Broj: Gž-1094/2018-2.

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu,  u ostavinskom postupku iza pokojne K. M. pokojnog K., rođena L., rođene dana 19. veljače 1931., a preminule dana 4. ožujka 2005., s posljednjim prebivalištem u L., odlučujući o žalbi zakonske nasljednice M. P. iz Z., OIB:…, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 58 O-2682/2017-23, od 20. rujna 2018., dana 4. siječnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

                            Uvažava se žalba zakonske nasljednice M. P., ukida se rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 58 O-2682/2017-23, od 20. rujna 2018., a predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

                            Pobijanim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 58 O-2682/2017-23, od 20. rujna 2018., utvrđeno je da ostavinsku imovinu iza pokojne ostaviteljice K. M. sačinjavaju nekretnine upisane u posjedovni list broj 174 k.o. L., a njezinim nasljednicima proglašeni su temeljem zakona suprug I. (I.) M., sin M. M. i kći M. P., svako u 1/3 dijela.

                            U točki B izreke rješenja odlučeno je da se neće raspravljati naslijeđeni dio imovine pokojnog I. (I.) M. supruga ostaviteljice.

 

                            Protiv toga rješenja žalbu je uložila zakonska nasljednica M. P. zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i nasljednicima proglase djeca ostaviteljice M. P. i  M. M. svako u ½ dijela, ili da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

                            U sadržaju žalbe navodi se da je prvostupanjski sud vodio postupak kao da je živ suprug ostaviteljice i proglasio ga nasljednikom, iako je to u suprotnosti sa odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o nasljeđivanju.

 

Žalba je osnovana.

 

Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14; dalje: ZPP), u svezi sa člankom 175. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, br. 48/03, 163/03, 35/05, - u daljnjem tekstu ZN), te je tom prilikom utvrdio da prvostupanjski sud počinio bitne povrede  postupka zbog pogrešnog pravnog pristupa, zbog čega činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, pa ni materijalno pravo nije moglo biti pravilno primijenjeno.

 

U obrazloženju rješenja o nasljeđivanju prvostupanjski sud smatra kako je zakonski nasljednik I. M., suprug ostaviteljice, mogao za života raspolagati nekretninama, koje je stekao u trenutku smrti ostaviteljice samo u onom dijelu koji ga pripada temeljem Zakona, odnosno, u 1/3 dijela nekretnina utvrđenih ostavinskom imovinom ostaviteljice, slijedom čega ga je sud, iako je do donošenja rješenja o nasljeđivanju preminuo, utvrdio nasljednikom u visini njegovog nasljednog dijela.

 

Takav stav prvostupanjskog suda nije pravilan.

 

Sukladno članku 4. stavku 1. ZN-a, umrlu fizičku osobu nas­­ljeđuje onaj koji je ­­njezinom smrću stekao nas­­ljedno pravo, a ostavina se sastoji od sve­ga što je bilo ostavite­­ljevo u trenutku ­­nje­gove smrti. Nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostavi­te­­ljeve smrti stekne na posebnom pravnom teme­­lju.

 

U konkretnom slučaju nema dvojbe da je suprug ostaviteljice I. (I.) M., umro tijekom ostavinskog postupka, prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, što je ostavinskom sudu bilo poznato, pa isti nije mogao biti proglašen nasljednikom, pogotovo što tijekom ostavinskog postupka nije dao nasljedničku izjavu, pa se ne može prihvatiti zaključak da je sud smatrao da se isti prihvaća svog nasljednog dijela, čime je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točka 8. ZPP-a.

 

Utvrđenje da je suprug ostaviteljice I. (I.) M. kao nasljednik ostaviteljice u 1/3 dijela raspolagao tom imovinom za života moglo se utvrditi ili temeljem sporazuma ili nagodbe nasljednika ili u parnici. Proglasiti pokojnog I. (I.) M. nasljednikom, iako je umro tijekom ostavinskog postupka možda je prvostupanjskom sudu bilo praktično radi dovršenja ostavinskog postupka, jer se na taj način izbjegavaju u tom predmetu daljnji mogući sporovi, ali je protivno odredbama Zakona o nasljeđivanju.

 

Neke od bitnih činjenica u ovom postupku utvrđene su pravomoćnim sudskim presudama i rješenjima.

 

Tako je iza pokojnoga I. M. proveden ostavinski postupak pred Javnim bilježnikom D. M., kao povjerenikom suda, pod posl. br. O-713/10 (UPP-OS-106/2014) u kojem je donijeto Rješenje o nasljeđivanju koje je postalo pravomoćno 4. listopada 2014. , a kojim su nasljednicima proglašeni M. P. i  M. M. svako u ½ dijela.

 

Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-2173/2006 od 22. veljače 2007., potvrđenom presudom drugostupanjskog, Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gž-863/07 od dana 17. veljače 2009., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev nasljednice M. P. kojim se zahtijevalo utvrđenje da je pravno valjana oporuka ostaviteljice napisana pisaćim strojem 19. srpnja 2004.

 

Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-2227/06 od 2. studenoga 2012., potvrđenom presudom drugostupanjskog, Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gž-171/13 od 25. studenoga 2015., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev pokojnoga I. M. kojim je zahtijevao utvrđenje da u ostavinsku imovinu ostaviteljice ne ulazi ½ dijela nekretnina oznake čest. br. 175, te dijela čest. br. 532 i čest. br. 533 k.o. L., te zahtjeva da bi 4/6 dijela na nekretninama nalazećim na k.č.br. 175, te djelu k.č.br. 532 i k.č.br. 533 k.o. L., u naravi kuća, gospodarska zgrada, dvorište i voćnjak, predstavljale bračnu stečevinu I. M. i ostaviteljice pok. K. M., te da bi udio I. M. u bračnoj stečevini njega i ostaviteljice iznosio 3/6 dijela, kao i zahtjeva da bi I. M. stekao ½ suvlasništva na istim nekretninama.

 

Nadalje, u postupku je utvrđeno da je suprug ostaviteljice I. M. nakon smrti ostaviteljice zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sinom, nasljednikom M. M. 23. ožujka 2009. u R. (potvrđen od strane Javnog bilježnika S. P. istoga dana pod posl. br. Ov-530/09, a kojim je uz ostale nekretnine, uz obvezu uzdržavanja ostavio i nekretnine, koje je stekao u trenutku smrti ostaviteljice, a koje su predmet ovoga ostavinskog postupka.

 

Valjanost tog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nasljednica M. P. osporavala je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-1196/14, a tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Ugovor ništav odbijen je presudom od 7. studenoga 2014., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-45/15 od 25. travnja 2017.

 

S obzirom da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ugovor obveznog prava, a ne nasljednog prava, u ponovljenom postupku sud će utvrditi sa nasljednicima ostavinsku imovinu ostaviteljice upravo u odnosu na raspolaganje pokojnog I. M. U. o dosmrtnom uzdržavanju, a u slučaju spora, odnosno ukoliko oko toga stranke ne postignu sporazum temeljem kojeg se može donijeti rješenje o nasljeđivanju, uputiti će stranke da sporna pitanja riješe u parnici.

 

Zbog svega iznesenog na temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi sa člankom 189. Zakona o nasljeđivanju,  riješeno je kao u izreci ovog rješenja. 

 

U Požegi 4. siječnja 2019.