Broj: Rev 812/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika S. U. iz P., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u L., protiv tuženika - protutužitelja D. U., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja - protutuženika S. U. protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-394/15-4 od 23. studenoga 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-778/09-114 od 22. prosinca 2014., u sjednici održanoj 11. rujna 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja - protutuženika odbija se kao neosnovana.

 

Zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju tuženika - protutužitelja odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom:

 

- naloženo tuženiku - protutužitelju D. U. (dalje: tuženik) da tužitelju - protutuženiku S. U. (dalje: tužitelj) naknadi štetu isplatom 26.400,00 kn sa zateznim kamatama (toč. I. izreke),

 

- odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu 373.600,00 kn (toč. II. izreke),

 

- odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu imovinske štete u iznosu od 387.327,24 kn sa zateznim kamatama te zahtjev za isplatu rente u iznosu od po 3.439,31 kn na mjesec počevši od 15. prosinca 2014. nadalje (toč. III. izreke),

 

- odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev za isplatu 68.000,00 kn sa zateznim kamatama na ime naknade neimovinske štete (toč. IV. izreke) i

 

- odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. V. izreke).

 

Drugostupanjski je sud odlučujući o žalbama obje stranke presudio:

 

„I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tužiteljeva-protutuženikova žalba i u cijelosti žalba tuženika-protutužitelja pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-778/09-114 od 22. prosinca 2014. godine:

 

1. djelomično preinačuje u točci I. i II. izreke i sudi:

 

„Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 44.000,00 kuna (sl. četrdesetčetiritisućekuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.04.2009. godine do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 356.000,00 kuna tužitelj se odbija“.

 

2. Potvrđuje se u preostalom dijelu točka III. i IV. izreke.

 

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 413,64 kune.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troška žalbenog dijela postupka.“

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspio tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) iz čijeg sadržaja proizlazi da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom da se prvostupanjska presuta preinači tako da njegov tužbeni zahtjev u cijelosti bude prihvaćen.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Iako je u reviziji uvodno navedeno da se drugostupanjska presuda njome pobija i zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka, u nastavku revizije nije ni na koji način opisano o kojoj bi se povredi radilo, pa taj revizijski razlog nije ni obrazložen. Stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka nije ni razmatran.

 

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete za koju tvrdi da ju je pretrpio kao posljedicu povreda zadobivenih 17. lipnja 2006. u fizičkom napadu tuženika na njega. Tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti zbog pretrpljenoga straha, fizičkih bolova, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja te imovinsku štetu, za koju tvrdi da je trpi jer se uslijed štetnoga događaja nije mogao odazvati pozivu na razgovor u povodu natječaja za radno mjesto u Kaznionici V. te stoga taj posao nije dobio, a smatra da bi po natječaju baš on bio zaposlen.

 

Prvostupanjski je sud utvrdio:

 

- da su parnične stranke braća i da su prije predmetnog štetnog događaja, zajedno s roditeljima i trećim bratom stanovali u istoj kući, svaki u svom stanu,

 

- da su između stranka odnosi dulje vrijeme poremećeni zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa,

 

- da je 17. lipnja 2006. tužitelj došao doma i vidio da je njegov konopac za sušenje robe prerezan, a nakon što je prethodni dan on prerezao tuženikov konopac za sušenje robe, pa ga je ponovno zavezao i na njega, ispod kuhinjskog prozora tuženikova stana objesio deku na kojoj leži njegov pas kako bi, prema prethodnim njegovim navodima, ispitao tuženika hoće li mu on i ovaj put prerezati konopac,

 

- da je tuženik nakon dolaska doma, oko 11,30 sati, uzeo kuhinjski nož s namjerom da prereže konopac i makne deku, kada mu je tužitelj došao iza leđa uhvativši ga rukama i stežući u predjelu vrata,

 

- da je tijekom toga sukoba tuženik nožem kojega je prethodno uzeo radi rezanja konopa, tužitelja dva puta ubo u lijevu stranu tijela zbog čega je ovaj zadobio jednu penetrirajuću ranu prsnog koša i penetrirajuću ranu prsnog koša i trbuha,

 

- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli posl. br. K-14/07 tuženik kao optuženik oglašen krivim što je dana 17. lipnja 2006. godine oko 11,30 sati u P., na terasi I. kata obiteljske kuće tijekom skidanja prljave deke ispred svojega prozora, na kojoj je inače spavao pas, a na koju je u cilju provokacije zavijesio njegov brat (tužitelj), s kojim je već dulje vrijeme zbog neriješenih imovinskih odnosa u zavadi, u trenutku kada ga je brat, došavši mu s leđa objema rukama počeo stezati za vrat, želeći otkloniti stisak oko vrata, iako je to mogao i golom fizičkom snagom u jako razdraženom stanju zbog njegova napada, htijući ga lišiti života nožem kojega je u tom trenutku imao u ruci ubo ga dva puta u lijevu bočnu stranu prsnog koša i trbuha, dakle u prekoračenju granica nužne obrane zbog jake razdraženosti prouzročene napadom sa namjerom započeo ali nije dovršio da ga usmrti čemu je u prekoračenju granica nužne obrane i počinio kazneno djelo protiv života i tijela, pokušaj ubojstva iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. st. 1., čl. 29. st. 3. Kaznenog zakona zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro u trajanju od 60 radnih dana,

 

- da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, te blagog intenziteta 15 dana,

