Broj: Rev 924/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. V. iz V., zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. i partneri iz Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i partneri iz Z., Pisarnica Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-378/2015-2 od 15. svibnja 2015., kojom je dijelom odbijena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru poslovni broj P-3726/2009-31 od 22. svibnja 2014., u sjednici održanoj 10. rujna 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-378/2015-2 od 15. svibnja 2015., u dijelu u kojem je u točki 1. izreke potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude za iznos od 18.844,40 kn i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru poslovni broj P-3726/2009-31 od 22. svibnja 2014., u točki I. izreke za navedeni iznos od 18.844,40 kn, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 47.112,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana, a u točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 16.819,05 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, također u roku od 15 dana.

 

Drugostupanjskom presudom, u točki 1. izreke, potvrđena je presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-3726/09-31 od 22. svibnja 2014., u dijelu pod toč. I. izreke preko iznosa od 14.134,00 kn do iznosa od 32.978,40 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 22. svibnja 2014. godine pa do isplate.

 

U točki 2. izreke djelomično je preinačena navedena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke preko iznosa od 32.978,40 kn do iznosa od 47.112,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 22. svibnja 2014., pa do isplate na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, kao neosnovan, kao i u dijelu pod toč. II. izreke na način da je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.734,32 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2014. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude u dosuđujućem dijelu tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice kako je to navedeno u točkama 1. do 3. tog članka.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz st. 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno pa ako izostane bilo koja pretpostavka takva revizija ne ispunjava pretpostavke za njezino ispitivanje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku štetu nastalu u prometnoj nezgodi od 10. prosinca 2008.

 

I u revizijskoj fazi postupka ostala je prijeporna činjenica je li za štetu isključivo odgovoran osiguranik tuženika M. Š., ili je istoj doprinio i tužitelj, te u kojem omjeru.

 

Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja utvrđujući da je u prometnoj nezgodi sudjelovao osiguranik tuženika, M. Š., koji je upravljao teretnim automobilom, da je u toj prometnoj nezgodi tužitelj pretrpio imovinsku štetu uslijed oštećenja automobila i da tužitelj nije doprinio nastanku štete jer je, sukladno nalazu i mišljenju vještaka S. E., utvrdio da je temeljem empirijskih istraživanja sigurnosni razmak između vozila koja se kreću u koloni pri brzini od 69 km/h, oko 35 m, a da je tužitelj bio na udaljenosti od 38,40 m od mjesta sudarnog kontakta.

 

Nasuprot navedenom drugostupanjski nalazi da zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije doprinio nastanku prometne nezgode ne može biti utemeljen na činjenici da je tužitelj bio udaljen 38,40 m od mjesta sudarnog kontakta, odnosno da je poštivao sigurnosni razmak između vozila koja se kreću u koloni pri brzini od 69 km/h koji bi iznosio oko 35 m iz razloga što prema očitovanju vještaka E. od 24. prosinca 2012. proizlazi, da iako nije moguće odrediti položaj osobnog vozila tužitelja u trenutku nastanka opasnosti u odnosu na širinu kolnika, kao i s obzirom na činjenicu da se u kritičnom trenutku prednji dio osobnog vozila tužitelja nalazi svega 0,56 m iza zadnjeg dijela kombi - vozila, da ne isključuje mogućnost da se u tom trenutku osobno vozilo tužitelja nalazilo u središnjoj fazi pretjecanja kombi - vozila i to u cijelosti na sebi lijevoj voznoj traci.

 

Cijeneći da se tužitelj kretao iza vozila osiguranika tuženika, u koloni, i kada je došlo do rotiranja kombi - vozila tuženika da je tužitelj reagirao na način da je prešao u suprotnu voznu traku i pokušao istog pretjecati, po mišljenju drugostupanjskog suda primjerenija reakcija tužitelja u tom trenutku bila bi da nezgodu pokuša izbjeći kočenjem, a ne zaobilaženjem kombi - vozila, zbog čega utvrđuje da tužitelj nije reagirao kočenjem jer je ocijenio da nije bio na dovoljnom razmaku od vozila osiguranika tuženika da bi na taj način mogao izbjeći prometnu nezgodu, pa je stoga postupio protivno odredbi čl. 109. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08 - dalje ZSPC), zbog čega postoji uzročna veza, kako između ponašanja tuženikova osiguranika i nastale štete, tako i zbog ponašanja tužitelja jer je uobičajeno očekivati u takvim situacijama da se reagira kočenjem, a ne pretjecanjem (kada za to uopće nisu bili ostvareni uvjeti jer tužitelj nije mogao pretpostaviti gdje će se kretati vozilo osiguranika tuženika koji je nad njim izgubio kontrolu) i logično da se putanja kretanja nije mogla predvidjeti sukladno uobičajenom postupanju sudionika u prometu, pa nalazi da doprinos tužitelja nastanku štete iznosi 30% zbog čega je prvostupanjski sud u navedenom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO/05) kada je obvezao tuženika da tužitelju naknadi ukupnu štetu u visini od 47.112,00 kn.

