Broj: Gž-162/19-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

             

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja W. o. V. I. G. d.d. iz Z., OIB: ….., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženice I. H. iz O., OIB: ….., zastupane po punomoćniku Stjepanu Hikecu iz Gornje Stubice, Samci 3, radi poništenja ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-293/18-48 od 11. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2019.,

             

p r e s u d i o   j e

             

              Odbija se žalba tužitelja W. o. V. I. G. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-293/18-48 od 11. siječnja 2019.

 

Obrazloženje

             

Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda, presuđeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

I.  Poništava se ugovor o osiguranju zaključen između tužitelja i pokojnog J. H. po ponudi broj 0800146468 temeljem koje je od strane tužitelja izdana polica osiguranja br. 372.697.294.

 

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, u roku od 8 dana.

 

II Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka."

 

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se žalba uvaži i preinakom pobijane presude prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Naime, čl. 931. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 33/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) propisano je da je ugovaratelj osiguranja dužan prijaviti osiguratelju prilikom sklapanja ugovora sve okolnosti koje su značajne za ocjenu rizika, a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, dok je čl. 932. st. 1. ZOO, nadalje propisano da ako je ugovaratelj osiguranja namjerno učinio netočnu prijavu ili namjerno prešutio neku okolnost takve naravi da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguratelj može zahtijevati poništaj ugovora. Sud prvog stupnja iako utvrđuje da je u ponudi životnog osiguranja navedeno kao odgovor na postavljena pitanja da kod osiguranika ne postoje niti su u posljednjih deset godina postojale bolesti odnosno zdravstvene smetnje, da u posljednjih deset godina nije bio u bolnici, zaključuje da je prednik tuženice znao da boluje od čitavog niza drugih bolesti, da je 22. srpnja 2014. hospitaliziran tijekom čega mu je verificiran karcinom gušterače, a po mišljenju vještaka da je na dan zaključenja ugovora osiguranik znao da boluje od karcinoma, na takav način namjerno učinio netočnu prijavu, ipak je odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je i medicinski laik mogao zaključiti da je riječ o bolesnoj osobi, što je dakle agentu osiguranja pri zaključenju ugovora trebalo biti uočljivo. Po mišljenju tužitelja sud prvog stupnja se neosnovano poziva na čl. 935. st. 1. ZOO kojim je propisano da se osiguratelj kome su u trenutku sklapanja ugovora bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate okolnosti koje su značajne za ocjenu rizika, a koje je ugovaratelj osiguranja netočno prijavio ili prešutio, ne može se pozivati na netočnost prijave ili prešućivanja. Smatra da je sud prvog stupnja bio dužan postupiti po čl. 922. st. 2. ZOO jer osigurani rizik u trenutku zaključenja ugovora više nije bio neizvjestan nego veoma izvjestan.   

 

U odgovoru na žalbu tuženica je istakla neosnovanost žalbenih navoda i razloga, te predložila da se žalba odbije i u cijelosti potvrdi presuda suda prvog stupnja. Naime, sud prvog stupnja odluku temelji na nalazu i mišljenju vještaka iz kojeg slijedi da je medicinski laik mogao vidjeti postojanje žutice, a nije se radilo samo o žutilu kože već i očiju, tim više što prema Općim uvjetima za osiguranje života kod tužitelja u čl. 4. je propisano da osiguranje života može biti sklopljeno sa ili bez liječničkog pregleda ovisno o visini osigurane svote i pristupnoj dobi osiguranika. Također je tijekom postupka zaključeno da je polica zaključena u  bolnici za vrijeme boravka prednika tuženice, što tužitelj prešućuje. Navedena polica mogla bi se raskinuti da su tužitelju ostale nepoznate okolnosti sklapanja iste, što je u konkretnome nemoguće, budući je zaključena u bolnici.

