Broj: Rev 2455/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Mikšića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u ostavinskom predmetu po naknadno pronađenoj imovini iza smrti D. Lj. pok. J. iz Z., odlučujući o reviziji nasljednika P. Lj. pok. D. iz Z., kojega zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-772/2017-2 od 24. svibnja 2018., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-1346/17 od 2. svibnja 2017., u sjednici održanoj 23. srpnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se revizija nasljednika P. Lj., kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-1346/17 od 2. svibnja 2017., odbijen je prigovor nasljednika P. Lj. kao neosnovan i održano je na snazi rješenje o naknadno pronađenoj imovini poslovni broj O- 2201/07, UPP-OS-52/07 od 19. siječnja 2017., koje je donijela A. G. - javni bilježnik, kao povjerenik toga suda.

 

Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-772/2017-2 od 24. svibnja 2018., odbijena je žalba nasljednika  kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio nasljednik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP i to iz razloga što odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine oba nižestupanjska rješenja i vrati predmet prvostupanjskom sudu „(…) s nalogom da usvoji prigovor nasljednika P. Lj. i donese novo rješenje o nasljeđivanju utemeljeno na zakonu.“

 

Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. siječnja 2015. zauzeto je shvaćanje da je u ostavinskom postupku dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP (primjena odredbe čl. 285. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 117/03 - dalje ZID ZPP).

 

Prema odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Predmetni ostavinski postupak vođen je iza pok. D. Lj. iz Z., rođenog ..., a umrlog ...

 

Iz predmetnog spisa proizlazi:

 

- da je predmetni ostavinski postupak vođen je iza pok. D. Lj. iz Z., rođenog ..., a umrlog ...;

 

- da su rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika A. G. (dalje: javni bilježnik), poslovni broj O-2201/2007, UPP-OS-52/07 od 26. veljače 2008., nasljednicima na temelju zakona utvrđeni P. Lj. i Z. Lj., sinovi ostavitelja, svaki u ½ dijela;

 

- da je prijedlog za naknadno pronađenu imovinu podnesen 2. rujna 2016. te da je javni bilježnik održao dva ročišta na kojima je dopunio rodoslovlje, utvrdio naknadno pronađenu imovinu, uzeo nasljedničke izjave nasljednika;

 

- da javni bilježnik donio rješenje o naknadno pronađenoj imovini poslovni broj O-2201/2007, UPP-OS-52/07 od 19. siječnja 2017., kojim je utvrđena naknadno pronađena imovina koja se sastoji od nekretnina upisanih u zk.ul. ... i zk.ul. ..., sve k.o. M., te uručena nasljednicima P. (sinu) i D. Lj. (unuku ostavitelja, odnosno sinu sada pok. nasljednika po zakonu Z. Lj.), svakom u ½ dijela;

 

- da je nasljednik Z. Lj. za života ovjerio kod javnog bilježnika specijalnu punomoć od 18. travnja 2014., u kojoj je ovlastio odvjetnika E. G. za davanje nasljedničke izjave u ostavinskim postupcima iza njegovih pok. roditelja u kojoj se odriče sve naknadno pronađene imovine svojih pok. roditelja u korist brata P. Lj.;

 

- da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-516/16 od 25. 1istopada 2016., iza pok. Z. Lj. (umro ...) njegovim jedinim zakonskim nasljednikom proglašen sin D. Lj. iz B., Srbija,

 

- da je drugi sin i nasljednik iza pok. D. Lj. - P. Lj. -podnio pravovremeni prigovor protiv rješenja o naknadno pronađenoj imovini, poslovni broj O-2201/2007, UPP-OS-52/07 od 19. siječnja 2017., protiveći se utvrđivanju D. Lj. (unuka ostavitelja, odnosno sina pok. nasljednika po zakonu Z. Lj.) nasljednikom na naknadno pronađenoj imovini;

 

- da se prigovor, u bitnom, temelji na tvrdnji kako specijalna punomoć - koju je nasljednik, njegov pok brat Z. Lj. dao odvjetniku E. G. - sadrži njegovu izričitu volju da raspolaže imovinom koju je naslijedio iza svojih roditelja na način da je ustupa njemu (svom bratu) te da je riječ o ustupu i raspodjeli imovine za života iz sukladno čl. 105. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, dalje ZN/05).

 

Prvostupanjski sud je odbio prigovor nasljednika s obrazloženjem kako je rješenje o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine iza smrti pok. D. Lj. doneseno u skladu s ZN/05, nakon što je javni bilježnik sukladno nasljedničkim izjavama, pravilno utvrdio nasljednike ostavitelja i ostavinsku imovinu, te zbog toga što je smrću zakonskog nasljednika Z. Lj. (u ...) prestala punomoć koju je on 2014. godine dao odvjetniku E. G. i kojom ga je bio ovlastio radi davanja nasljedničke izjave.

