Broj: Gž-2237/2018-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci OIB: 22883124500, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u ostavinskom postupku iza smrti M. C. pok. N. rješavajući žalbu M. B. iz S. izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 60 O-7738/2017-10 od 21. svibnja 2018.,  27. ožujka 2019 .

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana  žalba M. B. iz S. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 60 O-7738/2017-10 od 21. svibnja 2018.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja  je odbačen kao nepravovremen zahtjev M. B. iz S. za izdvajanjem iz ostavine pok. M.C..

Protiv rješenja je žalbu podnio M.B.pozivajući se na sve  žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje ZPP), koji  propis se na odgovarajući način primjenjuje u ostavinskom postupku na temelju odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15; dalje ZN).

U žalbi navodi da je zahtjev za izdvajanjem iz ostavine pok. M. C. podnio 25. travnja 2018. i to kao vlasnik stana, samostalne uporabne  cjeline u stambenoj zgradi na k.č. br.  4883 k.o. M.. Navodi da je 7. ožujka 2018. došlo do prodora vode iz stana na prvom katu u njegov stan koji se nalazi u podrumu i prizemlju stambene zgrade,  a vlasnica stana na prvom katu da je pok. M.  C.. Ističe da je zahtjevu priložio sve dokaze na okolnost nastale štete i visine štete. Tijekom ostavinskog postupka da je sud prvog stupnja zapečatio stan u vlasništvu M.C., pa kako rješenje o nasljeđivanju još nije  doneseno, da mu nije poznato tko će od nasljednika naslijediti predmetni stan. Smatra da je počinjena povreda postupka iz čl.  354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da  su izreka i razlozi pobijanog rješenja proturječni. Naglašava da je šteta nastala nakon smrti  M. C. te da je zahtjev podnio u roku od tri mjeseca od nastanka štete pa smatra da se odredba čl. 140. ZN-a ne može u nazočnom slučaju primijeniti. Ukazuje na odredbu  čl. 3. ZN-a te ističe da je nedvojbeno da će nasljednici ostaviteljice biti odgovorni za štetu koja mu je nastala svaki do visine naslijeđenog dijela stana.

Predlaže pobijano rješenje preinačiti i prihvatiti zahtjev za izdvajanjem iz ostavine.

Žalba nije osnovana.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl.  365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda na koju ukazuje  žalitelj, jer su izreka i razlozi pobijanog rješenja jasni, u njima nema proturječja te je rješenje moguće ispitati.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je pok. M.  C. umrla  8. rujna 2017., te da je tog dana otvoreno njezino nasljedstvo u smislu odredbe čl. 122. ZN-a. M.B. da je  25. travnja 2018. podnio zahtjev za odvajanjem  ostavine, pa kako je zahtjev podnesen nakon proteka  roka od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva, primjenom odredbe čl. 140. st. 1. ZN-a prijedlog odbacuje kao nepravovremen.

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je zahtjev za odvajanje ostavine odbacio, međutim to je trebao učiniti ne iz razloga što zahtjev nije pravovremen, već iz razloga što zahtjev nije dopušten.

Naime, prema odredbi čl. 140. ZN-a ostaviteljevi vjerovnici mogu zahtijevati  u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoju tražbinu (st. 1.). U tom slučaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima ostavine, niti se njegovi vjerovnici mogu iz njih naplatiti, dok se ne naplate vjerovnici koji su  zahtijevali odvajanje (st. 2.).

Kako to proizlazi iz utvrđenja suda prvog stupnja,  M.  C. je preminula  8. rujna 2017., a do navodne štete u stanu  M.B. je došlo  7. ožujka 2018., kako to sam tvrdi u  žalbi. Kako je šteta nastala nakon smrti ostaviteljice, to  žalitelj  ne može imati  status ostaviteljičinog  vjerovnika, jer se ne radi o tražbini koja je nastala za života ostaviteljice.

Prema odredbi čl.  5. st. 2. ZN-a ostaviteljevom smrću prelazi njegova  ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo. Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu (st. 3.). Dakle, smrću M. C. njezina  ostavina je prešla na nasljednike,  pri čemu je  za ishod ovog postupka neodlučno što još nije doneseno rješenje o nasljeđivanju te još nije poznato tko će od nasljednika tu imovinu naslijediti.

Kako  žalitelj nije vjerovnik ostaviteljice,  to nije ni ovlašten zahtijevati odvajanje ostavine od imovine nasljednika pa je njegov zahtjev pravilno odbačen, pri čemu okolnost  što je zahtjev odbačen kao nepravovremen u konačnici nije utjecala na zakonitost pobijanog rješenja.

Zbog izloženog je valjalo žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl.  380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 27. ožujka 2019.