-   -              Poslovni broj: 3 Us I-598/2021-29

 

                    

   REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-598/2021-29

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja V. g. V. d.o.o., V., J. B. 4, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik M. C., odvjetnik u V., d. F. T. 21 protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Miramarska cesta 22, Zagreb, OIB: …, radi dodjele bespovratnih sredstava, 13. travnja 2022.

 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-910-04/18-02/513, URBROJ: 538-05-2-2-2/92-19-6 od 28. studenoga 2019.

               II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

              III              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Miramarska cesta 22, Zagreb, trošak upravnog spora u iznosu od 312,00 kn (tri stotine dvanaest kuna) u roku od 60 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

 

 

                                        Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-910-04/18-02/513, URBROJ: 538-05-2-2-2/92-19-6 od 28. studenoga 2019. odbijen je prigovor tužitelja, kao korisnika, izjavljen na postupanje Hrvatskih voda povodom obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti – faza 2, broj: KK.06.4.08/IRR05, KLASA: 325-04/14-08/17, URBROJ: 374-1-13-18-294 od 28. studenoga 2018.
2. Navedenom Odlukom su Hrvatske vode ex-post pregledom postupka javne nabave za „Usluge nadzora nad provedbom projekta poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture grada Vukovara“ u sklopu projekta K.K.06.4.2.08. „Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture grada Vukovara – faza 2“, uočili i utvrdili određene nepravilnosti te je određena financijska korekcija u iznosu od 5% prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa, i to u iznosu od 249.944,15 kn (bez PDV-a) od čega se 170.501,59 kn odnosi na bespovratna sredstva EU Kohezijskog fonda, a 73.442,56 kn na sredstva sufinancijera, uključujući sve ostale eventualne prihvatljive troškove koji bi mogli nastati tijekom provedbe Ugovora. Ukupan iznos umanjenja od 249.944,15 kn je primjenjivo i na eventualni povećani iznos Ugovora, nastao na temelju eventualnog dodatka Ugovoru.
3. Upravni sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj: 3 UsI-20/2020-19 od 7. listopada 2020. poništio osporavano rješenje tuženika, KLASA: UP/I-910-04/18-02/513, URBROJ: 538-05-2-2-2/92-19-6 od 28. studenoga 2019. obzirom da je utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari, međutim, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj: Usž-2/21-2 od 21. travnja 2021. poništio citiranu presudu ovoga Suda i predmet vratio na ponovni postupak, s obrazloženjem da je ograničavanjem na utvrđenje da se ovdje ne radi o upravnoj stvari i neocjenjivanjem navoda tužbe prvostupanjski sud povrijedio pravo tužitelja na pristup sudu.
4. Tužitelj u tužbi navodi kako se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odnosima te stoga ističe prigovor nedostatka upravne nadležnosti za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Međutim, navodi izneseni u tužbi (kao i u odgovoru na tužbu te svim podnescima tužitelja i tuženika tijekom upravnog spora) izneseni u tom pravcu ne iznose se posebice, obzirom na citiranu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2/21-2 od 21. travnja 2021. Nadalje iznosi kronologiju tijeka događaja vezano za pobijano rješenje, koje smatra nezakonitim i nepravilnim. Ističe da u postupku od strane tuženika navodno utvrđena nepravilnost ne predstavlja nepravilnost koja bi uvjetovala financijsku korekciju. Naglašava da u postupku provedbe