Broj: Rev 985/2017-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz G., R. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica u R., protiv tuženika G. H. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. G. i M. G. ml. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2796/13-2 od 17. siječnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6229/10-21 od 30. rujna 2013., u sjednici održanoj 9. listopada 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2796/13-2 od 17. siječnja 2017. i odluka o troškovima postupka te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6229/10-21 od 30. rujna 2013. suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

''Nalaže se tuženiku G. H. d.d. Z., OIB: …, da isplati tužitelju G. B. iz … G., R. S., OIB: …, iznos od 68.455 EUR-a i 11.151,47 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

 

- na iznos od 43.455,00 EUR-a od 2.9.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 25.000,00 EUR-a od 26.6.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.901,29 kn od 23.6.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.688,00 kn od 27.8.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.582,11 kn od 1.8.2009.g. pa do isplate,

 

sve po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, uz naknadu parničnog troška, a sve u roku od 15 dana.''

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 33.750,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6229/10 od 30. rujna 2013. godine kojim je tužbeni zahtjev odbijen i sudi:

 

Nalaže se tuženiku G. H. d.d. Z., da isplati tužitelju G. B. iz G., R. S., OIB: …, iznos od 68.455 Eura i 11.151,47 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 43.455 Eura tekućom od 2. rujna 2009. godine pa do 31. srpnja 2015. godine,

 

- na iznos od 25.000 Eura tekuće od 26. lipnja 2009. godine pa do 31. srpnja 2015. godine,

- na iznos od 4.901,29 kn tekuće od 23. lipnja 2009. godine pa do 31. srpnja 2015. godine,

- na iznos od 1.688 kn tekuće od 27. kolovoza 2009. godine pa do 31. srpnja 2015. godine,

- na iznos od 4.582,11 kn tekuće od 1. kolovoza 2009. godine pa do 31. srpnja 2015. godine,

 

sve po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 44.375,00 kn u roku od 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za trošak parničnog postupka za iznos od 33.750,00 kn.

 

II Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 7.812,50 kn u roku od 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za trošak odgovora na žalbu.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio redovnu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženika i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine po polici osiguranja plovnih objekata broj … od 2. prosinca 2008. zbog nastupa osiguranog slučaja odnosno pomorske nezgode koja se dogodila 20. lipnja 2009.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o kasko osiguranju brodice 2. prosinca 2008. za plovilo … registarske oznake …, jahta Marco Polo 12, na ukupno osigurani iznos od 1.272.950,00 kn,

 

- da su sastavni dio Ugovora o kasko osiguranju brodice Opći uvjeti za kasko osiguranje plovila KS PLOV 09 od 1. svibnja 2009. (dalje: Opći uvjeti) kojima su u čl. 3. ugovoreni osigurani rizici,

 

- da je čl. 13. st. 1. Općih uvjeta propisano da je iz osiguranja isključena šteta nastala posredno ili neposredno zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje osiguranika, osobe koja se koristi plovilom uz suglasnost osiguranika te osoba za čije postupke oni odgovaraju,

 

- da se predmetna šteta dogodila noću 20. lipnja 2009. na način da je tužitelj krenuo od otoka I. prema M. te se nasukao na otok V. P.,

 

- da je na tom području u kritično vrijeme (3,00 sata ujutro) bila naoblaka, loša vidljivost, puhao je umjereno jak vjetar, a more je bilo 2 (valovito),

 

- da je tužitelj proglašen krivim za prekršaj iz čl. 113. Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11 i 56/13 - dalje: PZ) jer je kritične zgode upravljao brodicom te se u lošim vremenskim uvjetima, posebice loše vidljivosti, oslanjao u plovidbi isključivo na GPS uređaj čime je prouzrokovao nasukavanje brodice na otok V. P.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je predmetni događaj nastao uslijed krajnje nepažnje tužitelja kao voditelja brodice, da je riječ o šteti koja je isključena iz osiguranja, slijedom čega je valjalo primijeniti odredbu čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), u kojem slučaju ne postoji odgovornost tuženika pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Sud drugog stupnja je odlučujući o žalbi tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu, pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) i prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan. U obrazloženju presude navodi da sud prvog stupnja nema dovoljno stručnog znanja da bi u konkretnoj situaciji utvrdio, bez provođenja vještačenja, je li tužitelj postupao sa grubom nepažnjom pri upravljanju brodicom, a upravo je na strani tuženika bila obveza dokazati da je tužitelj postupao s grubom nepažnjom i da postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika u smislu Općih uvjeta. Pritom o visini tražbine tužitelja drugostupanjski sud odlučuje na temelju računa o troškovima spašavanja i popravka vozila jer tuženik, koji je osporio visinu tužbenog zahtjeva, nije predložio provođenje vještačenja na tu okolnost.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tuženik u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je drugostupanjska presuda proizvoljna, arbitrarna i neobrazložena. Ujedno ističe kako nisu bile ispunjene pretpostavke za preinaku prvostupanjske presude u smislu odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP već je sud trebao ukinuti prvostupanjsku presudu ako je ocijenio da je donesena na temelju činjenica koje se ne mogu utvrditi bez provođenja vještačenja.

 

Osnovano revident ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 373. toč. 3. ZPP kad je primijenio navedenu odredbu i preinačio prvostupanjsku presudu, a da za to u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti.

 

Naime, navedenom odredbom je propisano da će drugostupanjski sud presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Budući da drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da prvostupanjski sud ne raspolaže stručnim znanjem da bi mogao bez provođenja vještačenja utvrditi odlučne činjenice, onda je razvidno da u konkretnom slučaju, prema ocjeni drugostupanjskog suda, u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije bilo pravilno utvrđeno, zbog čega nisu bile ostvarene pretpostavke za preinaku prvostupanjske presude.

 

Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ujedno valja napomenuti da drugostupanjski sud pogrešno zaključuje da je teret dokazivanja visine tražbine koju potražuje tužitelj na tuženiku. Tužitelj je dužan dokazati osnovanost osnove i visine tražbine, jer je u smislu odredbe čl. 219. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu odluku vodeći računa o pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u ovoj odluci.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 9. listopada 2019.