Broj: Gž-1273/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Zvonimira Biškupa, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., OIB:… Z., kojeg zastupaju punomoćnici T. Z. i dr., odvjetnici u O. d. Z. i p. d.o.o. u Osijeku, protiv tuženice S. Š., OIB:… iz Z., radi isplate, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-6849/17-14 od 19. travnja 2019., dana 10. rujna 2019.

             

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-6849/17-14 od 19. travnja 2019. u dijelu toč. I izreke u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ž. M. iz Z. poslovni broj: Ovrv-5380/17 od 5. rujna 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 478,38 kn s pripadajućim zateznim kamatama odnosno u kojem je za taj iznos odbijen tužbeni zahtjev.

 

r i j e š i o   j e

 

Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-6849/17-14 od 19. travnja 2019. ukida:

 

-          u toč. II izreke te

-          u dijelu toč. I izreke u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ž. M. iz Z. poslovni broj: Ovrv-5380/17 od 5. rujna 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.979,35 kn sa zateznim kamatama koje teku:

 

-          na iznos od 32,00 kn od 19. veljače 2016.

-          na iznos od 1.947,35 kn od 18. ožujka 2016.

 

i u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:

 

„I              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-5380/17 od 5. rujna 2017. u cijelosti i odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.“

 

Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da istu preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev te naloži tuženici da mu naknadi troškove postupka.

 

Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.
 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – nastavno: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

 

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispunjenje ugovorne obveze tuženika u vidu isplate, kao protučinidbe za pružene telekomunikacijske usluge, za isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora te za plaćanje rata za kupnju mobilnog uređaja.

 

              U obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja konstatira da nije sporno da su stranke 12. ožujka 2015. zasnovale pretplatnički odnos u mobilnoj telefonskoj mreži za broj telefona 0911566730 za tarifni model Bez granica M i Opcija 1 GB+ na neodređeno vrijeme uz razdoblje obveznog trajanja ugovora 24 mjeseca sa posebnom ponudom koja je uključivala preuzimanje mobilnog uređaja marke LG L Bello bijeli po cijeni od 787,00 kn uz mjesečnu otplatu u iznosu od 32,00 kn na razdoblje od 24 mjeseca, a koji je ugovorni odnos raskinut po tužitelju. Osnovanim, međutim, sud smatra prigovor zastare iz razloga što je tužitelj ovršni prijedlog javnom bilježniku podnio 1. rujna 2017., dok utuženi računi dospijevaju 18. veljače i 17. ožujka 2016., što znači da je protekao zastarni rok od jedne godine, u smislu čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, smatra da tužitelj neosnovano potražuje naknade za prijevremeni raskid, budući da odredbu čl. 14.2. tužiteljevih Općih uvjeta smatra nepoštenom i ništetnom odredbom u smislu Zakona o zaštiti potrošača, kao i zbog činjenice da je u ovom slučaju došlo do raskida ugovora pa se posljedice raskida trebaju sagledavati prema čl. 368. Zakona o obveznim odnosima, dok tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu štete niti je ukazivao da bi mu zbog raskida ugovora nastala šteta.

 

Nakon što je ispitao pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, kao i da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se presuda zbog nedostataka na koje će biti ukazano u nastavku obrazloženja ne može ispitati.

 

Iz priloženih računa na koje se odnosi predmetna tražbina vidljivo je da se iznosi od 32,00 kn (po računu za siječanj 2016. – list 22 spisa) i 416,00 kn (po računu za veljaču 2016. – list 25 spisa) odnose na otplatu uređaja na rate. Iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 12. ožujka 2015. (listovi 28 i 29 spisa) proizlazi da je tuženica po promotivnoj cijeni kupila uređaj „LG L Bello bijeli“, pri čemu je iznos od 19,00 kn platila pri kupnji, dok se iznos od 768,00 kn obvezala platiti u 24 mjesečna obroka u iznosima od po 32,00 kn, a u tom smislu je istog dana sklopljen i Ugovor i kupnji uređaja uz obročnu otplatu (list 29 spisa – a tergo). Navedeno ukazuje da se u tom dijelu radi o ugovoru o kupoprodaji pa nema osnove za primjenu čl. 232. st. 1. toč. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – nastavno: ZOO) koja jednogodišnji rok zastare propisuje za tražbine pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, već je u primjeni opći zastarni rok od pet godina pa, posljedično, valja zaključiti da zastara tražbine u ukupnom iznosu od 448,00 kn nije nastupila.