natječaja niti jedan natjecatelj ili zainteresirana strana nije tražila pojašnjenje uvjeta sukladno Zakonu o javnoj nabavi niti je na natječaj, dokumentaciju i/ili provedbu ulagala bilo kakav prigovor. Ističe kako nije povrijedio zakon, odnosno načela jednakoga tretmana i razmjernosti te prvostupanjsko tijelo nije u mogućnosti opisati navodne povrede zakona od strane tužitelja, a ne postoji zakonska obveza za stavljanjem blažeg zahtjeva. Nema govora o sadržajnom ili kvantitativnom nerazmjeru jer je obrazloženje pobijanoga rješenja uglavnom svedeno na floskule i reprodukciju onoga što su revizori Europske komisije zauzeli kao stav, dok mehanizam niti kvantum povrede Zakona o javnoj nabavi zapravo nisu opisani i nisu jasni te nije dano jasno određenje o tome da li konkretno predmetni zahtjev konstituira povredu zahtjeva povezanosti s predmetom nabave ili zahtjeva za razmjernošću s predmetom nabave. Nadalje tužitelj dodaje da se postupak javne nabave imao provoditi jedino prema Zakonu o javnoj nabavi te da i tuženik u svezi nepravilnosti iz točke 9. Smjernica za utvrđivanje financijskih ispravaka sugerira da se mora raditi o nezakonitom ili diskriminacijskom uvjetu. Ističe da glede konkretnih okolnosti, odnosno glede zahtjeva u pogledu stručne sposobnosti nema nezakonitosti te smatra kako pretpostavka da se isti cilj mogao postići blažim sredstvom sama po sebi ne podrazumijeva nezakonitost. Upućuje na točku 13. Dokumentacije za nadmetanje te dodaje da, ako se u konkretnom slučaju radi o FIDIC projektu, a dopušteno je tražiti iskustvo stručnjaka koje korespondira s predmetom nabave, tada zahtjev za jednim iskustvom na jednom FIDIC projektu ne može biti nerazmjeran. Poziva se na odredbu članka 69. Zakona o javnoj nabavi i članka 9. Uredbe o načinu izrade i postupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama te ističe da se u konkretnom slučaju kod uvjeta stručne i tehničke sposobnosti ne navodi jednakovrijednost niti je ista primjenjiva, a čak se niti odredbe o popisu ugovora ne odnose na konkretni slučaj jer su popisi ugovora zahtjev koji se odnosi na ponuditelje, a ne na stručnjake, dok je traženo dokazno sredstvo popis s podacima o stručnom kadru, odnosno dokaz iz članka 72. stavka 5. točke 2. i 5. Zakona o javnoj nabavi. Tužitelj nadalje upućuje na historijat postupka utvrđivanja nepravilnosti, odnosno na Odluke o prihvatljivosti postupka javne nabave od 1. prosinca 2005. i od 22. rujna 2017. u kojima je konstatirano da je postupak nabave prihvatljiv. Tražene uvjete sposobnosti tuženik nakon komunikacije s Europskom komisijom smatra restriktivnima i u postupcima javne nabave započetim prije 12. lipnja 2017., što predstavlja pokušaj prebacivanja odgovornosti na subjekte koji se nalaze u podređenom položaju. Navodi kako ga nadležno tijelo nije upozorilo na eventualna odstupanja u dokumentaciji koja bi mogla utjecati na prihvatljivost izdataka. Zaključuje da je rješenje neosnovano jer ne postoji nepravilnost, odnosno restriktivan uvjet sposobnosti koji se odnosi na prethodno iskustvo u pružanju usluga stručnog nadzora građevinskih radova u okviru ugovora izvršenim s FIDIC općim uvjetima ugovaranja, kao i iskustvo nadzornog inženjera kao inženjera FIDIC-a te iskustvo nadzornog inženjera u nadzoru ugovora FIDIC, dok postojanje nepravilnosti nije obrazloženo, odnosno nisu dani dostatni razlozi za postojanje djelovanja/propusta koje bi rezultiralo takvim posljedicama da bi opravdalo utvrđenje nepravilnosti i financijsku korekturu vrijednosti ugovora. Slijedom navedenog, predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku koji tijela u sustavu upravljanja i kontrole korištenja Europskih strukturnih i investicijskih fondova vode na temelju obveze iz članka 122. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskoga parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Službeni list Europske unije, broj: L 347/320 od 20. prosinca 2013., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1303/2013), a Upravljačko tijelo u postupku rješavanja po prigovoru tužitelja je postupalo u skladu s člankom 74. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i člankom 5. stavkom 3. točkom 28. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskoga socijalnog fonda, Europskoga fonda za regionalni razvoj i Kohezijskoga fonda, u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta“ („Narodne novine“, broj: 107/14., 23/15., 129/15., 15/17., 18/17., u daljnjem tekstu: Uredba). Poziva se na relevantne odredbe Uredbe (EU) br. 1303/2013, Uredbe i Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014.-2020. („Narodne novine“, broj: 92/14.) te ističe da su revizori Europske komisije, Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku uočili restriktivni uvjet sposobnosti koji se odnosi na prethodno iskustvo u pružanju usluga stručnoga nadzora građevinskih radova, a Zakon o javnoj nabavi ne zabranjuje korištenja izraza „jednakovrijedno“ prilikom opisa uvjeta tehničke i stručne sposobnosti u postupcima javne nabave. Nakon konačnoga revizijskog izvješća država članica, u smislu sprečavanja posljedica iz članka 145. Uredbe (EU) br. 1303/2013, ne može se dovesti u pitanje cjelokupno korištenje sredstava neprimjenjivanjem financijske korekcije u slučajevima za koje je Europska komisija utvrdila da se radi o nepravilnostima, a o čemu se zapravo radi u ovom predmetu. Vezano za navod tužitelja prema kojem, u pogledu zahtjeva stručne i tehničke sposobnosti, nema nezakonitosti jer se isti cilj mogao postići blažim sredstvom, ukazuje na odredbu članka 69. stavka 3. Zakona o javnoj nabavi te napominje da je tužitelj potpisom Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture grada Vukovara – faza 2“ prihvatio i članak 16. stavka 3. Priloga II. Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020., koji je sastavni dio Ugovora. Vezano za tužiteljev navod o retroaktivnoj primjeni smjernica, ukazuje na članke 1. i 2. Odluke Europske komisije od 19. prosinca 2013. o određivanju i odobrenju smjernica za utvrđivanje financijskih ispravaka te ističe da je točkom 1.1. Smjernica (Svrha i područja primjene) utvrđeno je da bi smjernice trebalo primjenjivati prilikom izvršavanja financijskih ispravaka povezanih s nepravilnostima otkrivenima nakon datuma njihova donošenja. Ističe da je propisivanjem uvjeta tehničke i stručne sposobnosti na Stručnjaka 1: Voditelja tima, Glavnog nadzornog inženjera na način da se zahtijeva specifično radno iskustvo kao FIDIC inženjera, odnosno u nadzoru po FIDIC ugovorima, tužitelj propisao restriktivan uvjet budući da inženjeri za obavljanje poslova stručnog nadzora koji su nadzirali bilo koju drugu vrstu ugovora ili bilo koju njihovu varijantu nisu mogli sudjelovati kao stručnjaci u predmetnom postupku javne nabave te su postupanjem tužitelja na navedeni način povrijeđene odredbe članka 3. stavka 1. i članka 69. stavka 3. u vezi s člankom 134. stavkom 1. Zakona o javnoj nabavi, čime je počinjena vrsta nepravilnosti br. 9 (nezakoniti i/ili diskriminacijski uvjeti sposobnosti i/ili kriteriji za odabir ponude utvrđeni u pozivu za nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje iz Smjernica).  