Broj: Rev 2360/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ljiljane Hrastinski Jurčec, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz Č., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik G. R., odvjetnik u Č., protiv tuženika M.-O. A. d.o.o., P., OIB: ..., koga zastupa I. P., odvjetnik u Č. i tuženice Ž. ... M. ž., Č., OIB:..., koga zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Č., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-3626/14-2 od 19. svibnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-365/10-74 od 3. travnja 2014., u sjednici održanoj 10. rujna 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja te se u dijelu kojim je u odnosu na tuženicu Ž. ... M. ž. odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 229.530,00 kn, 18.134,82 kn i 16.429,59 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom te u odluci o troškovima postupka, preinačuje presuda Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-3626/14-2 od 19. svibnja 2015. i sudi:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Ž. ... M. ž. te se u odnosu na tu tuženicu potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-365/10-74 od 3. travnja 2014. u pobijanom dijelu u toč. I., II., III. i V. izreke.

 

II.              U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

 

III.              Nalaže se tuženici Ž. ... M. ž. da tužitelju naknadi trošak revizije u iznosu od 4.687,50 kn u roku od 15 dana.

 

IV.              Odbija se zahtjev tuženika M.-O. A. d.o.o. za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom tuženicima je naloženo solidarno tužitelju isplatiti iznose od 229.530,00 kn i 18.134,82 kn sve s pripadajućom zateznom kamatom (toč. I. i II. izreke); naloženo je Ž. ... M. ž. da tužitelju isplati 16.429,59 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. III. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu daljnjih iznosa od 153.020,00 kn i 12.089,88 kn i iznosa od 10.953,06 kn u odnosu na tuženicu  Ž. ... M. ž. (toč. IV. izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. V. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. IV. izreke, a prihvaćene su žalbe tuženika te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen i u odluci o troškovima postupka te je tužbeni zahtjev odbijen u daljnjim iznosima od 229.530,00 kn, 18.134,82 kn i 16.429,59 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku M. A. d.o.o. P. naknadi troškove postupka u iznosu od 36.000,00 kn, a tuženici Ž. ... M. ž. u iznosu od 35.312,50 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da prihvati žalbu tužitelja i preinači prvostupanjsku presudu prihvaćanjem žalbe tužitelja i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti te istovremeno odbijanjem žalbi tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen, odnosno da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda, te u dijelu kojim je prihvaćena revizija tuženika i preinačena prvostupanjska presuda daljnjim odbijanjem tužbenog zahtjeva, također podnosi pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno da pobijanu/e presudu/e ukine i predmet vrati sudu drugog/prvog stupanja na ponovni postupak i odluku.

 

U odgovoru na reviziju I-tuženik M.-O. A. d.o.o. osporava navode revizije i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale tužitelju vezano na štetni događaj od 7. travnja 2007., a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji o postojanju odgovornosti tuženika M.-O. A. d.o.o., kao trgovca koji mu je prodao neispravnu motorističku jaknu koja ga u štetnom događaju nije odgovarajuće zaštitila od ozljeđivanja, i na tvrdnji o postojanju odgovornosti tuženice Ž. ... M. ž., koja je propustila postupiti po odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 105/04 – dalje: ZSPC) i sudionike u prometu postavljanjem odgovarajućeg znaka upozoriti na opasnost koja im prijeti na cesti, konkretno postavljanjem znaka upozorenja o nailasku na zavoj, odnosno znaka ograničenja brzine.

 

              Prvostupanjski sud prihvatio je činjenične tvrdnje o odgovornosti oba tuženika, ali je ujedno ocijenio i da je sam tužitelj svojom prebrzom vožnjom doprinio nastanku štete u omjeru od 40%, u kojem omjeru je umanjio neimovinsku štetu (utvrđenu u iznosu od 382.550,00 kn) te imovinsku štetu (utvrđenu u iznosima od 30.224,70 i 27.382,65 kn) te presudio kao u izreci prvostupanjske presude.

