Broj: Gž-1999/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci OIB: 22883124500, po sucu Mileni Vukelić Margan, u ostavinskom postupku iza smrti M. S.-K. pok. J. rješavajući žalbu nasljednika D.S.zastupanog po skrbnici R. P. iz Centra Š. izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-466/2017 od 15. ožujka 2017,  25. ožujka 2019 .

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-466/2017 od 15. ožujka 2017. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja  je odlučeno o prekidu ostavinskog postupka iza smrti pok. M. S.-K., te je nasljednik D. S., sin ostavitelja upućen na pokretanje parničnog postupka protiv izvanbračne supruge ostavitelja S. F. radi utvrđenja je li oporučnim raspolaganjem ostavitelja povrijeđen u nužnom dijelu.

 

Protiv rješenja je žalbu putem skrbnika podnio nasljednik ostavitelja  D.S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U žalbi navodi da su mu pobijanim rješenjem ugrožena prava u ostavinskom postupku iza smrti oca, budući da mu sud nije priznao zatraženi nužni dio iako su za to bile ispunjene zakonske pretpostavke. Pored  toga da sud nije utvrdio postojanje izvanbračne zajednice između ostavitelja i S. F.Smatra da se sud nepotrebno upustio u raspravljanje o utvrđivanju i visini nužnog dijela iako je samo ustrajao na zahtjevu za nužni dio. Skrbnik žalitelja navodi da je sin ostavitelja  stavljen pod skrbništvo budući da je u sudskom izvanparničnom postupku rješenjem suda prvog stupnja broj R1-12/00 od  8. siječnja 2001. potpuno lišen poslovne sposobnosti te mu je rješenjem Centra .Š. od  16. studenoga 2015. imenovan skrbnik u osobi R. P., stručne radnice tog Centra. Za potrebe ovog postupka da je imenovan i poseban skrbnik kako bi se  štićeniku pružila najbolja pravna zaštita.

 

Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

 

Žalba je osnovana.

 

Osnovano žalitelj ukazuje na postojanje žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da nisu raspravljene sve činjenice koje je sud dužan raspraviti prije  donošenja zaključka o tome jesu li ostvarene zakonske pretpostavke za prekidom ostavinskog postupka.

 

Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da su iza smrti ostavitelja kao nasljednici prijavljeni sin ostavitelja D.S. i izvanbračna supruga ostavitelja  S. F., da je  sin ostavitelja D.. potpuno lišen poslovne sposobnosti te mu je postavljen skrbnik, da je ostavitelj  21. srpnja 2011. sastavio oporuku kojom je rasporedio svoju imovinu u korist  S. F. te da je valjanost oporuke u ime  sina ostavitelja osporavao  njegov skrbnik. Navodi da  nasljednik nije pokrenuo parnicu  na koju je upućen pa je ostavinski postupak nastavljen te je u nastavku sin ostavitelja zahtijevao nužni dio.

 

Sud prvog stupnja ocjenjuje da su između stranaka  sporne činjenice o kojima ovisi visina  nasljednog dijela, vrijednost  nužnog dijela te uračunavanje u nužni dio pa odlučuje prekinuti ostavinski postupak pozivom na odredbu čl. 222. st. 2. toč. 2.  Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 81/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15; dalje ZN), smatrajući manje vjerojatnim pravo koje se osniva na zakonu u odnosu na pravo koje se osniva na formalno valjanoj oporuci (čl. 225. st. 1. ZN-a).

 

              Kako je već uvodno navedeno, sud u ostavinskom postupku mora raspraviti činjenice na temelju kojih može ocijeniti je li što sporno između nasljednika, o čemu postoji spor te mogu li se relevantne činjenice utvrditi u ostavinskom postupku ili je nužno ostavinski postupak prekinuti i nasljednika uputiti na parnicu. U ovom ostavinskom postupku sudjeluju  kao nasljednici D. S., sin ostavitelja, osoba lišena poslovne sposobnosti i stavljena pod skrbništvo nadležnog  Centra .te  S. F. koja tvrdi da je nevjenčana supruga ostavitelja te da je  s njim  živjela u izvanbračnoj zajednici od  6. svibnja 2011. (ostavitelj je preminuo  16. prosinca 2011.).

