Broj: Rev 1463/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz S. A. D., California, O., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-667/13-7 od 25. studenog 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1623/2010 od 9. studenog 2012., u sjednici održanoj 10. rujna 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da isplati tužitelju 126.000,00 kn s pripadajućom kamatom (točka I. izreke), kao i 277.615,95 kn s pripadajućom kamatom (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu 165.559,92 kn s pripadajućom kamatom kako je to pobliže označeno u izreci presude (točka III. izreke). Naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 43.225,12 kn (točka IV. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu u stavku III. izreke na način da je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova avionske karte od Z. do O. i naloženo tuženici isplatiti tužitelju 15.559,20 kn s pripadajućim kamatama (točka I. izreke). Odbijene su žalbe tužitelja i tuženice i potvrđena je pobijana presuda u dosuđujućem dijelu u točkama I. i II. izreke te u odbijajućem dijelu u odnosu na tijek zakonske kamate u stavku III., kao i odluka o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke). Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka (točka III. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela je tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ovom sudu da prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu podredno ukine pobijane odluke i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija tuženice nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

 

Revidentica ističe da pobijana presuda u dijelu u kojem je tužitelju dosuđena izgubljena zarada od 277.615,95 kn nema razloga jer da sudovi ne objašnjavaju na koji je način izvršen obračun izgubljene zarade te je li iznos u bruto ili neto iznosu, a iz kojeg se razloga presuda ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je ocijenio da je na temelju uvida u priložene potvrde poslodavca tužitelja, te drugu dokumentaciju izdanu od strane nadležnih tijela, priložene u originalnu i ovjerenom prijevodu, prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu izgubljene zarade (kako navodi u bruto iznosu) stoga pobijana presuda u dijelu u kojem je tužitelju dosuđena izgubljena zarada nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi.

 

Navodi revidenta da u odluci nije navedeno radi li se o bruto ili neto iznosu plaće su neodlučni budući je predmet spora naknada štete, a ne isplata plaće.

 

Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog neosnovanog lišenja slobode za vrijeme provedeno u pritvoru u razdoblju od 29. kolovoza 2007. do 24. listopada 2008. (422 dana).

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj uhićen 29. kolovoza 2007. na temelju međunarodne tjeralice u M. na povratku s godišnjeg odmora iz B. L.,

 

- da je tužitelj bio optužen da je počinio kazneno djelo protiv čovječanstva i međunarodnog prava - ratni zločin protiv civilnog stanovništva,

 

- da je presudom Županijskog suda u Sisku broj K-22/08 od 24. listopada 2008. tužitelj oslobođen optužbe,

 

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-180/09 od 13. listopada 2009. potvrđena presuda Županijskog suda u Sisku broj K-22/08 od 24. listopada 2008.,

 

- da je tužitelj proveo u pritvoru 422 dana i to u razdoblju od 29. kolovoza 2007. do 24. listopada 2008.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da uzimajući u obzir da tuženik nije dokazao da je tužitelj znao za pokretanje istrage, određivanje pritvora i izdavanje tjeralice, odnosno nije dokazao da je tužitelj bilo kakvim nedopuštenim postupcima prouzročio svoje pritvaranje, zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete za duševne boli zbog gubitka slobode osnovan sukladno čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99. 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - dalje: ZKP) i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) te je imajući u vidu da je tužitelj u pritvoru proveo 422 dana sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete od 126.000,00 kn. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade zaključio je da tužitelju za izgubljenu zaradu pripada iznos od 277.615,95 kn sukladno čl. 1045. ZOO. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za avionsku kartu jer tužitelj nije dokazao da su novčana sredstva iz kojih je karta plaćena bračna stečevina tužitelja i njegove supruge D. V.

 

Drugostupanjski je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odredio naknadu neimovinske štete, kao i visinu izgubljene zarade te je u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu dok je preinačio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu i dosudio tužitelju naknadu za trošak avionske karte koji je bio nužan za povratak tužitelja u Sjedinjene Američke Države, u mjesto prebivališta tužitelja i njegove obitelji prije uhićenja jer tužitelj više nije mogao iskoristiti povratnu avionsku kartu koju bi iskoristio da nije došlo do uhićenja i kaznenog progona. Stoga je u tom dijelu prihvaćena žalba tužitelja i naloženo tuženici isplatiti trošak avionske karte od 15.559,20 kn, o kojoj visini je sud odlučio crpeći ovlaštenja iz čl. 223. ZPP.

 

Revidentica navodi da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) jer da tužitelju ne pripada naknada za povredu prava osobnosti.

 

Tužitelj zbog neosnovanog pritvaranja ima pravo na naknadu štete na temelju čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97 - dalje: ZKP) prema kojem pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.

 

Prema čl. 19. st. 1. i 2. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim tim zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., dok iz čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO proizlazi da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a pri odlučivanju o visini te naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj bio neosnovano lišen slobode 422 dana obzirom da je pravomoćno oslobođen za kazneno djelo za koje je bio u pritvoru, stoga suprotno navodima revidentice, tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu sukladno citiranim odredba čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP, čl. 19. i čl. 1100. ZOO, kako su to pravilno ocijenili nižestupanjski sudovi.

 

Revidentica ističe da tužitelju ne pripada naknada jer prema čl. 480. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97 dalje: ZKP) naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje.

 

Budući da tužitelj, kako je to utvrđeno u postupku koji je prethodio reviziji, nije svojim nedopuštenim postupcima uzrokovao lišenje slobode (pritvaranje) suprotno tvrdnji revidentice ne postoje okolnosti zbog kojih tužitelj ne bi imao pravo na naknadu štete.

 

Stoga nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Preostali navodi kojima revidentica osporavajući pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 480. st. 3. ZKP preispituje činjenična utvrđenja o nepostojanju doprinosa tužitelja određivanju pritvora ovaj sud nije ovlašten razmatrati sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Slijedom iznesenog, na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženice odbijena je kao neosnovana.

 

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st.1. ZPP).

 

Zagreb, 10. rujna 2019.