Što se tiče korištenja izraza „jednakovrijedno“, prilikom propisivanja uvjeta tehničke i stručne sposobnosti u odnosu na FIDIC ugovore, isto je sugerirano kao jedna od mogućnosti potpisivanja spomenutog uvjeta na način koji je u manjoj mjeri restriktivan te je ponuditeljima trebalo dopustiti da navedu slično iskustvo u ugovorima o nadzoru provedenima prema ugovorenim uvjetima koji su ekvivalentni zahtjevima FIDIC-a. Ističe da iz sadržaja definicije nepravilnosti članka 2. točke 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013 proizlazi da ista obuhvaća stvarnu, ali i potencijalnu štetu u situacijama kada nije moguće količinski točno odrediti financijske posljedice za određeni ugovor o nabavi. Također dodaje da je i rješenju jasno obrazložio da se za izračunavanje nepravilnog iznosa primjenjuju Smjernice za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija (Odluka Europske komisije C(2013) 9527 od 19. prosinca 2013., u daljnjem tekstu: Smjernice) u kojima su pod točkom 1.3. utvrđeni kriteriji koje treba uzeti u obzir pri odlučivanju o tome koju stopu ispravka treba primijeniti. Nadalje, u članku 1. stavku 2. Posebnih uvjeta Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture grada Vukovara – faza 2“, referentna oznaka: KK.06.4.2.08 propisano je da se bespovratna sredstva dodjeljuju Korisniku pod odredbama i uvjetima koji su utvrđeni u  Ugovoru, a sastavni dio ugovora čine i Opći uvjeti kojima je u članku 18.7. propisano kako Korisnik prihvaća da izvršavanje ili neizvršavanje ugovornih obveza posljedica kojih su pogreške, nepravilnosti i prijevara razlog jesu osnova za jednostrani raskid ugovora, uslijed čega je dužan vratiti sva financijska sredstva koja je primio na temelju Ugovora, dok je člankom 18.8. propisano da, ako okolnosti slučaja to opravdavaju, umjesto raskida ugovora može se primijeniti blaža mjera, primjenom pravila o financijskim ispravcima (korekcijama) koja su sastavni dio Posebnih uvjeta Ugovora. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. U podnesku od 10. travnja 2020. tužitelj suštinski ponavlja navode tužbe te se dodatno poziva na presudu ovoga Suda poslovni broj: 4 UsI-658/2019-9 koju sadržajno većim dijelom citira, a upućuje i na preporuku Hrvatskih voda od 11. ožujka 2014. Nadalje, glede osnovice obračuna financijskog ispravka (korekcije) ističe da su ispravkom obuhvaćeni i iznosi koji predstavljaju učešće drugih sudionika te nisu financirani od tijela u sustavu upravljanja i kontrole (odnosno od strane EU fondova). Također ističe da je tuženik u postupanju dužan primijeniti načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa iz članka 6. Zakona o općem upravnom postupku, a nije niti obrazložio zašto nije primijenjena blaža mjera, primjerice utvrđivanje nepravilnosti bez financijske korekcije ili uz snošenje troškova na teret nacionalne komponente, kao i da se korekcija može odnositi samo i isključivo na dio sredstava koji sufinancira EU, a ne na cjelokupni iznos financiranja.
7. Tuženik u podnesku od 4. svibnja 2020., osim već dosada iznesenih navoda, ističe da su Hrvatske vode u svojstvu Posredničkog tijela razine 2 u spornoj Odluci o utvrđenoj nepravilnosti jasno navele kako se financijska korekcija u iznosu 5% odnosi na ukupan iznos prihvatljivih troškova po predmetnom sekundarnom ugovoru, odnosno navedeni iznos korekcije može iznositi najviše 339.487,50 kn jer prihvatljivi troškovi sekundarnog ugovora iznose 6.789.750,00 kn. Dodatno se poziva na članak 3. Posebnih uvjeta Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, kao i na članak 15.12. Općih uvjeta predmetnog Ugovora.
8. Tužitelj u podnesku od 27. svibnja 2020. i tuženik u podnesku od 8. srpnja 2020. suštinski ponavljaju navode i stajališta već iznesene tijekom upravnog spora.
9. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i službenih osoba tuženika te je strankama na takav način, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., dalje u tekstu ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Stranke su na raspravi u bitnome ostale pri svojim ranijim očitovanjima, dok je službena osoba tuženika u spis predala preslik presude ovoga Suda poslovni broj: 5 UsI-746/2020-17 od 9. lipnja 2021., Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2555/20-5 od 10. veljače 2022. i poslovni broj: Usž-1488/20-4 od 20. srpnja 2021. Ujedno je zamjenik opunomoćenika tužitelja zatražio trošak na ime sastava tužbe, sastava podnesaka od 10. travnja i 27. svibnja 2020. te pristupa na ročišta održana dana 30. rujna 2020. i 6. travnja 2022., sve u iznosima od po 2.500,00 kn, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 15.625,00 kn, dok je službena osoba tuženika zatražila trošak na ime cestarine u iznosu od 244,00 kn, utrošenog goriva u iznosu od 544,05 kn te ½ dnevnice za dvije službene osobe u iznosu od 200,00 kn, dakle sveukupno 988,05 kn.
10. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Uredbom (EU) br. 1303/2013 propisana je odgovornost država članica u sustavima upravljanja i kontrole i njihova dužnost da spriječe, otkriju i isprave nepravilnosti, te osiguraju povrat neopravdano isplaćenih sredstava zajedno s mogućim zateznim kamatama. Prema odredbi članka 143. Uredbe (EU) br.  1303/2013, države članice provode potrebne financijske korekcije u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili u operativnim programima, a financijske korekcije sastoje se od ukidanja dijela ili cijelog javnog doprinosa nekoj operaciji ili operativnom programu.
12. U svrhu provedbe navedene Uredbe, Zakonom o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2014. do 2020. uspostavljen je institucionalni okvir za upravljanje i provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u RH u razdoblju od 2014. do 2020. te su određene institucije koje obavljaju funkcije koordinacijskog tijela za upravljanje fondovima i neovisnog revizijskog tijela i određene su njihove funkcije i odgovornosti.
13. Prema Općim uvjetima koji se primjenjuju na projekte financiranja iz europskih strukturnih i kohezijskih fondova EU u financijskom razdoblju od 2014. do 2020. koji su sastavni dio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava „Poboljšane vodno-komunalne infrastrukture grada Vukovara – faza 2“ sklopljenog 21. lipnja 2017. korisnik (tužitelj) prihvaća da mu posredničko tijelo razine 2 (javnopravno tijelo prvog stupnja) naloži vraćanje svih financijskih sredstava koje je primio na temelju ugovora ili odredi financijske korekcije primjenjujući pri tome propise, upute i smjernice Europske komisije koje se u pogledu utvrđivanja financijskih korekcija primjenjuju na države članice Europske unije ili nacionalne akte kojima se uređuje navedeno područje.
14. U konkretnom slučaju posredničko tijelo razine 2 je nakon provedenog postupka kontrole utvrdilo da je tužitelj u postupku javne nabave propisao uvjet specifičnog stručnog iskustva za Stručnjaka 1: Voditelja tima, Glavnog nadzornog inženjera na način da se zahtijeva specifično stručno iskustvo kao FIDIC inženjera, odnosno u nadzoru po FIDIC ugovorima tj. da se traži veća razina sposobnosti koja bi osiguravala da će gospodarski subjekt biti sposoban izvršiti ugovor. Time je tužitelj propisao restriktivan uvjet budući da inženjeri za obavljanje poslova stručnog nadzora koji su nadzirali bilo koju vrstu ugovora ili bilo koju njihovu varijantu nisu mogli sudjelovati kao stručnjaci u predmetnom postupku javne nabave te su postupanjem tužitelja na taj način povrijeđene odredbe članka 3. stavka 1. i članka 69. stavka 3. u vezi s člankom 134. stavkom 1. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj: 98/11., 83/11., 143/13. i 13/14.), čime je počinjena vrsta nepravilnosti br. 9. (Nezakoniti i/ili diskriminacijski uvjeti sposobnosti i/ili kriteriji za odabir ponude utvrđeni u pozivu za nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje iz Smjernica). Na taj način da je onemogućen veći broj gospodarskih subjekata da sudjeluje u postupku javne nabave te je zbog ove utvrđene nepravilnosti određena financijska korekcija od 5%.
