. Š. M., tužiteljica doista nema nikakvog pravnog interesa. Za takvu tužbu pravni interes bi imali ostali zakonski nasljednici iza pok. Š. M. i to protiv ovdje tužiteljice. Osim toga i bez obzira što je ostavinski postupak iza oca tužiteljice Š. I. st. također u prekidu valja reći da se tužiteljica prihvatila nasljedstva iza Š. I. st. temeljem njegove oporuke, a da je izjava o prihvaćanju nasljedstva neopoziva sukladno čl.135. st.1 ZN-a, takvu izjavu nasljednik može pobijati jedino prema općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje.

Žalbena tvrdnja tužiteljice da taj novac pripada u ostavinu majke pok. Š. M., a time i svim ostalim njezinim nasljednicima, dakle djeci pok. M. Š., a ne samo tužiteljici u čemu tužiteljica i vidi pravni interes za postavljanje takvog tužbenog zahtjeva, nije osnovana jer je kako je napomenuto ova tužba glede navedenih novčanih sredstava usmjerena isključivo protiv I- tužene kojoj ista ni u jednom dijelu kao oporučnoj nasljednici Š. I. st. ne mogu pripasti jer joj ista nisu oporukom Š. I. st. oporučno ostavljena, a ovdje tužiteljica može svojom slobodnom voljom navedeni iznos uručiti i ostalim zakonskih nasljednicima pok. M. Š.

Žalba I-tužene svodi se isključivo na osporavanje doprinosa u jednakim omjerima na zajedničkoj imovini pok. Š. M. i Š. I. st. kao bračnoj stečevini no kako je glede navedenog već pravomoćno odlučeno presudom ovog suda br. Gžx -13/15-2 to se I- tužena upućuje na obrazloženje ove pravomoćne odluke protiv koje je uostalom izjavila i reviziju. Suprotno žalbenim tvrdnjama da je presuda nerazumljiva i ne može se ispitati, da je vještak obavio zadatak suda jer je on a ne sud ocijenio provedene dokaze čime sve da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t.11 ZPP-a,te povrjeđena pravila o teretu dokazivanja, ispitivanjem pobijane presude nije utvrđeno počinjenje kako istaknute tako niti ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Naime ocjenu provedenih dokaza glede doprinosa pok. M. i I. Š. st. u bračnoj stečevini dao je ovaj sud u presudi br. Gžx-13/15 od 26. kolovoza 2015.

Što se tiče troškova ovog postupka valja navesti da je naznačena VPS u tužbi 110.000,00 kn, od čega se na zatraženi novčani iznos odnosilo 22.569,65 DEM što je 84.915,36 kn a na ¼ kuće u V. ostatak do naznačenog VPS-a odnosno 25.084,64 kn Tužiteljica je tijekom postupka djelomice povlačila tužbeni zahtjev glede novčanih iznosa tako da je u konačnici zatražila iznos od 3.749,58 €, od čega je dosuđeno 2.379,32 € odnosno 17.650,00 kn, dok je tužba tužiteljice za iznos od 1.370, 26 € odbačena. Prema navedenom tužiteljica je u vrijednosnom pogledu uspjela sa 40% svog prvobitno naznačenog zahtjeva, pri čemu valja navesti da se tužbom tražilo utvrđenje da su kako nekretnina tako i novčana sredstva bračna stečevina ostaviteljice pok. Š. M. i pok. Š. I. st. u kojoj su oni suvlasnici svaki u ½ dijela te da zbog navedenog ½ zatraženog tužbenim zahtjevom i predstavlja ostavinsku imovinu pok. Š. M. što je tijekom postupka kao takvo i utvrđeno, osim što je tužba za iznos od 1.067,50 € odbačena zbog nedostatka pravnog interesa u odnosu na I-tuženu. Iz navedenog slijedi da je tužiteljica sa osnovom tužbenog zahtjeva uspjela a u pogledu visine zahtjeva sa 40 %, zbog čega ovaj sud i smatra da je uspjeh svake od stranaka u ovom postupku jednak te je svaka stranka dužna  sama i snositi svoje troškove. Za napomenuti je da je tužba u odnosu na naznačenog II- tuženika  podnijeta jedino glede utvrđenja da ¼ nekretnine u V. ulazi u ostavinsku imovinu pok. Š. M. što je isti odmah u odgovoru na tužbu priznao i o kojem dijelu tužbenog zahtjeva je pravomoćno presuđeno u ovom postupku presudom P-1631/12.

 

Varaždin, 30. kolovoza 2017.