 

- da je tužitelj doživio teško tjelesno ranjavanje s po život opasnim ozljedama, ali mu je pravovremenom i adekvatnom kirurškom operacijom život spašen, no da mu je trebalo odstraniti slezenu kao i manji dio tkiva pankreasa, kojim je zaustavljeno krvarenje u trbušnu šupljinu,

 

- da trajni gubitak slezene kod odraslih osoba ima značajno manji defekt nego u fazi rasta pa da se reflektira u slabijem imunom odgovoru na infektivne agense, slabijoj kvaliteti krvnih stanica osobito eritrocita i trombocita, dok gubitak trećine tkiva gušterače, osobito repa gušterače nema nikakvih funkcionalnih posljedica na kvalitetu života,

 

- da je kod tužitelja došlo do ukupnog umanjenja životnih radnih aktivnosti od 27%;

 

- da predmetna ozljeda nije ostavila značajne kozmetske defekte na tijelo tužitelja već predstavlja naruženje srednjeg stupnja koje je trećim osobama tek katkada uočljivo, s obzirom na to da je taj dio pretežito prekriven odjećom,

 

- da je tužitelj 30. travnja 2006., dakle prije štetnog događaja, odjavio obrt i prijavio se na Zavod za zapošljavanje,

 

- da je tužitelju rješenjem od 20. studenog 2009. kao osiguraniku i hrvatskom branitelju zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu od 31. kolovoza 2009.,

 

- da je tužitelj Kaznionici u V. predao zahtjev za prijam u radni odnos rukovoditelja privrednih strojeva na natječaj objavljen 25. svibnja 2006., te da je na razgovor za to radno mjesto bio pozvan za 19. lipnja 2006. godine, ali na njega nije mogao doći zbog predmetnog štetnog događaja,

 

- da su kandidati od stručnih uvjeta trebali imati srednju stručnu spremu, položen vozački ispit B, C i H kategorije motornih vozila, radno iskustvo od najmanje 12 mjeseci, zdravstvenu sposobnost i hrvatsko državljanstvo, koje je uvjete tužitelj ispunjavao, kao i da je u oglasu navedeno da prvenstvo pri izboru kandidata imaju djeca smrtnog stradalog hrvatskog branitelja i bez oba roditelja, HRVI iz Domovinskog rata, član obitelji smrtnog stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dragovoljac iz Domovinskog rata i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, a status hrvatskog branitelja tužitelj je imao,

 

- da tužitelj nije dokazao da bi baš on dobio posao po natječaju u Kaznionici V., odnosno, nakon analize uvjeta koje su za isto radno mjesto ispunjavali ostali kandidati koji su se prijavili za isti posao, da se ne može zaključiti sa sigurnošću da bi tužitelj bio jedini koji je ostvario uvjete za prijam na to radno mjesto, a posao je inače pripao kandidatu koji je već na istom radnom mjestu radio na određeno vrijeme.

 

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud ocijenio da, s obzirom na činjenicu da je tuženik djelovao u stanju prekoračenja nužne obrane izazvane tužiteljevim napadom, a primjenom odredaba čl. 1052. st. 1. i čl. 1092. ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO), postoji tužiteljev doprinos šteti od 70%.

 

Ocijenivši da, s obzirom na utvrđene činjenice glede pretrpljenoga straha te fizičkih i duševnih boli u smislu odredbe čl. 1100. ZOO tužitelju na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti pripada naknada štete u visini od 88.000,00 kn, s obzirom na njegov doprinos dosudio mu je po toj osnovi 26.400,00 kn dok je ostatak tužbenog zahtjeva po toj osnovi odbio kao neosnovan, a s obzirom na utvrđenje da tužitelj nije dokazao postojanje imovinske štete odbio je kao neosnovan i cjelokupni zahtjev po toj osnovi.

 

Drugostupanjski je sud ocijenio da je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice utvrdio pravilno, ali da je pogrešno primijenio materijalno pravo pri ocjeni tužiteljeva doprinosa nastaloj šteti, te je, smatrajući da je doprinos stranaka jednak, prvostupanjsku presudu preinačio glede visine dosuđene štete po osnovi povrede prava osobnosti tako da je tužitelju dosudio 44.000,00 kn.

 

Tužitelj smatra da je donošenjem pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo glede ocjene iznosa koji mu pripada po osnovi naknade neimovinske štete, kao i glede ocjene njegova doprinosa, odnosno smatra da takve okolnosti nema.

 

Suprotno navedenim revizijskim tvrdnjama, ovaj revizijski sud smatra da su ocijenivši visinu naknade štete prema kriterijima iz odredbe čl. 1100. ZOO nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo.

 

Također, s obzirom na opisane utvrđene činjenice glede okolnosti nastanka štete, drugostupanjski je sud pravilnom primjenom materijalnoga prava ocijenio da je doprinos stranaka šteti jednak i da je tuženik stoga dužan naknaditi polovicu utvrđenog iznosa visine štete.

 

Nižestupanjski su sudovi valjano obrazložili kako se ne može utvrditi da bi tužitelj, da je došao na razgovor po natječaju za posao, bio i zaposlen, pa neosnovano tužitelj u odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva po osnovi naknade imovinske štete prigovara pogrešnoj primjeni materijalnoga prava iz čl. 35. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 174/04 i 92/05).

 

Stoga nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuđeno je kao u izreci.

 

Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 11. rujna 2019.