15. Tužitelj je protiv Obavijesti o utvrđenoj nepravilnosti i izrečenoj financijskoj korekciji od 28. studenoga 2018. koju su Hrvatske vode donijele kao predstavničko tijelo razine 2 izjavio prigovor o kojem je tuženik odlučio osporavanim rješenjem kao nadležno tijelo (upravljačko tijelo), a sve sukladno naprijed navedenoj Uredbi (EU) 1303/2013, Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. do 2020. te Općim uvjetima koji su sastavni dio Ugovora sklopljenog 21. lipnja 2017.
16. Osporavanim rješenjem tuženik je povodom prigovora na Obavijest o utvrđenoj nepravilnosti ispitao pravilnost i zakonitost obavijesti javnopravnog tijela prvog stupnja o utvrđenoj nepravilnosti i izrečenoj korekciji od 28. studenoga 2018. te je osporavanim rješenjem dao jasne i valjano obrazložene razloge zbog kojih je prigovor tužitelja odbio.
17. Razlozima na kojima temelji tužbu u ovom upravnom sporu tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja tuženika od 28. studenoga 2019.
18. Naime, tužitelj u tužbi ustraje na stajalištu prema kojem propisivanje uvjeta specifičnog stručnog iskustva za Stručnjaka 1: Voditelja tima, Glavnog nadzornog inženjera prema FIDIC uvjetima nije restriktivan uvjet, već je uvjet utemeljen na međunarodnom standardu ugovaranja za građevinske i inženjerske radove širom svijeta.
19. Navedeno stajalište tužitelja nije utemeljeno na odredbama Zakona o javnoj nabavi niti je sukladno pravu EU. Navedeno iz razloga što je odredbom članka 69. stavka 3. Zakona o javnoj nabavi propisano da javni naručitelj može tražiti od ponuditelja da zadovolje minimalne razine financijske, tehničke i stručne sposobnosti. Opseg informacija i minimalne razine sposobnosti iz članaka 71. i 72. tog Zakona koje se zahtijevaju za određeni ugovor moraju biti vezani uz predmet nabave i razmjerni predmetu nabave odnosno grupi predmeta nabave u slučaju da je predmet nabave podijeljen u grupe. Minimalne razine sposobnosti navode se u pozivu za nadmetanje i dokumentaciji za nadmetanje. Prema odredbi članka 134. stavka 1. istoga Zakona, sektorski naručitelj određuje uvjete sposobnosti natjecatelja i ponuditelja u skladu s odredbama tog Zakona i oni moraju biti objektivni i nediskriminirajući te dostupni svim zainteresiranim gospodarskim subjektima.
20. Također, prema Završnom izvješću o reviziji Europske komisije, Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku, Misija br.: 2015/HR/REGIO/C2/1428/1 Europske komisije, Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku, na koje se tuženik u osporavanom rješenju poziva, proizlazi da uvjet stručne sposobnosti stručnjaka isključivo prema FIDIC izvršenim ugovorima isključuje iz postupaka javne nabave potencijalne ponuditelje koji su pružili usluge prema ugovorenim uvjetima koji odgovaraju zahtjevima FIDIC, dakle da je moguće utvrditi da postoje jednakovrijedni ugovori.
21. Stoga ovaj Sud u cijelosti prihvaća stajalište tuženika prema kojem je u zakonito provedenom postupku pravilno utvrđena nepravilnost i osnovano utvrđena povreda i izrečena financijska korekcija.