 

Drugostupanjski sud je u povodu žalbe nasljednika potvrdio navedeni zaključak/prvostupanjsku odluku prvostupanjskog suda i pritom još naveo kako je neosnovana tvrdnja „(…) žalitelja da bi predmetna specijalna punomoć od 18. travnja 2014. predstavljala ustup i raspodjelu imovine za života Z. Lj. Naime, takav pravni posao bio bi valjan tek ukoliko bi bio ovjeren od strane suca nadležnog suda ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta odnosno solemniziran po javnom bilježniku (čl. 106. ZN), što nije slučaj, jer je isti tek ovjeren u potpisu.“

 

Ove odluke nižestupanjskih sudova nasljednik osporava predmetnom revizijom u kojoj navodi pitanje koje glasi:

 

„Smatra li se nasljednička izjava sadržana u specijalnoj punomoći kojom je nasljednik raspolagao svojom imovinom za života i kojom se odrekao sve imovine koja nije bila predmet ostavinskih postupaka iza njegovih roditelja pravovaljanom obzirom da je specijalna punomoć prestala vrijediti smrću davatelja?“

 

Obrazlažući važnost postavljenih pitanja revident se poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5912/17 od 27. veljače 2018., koja je donesena u identičnim okolnostima (ali iza pok. majke istih nasljednika) donesena suprotna odluka, s obzirom na to da je Općinski građanski sud u Zagrebu prihvatio prigovor i specijalnoj punomoći priznao značenje ustupa i raspodjele imovine za života pok. Z. Lj.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da je, s obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova, postavljeno pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Zbog navedenog je ovaj sud dopustio ovu (izvanrednu) reviziju u odnosu na postavljeno pitanje.

 

Međutim, na postavljeno pitanja treba odgovoriti negativno.

 

Kad odlučuje o reviziji iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana zbog kojeg je podnesena.

 

Iz postavljenog pitanja proizlazi da nasljednik više ne spori činjenicu prestanka punomoći trenutkom smrti opunomoćitelja, već sada tvrdi kako „(…) specijalna punomoć koja u sebi sadržava i nasljedničku izjavu ima "dva života". "Život" specijalne punomoći prestaje smrću opunomoćitelja, no njegova nasljednička izjava sadržana u toj specijalnoj punomoći "živi" i nadalje i sud ju je dužan poštivati.“

 

Nasljednopravni institut odricanja od nasljedstva uređen odredbama čl. 130. do 137. ZN, pa u odgovoru na postavljeno pitanje treba voditi računa o mjerodavnom pravu kako slijedi:

 

- iz odredbe čl. 129. st. 3. ZN proizlazi da se onaj tko ne želi biti nasljednik mora odreći tog prava. To može učiniti na dva načina (oblika) odricanja: javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke te ugovorom o odricanju od nasljedstva (tzv. anticipirano odricanje ili „odricanje unaprijed“).

 

- izjava o odricanju od nasljedstva je formalni akt - mora biti javnoovjerovljena ili dana na zapisnik (čl. 130. st. 1. ZN). Odricanje od nasljedstva neopozivo je i bezuvjetno (čl. 133. st. 1. ZN). Pritom je nužno naglasiti kako se izjava o odricanju od nasljedstva ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu (čl. 133. st. 2. ZN).

 

- odricanje od nasljedstva „u korist“ nije odricanje, već ustupanje drugom (čl. 133. st. 3. ZN). Takva izjava nema pravnog učinka ako je dana prije otvaranja nasljedstva, osim iznimno, u obliku ugovora o odricanju od nasljedstva (čl. 134. st. 1. i 2. ZN).

 

- u tom slučaju riječ je o drugom mogućem načinu (obliku) odricanja od nasljedstva, odnosno o ugovornom odricanju. Ugovor o odricanju od nasljedstva mogu sklopiti samo predak i potomak te bračni drugovi. Njime se potomak odnosno bračni drug unaprijed odriče od nasljedstva (čl. 134. st. 2. ZN) koje bi mu moglo pripasti u slučaju smrti pretka, odnosno bračnog duga.

- i ovaj način odricanja strogo je formalan, jer  sukladno odredbi čl. 134. st. 3. ZN, zahtjeva se pisani oblik ugovora te ovjera suca ili javnobilježnički akt ili solemnizaciju od javnog bilježnika.

 

U smislu navedenih zakonskih odredbi, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, neovisno o tome je li nasljednička izjava s odricanjem od nasljedstva samostalna isprava ili je sadržana u nekoj drugoj ispravi (ovdje punomoći), ona je formalni akt - mora biti javnoovjerovljena ili dana na zapisnik (čl. 130. st. 1. ZN).

 

U konkretnom slučaju isprava na koju se nasljednik poziva ne zadovoljava ove formalne uvjete jer je na njoj samo ovjeren potpis nasljednika (legalizacija) sukladno odredbi čl. 77. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007 i 75/2009, dalje: ZJB), a ne i javnoovjerovljen njen sadržaj – nije proveden postupak potvrđivanja privatne isprave (solemnizacija) prema odredbama čl. 54. st. 1. i 6. ZJB.

 

Također, izjava sadržana u specijalnoj punomoći - na koju se nasljednik poziva – sadržajno ne predstavlja ustup i raspodjelu imovine za života jer, prema odredbi čl. 105. ZN, nije riječ o poslu kojim predak poslom među živima ustupa i razdjeljuje svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima.

 

S obzirom na navedeno, pravilnom primjenom materijalnog prava je nižestupanjskim odlukama utvrđeno kako je javni bilježnik kao sudski povjerenik valjano utvrdio ostavinu te donio, u skladu s nasljedničkim izjavama, pravilno rješenje o nasljeđivanju ostavitelja D. Lj., pa je valjalo (čl. 393. ZPP) reviziju nasljednika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 23. srpnja 2019.