 

              S. F. je u spis priložila oporuku od  21. srpnja 2011. iz koje bi proizlazilo da je ostavitelj raspolagao dijelom svoje imovine i to kućom s dvorištem u V., s pokretnim stvarima u kući te novcem s računa u J. i Z. banci, a iz  priloženih isprava proizlazi da je ostavitelj bio  vlasnikom, odnosno suvlasnikom i druge imovine, nekretnina na području  k.o. V. i P..

 

              Sin ostavitelja je putem skrbnika tijekom postupka prije svega prigovorio valjanosti oporuke,  zatim postojanju izvanbračne zajednice između ostavitelja i S. F. te da je raspolaganjem oporukom povrijeđen njegov nužni dio.  Sud prvog stupnja je u svezi s prvim prigovorom uputio sina ostavitelja na parnicu radi pobijanja valjanosti oporuke, koju parnicu taj nasljednik nije pokrenuo.

 

              Pobijanim rješenjem je ponovno isti nasljednik upućen na parnicu radi utvrđenja je li oporučnim raspolaganjem ostavitelja povrijeđen u nužnom dijelu. Međutim, ostalo je sporno pitanje statusa .F., što u ostavinskom postupku nije  raspravljeno, niti je zbog toga tko od nasljednika upućen na parnicu. U svakom slučaju, sve iznesene prigovore je potrebno  cjelovito raspraviti, a kako se ne bi radi svakog pojedinog prigovora stranka posebno upućivala na parnicu, jer  to nije ni svrsishodno ni ekonomično.

 

Pored toga valja istaći da se i prigovor o povredi nužnog dijela može raspraviti u ostavinskom postupku ako su sve činjenice glede imovine ostavitelja te imovine koja je obuhvaćena oporukom neprijeporne ili se u tom postupku mogu utvrditi. Pritom se vrijednost ostavine utvrđuje na način propisan odredbom čl. 71. ZN-a. Valja naglasiti da u ovom postupku nitko ne tvrdi da  bi ostavitelj imao neke dugove, niti da bi se u ostavinu trebala pribrojiti vrijednost darova pa je utoliko jednostavnije provesti postupak izračunavanja vrijednosti  nužnog dijela te postupak   umanjenja raspolaganja oporukom zbog povrede vrijednosti nužnog dijela.

 

Kako je već uvodno navedeno,  iz isprava koje su priložene u spisu je razvidno koju imovinu je imao ostavitelj u trenutku smrti te  kojom imovinom je raspolagao oporukom. Veličina nasljednog  dijela  žalitelja zavisi o utvrđenju je li S.F. bila izvanbračna supruga ostavitelja u smislu odredbe čl. 8. st. 2. ZN-a, budući da je prema toj odredbi izvanbračni drug u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim drugom. Taj članak definira i izvanbračnu zajednicu kao  životnu zajednicu neudane  žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme,  a prestala je ostaviteljevom smrću. Prema odredbi čl. 70. ZN-a nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih  nužnih nasljednika jednu trećinu od onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Stoga je bitno utvrditi je li  S. F. samo oporučna nasljednica ili je ona i oporučna i zakonska nasljednica .

 

Dakle, potrebno je raspraviti je li između nasljednika sporan status  S. F. kao izvanbračne supruge ostavitelja. Ukoliko o tome nema spora, a s obzirom na činjenicu da nasljednici nisu osporili da bi ostavitelj bio vlasnikom odnosno suvlasnikom nekretnina o kojima su dostavljene odgovarajuće isprave, kao ni identitet imovine kojom je raspolagao oporukom u korist  S.F., tada je i u ostavinskom postupku moguće utvrditi je li raspolaganjem oporukom povrijeđen nužni dio žalitelja, nesumnjivo nužnog nasljednika u smislu odredbe čl.  69. ZN-a.

 

Stoga će sud prvog stupnja raspraviti činjenice na koje je ukazano u ovom rješenju te će zavisno o tome što utvrdi na temelju raspravljanja, odlučiti o daljnjem tijeku postupka.

 

Zbog izloženog je valjalo  žalbu uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

U Rijeci 25. ožujka 2019.