Broj: Gž-1535/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. I., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika T. P., OIB ... i II. tuženice A. P., OIB ..., oboje iz Z., ... (u daljnjem tekstu: tuženici) oboje zastupani po punomoćnicima D. D., Ž. R. i S. M., odvjetnicima u Z. o. u. D., R. & M. iz Z., radi: isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2588/2018-10 od 28. ožujka 2019., 22. listopada 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tužitelja se prihvaća kao osnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2588/2018-10 od 28. ožujka 2019. preinačava tako da sada glasi:

 

I. Nalaže se tuženicima I. T. P. iz Z., ..., OIB: ... i II. A. P. iz Z., ..., OIB: ..., da solidarno plate tužitelju T. d.o.o. Z., ..., OIB: ... iznos od 15.444,31 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2015. godine do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženicima I. T. P. iz Z., ..., OIB: ... i II. A. P. iz Z., ..., OIB: ..., da solidarno isplate tužitelju T. d.o.o. Z., ..., OIB: ... trošak parničnog postupka u iznosu od 7.953,50 kn sa zateznom kamatom tekućom:

 

- na iznos od 5.383,00 kn od 28. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 2.570,50 kn od 22. listopada 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              " I              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženicima T. P. iz Z., ..., OIB: ... i A. P. iz Z., ..., OIB: ..., da solidarno plate tužitelju T. d.o.o. Z., ..., OIB: ... iznos od 15.444,31 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 20. svibnja 2015. godine pa do 31. srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              Nalaže se tuženicima T. P. iz Z., ..., OIB: ... i A. P. iz Z., ..., OIB: ..., da solidarno naknade tužitelju T. d.o.o. Z., ..., OIB: ... parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

II               Nalaže se tužitelju nadoknaditi I i II tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 4.125,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2019.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

Ovu presudu suda prvog stupnja u cijelosti pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe. U žalbi u bitnome navodi da je sud prvog stupnja pogriješio prilikom ocjene dokaza koji prileže u spisu, jer su odredbom čl. 6. Ugovora o posredovanju pri kupnji nekretnine kojeg su stranke sklopile 19. svibnja 2015. izričito ugovorile da su tuženici dužni platiti tužitelju kao posredniku posredničku proviziju u iznosu od 2 % i u slučaju da tuženici sklope ugovor o kupoprodaji s prodavateljem kojega je također zastupao tužitelj kao posrednik. Nadalje navodi da budući da je tužitelj kao posrednik  zastupao i prodavatelja i tuženike kao kupce, a Ugovorom o posredovanju stranke su ugovorile drugačije od odredbe čl. 847. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO), smatra da ima pravo na naplatu posredničke provizije i od tuženika kao kupaca koje je zastupao u predmetu kupoprodaje stana na adresi u Z., ....

 

              U odgovoru na žalbu tuženici su osporili žalbene navode kao neosnovane te predlažu da se žalba tužitelja odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi. Navode i to da tužitelj u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja nije dostavio račun kao niti jedna drugi dokaz na temelju kojega bi opravdano mogao zahtijevati naplatu od tuženika. Nadalje navode da je posredničku proviziju naplatio od prodavateljice H. K., te da nije izričito ugovoreno da tužitelj ima pravo naplatiti posredničku proviziju i od tuženika kao kupaca.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, te navode tuženika iz odgovora na žalbu, ovaj sud nije uočio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za plaćanje posredničke provizije u iznosu od 15.444,31 kn.

 

              Presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati.

 

              U postupku pred sudom prvog stupnja nije sporno da su tužitelj kao posrednik i tuženici kao nalogodavci sklopili Ugovor o posredovanju pri kupnji nekretnine dana 19. svibnja 2015. i da se tim ugovorom tužitelj obvezao u čl. 1. nastojati naći i dovesti u vezu s tuženicima, prodavatelja koji bi sa njima pregovarao o sklapanju (pred) ugovora (ugovora o zamjeni ili slično), da su u čl. 3. stranke sporazumno utvrdile da su nalogodavci (ovdje tuženici) pregledali stan veličine 74,90 m2 na adresi Z., ...,da su se u čl. 4. nalogodavci obvezali da ukoliko dođe do sklapanja pred/ugovora sa trećom osobom, isplatiti posredniku ovdje tužitelju proviziju u iznosu od 2 % od utvrđene kupoprodajne cijene stana.

 

              Nadalje, nesporno je da je prodavateljica stana na adresi Z., ..., H. K., također bila u ugovornom odnosu sa tužiteljem na temelju Ugovora o posredovanju pri prodaji nekretnine i da mu je platila posredničku naknadu 7. veljače 2019.