 

Žalba nije osnovana.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na poništenje Ugovora o osiguranju koji je zaključen između tužitelja i prednika tuženice pok. J. H. po ponudi broj 0800146468 temeljem kojeg je izdana polica osiguranja broj 372.697.294, budući je ugovaratelj osiguranja prilikom ispunjavanja ponude odgovorio negativno na pitanje da li je posljednjih deset godina bolovao ili imao zdravstvene smetnje, isto tako da li je u posljednjih deset godina bio u bolnici, lječilištu ili nekom drugom mjestu liječenja ili pretraga, da je preminuo 5. prosinca 2014. zbog karcinoma gušterače, pa da je na takav način ispunjen uvjet iz čl. 932. st. 1. ZOO.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je isti odbio kao neosnovan jer je u postupku utvrđeno kao nesporno da je pok. J. H. dana 25. kolovoza 2014. kao ugovaratelj potpisao ponudu tužitelja ugovaranjem životnog osiguranja, da je isti preminuo 5. prosinca 2014., a prema nalazu i mišljenju vještaka dr. sc. D. H. je vidljivo da do sredine srpnja 2014. pokojni nije ozbiljnije bolovao, da je nakon toga požutio i 22. srpnja 2014. hospitaliziran kada mu je verificiran karcinom glave gušterače. Vještak, dakle zaključuje da je u vrijeme zaključenja Ugovora o osiguranju pok. J. H. znao da boluje od teške bolesti, da je znao za svoje zdravstveno stanje koje se manifestiralo žuticom, odnosno bila je vidljivo žuto obojena koža i sklere očiju.                  

 

Bez obzira što prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u pogledu zdravstvenog stanja prednika tuženice, otklanja mogućnost poništenja ugovora s obrazloženjem da iz istog nalaza slijedi da je i medicinski laik mogao vidjeti postojanje žutice te pretpostaviti da se radi o bolesnom čovjeku odnosno da ugovaratelj osiguranja nije zdrav, pa zaključuje da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti iz čl. 935. st. 1. ZOO.

 

Naime, čl. 931. ZOO propisano je da ugovaratelj osiguranja je dužan prijaviti osiguratelju prilikom sklapanja ugovora sve okolnosti koje su značajne za ocjenu rizika, a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate.

 

Dakle, ugovor o osiguranju je dvostrano obveznopravni posao, a posebne okolnosti što prate sklapanje ugovora o osiguranju i ispunjavanje ugovornih osoba nalažu da u obostranom interesu stranaka mora postojati viši stupanj njihova međusobnog povjerenja: takav odnos osigurava primjena načela dobre vjere (čl. 4. ZOO) i međusobno poštivanje specifičnog standarda profesionalne pažnje (čl. 10. ZOO). Ta dužnost tereti obje ugovorne stranke i postoji ne samo pri sklapanju ugovora nego i pri ostvarivanju prava iz ugovora, pa sve do njegova prestanka.

 

Člankom 932. ZOO nadalje je propisano da ako je ugovaratelj osiguranja namjerno učinio netočnu prijavu ili namjerno prešutio neku okolnost takve naravi da osiguratelj ne bi zaključio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguratelj može zahtijevati poništaj ugovora (st. 1.). U slučaju poništaja ugovora iz razloga navedenih u stavku 1. ovog članka osiguratelj ima pravo zadržati i naplatiti premiju za razdoblje do dana podnošenja zahtjeva za poništaj ugovora, ali je u obvezi plaćanja osigurnine ako do toga dana nastupi osigurani slučaj (st. 2.). Osigurateljevo pravo da zahtijeva poništaj ugovora o osiguranju prestaje ako on u roku od tri mjeseca od dana saznanja za netočnost prijave ili za prešućivanje ne izjavi ugovaratelju osiguranja da se namjerava koristiti tim pravom (st. 3.), dok je 935. st. 1. ZOO propisano da osiguratelj kome su u trenutku sklapanja ugovora bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate okolnosti koje su značajne za ocjenu rizika, a koje je ugovaratelj osiguranja netočno prijavio ili prešutio, ne može se pozivati na netočnost prijave ili prešućivanje. 

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja, ovo iz razloga jer je u postupku nesporno utvrđeno da je prednik tuženice prilikom zaključenja police životnog osiguranja postupio protivno čl. 931.  ZOO odnosno čl. 932. st. 1. ZOO, budući je netočno prijavio svoje zdravstveno stanje, pa je tužitelj mogao tražiti poništaj ugovora iz tih razloga, međutim imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg jasno slijedi da je i medicinskom laiku moglo biti jasno da ugovaratelj osiguranja nije zdrav zbog postojanja žutice, tada je pravilno primijenio čl. 935. st. 1. ZOO iz kojeg slijedi da tužitelju u trenutku zaključenja ugovora nisu mogle ostati nepoznate okolnosti koje su značajne za ocjenu rizika, a tužitelj nije dostavio dokaze na temelju kojih je mogao isključiti navedenu mogućnost, pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.          

 

U Zadru, 29. kolovoza 2019.