Broj: Rev 1180/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja G. H. iz V., OIB: ..., i II-tužiteljice A. H. iz R., OIB: ..., oboje zastupanih po punomoćniku A. K., odvjetniku u R., protiv I-tuženice A. Lj. iz R., OIB: ..., i II-tuženika M. Lj. iz R., OIB: ..., oboje zastupanih po punomoćniku N. P., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-527/2016-2 od 17. siječnja 2018., ispravljene rješenjem tog suda broj Gž-527/2016-6 od 16. travnja 2018., a kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-164/14 od 3. ožujka 2016., u sjednici održanoj 15. listopada 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-164/14 od 3. ožujka 2016. naloženo je drugotuženiku M. Lj. isplatiti prvotužitelju G. H. i drugotužiteljici A. H. svakom iznos 43.500,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama počev od 3. prosinca 2006. do isplate, dok je u odnosu na prvotuženicu A. Lj. zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan,  te je ujedno drugotuženiku naloženo isplatiti prvo i drugotužiteljima na ime troškova postupka iznos 60.292,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 3. ožujka 2006. do isplate.

 

Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-527/2016-2 od 17. siječnja 2018. ispravljene rješenjem tog suda broj Gž-527/2016-6 od 16. travnja 2018. preinačena je prvostupanjska presuda u njezinom dosuđujućem dijelu u odnosu na drugotuženika M. Lj. odbijanjem tužbenog zahtjeva prvo i drugotužitelja da im drugotuženik isplati svakom iznos 43.500,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama te odluci o troškovima postupka nalaganjem prvo i drugotužiteljima isplatiti prvo i drugotuženicima s tog osnova iznos 48.245,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 3. ožujka 2016. do isplate.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje potvrđivanjem prvostupanjske presude u njezinom dosuđujućem dijelu uz naknadu troškova postupka tužiteljima.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost pobijane presude može ispitati.

 

Revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući osporiti pravilnost pobijane presude, vrše preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Kako je drugostupanjski sud u primjeni odredbe čl. 373.a ZPP-a, a polazeći od prethodno citiranih odredbi utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice uz ostalo:

 

- da predugovor na kojem tužitelji temelje svoj zahtjev prema drugotuženiku, između pravnog prednika tužitelja sad pok. I. H. i drugotuženika M. Lj. nije sklopljen, a time nije ni proizveo pravne učinke, a

 

- da je kupoprodajni ugovor kojim je predmetna nekretnina prodana, sklopljen između sad pok. I. H. i prvotuženice A. Lj. i ona se na temelju istog upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica na tim nekretninama, a nakon što je prodavatelju I. H. isplatila kupoprodajnu cijenu naznačenu u kupoprodajnom ugovoru, odnosno

 

- da u postupku nije dokazano da je drugotuženik M. Lj. pozajmio od pok. I. H. iznos 7.000,00 EUR-a

 

i u tom pravcu dao jasne i razumljive razloge, onda je ocijeniti da pobijana presuda nije opterećena prethodno navedenom bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

 

U ovom revizijskom stupnju postupka i dalje je sporno je li drugotuženik M. Lj. bio u obveznopravnom odnosu prema pravnom predniku tuženika sad pok. I. H., a vezano za kupoprodajni ugovor sklopljen između I. H. i prvotuženice A. Lj., a predmet kojeg ugovora je bila nekretnina, u naravi zemljište ukupne površine 2530 m², odnosno navodno pozajmica 7.000,00 EUR-a.

 

Obzirom na utvrđenje drugostupanjskog suda te u sadašnjem stupnju postupka nesporne činjenice:

 

- da predugovor o kupoprodaji od 20. kolovoza 2006. sastavljen od pok. I. H. nije potpisan od strane drugotuženika M. Lj., a

 

- da je kupoprodajni ugovor u kojem su kao ugovorne stranke naznačene: I. H. kao prodavatelj i prvotuženica A. Lj. kao kupac i u njemu naznačena kupoprodajna cijena u iznosu 140.000,00 EUR-a, sklopljen 11. listopada 2006. time

 

- da je pok. I. H. 11. listopada 2006. prvotuženica A. Lj. isplatila iznos 165.000,00 EUR-a, te

 

- da je prvotuženica A. Lj. na temelju tog ugovora uknjižila pravo vlasništva na kupljenoj nekretnini u zemljišnim knjigama suda,

 

- da su tužbu kojom tužitelji kao pravni sljednici pok. I. H., a koji je preminuo ..., podnijeli 21. siječnja 2014. potražujući na ime navodno stvarno ugovorene a neisplaćene kupoprodajne cijene nekretnine daljnjih 80.000,00 EUR-a, te iznos 7.000,00 EUR-a na ime navodno učinjene pozajmice od strane pok. I. H. drugotuženiku M. Lj.,

 

- da drugotuženik M. Lj. nije potpisao službenu zabilješku sastavljenu 27. srpnja 2011. od strane policijskog službenika S. B. o postojanju duga prema I. H. s osnova ugovorene kupoprodajne cijene daljnjih 80.000,00 EUR-a te 7.000,00 EUR-a s osnova učinjene pozajmice drugotuženiku M. Lj.,

 

drugostupanjski sud je prihvaćajući razloge iz prvostupanjske presude o zastari zahtjeva tužitelja prema prvotuženici, a zbog čega je taj zahtjev prvostupanjski sud i odbio, nadalje ocijenio da službena zabilješka sačinjena po policijskom službeniku S. B., a bez da ju je potpisao drugotuženik M. Lj. i time potvrdio njezin sadržaj, u okolnostima konkretnog slučaja nema značaj dokaza u pravcu priznanja postojanja obveze drugotuženika M. Lj. prema pok. I. H. s osnova kupoprodajne nekretnine, a niti značaj pristupa duga u smislu odredbe čl. 101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05), a kod činjenice da se sadržaj takve službene zabilješke ne može smatrati izjavom drugotuženika M. Lj. učinjene I. H. o pristupanju navodnom dugu prvotuženice prema I. H.

 

U tom pravcu drugostupanjski sud je dao jasne i razumljive razloge koje ovaj sud prihvaća u potpunosti.

 

S druge pak strane, a kako u postupku nije dokazano da je drugotuženik M. Lj. od sad pok. I. H. pozajmio 7.000,00 EUR-a i bio u obvezi vratiti ih, to je pravilno primjenom odredbe čl. 221. ZPP-a taj zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 15. listopada 2019.