Broj: Rev 2707/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Željka Šarića suca izvjestitelja i člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. d.d. (ranije: K. b. Z. d.d.), Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. Lj., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., protiv ovršenice B. K. iz M., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica T. Ž., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-962/2015-3 od 13. srpnja 2016., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Ovr-621/2014-2 od 27. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 18. rujna 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i preinačuju rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-962/2015-3 od 13. srpnja 2016. i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Ovr-621/2014-2 od 27. kolovoza 2014. u dijelu kojim je odbijen ovršni prijedlog da se odredi predložena ovrha radi ostvarenja novčane tražbine – zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.629,66 kn za razdoblje od 30. srpnja 2014. do isplate i rješava:

 

              Temeljem ovršne isprave - zadužnice ovjerene po javnom bilježniku M. G. D. iz R., od 30. rujna 2009. poslovni broj Ov-14425/2009 i pravomoćnog i ovršnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Opatiji poslovni broj O-385/2012 od 23. studenoga 2012., određuje se predložena ovrha i radi ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja – zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.629,66 kn za razdoblje od 30. srpnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet (5) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Odbija se, kao neosnovana, revizija ovrhovoditelja protiv dijela rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-962/2015-3 od 13. srpnja 2016. kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Ovr-621/2014-2 od 27. kolovoza 2014. u dijelu kojim je odbijen ovršni prijedlog da se odredi predložena ovrha radi ostvarenja novčane tražbine – zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.629,66 kn za razdoblje od 25. studenoga 2013. do 29. srpnja 2014.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem o ovrsi od 27. kolovoza 2014. određena je, temeljem ovršne isprave, predložena ovrha radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 59.626,52 kn s pripadajućim zateznim kamatama na iznos od 56.139,79 kn počevši od 25. studenoga 2013. pa do isplate (stavak I.); odbijen je, kao neosnovan, ovršni prijedlog u dijelu kojim ovrhovoditelj potražuje zakonske zatezne kamate na iznos od 2.629,66 kn (na ime redovne kamate) od 25. studenoga 2013. do isplate (stavak II.); a ovršenici je naloženo nadoknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.190,00 kn (stavak III.).

 

Pobijanom odlukom odbijene su žalbe stranaka i potvrđeno je rješenje o ovrsi od 27. kolovoza 2014.

 

Protiv drugostupanjske odluke, u dijelu kojim je odbijena njegova žalba, reviziju je podnio ovrhovoditelj pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 12. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 i 112/12 – dalje: OZ) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješavanju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a o kojem pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložio je pobijano rješenje preinačiti i odrediti predloženu ovrhu i radi namirenja zateznih kamata na ugovorne kamate.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i djelomično osnovana.

 

Prema odredbi članka 12. stavka 1. OZ, u ovršnom je postupku dopuštena samo revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP. Prema odredbi članka 382. stavka 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz članka 382. stavka 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa tako pored ostalog, kako to primjerice navodi točka 1. toga stavka, ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Odredbom članka 382. stavka 3. ZPP propisano je da u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, ali i uz izlaganje razloga zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Ovrhovoditelj, pozivom na različita pravna shvaćanja drugostupanjskih sudova (Županijski sud u Varaždinu broj Gž-636/10 od 12. srpnja 2010. te Gž-806/10 od 15. studenoga 2010., Županijski sud u Puli-Pola broj Gž-284/13 od 19. kolovoza 2013., Županijski sud u Zadru broj Gž Ovr-27/16 od 18. ožujka 2016.) u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

 

„1) Da li je sud u svjetlu važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. napravio distinkciju između važeće odredbe članka 31. koja je ispustila zabranu anatocizma u odnosu na ugovornu kamatu te je tako suprotna članku 279. ranijeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) obzirom da je tumačio da je zabranjen anatocizam na ugovorne kamate?

 

2) Predstavlja li obračunavanje zateznih kamata na redovne kamate zabranjeni anatocizam prema pozitivnim propisima?“

 

Prema ocjeni ovog suda, imajući u vidu okolnost da o ovom pravnom pitanju ovaj sud još nije zauzeo shvaćanje, a da o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, postavljena pitanja važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Naime, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova ovrhovoditelj nema pravo zahtijevati zateznu kamatu na iznos redovne kamate jer još postoji neplaćena glavnica (članak 31. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05 – dalje: ZOO/05), a ističu i to da je prema odredbi članka 27. stavka 1. istog Zakona ništetna odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamate, kad dospiju za isplatu početi teći kamate ako ne budu isplaćene.

