Broj: Rev 2230/2015-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice I. Š. i drugotužitelja V. Š., oboje iz P. P., zastupanih po punomoćniku Ž. E., odvjetniku u O., protiv tuženika Klinički bolnički centar, O., zastupanog po punomoćnici I. Č.-S., dipl. iur., uz sudjelovanje umješača C. o. d.d., Filijala O., zastupanog po punomoćnici V. Č., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1290/2013-2 od 13. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu poslovni broj P-106/10-43 od 20. prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              »I 1. i 2. tužitelji sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru iz O., isplatiti tužiteljima I. i V. Š. iz P. P., na ime utužene naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kako slijedi:

 

NEIMOVINSKA ŠTETA

- za I. Š.

- povreda prava osobnosti zbog smrti bliske osobe djeteta 250.000,00 kn

- za V. Š.

- povreda prava osobnosti zbog smrti bliske osobe djeteta 250.000,00 kn

 

IMOVINSKA ŠTETA

- za I. i V. Š.

- trošak žalobne odjeće za svakog tužitelja po 2.500,00 kn

Ukupno: 505.000,00 kn, sve

zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 04.03.2010. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanim za pet postotnih poena do isplate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, kao i da nadoknadi tužiteljima prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana"  s e   o d b i j a j u.

 

II Nalaže se 1. i 2. tužiteljima da tuženiku Klinički bolnički centar, O., naknade parnične troškove u iznosu od 6.247,95 kn, u roku od 15 dana.«

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, te preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev  u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji su utemeljeni na izvedenim dokazima (nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, odnosno zbog smrti djeteta koje je umrlo pri porodu prvotužiteljice, te zahtjev za imovinsku štetu koja se sastoji u troškovima žalobne odjeće tužitelja. Tužitelji smatraju da je zbog liječničke pogreške, odnosno zbog toga što liječnici tuženika nisu postupili prema pravilima struke, nastupila smrt novorođenčeta, te time odgovaraju za štetu koju su  tužitelji pretrpjeli zbog smrti djeteta.

 

Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 -  dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

S obzirom na navedenu odredbu tuženik kao bolnica odgovara po načelu krivnje ako je prilikom liječenja postupala protivno pravilima struke.

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

-          da je prvotužiteljica 7. ožujka 2007. primljena kod tuženika, te je istog dana porodila mrtvo žensko čedo;

-          da je uzrok smrti u porodu djeteta I. Š. bila brza asfiksija (zagušenje ploda manjkom kisika i razvojem acidoze);

-          da je do asfiksije došlo vjerojatno zbog kratke i oko vrata omotane pupkovine djeteta;

-          da je smrti djeteta pridonijela infekcija posteljice ploda koja ima nerazjašnjeni nastanak, a koja je dokazana obdukcijom ploda;

-          da su vještaci Medicinskog fakulteta u svom nalazu i mišljenju istaknuli kako su liječnici vodili trudnoću i porođaj sukladno pravilima struke, te da se iznenadna smrt čeda nije mogla predvidjeti niti spriječiti.

 

S obzirom na takav pisani nalaz i mišljenje sudovi su odbili tužbeni zahtjev smatrajući da nije došlo do propusta i do liječničke pogreške.

 

Prigovori revidenata da je sud bio dužan provesti novo medicinsko vještačenje, koje isti nisu predlagali, neosnovani su jer su vještaci u skladu sa zahtjevom i uz suglasnost stranaka dali svoju pisanu dopunu medicinskog vještačenja, na temelju koje je sud sa sigurnošću utvrdio sve odlučne činjenice.

 

Potrebno je napomenuti da je revizija tužitelja u pretežitom dijelu izjavljena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te tužitelji analiziraju provedene  dokaze i ukazuju na pogrešan zaključak sudova prvog i drugog stupnja u pogledu postupanja liječnika, kao i u pogledu nalaza i mišljenja liječnika i vještaka.

 

Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja  s obzirom na odredbu čl. 385. st. 1. ZPP, pa zbog tog razloga sud nije ispitivao pobijanu presudu.

 

Stoga je neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO.

 

Suprotno navodima revizije odgovornost tuženika prosuđuje se po kriteriju pretpostavljene krivnje, te bolnica odgovara za štetu koju pretrpi pacijent u postupanju njenih radnika. S obzirom da su nižestupanjski sudovi ocijenili da nije utvrđeno postojanje pretpostavki za odgovornost tuženika za naknadu štete, da nema propusta, dakle ne postoji krivnja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava odbili su tužbeni zahtjev.

 

Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 9. listopada 2019.