Broj: Rev 630/2015-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva V. i partneri iz R., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1727/14-2 od 11. rujna 2014., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3749/08 od 20. prosinca 2013., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              »1/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 27.800,00 kuna (dvadesetsedamtisućaosamstokuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 07. kolovoza 2008.g. do 30. lipnja 2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011.g. dio isplate po stopi od 12% godišnje a u slučaju promjene kamatne stope, po kamatnoj stopi propisanoj  čl.29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećanja eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

2/ Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

 

3/ Svaka strana snosi svoje troškove postupka.«

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na glavnu stvar, a u odnosu na odluku o trošku ista je preinačena na način da je naloženo tuženiku da je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 12.764,60 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 224.700,00 kn reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju na način da preinači  prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nadalje, prema odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu presudu.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati; izreka presude nije nerazumljiva, ne proturiječi sama sebi niti razlozima presude, a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

              Obrazloženje bitne povrede odredaba parničnog postupka svodi se na ocjenu provedenih dokaza i zaključke u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica, te se time u stvari obrazlaže razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Nadalje, neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je isti pretrpio zbog ozljeda zadobivenih 20. srpnja 2007. na nogometnoj utakmici I. – R. u Z.

 

              U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

-          da je 20. srpnja 2007. tužitelj bio jedan od aktivnih sudionika navijačkih nereda, do kojih je došlo oko 20,00 sati kod zapadne tribine nogometnog stadiona u Z.;

-          da je do nasilnog ulaska navijača, pa tako i  tužitelja, došlo zbog toga što isti nisu htjeli platiti ulaznice, te su napali redare, prilikom čega je tužitelj udario redarku K. K., napao ju i gurnuo, te odbacio na metalnu ogradu gdje je ona pala i tada napadnuta od ostalih navijača;

-          da su nakon tog događaja intervenirali policajci i upotrijebili sredstvo prisile – tjelesnu snagu i službene palice;

-          da je to sredstvo upotrijebljeno i prema tužitelju;

-          da je jedan od policajaca udario tužitelja s leđa palicom po glavi u trenutku kad je on bio okrenut leđima;

-          da je tužitelj zajedno s nekolicinom navijača udaljen sa stadiona i da je u kolima hitne pomoći vikao i vrijeđao policiju;

-          da se tužitelj svađao s policajcima te da je pružao otpor prilikom ulaska u policijsko vozilo;

-          da je tužitelju pružena pomoć u bolnici u Z., kao i u bolnici u R.;

-          da je u navedenom štetnom događaju tužitelj zadobio povrede i to prijelom vanjskog zgloba dijela lijeve goljenične kosti, udarnu razderotinu poglavice, natuk lijevog ramena, natuk lijevog kuka s krvnim podljevom te natuk desne natkoljenice s krvnim podljevom;

-          da je zbog zadobivenih povreda istom bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju od 25. srpnja 2007. do ponovne hospitalizacije 27. srpnja 2007. od 6 do 8 sati dnevno, a od 6. kolovoza 2007. kad je otpušten iz bolnice nakon operacije do 14. rujna 2007. mu je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 4 do 6 sati dnevno, te od sredine rujna 2007. pa do sredine studenoga 2007. mu je bila potrebna tuđa pomoć prosječno 3-4 sata tjedno.

 

Zbog zadobivenih ozljeda tuženih je trpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 11 dana, bol srednjeg intenziteta u trajanju od 23 dana, te bolove podnošljivog intenziteta oko 40 dana. Primarni strah srednjeg intenziteta je trajao oko jedan sat, sekundarni strah srednjeg intenziteta sveukupno oko 10 dana. Uslijed zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti od 15% trajno, a došlo je i do pogoršanja psihičke sfere života tužitelja tijekom razdoblja od predmetne nezgode pa do kraja 2009., za vrijeme kojeg su tužitelju životne aktivnosti bile privremeno umanjene za 10%.