 

Prema shvaćanju ovog suda, redovne kamate ne predstavljaju sporedno pravo iz članka 160. stavka 2. ZOO/05, kakvo predstavljaju zatezne kamate koje su akcesorne glavnom potraživanju i u pravilu od njega neodvojive, sve dok to potraživanje nije podmireno. Redovne (ugovorne) kamate su po svojoj prirodi naknada za korištenje tuđeg novca (što proizlazi i iz odredbe članka 1021. ZOO/05). Drugim riječima, obveza njihovog plaćanja nastaje samo ako dužnik takvu obvezu prihvati pravnim poslom (ugovorom) i one teku i u slučaju kada dužnik nije u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze. To je upravo bitna razlika u odnosu na zatezne kamate koje nastaju na temelju prisilnog propisa i koje teku samo ako dužnik dospije u zakašnjenje, bez obzira na to je li tako ugovoreno ili ne.

 

Slijedom navedenog, dužnik može pasti u zakašnjenje s plaćanjem ugovorne kamate na jednak način na koji može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem glavnog potraživanja, pa nema zapreke da vjerovnik od dužnika, koji je pao u zakašnjenje, zahtijeva zatezne kamate i na iznos ugovornih kamata, neovisno o tome je li glavnica isplaćena ili ne.

 

Zabrana anatocizma po Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi do stupanja na snagu ZOO/05, određivala je da zatezne kamate ne teku na dospjele, a neisplaćene ugovorne ili zatezne kamate (članak 279.), dok odredba članka 31. stavka 1. ZOO/05 kojom je uređeno pitanje kamata na kamatu sada određuje isključivo zabranu anatocizma u odnosu na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate.

 

To bi značilo da je u pravu revident kada ističe da vjerovnici imaju pravo na dospjele, a neisplaćene ugovorne kamate obračunavati zatezne kamate i bez obraćanja sudu.

 

Pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da je, sukladno odredbi članka 27. stavka 1. ZOO/05, ništetna odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamate, kad dospiju za isplatu, početi teći kamata ako ne budu isplaćene. Međutim, navedena odredba u konkretnom slučaju nije odlučna, obzirom na to da ovrhovoditelj takvu obvezu ovršenika nije prethodno ugovorio, već je, otkazom ugovora o kreditu, pozvao ovršenicu, kao nasljednicu korisnika kredita, da mu vrati i glavnicu i ugovorene kamate, sve sa zakonskim zateznim kamatama od dana otkaza ugovora o kreditu (25. studenoga 2013.) kada je ovrhovoditelj učinio dospjelim cjelokupan dug po kreditu.

 

Prema odredbi članka IX. j) Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila (list 9-11 spisa), ovrhovoditelju bi zatezne kamate na iznos ugovorne kamate (od 2.629,66 kn) pripadale danom slanja izjave o otkazu ugovora korisniku kredita preporučeno poštom, kada dospijeva cjelokupna tražbina s pripadajućim kamatama, naknadama i kamatama, međutim u konkretnom slučaju ovrhvooditelj nije dostavio dokaz kada je otkaz ugovora o kreditu (s lista 13 spisa) poslan odnosno dostavljen ovršenici.

 

Stoga, ovrhovoditelj neosnovano zatezne kamate na ugovorne kamate potražuje od 25. studenoga 2013. (dan otkaza ugovora), pa bi mu one, primjenom odredbe članka 183. stavka 2. ZOO, pripadale počevši od 30. srpnja 2014. (dan podnošenja prijedloga za ovrhu).

 

Slijedom svega navedenoga, primjenom odredbi članka 395. stavka 1. i članka 393., a u svezi s odredbom članka 400. stavka 3. ZPP, djelomično je prihvaćena revizija ovrhovoditelja i preinačene su nižestupanjske odluke (stavak I. izreke); dok je djelomično revizija ovrhovoditelja odbijena kao neosnovana (stavak II. izreke).

 

Zagreb, 18. rujna 2019.