22. Razmatrajući sadržaj tužiteljeve tužbe te odgovor na tužbu tuženika, kao i dokaze priložene spisu, ovaj Sud nalazi da se osporavano rješenje ne može ocijeniti nezakonitim iz razloga na koje tužitelj upire u tužbi. To stoga jer je tuženik svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba Uredbe, Zakona i Uredbe (EU) br. 1303/2013 na koje izrijekom ukazuje, osnovano zaključio da je tužitelj, propisivanjem u dokumentaciji o nadmetanju (dalje: DON) zahtjeva za Stručnjaka 1: Voditelj tima, Glavni nadzorni inženjer: „Specifično radno iskustvo: Iskustvo u nadzoru nad minimalno jednim (1) projektom izgradnje ili rekonstrukcije uređaja za pročišćavanje otpadnih voda drugog ili trećeg stupnja pročišćavanja kapaciteta minimalno 10.000 ES;  Iskustvo u nadzoru nad najmanje jednim (1) infrastrukturnim projektom koji je ugovoren po FIDIC (Federation Internationale des Ingenieurs-Conseils) Žutoj knjizi ili FIDIC Crvenoj knjizi“, isključio potencijalne ponuditelje koji su pružali usluge nadzora u projektima provedenima prema ugovornim uvjetima ekvivalentnima zahtjevima FIDIC-a i zahtijevao veću razinu sposobnosti od minimalne koja bi osiguravala da će ponuditelj biti sposoban izvršiti ugovor, čime je prekršio načelo jednakog tretmana i načelo razmjernosti, a što nije u skladu s odredbama članka 3. stavka 1., članka 134. stavka 1., članka 69. stavka 3. i članka 72. Zakona o javnoj nabavi.
23. Pri tome je tuženik dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio zaključujući da je tužitelj u DON-u propisao diskriminacijske uvjete sposobnosti i uvjete sposobnosti koji nisu povezani s predmetom ugovora i nisu razmjerni predmetu nabave, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupka te na pravilnom tumačenju materijalnopravnih odredaba relevantnih za donošenje odluke u ovoj stvari.
24. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je DON-om uvjetovao da stručni kadar, označen kao Stručnjak 1: Voditelj tima, Glavni nadzorni inženjer, treba imati iskustvo u upravljanju prema ugovornim uvjetima FIDIC-a bez mogućnosti dokazivanja takvog specifičnog, stručnog iskustva ugovorima o nadzoru provedenima prema ugovorenim uvjetima koji su ekvivalentni zahtjevima FIDIC-a pa zahtijevani uvjet predstavlja neutemeljenu prepreku potencijalnim ponuditeljima koji bi mogli izvršiti ugovor, ali ne mogu sudjelovati u postupcima javne nabave, iako imaju slično relevantno iskustvo. Osim toga, tužitelj je DON-om uvjetovao i da Stručnjak 1: Voditelj tima, Glavni nadzorni inženjer treba imati iskustvo u upravljanju na projektima sufinanciranim isključivo sredstvima EU, čime je onemogućeno sudjelovanje ponuditelja koji imaju traženo iskustvo u izvršenju ugovora radi provođenja usluge nadzora ugovora koji su financirani iz drugih izvora financiranja, kao što su to državni ili privatni resursi, a ne isključivo iz sredstava EU pa je zahtijevani uvjet nerazmjeran onome što je nužno za postizanje svrhe ugovora o nabavi, čime je istovremeno postavljena neopravdana prepreka za sudjelovanje određenih gospodarskih subjekata.
25. Što se tiče prigovora tužitelja da mu nesukladnost EU pravilima, odnosno uvjetima i zahtjevima koji proizlaze iz Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava nije mogla biti utvrđena retroaktivno, valja istaknuti da je tuženik 12. studenoga 2018. donio uputu tijelima u sustavu upravljanja i kontrole o aktivnostima koje je potrebno provoditi u odnosu na upravljanje nepravilnostima za Operativni program „Konkurentnost i kohezija“ 2014.-2020. KLASA:910-04/17-02/74, URBROJ: 538-05-2-1-2/399-18-77, na temelju odredbe članka 5. stavka 3. točke 10. Uredbe, u kojoj je naveo da je nakon komunikacije s Europskom komisijom zaključeno da uvjete sposobnosti pod podtočkama a) i b) valja smatrati restriktivnima i u postupcima (javne) nabave započetim prije 12. lipnja 2017., a koji se financiraju u sklopu Operativnoga programa „Konkurentnost i kohezija“ 2014.-2020.