 

              Na temelju iskaza saslušanih stranaka i svjedoka, sud prvog stupnja utvrdio je i to da je tužitelj doveo u vezu tuženike i H. K. upravo u vezi stana na adresi Z.,  ....

 

              Sud prvog stupnja smatra da bi posrednik imao pravo na naplatu posredničke provizije od oba nalogodavca, prodavatelja i kupaca, da to mora biti izričito ugovoreno u ugovorima o posredovanju, budući da je tako propisano odredbom čl. 847. ZOO-a.

 

              Naime, odredbom čl. 847. st. 1. ZOO-a propisano je da ako drugačije nije ugovoreno, posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju strana može zahtijevati od svake strane samo polovicu provizije i naknadu polovice troškova, ako je naknada troškova ugovorena.

 

              Odredbom čl. 15. st. 4. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina („Narodne novine“ broj 107/07., 144/12., 14/14. i 32/19., u daljnjem tekstu: ZOPPN) koji je lex specialis u konkretnom slučaju, propisano je da ako nije drugačije propisano tim Zakonom, da se na obvezni odnos između posrednika i nalogodavca primjenjuju odredbe općeg propisa obveznog prava.

 

              ZOPPN-u ne uređuje pitanje naplate provizije u slučaju kada posrednik zastupa prodavatelja i kupca u istoj stvari, pa se dakle primjenjuje odredba čl. 847. st. 1. ZOO-a.

 

              Osnovano tužitelj navodi u žalbi da je u odredbi čl. 4. Ugovora o posredovanju pri kupnji nekretnine od 19. svibnja 2015. utvrđeno da su nalogodavatelji ovdje tuženici pregledali nekretninu – stan na adresi Z., ..., a koji su kasnije i kupili od prodavateljice (koja je sa tužiteljem također sklopila Ugovor o posredovanju pri kupnji nekretnine i obvezala se platiti posredničku proviziju), te da su se obvezali platiti posredničku proviziju u iznosu 2 % od utvrđene kupoprodajne cijene uvećano za PDV.

 

              Dakle, budući da je ugovoreno da su tuženici kao nalogodavci, dužni platiti posredničku proviziju od 2 % od kupoprodajne cijene, a ugovori obvezuju (pacta sunt servanda), pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da nije izričito ugovoreno da su obje strane iz ugovora o kupoprodaji ugovorile plaćanje posredničke provizije. Naime, i H. K., također je bila u ugovornom odnosu sa tužiteljem na temelju Ugovora o posredovanju pri prodaji nekretnine i platila mu je posredničku naknadu 7. veljače 2019.

 

              Stoga, tužitelj osnovano potražuje od tuženika kao nalogodavatelja isplatu posredničke provizije i tuženici su dužni solidarno platiti tužitelju utuženi iznos, pa je presuda suda prvog stupnja preinačena tako da je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 15.444,31 kn s pripadajućom zateznom kamatom prihvaćen kao osnovan.

 

              Zatezna kamata dosuđena je na iznos posredničke provizije od 15. 444,31 kn tekuća od 20. svibnja 2015. kao dana sklapanja Predugovora o kupoprodaji nekretnina do isplate, sukladno odredbi čl. 4. Ugovora o posredovanju pri kupnji nekretnine od 19. svibnja 2015. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

 

              Budući da je uslijed preinake presude suda prvog stupnja tužitelj uspio u cijelosti u sporu, preinačena je i odluka o troškovima postupka.

 

            Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištima dana 20. rujna 2018. i 11. veljače 2019. iznos od 1.000,00 kn za svako ročište, za pristup na ročište za objavu presude iznos od 500,00 kn i za sastav žalbe iznos od 1.250,00 kn, na koji ukupan iznos od 4.750,00 kn mu je priznat PDV po stopi od 25 % što iznosi 1.187,50 kn, što sveukupno iznosi 5.937,50 kn, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 504,00 kn, na presudu u iznosu od 504,00 kn i na žalbu u iznosu od 1.008,00 kn, što sveukupno iznosi 2.016,00 kn, sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama „Narodne novine“ br. 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15., u daljnjem tekstu: ZSP).

             

              Tuženicima je naloženo da tužitelju plate trošak parničnog postupka u iznosu od 7.953,50 kn, sa zateznom kamatom koja na iznos od 5.383,00 kn teče od 28. ožujka 2019. do isplate, a na iznos od 2.570,50 kn od 22. listopada 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

             

              Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 373. toč. 2. ZPP-a.

 

Osijek, 22. listopada 2019.