Broj: Rev 1140/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Z. D. pok. Š. iz Š., 2. D. A. pok. V. iz Š. i 3. J. T. pok. V. iz M., svi zastupani po punomoćnici A. G., odvjetnici u Š., protiv tuženika: 1. M. A. iz Š., koju zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Š., 2. mldb. D. A. iz Š., koju zastupa posebni skrbnik H. S., odvjetnik u Š. i 3. I. A. iz Š., radi pobijanja pravne valjanosti oporuke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1803/13-2 od 1. prosinca 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2265/11 od 22. studenoga 2012., u sjednici održanoj 28. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da vlastoručna oporuka ostaviteljice N. B. ud. Š. rođ. A. pok. Š. iz Š. od dana 14. rujna 1998. po svom sadržaju nije pravno valjana za stjecanje pokretne i nepokretne imovine ostaviteljice u odnosu na nasljednike tuženu ad 1. M. A., tuženicu ad 2. mldb. D. A. i tuženicu ad 3. I. A., jer nije ostvaren uvjet oporučnog nasljeđivanja navedenih tuženika budući da ostaviteljica i njezin pok. suprug Š. B. nisu zajedno nastradali (točka 1. izreke). Naloženo je tuženicima da solidarno nadoknade tužiteljima parnični trošak u iznosu od 26.595,00 kuna, u roku od 15 dana (točka 2. izreke).

 

              Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev odbijen (točka 1. izreke). Tužiteljima je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 28.141,25 kn (točka 2. izreke), a zahtjev II. tuženice za naknadu parničnog troška je odbijen (točka 3. izreke).

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP-a u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da vlastoručna oporuka pok. N. B. od 14. rujna 1998. nije pravno valjana, a drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio pri čemu je pošao od sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

- da je sporno tumačenje dijela predmetne oporuke koji glasi: "Svu moju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavljam svom mužu B. Š. budući da u braku nemamo djece. U slučaju da zajedno nastradamo imovinu ostavljam mojoj nećakinji M. A. kćeri V. nastanjena u Š. K. J. 3, Š., s tim da novčanu imovinu dijeli sa nećakinjama I. i D. A. kćeri D. A. u Š.",

 

- da je suprug oporučiteljice Š. B. umro prije oporučiteljice,

 

- da prava stranaka u konkretnom slučaju treba prosuđivati prema zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva tj. prema Zakonu o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05 - dalje: ZN),

 

- da je prava namjera oporučiteljice bila da citiranom spornom odredbom odredi zamjenike svom jedinom nasljedniku ako isti u trenutku njene smrti ne bude živ odnosno ako isti kao njezin jedini nasljednik umre prije nje (čl. 44. ZN-a),

 

- da je takvo tumačenje prave namjere ostaviteljice u skladu s odredbom čl. 50. st. 2. ZN-a prema kojoj se u slučaju dvojbe o pravnoj namjeri oporučitelja treba držati onoga što je povoljnije za oporučnog, a ne zakonskog nasljednika.

 

Prema ocjeni ovog suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je predmetnu oporuku sukladno odredbi čl. 50. st. 1. i 2. ZN-a protumačio u korist oporučnih nasljednika te odbio tužbeni zahtjev.

 

Revizijski navodi kojima se, u bitnom, ističe da predmetna oporuka nije valjana jer da se nije ostvario uvjet nasljeđivanja iz oporuke (da su tužiteljica i njezin suprug zajedno stradali) ne mogu se prihvatiti, jer ta okolnost, kad bi se oporučna volja i tako protumačila, što konkretno nije slučaj, ne dovodi do pravne nevaljanosti oporuke.

 

Slijedom iznesenog, budući ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 28. svibnja 2019.