Broj: Gž-117/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužiteljice S. H. Č. iz L., OIB:…, koju zastupaju odvjetnici u OD K. & K. u Kutini, protiv tuženice M. P. iz N., OIB: …, koju zastupa M. Ć., odvjetnica u N., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini, poslovni broj P-278/2018.-10 od 29. studenoga 2018., 5. rujna 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini, poslovni broj P-278/2018.-10 od 29. studenoga 2018., tako da se sudi:

 

              I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice S. H. Č., koji glasi:

 

''Nalaže se tuženoj M. P. iz N., da  tužiteljici S. H. Č. iz L., plati iznos od 27.875,00 kn (dvadeset i sedam tisuća osamsto sedamdeset i pet kuna), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena i to:

 

-              na iznos od 3.000,00 kn od   11.5.2017. do isplate,

-              na iznos od 2.500,00 kn od   11.6.2017. do isplate,

-              na iznos od 3.000,00 kn od   11.7.2017. do isplate,

-              na iznos od 3.000,00 kn od   11.8.2017. do isplate,

-              na iznos od 3.000,00 kn od   11.9.2017. do isplate,

-              na iznos od 3.000,00 kn od 11.10.2017. do isplate,

-              na iznos od 3.000,00 kn od 11.11.2017. do isplate,

-              na iznos od 2.987,55 kn od   11.1.2018. do isplate,

-              na iznos od    500,00 kn od   17.1.2018. do isplate,

-              na iznos od 1.750,00 kn od   12.2.2018. do isplate,

kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 5.625,00  kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 29.11.2018. do isplate,   sve  u roku 15 dana.''

 

              II. Nalaže se tužiteljici S. H. Č. da tuženici M. P. naknadi parnični trošak u iznosu od 7.187,50 kn., u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suda ovog suda suđeno je:

''Nalaže se tuženoj M. P. iz N., da  tužiteljici S. H. Č. iz L.,  plati iznos od 27.875,00 kn (dvadeset i sedam tisuća osamsto sedamdeset i pet kuna), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena i to:

- na iznos od 3.000,00 kn od   11.5.2017. do isplate,

- na iznos od 2.500,00 kn od   11.6.2017. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kn od   11.7.2017. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kn od   11.8.2017. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kn od   11.9.2017. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kn od 11.10.2017. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kn od 11.11.2017. do isplate,

- na iznos od 2.987,55 kn od   11.1.2018. do isplate,

- na iznos od    500,00 kn od   17.1.2018. do isplate,

- na iznos od 1.750,00 kn od   12.2.2018. do isplate,

kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 5.625,00  kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 29.11.2018. do isplate,   sve  u roku 15 dana.''

              Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te tuženici naknadi trošak postupka zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe da se bitna povreda odredaba postupka sastoji u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, slijedom čega se ne može ispitati. Nalaganjem tuženici da tužiteljici vrati ono što je platila na temelju pravomoćne presude koja se izričito odnosi i na samu tužiteljicu, zapravo se dira u pravomoćno presuđenu stvar, što je nedopustivo. U provedenom kaznenom postupku tužiteljica je sudjelovala kao stranka te kao takva snosila i posljedice istoga i sve što je navela u predmetnom postupku navela je i u svojoj žalbi na presudu istog prvostupanjskog suda poslovni broj K-212/2013 od 25. veljače 2015., a koja žalba je odbijena. Dakle, u tijeku postupka iz kojeg proizlazi obveza plaćanja troškova postupka nije bila relevantna činjenica što ovdje tužiteljica nije bila nasljednica pok I. H. pa se postavlja pitanje kako je sada, nakon pravomoćnog dovršetka tog postupka, ta činjenica relevantna. Tužiteljica je u navedenom kaznenom postupku sudjelovala svojom vlastitom voljom te je ista, kao i tuženica, obvezana na naknadu troškova tog istog postupka pa navedena obveza na plaćanje iz tog razloga i glasi na ime tužiteljice i tuženice te kao takva predstavlja njihovu vlastitu obvezi koja proizlazi iz same činjenice preuzimanja postupka, a ne iz činjenice je li neko nasljednik ili nije.

              U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode ističući kako joj kao pravno neukoj osobi nije pojašnjeno značenje njezinog eventualnog pristanka na sudjelovanje u navedenom kaznenom postupku, odnosno nastavljanje istog nakon smrti oštećene pok. I. H.. U tom pravcu ukazuje na činjenicu da je presuda u kaznenom postupku donesena 25. veljače 2015., a da je tek dan kasnije održano prvo ročište za ostavinsku raspravu na kojem je postalo razvidno kako će jedinom nasljednicom iza pok. I. H. biti proglašena upravo tuženica, a ne i tužiteljica. Pored toga, a ne manje važno je i činjenica da je u rješenju o nasljeđivanju doneseno iza pok I. H. utvrđeno da u njezinu ostavinsku masu ulazi i potraživanje iz navedenog kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 300.000,00 kn. Smatra da je jedino tuženica, kao jedini nasljednik pok. I. H., bila dužna snositi troškove navedenog kaznenog postupka, jer bi i jedina imala korist od istog u eventualnom pozitivnom ishodu. Predlaže da se žalba tuženice odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja. Popisuje trošak sastava odgovora na žalbu.