 

I u revizijskoj fazi postupka ostala je prijeporna činjenica je li za štetu isključivo odgovoran osiguranik tuženika M. Š. ili je istoj doprinio i tužitelj?

 

Tuženik je u reviziji naznačio sljedeća pravna pitanja:

 

1. "Je li u primjeni odredbe čl. 260. ZPP-a stranka onemogućena u raspravljanju povredom načela "jednakosti oružja" ako sud od vještaka ne zatraži očitovanje o prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka te istoga ne sasluša na ročištu glavne rasprave, odnosno ako nakon konkretnih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka (stručne prirode) ne provede novo prometno vještačenje?"

 

2. "Je li tuženik ovlašten prigovore na nalaz i mišljenje vještaka iznijeti u bilo kojoj fazi postupka pa i na zadnjem ročištu za glavnu raspravu, i je li rok u kojemu je sud pozivao stranke da se na nalaz i mišljenje vještaka očituju instruktivne naravi?"

 

Obrazlažući razloge važnosti za naznačena pitanja poziva se na niz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i brojne odluke županijskih sudova: Rev-1614/85 od 13. studenoga 1985, Rev-3073/90 od 31. siječnja 1991., Rev-1579/10 od 7. prosinca 2011., Rev-586/11 od 12. prosinca 2012., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1558/11 od 28. svibnja 2014., Županijskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Zlataru broj Gžn-1373/11 od 16. travnja 2014., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-509/11 kod 4. lipnja 2014., Županijskog suda u Splitu broj Gžx-67/13 od 30. svibnja 2014., Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1745/10 od 30. listopada 2013., Županijskog suda u Puli-Pula broj Gž-1123/13 od 14. listopada 2013., Županijskog suda u Zadru broj Gž-2191/12 od 29. svibnja 2013., Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-276/10 od 30. kolovoza 2010., Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-4388/12 od 27. svibnja 2013., Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1265/05 od 18. listopada 2007., Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4052/11 od 16. siječnja 2013.

 

Obrazlažući postavljena pitanja ističe da prvostupanjski sud nije saslušao vještaka prometne struke na okolnosti tuženikovih prigovora, koji je tuženik iznio na pisanu dopunu nalaza i mišljenja vještaka, niti je prigovore tuženika iz podneska od 13. svibnja 2014. dostavio vještaku na očitovanje, a niti radi razjašnjenja nejasnoća na koje je ukazivao tuženik, niti je proveo novo vještačenje. Smatra da je u provedenom postupku na takav način pred prvostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, te bitna povreda odredbe čl. 260. ZPP-a u svezi sa čl. 354. st. 1. ZPP-a, da je drugostupanjski sud počinio iste bitne povrede, jer nije prihvatio tuženikovu žalbu iznesenu u navedenom pravcu.

 

Pojašnjava da je drugostupanjski sud otklonio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 260. st. 1. ZPP-a i onu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a pred prvostupanjskim sudom iznošenjem pravnog shvaćanja prema kojem je "tuženik trebao svoje prigovore na nalaz i mišljenje vještaka istaknuti u podnesku od 26. ožujka 2012., te neposredno postavljati pitanja vještaku na ročištu od 19. prosinca 2012., a kako nije postupio na navedeni način da tuženik ne može isticati da bi mu na takav način bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom jer je vještak na ročištu 19. prosinca 2012., bio u prilici odgovoriti na sve prigovore tuženika, a tuženik je taj koji nije postupio u skladu sa odredbama ZPP-a."