 

Isto tako, naknada za prijevremeni raskid ugovora nije povremena tražbina, nego jednokratna tražbina koja dospijeva zbog i nakon raskida ugovora. Stoga se ista ne može podvesti pod primjenu čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO jer se ne radi o tražbini za uporabu telefona niti o drugim tražbinama pružatelja iste usluge koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, nego se na takvu tražbinu primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (tako i, primjerice, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Pž-7015/2018-2 od 26. lipnja 2019.).

 

U odnosu na naknadu za prijevremeni raskid treba nadalje reći da ovaj sud načelno prihvaća stajalište suda prvog stupnja prema kojem bi bila nepoštena, stoga i ništetna, odredba općih uvjeta koja potrošača obvezuje da do kraja razdoblja obveznog trajanja ugovora plaća preostale mjesečne naknade za ugovorenu uslugu, iako je ugovor raskinut. Prvostupanjski sud, međutim, previđa da iz stanja spisa (račun na listu 25 i obračun na listu 37) proizlazi da se tražbina u tom smislu sastoji od popusta na usluge i popusta na uređaj. Prema čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 – nastavno: ZEK), pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku, ali se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz čl. 42. st. 7. ZEK. U tom smislu i odredba čl. 14.1. Općih uvjeta poslovanja V. d.o.o. propisuje da je u slučaju da krajnji korisnik jednostrano raskine Ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja Ugovora, krajnji korisnik obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika.

 

Tužitelj  u ovom postupku potražuje upravo naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je tuženica ostvarila, uslijed čega pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno o tome zbog kojeg razloga bi, ako je tuženica doista zbog činjenice sklapanja ugovora na rok od 24 mjeseca ostvarila popuste u ovdje zahtijevanom iznosu, i taj dio odredbe Općih uvjeta tužitelja bio nepošten, pa posljedično i ništetan.

 

Zbog svega navedenog pobijana presuda se u opisanim dijelovima ne može ispitati pa je valjalo djelomično prihvatiti žalbu tužitelja i istu ukinuti u toč. II izreke (odluci o troškovima) te dijelu toč. I izreke u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ž. M. iz Z. poslovni broj: Ovrv-5380/17 od 5. rujna 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.979,35 kn (1.531,35 kn se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid, a 448,00 kn na otplatne rate obračunate na dvama računima) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 32,00 kn od 19. veljače 2016., a na iznos od 1.947,35 kn od 18. ožujka 2016. i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve primjenom čl. 369. st. 1. ZPP.

 

S druge strane, prigovor zastare pravilno je prihvaćen u odnosu na tražbinu u iznosu od 478,38 kn s pripadajućim zateznim kamatama jer se ista odnosi na mjesečne naknade za tarifu, korištenje mreže, radijsku frekvenciju i zatezne kamate, dakle radi se o tražbinama za uporabu telefona, pa je zbog proteka jednogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO tužbeni zahtjev u tom dijelu pravilno odbijen kao neosnovan. Stoga je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP, pobijana presuda potvrđena u dijelu toč. I izreke u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ž. M. iz Z. poslovni broj: Ovrv-5380/17 od 5. rujna 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 478,38 kn s pripadajućim zateznim kamatama odnosno u kojem je za taj iznos odbijen tužbeni zahtjev.

 

U nastavku postupka u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud će ponovno raspraviti predmet spora i na temelju provedenog postupka donijeti novu odluku kojom će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način da novu odluku obrazloži jasnim, konkretnim, neproturječnim i dostatnim razlozima, imajući u vidu sve izneseno u ovom rješenju, kako bi ovaj sud u eventualnom žalbenom postupku bio u mogućnosti ispitati pravilnost stajališta prvostupanjskog suda, a novom odlukom sud će odlučiti i o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

U Varaždinu 10. rujna 2019.