Broj: Revt 406/2017-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa stečajnog dužnika G.-K. d.o.o. za građenje, trgovinu i usluge, u stečaju, V., OIB: …, kojeg zastupa stečajna upraviteljica N. G., odvjetnica u V.,  protiv tuženika C. d.o.o. S. B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku u S. B., radi isplate 692.401,19 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5754/2014-2 od 28. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj P-545/11-24 od 30. studenoga 2011.,  u dijelu izreke pod toč. I. i III., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka nastalim u povodu sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              »I – Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. A. Č. iz S. B., posl.br. Ovrv-305/10 od 4.5.2010. se održava na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu po računu br. 047-2009 od 4.12.2009. u iznosu od 692.401,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13.12.2009. do 30.6.2011. po stopi od 17% godišnje, te od 1.7.2011. do isplate po stopi od 15% godišnje, a u slučaju promjene zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 8 postotnih poena,

te mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 13.110,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4.5.2010. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do 30. 6.2011. po stopi od 14% godišnje, te od 1.7.2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

II – Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi iz toč. I, ukida se u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.775,91 kn sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

 

III – Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 53.661,07 kn u roku od 8 dana.

 

IV – Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 22.701,04 kn, odbija se kao neosnovan.«

 

              Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

              »Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-545/11-24 od 30. studenoga 2011. u točkama I. i III. izreke.

 

I. Odbacuje se tuženikova žalba izjavljena protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-545/11-24 od 30. studenoga 2011. u točkama II. i IV. izreke.

 

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 6.924,01 kn (šesttisućadevetstodvadesetčetiri kune i jedna lipa) kao neosnovan.«

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev  i podredno iste ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija tuženika odbije kao neosnovana, te traži da mu tuženik naknadi trošak pristojbe odgovora na reviziju u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 219. i čl. 221. ZPP.

 

Revident smatra da je povrijeđeno pravilo o teretu dokazivanja jer da je sud neosnovano zatražio od tuženika dostavu građevinskog dnevnika.

 

Naime, tuženik ističe kako isti ne raspolaže navedenim dokazom, već se građevinski dnevnik nalazi u posjedu investitora. S obzirom da tuženik nije bio investitor, isti to nije bio u mogućnosti dostaviti, pa mu se stoga ne može stavljati na teret da nije dokazao činjenicu i donijeti odluku primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

Prema st. 2. istog članka sud može do zaključenja prethodnog postupka, kada ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz st. 1. ovog članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno.

 

Prema odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

U konkretnom slučaju sud nije primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP, jer je postojanje odlučne činjenice, a to je izvođenje radova od strane tužitelja, utvrdio na temelju drugih provedenih dokaza.

 

Nadalje, revident ističe kako je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a koja se sastoji u tome da sud nije saslušao zakonskog zastupnika tvrtke V. d.o.o., kao i da nije izvršio uvid u spis istog suda broj P-581/11 u parnici između tvrtki I. C. d.o.o. i tuženika, u kojem su također saslušavani svjedoci I. S. i Ž. B., koji su saslušavani u ovom postupku.

 

Prema odredbi čl. 385. st. 2. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda, revizija se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ZPP može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu ili ako su one učinjene tek u drugostupanjskom postupku.

 

S obzirom da revident zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP nije pobijao prvostupanjsku presudu, revizijski sud u skladu s naprijed navedenom odredbom nije ispitivao navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka istaknutu po revidentu.

 

              Nadalje, neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu se isplati novčana naknada u iznosu od 692.401,19 kn, na ime izvedenih radova prema ugovoru o podizvođenju radova na pripremama terena, ripanja i iskopa kanala u J., D., kao i naknadnih radova.

 

              U konkretnom sporu primijenjeno je materijalno pravo sadržano u odredbama čl. 620., 623. i 631. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 -  dalje: ZOO).

 

              Drugostupanjski sud je na temelju utvrđenih činjenica u postupku prihvatio tužbeni zahtjev.

 

              Osporavajući pravilnost pobijanih presuda tuženik u reviziji prigovara pravilnosti primijenjenog materijalnog prava, smatrajući da su u njihovom donošenju sudovi zanemarili odredbu čl. 623. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 35/05, 41/08 -  dalje: ZOO).

 

              Prema odredbi čl. 623. st. 1. ZOO za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova, izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja. On ne može očekivati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez takve suglasnosti (st. 2. ZPP).

 

              U konkretnom slučaju utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

-          da su stranke sklopile ugovor o podizvođenju broj 026-2008/1075 od 7. kolovoza 2008., kojom je tuženik ustupio, a tužitelj preuzeo obvezu izvođenja radova na pripremi terena, ripanja i iskopa kanala u J., D., ukupne vrijednosti od 703.453,59 kn;

-          da je navedenim ugovorom utanačeno da će konačna vrijednost biti utvrđena prema opsegu i količinama stvarno izvedenih radova uz korištenje jedinične cijene iz ugovornog troškovnika;

-          da je tuženik glavni nositelj posla i u poslovnom odnosu s investitorom I. C. d.o.o. Z. i da je tužitelju povjerio obavljanje dijela tog posla navedenim ugovorom o podizvođenju;

-          da su radovi izvršeni do kraja prosinca 2008., te da stranke nisu sačinile konačni obračun i nisu zajednički utvrdile količinu i vrijednost obavljenih radova;

-          da je tuženik tužitelju za izvođenje radova platio ukupni iznos od 966.481,91 kn;

-          da je tužitelj za tuženika izveo sav potreban fakturirani rad, što proizlazi iz troškovnika tužitelja od 31. prosinca 2008. i tuženikovog elaborata i izvedenim radovima;

-          da je geodetski elaborat sačinio ovlašteni geodet angažiran od glavnog investitora i da isti predstavlja evidenciju stvarne količine izvedenog posla.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica sudovi su zaključili da tužitelj osnovano zahtijeva isplatu naknade za izvedene radove. Naime, tuženikovo ukupno ponašanje u odnosu na izvedene radove jasno upućuje na to da ih je on kao naručitelj odobrio, čime je u okolnostima konkretnog slučaja pisana suglasnost nadomještena kako konkludentnim radnjama tuženika koji se upućuje na njihovo odobrenje, a tako i pisanom evidencijom o izvršenim radovima, što proizlazi iz geodetskog elaborata kojeg je sačinio investitor.

 

Kako je dodatne radove tužitelj izveo upravo po zahtjevu ovlaštenih osoba tuženika kao naručitelja, pisana suglasnost i nije bila nužna pretpostavka da bi se zahtijevalo plaćanje naknade za izvedene radove.

 

S obzirom na to revizijski sud smatra da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 623. ZOO.

 

Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika i presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 10. rujna 2019.