 

Osporavajući navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda tuženik navodi da vještak na ročištu od 19. prosinca 2012., nije bio u mogućnosti odgovoriti na prigovore na nalaz i mišljenje vještaka i pitanja tuženika bez da izvede određene računalne operacije, te je zatražio da tuženik na zapisnik postavi prigovore i pitanja na kojoj će se vještak pisanim putem očitovati i po potrebi ponovno pojasniti na sudu. Nakon pisanog očitovanja vještaka na postavljene prigovore i pitanja tuženik je ponovo, podneskom od 13. svibnja 2014. iznio konkretne prigovore na izračune vještaka iznesene u dopunskom očitovanju, a koje je prigovore sud posve zanemario, iako je iste trebao dostaviti vještaku na očitovanje ili istog usmeno saslušati ili podredno prihvatiti prijedlog tuženika i provesti novo vještačenje, a sve kako bi se omogućilo tuženiku da sudjeluje u postupku i raspravljanju, te da dokaže svoje navode. Takvim postupanjem suda da je tuženiku onemogućeno raspravljanje i dokazivanju.

 

Prema navedenom, sporno je shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojem je tuženik prigovore na nalaz i mišljenje vještaka trebao iznijeti ranije, tj. u podnesku od 26. ožujka 2012., i na ročištu od 19. prosinca 2012., i je li takvim postupanjem zanemario tuženikove prigovore na nalaz i mišljenje vještaka i time mu onemogućio raspravljanje.

 

Tuženik osnovano ukazuje na navedene bitne povrede postupka jer on ni po ovom sudu nije iznesene prigovore mogao ranije iznijeti jer su se oni odnosili na dopunsko pisano očitovanje vještaka od 24. prosinca 2012. Naime, vještak prometne struke S. E. izradio je pisani nalaz i mišljenje 9. siječnja 2012., u tom nalazu i mišljenju nije dao izračun dinamike nastanka prometne nezgode već je nalaz i mišljenje dao na temelju iskustvenih podataka, a tuženik je u podnesku od 26. ožujka 2012., prigovorio u cijelosti nalazu i mišljenju imenovanog vještaka, nakon čega je na ročištu od 19. prosinca 2012., saslušan navedeni vještak. Na tom ročištu vještak nije mogao dati u prigovorima traženi izračun te je tražio od tuženika da na sudski zapisnik izdiktira prigovore, što je tuženik i učinio i tražio od suda vrijeme da napravi izračun (kako bi odgovorio na prigovore tuženika). Vještak je dao dopunu nalaza u pisanom obliku 24. prosinca 2012., a tuženik je prigovarao pisanoj dopuni vještaka (o njegovim prigovorima vezano za izračune u dopuni i nalaza i mišljenja), te je predlagao usmeno saslušanje vještaka kako bi pojasnio dopunu nalaza i mišljenja ili novo vještačenje, (podneskom od 13. svibnja 2014.), no kako sud nije omogućio tuženiku da se vještak očituje o njegovim prigovorima na izračun vještaka (u pisanoj dopuni) i kako nije prihvatio prijedlog tuženika da se provede novo vještačenje na okolnost dinamike nezgode, takvim postupanjem suda počinjena je bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 260. st. 1. u svezi sa čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

Naime, čl. 260. ZPP-a propisano je da će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ga podnijeti pismeno prije rasprave.

 

Kada je tuženik tijekom postupka pred sudom prvog stupnja prigovorio nalazu i mišljenju vještaka koji je svoj nalaz dao u pisanoj formi, kao što je u ovom slučaju tuženik učinio podneskom od 26. 3. 2012., kada se vještak na istaknute prigovore na zakazanom ročištu nije mogao očitovati bez dopunskog izračuna, i kada je tuženik na dopunu nalazu po iznesenim prigovorima ponovno imao primjedbi i tražio ili njegovo neposredno saslušanje radi razjašnjenja u prigovoru iznesenih izračuna po vještaku, ili provođenje novog vještačenja radi utvrđenja dinamike nastanka prometne nezgode, prvostupanjski sud je, temeljeći svoju odluku na nalazu mišljenja vještaka, kada je odbio neposredno saslušanje vještaka na iznesene primjedbe na njegov račun, a sud drugog stupnja otklanjajući u žalbi takav prigovor tuženika, počinili bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 260. st. 1. ZPP-a, jer su tuženiku nezakonitim postupanjem onemogućili da raspravlja pred sudom. Stoga osnovano tuženik u reviziji ističe postojanje navedene apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka.

 

Takvo postupanje suprotno je već ustaljenoj sudskoj praksi izraženoj i u brojnim citiranim odlukama, kako ovog revizijskog, tako i ranije navedenih županijskih sudova.

 

Iz navedenih razloga obje nižestupanjske presude bilo je nužno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pozivom na odredbu čl. 394. st. 4., u svezi čl. 394. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 10. rujna 2019.