26. Iako navedena uputa od 12. studenoga 2018. ne predstavlja propis, Sud ne nalazi je postupanjem po istoj tužitelj doveden u neravnopravni položaj u odnosu na ostale subjekte na koje se ta uputa odnosi niti se njome uvode nove obveze tužitelju, a sve u skladu s poštivanjem načela jednakoga postupanja i zabrane diskriminacije (temeljna načela u provedbi Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava), na kojima inzistiraju revizori Europske komisije i Agencije za reviziju sustava provedbe programa Europske unije.
27. Nisu osnovani ni navodi tužitelja kako ga je nadležno tijelo trebalo upozoriti na eventualna odstupanja u dokumentaciji koja bi mogla utjecati na prihvatljivost izdataka, budući da je člankom 4. stavkom 2. Općih uvjeta Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava izričito određeno kako je provedba projekta isključiva odgovornost Korisnika, čak i kada Korisnik provodi projekt s jednim ili više partnera sukladno stavku 4.4. ovoga članka.
28. Tužitelj nadalje iznosi kako je korekcija neosnovano obračunata na sve komponente sufinanciranja umjesto samo na dio koji sufinancira Europska unija, no takve tvrdnje tužitelja također nisu osnovane, jer je u članku 9. stavku 2. Ugovora o sufinanciranju projekta „Poboljšanje vodokomunalne infrastrukture grada Vukovara“ – Faza 2 (stranica 318 spisa) određeno da će isporučitelj vodne usluge izvršiti povrat svih preplaćenih iznosa i nenamjenski utrošenih sredstava sukladno odredbi članka 18. Priloga II. Općih uvjeta Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, odnosno Ugovorom o sufinanciranju određeno je da će se sredstva nacionalnoga sufinanciranja ustezati paralelno s EU sredstvima.
29. Kako je, dakle, osporavano rješenje doneseno u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika, koji je za svoju odluku naveo argumentirano obrazložene razloge, to ovaj Sud nije našao osnove rješenje tuženika ocijeniti nezakonitim. Ovo tim više što tužitelj pravilnost osporenog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je to rješenje utemeljeno, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari.
30. Slijedom prethodno navedenog, Sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u točki I izreke presude.
31. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
32. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnoga spora, a spor je u cijelosti izgubio, to je odlučeno kao u točki II izreke presude.
33. U odnosu na zatraženi trošak tuženika s osnove prijevoza službene osobe, valja napomenuti da tuženik ima sjedište u Zagrebu, a radnje u upravnom sporu nije moglo poduzimati prvostupanjsko tijelo sa sjedištem na području nadležnosti Upravnog suda u Osijeku. Kraj takvog stanja stvari, trošak prijevoza radi prisustvovanja službene osobe tuženika na raspravi, ovaj Sud smatra nužnim (potrebnim), dakle opravdanim izdatkom u sporu odnosno sukladnim članku 79. stavku 1. u vezi članka 8. ZUS-a. Stoga je u točki III izreke presude isti priznat, ali ne u zatraženom iznosu cijene prijeđenog kilometra službenim vozilom tuženika i iznosa cestarine, nego u visini cijene jedne povratne autobusne karte na relaciji Zagreb-Osijek-Zagreb (najekonomičnijim prometnim sredstvom), dostupne na službenoj web stranici Autobusnog kolodvora Zagreb u iznosu od 212,00 kn. Osim toga, imajući na umu udaljenost sjedišta tuženika od adrese suda, kao i trajanje ročišta te činjenicu da zadržavanje opunomoćenika tuženika izvan sjedišta tuženika u ovom slučaju nije moralo trajati duže od 12 sati, ovaj Sud nalazi opravdanim trošak tuženika u visini ½ dnevnice u iznosu od 100,00 kuna. Međutim, Sud ne nalazi potrebu da tuženika na raspravi zastupaju dvije službene osobe, slijedom čega je tuženiku priznat trošak u visini jedne povratne autobusne karte i ½ dnevnice. Stoga ukupno priznati trošak iznosi 312,00 kn te je stoga tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove upravnog spora u navedenom iznosu u roku od 60 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška odbijen te je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.
34. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Osijeku 13. travnja 2022.

 

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).