Broj: Gž-120/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari tužitelja K. S.  d.o.o., S., OIB…, kojeg zastupaju  punomoćnici iz O. d. B. i B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika K. H. iz S., OIB…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Povrv-461/2018-8 od 18. prosinca 2018., 19. rujna 2019., 

                           

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika K. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Povrv-461/2018-8 od 18. prosinca 2018.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: Povrv-461/2018-8 od 18. prosinca 2018., suđeno je:

 

"I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. S. iz S., poslovni broj Ovrv-6253/2016 od 11.11.2016.g. te se nalaže tuženiku K. H., S., OIB:… da tužitelju K. S. d.o.o., S., OIB:… isplati iznos od 105,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kako slijedi:

-          na iznos od 31,00 kn od dana 01.04.2016.g. pa do isplate,

-          na iznos od 74,00 kn od dana 01.05.2016.g. pa do isplate, u roku 8 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku da plati tužitelju trošak postupka u iznosu od 800,00 kn u roku 8 dana." 

 

Protiv navedene presude pravovremeno je podnio žalbu tuženik, u kojoj navodi da parking plaća mobitelom pa parkirna karta nije mogla niti trebala biti istaknuta ispod vjetrobrana, da je tužitelj potvrdio da je naknadno ponovno platio parking za ono vrijeme koje je bio parkiran jer zbog proteka vremena nije imao sačuvane sms poruke o dokazu plaćanja parkinga, ali da nije želio platiti iznos dnevne parkirne karte koju nije niti tražio da mu se izda niti ju je trebao te postavlja pitanja zašto mu je u zadnjem satu trajanja naplate parkiranja izdana dnevna, a ne satna karta, gdje je tu zaštita potrošača i zašto se na taj način pogoduje „firmama“ i odvjetničkim društvima da otimaju novac građana.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba tuženika nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu odluku u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) u svezi članka 457. i članka 467. stavka 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog  postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Predmet zahtjeva je isplata iznosa od 105,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, a s osnove izdanih dnevnih parkirališnih karata za parkiranje vozila u vlasništvu tuženika na javnim parkiralištima u S. na kojima je tužitelj ovlašten obavljati naplatu parkiranja.

 

Žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP, nisu dopušteni u sporu male vrijednosti, kakav je ovaj, u smislu članka 467. stavka 1. ZPP, radi čega žalbeni navodi tuženika koji se odnose na navedene žalbene razloge nisu razmatrani.

 

Kada je utvrdio da je vozilo tuženika reg. ozn. SK … bilo parkirano na parkiralištima na području G. S. bez da je na vozilu bila istaknuta valjana parkirališna karta te su mu izdane tri dnevne karte od po 40,00 kn te da je tuženik izvršio plaćanje iznosa od 15,00 kn, a ostao u obvezi tužitelju platiti utuženi iznos to je pravilnom primjenom materijalnog prava navedenog u pobijanoj presudi, na koje se radi nepotrebnog ponavljanja upućuju stranke, u svezi članka 451. stavka 3. ZPP, prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog za iznos od 105,00 kn s osnova neplaćenih dnevnih karata s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine neplaćene iznose pravilno dosuđenih primjenom odredbi članka 29. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11.,  78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

 

Na žalbene navode tuženika valja navesti da djelatnost vezana uz parkiranje i uređenje naplate za korištenje parkirališnih mjesta predstavlja javnu uslugu koju je u smislu odredbe članka 135. Ustava RH i na temelju Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15. i 123/17.) te Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., na snazi u pravno odlučno vrijeme) dužna organizirati jedinica lokalne samouprave. Jedinica lokalne samouprave propisuje uvjete (u obliku općih pravila) za uređenje parkirališta i postupak naplate naknade za njihovo korištenje, koji uvjeti za sve vrijede jednako i sve jednako obvezuju. Oni nisu i ne mogu biti predmet pregovaranja između davatelja usluge parkiranja i korisnika te usluge.

 

Što se tiče pravne naravi ugovornog odnosa između davatelja javne usluge parkiranja i korisnika parkirališnog mjesta, radi se o ugovoru koji ima pravna obilježja adhezijskog ugovora formularnog (tipskog) karaktera iz članka 295. ZOO pri čemu su ugovorne strane davatelj javne usluge parkiranja i korisnik parkirališnog mjesta.

 

Budući da je riječ o ugovoru koji ima pravna obilježja adhezijskog ugovora formularnog karaktera čije opće uvjete propisuje javna vlast svojim općim aktom (u konkretnom slučaju Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja u G. S. od 9. ožujka 2010., S. g. S.-m. ž. broj 3/10. – dalje: Odluka i Pravilnikom o naplati parkiranja u G. S. od 18. lipnja 2015., S. g. S.-m. ž. broj 20/15., dalje: Pravilnik), smatra se da su objavom općeg akta u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave ujedno objavljeni i opći uvjeti ugovora o korištenju parkirališta, a time su ispunjeni zakonski uvjeti da opći uvjeti ugovora moraju biti objavljeni na uobičajeni način dostupan svim korisnicima parkirnih mjesta i da obvezuju drugu ugovornu stranu jer su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

 

Način korištenja i naplata parkiranja na javnim parkiralištima G. S. u pravno odlučno vrijeme uređeni su Odlukom i Pravilnikom.

 

Iz navedenih akata proizlazi da tuženik kao korisnik parkirališta koji nije u roku pet minuta od parkiranja valjanu satnu kartu vidljivo istaknuo s unutarnje strane vjetrobranskog stakla niti je utvrđeno da je zaprimio SMS poruku o plaćenoj parkirališnoj karti putem mobilnog telefona, u obvezi platiti dnevne karte u utuženom iznosu.

 

Prema tome, parkiranjem vozila na javnoj parkirališnoj površini s naplatom uspostavljen je obveznopravni odnos između organizatora parkiranja (tužitelja) i tuženika kao korisnika parkirališta, čime je sklopljen tzv. adhezijski ugovor u smislu odredbe članka 295. ZOO, a opći uvjeti sadržani u Odluci i Pravilniku čine sastavni dio sklopljenog ugovora i korisnik parkirališta je obveze iz tako sklopljenog ugovora dužan ispuniti sukladno odredbi članka 336. stavak 1. i članka 342. stavka 1. ZOO. budući da se radi o ugovornoj obvezi koju je korisnik javnog parkirališta prihvatio korištenjem parkirališta.

             

Budući je tužitelj uspio u sporu, a tuženik nije, pravilno je primjenjujući odredbu članka 154. stavka 1. ZPP prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka uključujući troškove nastale u svezi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji se odnose na javnobilježničku nagradu, a koja odluka je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava i po osnovi i po visini priznatih troškova tužitelju (Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., Zakon o sudskim pristojbama „Narodne novine“ broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03. - pročišćeni tekst, 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15. i Pravilnik o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku „Narodne novine“ broj 8/11. i 114/12.).

 

Radi iznijetog je žalba tuženika odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, a prvostupanjska presuda potvrđena.

 

Sisak, 19. rujna 2019.