              Žalba je osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se ista može ispitati.

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

              Predmet spora je zahtjev  tužiteljice da joj tuženica isplati iznos od 27.875,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koja na pojedine iznose teče počev od 11. svibnja 2017. pa do isplate, kako je specificirano tužbenim zahtjevom, a sve na ime troškova kaznenog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Kutini pod poslovnim brojem K-212/2013, koje je isplatila sukladno nalogu iz donesene presude, iako za to nije bilo osnove.

Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je presudom navedenog suda u kaznenom postupku naloženo tužiteljici i tuženici, kao nasljednicama pok. I. H., kao oštećenice, da sudu naknade trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu svaka 1.000,00 kn, te trošak odvjetnika u ukupnom iznosu od 53.750,00 kn, da je tužiteljica na ime paušalnog troška uplatila iznos od 1.000,00 kn te na ime troškova odvjetnika iznos od 26.875,00 kn, da iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. I. H. proizlazi da je tuženica jedini njezin nasljednik te da temeljem odredbe čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15) odgovora za ostaviteljeve dugove, da ostavinu pok. I. H. pored ostalih čini i potraživanje za koje je u tijeku navedeni kazneni postupak, pa kako se tužiteljica u ostavinskom postupku odrekla nasljedstva, to da ista nije niti u obvezi plaćanja troškova kaznenog postupka, pa je plaćanjem troškova tužiteljice prema presudi donesenoj u kaznenom postupku na strani tuženice došlo do stjecanja bez osnove.

Iz spisa predmeta proizlazi da se pred Općinskim sudom u Kutini K-212/2013 vodio kazneni postupak oštećenice I. H. protiv okrivljenika A., L. i I. H. te V. i J. J. zbog počinjenja kaznenog dijela protiv imovine - prijevarom, opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 4. Kazneni zakon ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06), s tim da su nakon njene smrti na mjesto oštećenika, kao tužitelja stupile nasljednice, ovdje tužiteljica i tuženica, stavljajući okrivljenima na teret učin navedenog kaznenog dijela, koje su dale izjavu da u kaznenom predmetu postupak nastavljaju (list spisa 86) te u nastavku postupka aktivno sudjelovale. S obzirom da su okrivljenici oslobođeni od optužbe, to je temeljem čl. 149. st. 1. i 3. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08) sud prvog stupnja naložio tuženicima naknaditi paušalni iznos od 1.000,00 kn svakoj te troškove branitelja.

Tužiteljica se u tužbi poziva na institut stjecanja bez osnove na strani tuženice navodeći da iznos koji je uplatila nije bila dužna uplatiti ona, već tuženica, kao jedina nasljednica pok. I. H..

Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

U konkretnom slučaju tužiteljica je na osnovu odluke suda (presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj K-212/2013) uplatila utuženi iznos odvjetnicima koji su zastupali stranke u postupku te u Državni proračun Republike Hrvatske, a ne i tuženici, pa u konkretnom slučaju nema neosnovanog bogaćenja na strani tuženice, dakle, institut stjecanja bez osnove se ne može primijeniti na konkretan slučaj.

Tužiteljica od tuženice može potraživati naknadu štete koju je pretrpjela u utuženom iznosu zbog eventualne štetne radnje tuženice, na koju tužiteljica u tužbi ni tijekom postupka ne ukazuje, a činjenica postojanja rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti pok. I. H. prema kojem je tuženica proglašena njezinom jedinom nasljednicom, jer se tužiteljica odrekla nasljedstva, nije od nikakvog utjecaja na izvršenje obveze tužiteljice po navedenoj kaznenoj presudi. Naime, tužiteljica je u kaznenom postupku sudjelovala kao oštećenica preuzimanjem tog postupka nakon smrti I. H. svojom voljom i u kojem postupku je presuda donesena prije no što se tužiteljica u ostavinskom postupku iza pok. I. H. odrekla prava na nasljedstvo.

Stoga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, te je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti  pobijanu presudu suda prvog stupnja te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP, u koji trošak je tuženici priznato zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika i to po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 3. rujna 2018. i 5. studenoga 2018., te sastav obrazloženog podneska od 30. kolovoza 2018., 50 bodova za pristup na ročište za objavu presude, što uz vrijednost boda od 10,00 kn te PDV od 25% ukupno iznosi 5.625,00 kn. Tuženici je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn, sveukupno 7.187,50 kn.

Tuženici u trošak nije priznata zatražena sudska pristojba na ime sastava odgovora na tužbu, budući da tuženica, koja je uspjela u cijelosti u parnici, nije obveznica plaćanja takve pristojbe po čl. 4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

 

Zadar, 5. rujna 2019.