Broj: Rev 660/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, člana vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica Z. c. iz Z., koga zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z. i tuženika Grada Z., kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2456/11-2 od 21. srpnja 2015. kojim je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2442/07-30 od 27. travnja 2011., u sjednici održanoj 3. rujna 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2456/11-2 od 21. srpnja 2015. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2442/07-30 od 27. travnja 2011. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženicima da solidarno plate tužiteljici 47.000,00 kn (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku Z. h. d.o.o. troškove parničnog postupka od 1.230,00 (točka II. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku Gradu Z. troškove parničnog postupka od 6.992,50 kn (točka III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. i II. izreke te u dijelu točke III. izreke za iznos od 5.125,00 kn. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu u točki III. preko iznosa od 5.125,00 kn do 6.992,50 kn (za iznos od 1.867,50 kn).

 

Protiv drugostupanjske odluke tužiteljica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se pobijana odluka preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine pobijana odluka i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP-a).

 

Revidentica je u reviziji naznačila više pitanja, ali je samo za sljedeće pravno pitanje navela i razlog važnosti:

 

"Da li je vještak dužan usmeno obrazložiti svoj pisani nalaz pogotovo kad su na isti izneseni prigovori?"

 

Obrazlažući razloge važnosti naznačenog pitanja revidentica se pozvala na odluku ovog suda broj Rev-1614/85 od 13. studenog 1985. u kojoj je ocijenjeno da je stranci onemogućeno raspravljanje pred sudom kad njezini prigovori na nalaz i mišljenje vještaka nisu dostavljeni vještaku niti je on o njima saslušan na glavnoj raspravi. Obzirom da u ovom predmetu prigovori tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka nisu dostavljeni vještaku, niti je vještak o istima saslušan na glavnoj raspravi tužiteljica smatra da je onemogućena u raspravljanju pred sudom.

 

Prema ocjeni ovog suda izloživši razloge važnosti za naznačeno pravno pitanje, a o kojem pitanju ovisi odluka u ovom sporu, revidentica je naznačila pitanje koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je revizija dopuštena u odnosu na to pitanje.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog ozljede koju je pretrpjela 15. svibnja 2006. prilikom pada s bicikla kada je vozeći se biciklističkom stazom u namjeri da siđe s nogostupa na kolnik, uslijed povišenog nogostupa, izgubila ravnotežu i pala, a smatra da su za nastanak nezgode odgovorni tuženici koji su dužni održavati biciklističku stazu.

 

Nižestupanjski sudovi su na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka zaključili da biciklist prilikom prelaska preko kolnika treba na završetku biciklističke trake na nogostupu zaustaviti bicikl, sići s bicikla i provjeriti prometnu situaciju, te kad se uvjeri da može sigurno preći kolnik gurajući bicikl po označenoj biciklističkoj traci na kolniku, tek tada pređe na drugu stranu kolnika. Stoga, uz ocjenu da je tužiteljica prilikom silaska s rubnjaka nogostupa na kolnik sama uzrokovala svoj pad s bicikla, nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev za naknadu štete prema čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

 

Tijekom postupka provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i prometne nezgode, na koji je nalaz i mišljenje tužiteljica iznijela niz prigovora u podnesku od 4. siječnja 2011., koji podnesak prvostupanjski sud nije dostavio vještaku, niti je na sljedeće ročište 14. travnja 2011. pozvao vještaka da se očituje na prigovore, već je na ročištu zatražio od tužiteljice da se očituje traži li usmeno očitovanje vještaka, što tužiteljica nije tražila, ali nije niti odustala od iznesenih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

 

Prvostupanjski je sud zaključak da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete donio na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Drugostupanjski sud je potvrdio takvu odluku, a žalbene navode da nisu uklonjeni nedostaci u vještačkom nalazu i mišljenju otklonio je uz obrazloženje da sud nije našao sumnju u pravilnosti provedenog prometnog vještačenja jer je vještački nalaz i mišljenje jasan i potpuno te nije potrebno dodatno saslušavati vještaka.

 

Ovaj sud ne može prihvatiti ovakav zaključak nižestupanjskih sudova.

 

Naime odluka u ovom sporu utemeljena je na nalazu i mišljenju sudskog vještaka za promet i prometne nezgode stoga je odlučno je li tužiteljici onemogućeno raspravljanje pred sudom time što prigovori tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka nisu dostavljeni vještaku na očitovanje niti je vještak o prigovorima saslušan na glavnoj raspravi.

 

Prema odredbi čl. 260. ZPP sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave. Sud će odrediti rok za podnošenje nalaza i mišljenja u pisanom obliku, a vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.

 

Prvostupanjski je sud u ovom predmetu rješenjem odredio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku prometne struke dipl. inž. D. S. koji je podnio nalaz i mišljenje u pisanom obliku prije glavne rasprave, koji nalaz i mišljenje su dostavljeni strankama, a tužiteljica je u podnesku od 4. siječnja 2011. iznijela niz prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Sud prigovore tužiteljice na vještačenje nije dostavio vještaku na očitovanje, niti je vještak u nastavku postupka pozvan radi saslušanja na ročištu kako bi se očitovao na prigovore iznesene na vještačenje, a tužiteljica nije niti pisano niti usmeno izjavila da odustaje odnosno da povlači iznesene prigovore na nalaz i mišljenje prometnog vještaka (kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud).

 

Stoga osnovano tužiteljica ističe da je onemogućena u raspravljanju pred sudom time što je sud odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva sud donio na temelju nalaza i mišljenja vještaka na koji nalaz i mišljenje je tužiteljica iznijela prigovore koje sud nije dostavio vještaku na očitovanje niti je vještak o iznesenim prigovorima saslušan na glavnoj raspravi.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje presude u postupku koji je prethodio reviziji i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 3. rujna 2019.