 

Kod tužitelja je zaostao i vidljivi postoperacijski ožiljak koji predstavlja naruženje srednjeg stupnja, povremeno uočljiv trećim osobama. Tužitelj povremeno šepa kad se noga umori.

 

Sudovi prvog i drugog stupnja prihvatili su tužbeni zahtjev  u iznosu od ukupno 27.800,00 kn, dok su odbili tužbeni zahtjev  za preostali iznos od 224.700,00 kn.

 

Naime, sudovi smatraju da postoji uzročno-posljedična veza između ponašanja tužitelja i postupanja policije, budući je  tužitelj namjerno izazvao nerede te se svojom agresivnošću i upornošću da ustraje do kraja suprotstavio policiji koja je pokušala održati red i zaštititi djelatnike zaštitarske tvrtke, prvenstveno od tužitelja zbog napada tužitelja na K. K., te spriječiti masu navijača koji su nasilno ušli na stadion bez karte te divljali i izguravali službenike interventne jedinice.

 

Agresivnost i upornost tužitelja je bila izražena do te mjere da je tužitelj i u kolima hitne pomoći vikao i vrijeđao K. K., koju je upravo tužitelj na ulazu u stadion udario po ruci, odgurnuo i srušio na pod, zatim stao na njenu ruku i nogu dok je ležala na podu.

 

Prema odredbi čl. 19. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/00) policijski službenik ovlašten je postupati u primjeni policijske ovlasti čovječno i poštivati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe te druga temeljna prava slobode i čovjeka.

 

U okviru policijskih ovlasti policijski službenici mogu upotrijebiti tjelesnu snagu i uporabu palice.

 

Prema odredbi čl. 55. Zakona o policiji uporabom tjelesne snage u smislu ovog Zakona smatra se uporaba različitih zahvata borilačkih vještina ili njima sličnih postupaka na tijelo druge osobe, kojima je cilj odbijanje napada ili svladavanje otpora osobe uz nanošenje najmanje štetnih posljedica.

 

Prema odredbi čl. 56. istog Zakona uporaba palice dopuštena je ako su blaži načini uporabe tjelesne snage bezuspješni ili ne jamče uspjeh.

 

Prema odredbi čl. 57. istog Zakona sredstva za vezivanje dopušteno je upotrijebiti radi:

 

1. sprječavanja otpora osobe ili odbijanja napada usmjerenog na policijskog službenika,
2. sprječavanje bijega osobe,
3. onemogućavanje samoozljeđivanja ili ozljeđivanja druge osobe.

 

Prema odredbi čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 -  dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

 

Sudovi su utvrdili da je policija prekoračila ovlasti iz čl. 19. Zakona o policiji, te su uz doprinos tužitelja za nastalu štetu odgovorni policajci, odnosno njihov poslodavac Republika Hrvatska, koji su i u trenutku kada tužitelj nije pružao aktivan otpor istog udarali i time izazvali određene povrede.

 

Prema odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženje naknade.

 

U konkretnom slučaju postoji podijeljena odgovornost između tužitelja u omjeru od 60% i tuženika u omjeru od 40%.

 

Naime, sudovi su uzeli u obzir nastalu situaciju koju je izazvao i u istoj sudjelovao tužitelj, koji je iskazao agresivnost i upornost, te opasnost radnje koju je tužitelj poduzimao kao i nastalu situaciju u kojoj su se djelatnosti policije našli, te su pravilno ocijenili da je unatoč nastaloj situaciji tuženica dijelom i odgovorna za nastalu štetu tužitelju. Ta odgovornost proizlazi u prekoračenju uporabe sile od strane policije koja je uzrokovala jedan vid štete tužitelju u smislu njene visine.

 

Što se tiče visine nastale štete, sudovi su u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO i Orijentacijskim kriterijima za određivanje visine novčane naknade za nematerijalnu štetu utvrdili primjerenu naknadu, te su valjano odbili preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 224.700,00 kn.

 

Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 15. listopada 2019.