 

              Drugostupanjski sud ocijenio je da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da se zračni jastuci prodane motorističke jakne nisu aktivirali, odnosno da su se aktivirali sa zakašnjenjem. Stoga ne nalazi bilo kakvu odgovornost tuženika M.-O. A. d.o.o. za nastalu štetu.

 

              U odnosu na odgovornost tuženice Ž. ... M. ž. zaključuje da neovisno o nespornoj činjenici da na dionici ceste na kojoj je došlo do prometne nezgode nisu bili postavljeni odgovarajući prometni znaci nema odgovornosti tuženice za nastalu štetu, jer da tvrdnja tužitelja da bi se on, da su znaci bili postavljeni, kretao brzinom prilagođenom stanju ceste, predstavlja tek po tužitelju iznesenu nedokazanu pretpostavku. Ovaj zaključak izvlači iz iskaza tužitelja prema kojem je on tom cestom već vozio i motociklom i automobilom, iako ne često, pa da mu je cesta bila poznata.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. razlozi koji se neće tako obrazložiti neće se uzeti u obzir.

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka u odnosu na oba tuženika tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da su razlozi drugostupanjske presude nedostani i nejasni zbog čega da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjska presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Naime i po ocjeni ovog suda prihvatljivo je obrazloženje drugostupanjskog suda da se na temelju dosad izvedenih dokaza (bez odgovarajućeg kombiniranog prometno medicinskog vještačenja) nije moglo sa sigurnošću zaključiti o neaktiviranju, odnosno o nepravovremenom aktiviranju motorističke jakne, a time i odgovornosti tuženika  M.-O. A. d.o.o. za nastalu štetu.

 

I za zaključak o neodgovornosti tuženice Ž. ... M. ž. drugostupanjski sud dao je jasne i dostatne razloge te presuda ni u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Na utvrđeno činjenično stanje o nedokazanoj neispravnosti motorističke jakne i ozljeđivanju tužitelja pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 410. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 - dalje: ZOO).

 

Međutim, djelomično je osnovana tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud, iako je ocijenio da postoji propust tuženika u postavljanju odgovarajućeg znaka (koji propust je odmah po događaju otklonjen) pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je za nastanak štetnog događaja isključivo kriv tužitelj, pa da navedeni propust tuženika nije u uzročnoj vezi s nastankom istog.

 

Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZSPC ceste se moraju obilježavati propisanim prometnim znakovima kojima se sudionici u prometu upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu ceste, stavljaju do znanja ograničenja, zabrane i obveze kojih se sudionici u prometu moraju držati i daju potrebne obavijesti za siguran nesmetan tok prometa.

 

Po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, da neovisno o činjenici što je tužitelj već prolazio cestom na kojoj je došlo do prometne nezgode, izostanak odgovarajućeg prometnog znaka koji bi vozača, neovisno o njegovom eventualnom sjećanju na stanje ceste, upozorio na nailazeću opasnost, u uzročnoj je vezi s nastankom štetnog događaja.

 

Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (čl. 1092. ZOO).

 

Pravilna je i ocjena prvostupanjskog suda da je tužitelj vožnjom neprimjerenom stanju ceste, u situaciji dobre vidljivosti, i sam doprinio nastanku štete u omjeru od 40%, zbog čega ima pravo na razmjerno sniženu naknadu.

 

Slijedom iznesenog, budući da u pobijanoj presudi u odnosu na tuženika M.-O. A. d.o.o. ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je u tom dijelu reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

 

Budući da je u dijelu pobijane presude u odnosu na tuženicu Ž. ... M. ž. preinačenjem prvostupanjske presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu odbijanjem žalbe te tuženice i potvrđivanjem prvostupanjske presude u tom dijelu.

 

Tužitelj u odnosu na tuženicu Ž. ... M. ž. u cijelosti uspio je s revizijom te je ova tuženica obvezana da tužitelju na ime polovine troška revizije isplati 4.687,50 kn (čl. 166. st. 2. i 154. st. 2. ZPP).

 

Odbijen je zahtjev tuženika M.-O. A. d.o.o. za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 10. rujna 2019.