Broj: Gž-1519/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Srečec Fletko predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja V. E. iz S., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & partneri j.t.d. u S., protiv tužene S. J. iz P., OIB:.., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. S. & M. S. u S., radi iseljenja i predaje u posjed i isplate, rješavajući žalbu tužene podnesenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-2/2018-2  od 19. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 7. studenoga 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-2/2018-2  od 19. travnja 2019. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da je tužena dužna isprazniti od osoba i stvari, te tužitelju predati u isključivi posjed i na daljnje nesmetano  korištenje poslovni prostor površine 35,36 m² koji se nalazi u suterenu sa južne strane čest.zgr. 647, u naravi kuća upisana u zk.ul. 2948 k.o. J., na adresi B..

 

              Točkom II. izreke naloženo je tuženoj da u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 27.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa od 1.500,00 kn pa do isplate, te je u točki III. izreke naloženo tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. travnja 2019. do isplate.

 

              Protiv citirane presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužena zbog postojanja apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

             

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj traži iseljenje i predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora navodeći da su stranke imale zaključen ugovor o zakupu od 3. ožujka 2017. sa ugovorenom mjesečnom zakupninom od 1.500,00 kn i da će tužena početi sa plaćanjem zakupnine od 1. svibnja 2017. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužena svoju obvezu nije ispunila slijedom čega da joj je 11. listopada 2017. upućen otkaz ugovora o zakupu, a tužitelj je raskinuo predmetni ugovor 10. studenoga 2017. jer nije tužena u ostavljenom roku izvršila plaćanje dužne zakupnine, te je tužitelj zatražio da tužena iseli iz predmetnog poslovnog prostora i da isplati tužitelju iznos od 27.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

 

              Sud prvog stupnja je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je potvrdio činjenične navode iz tužbe te je utvrđeno da stranke nisu ugovorile da će se smanjiti iznos zakupnine zbog ulaganja tužene u prostor, da je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužene jer da nije dostavila njihove adrese sudu, niti je pristupila na ročište za glavnu raspravu te da nije opravdala svoj izostanak, iako je na pripremnom ročištu upoznata s vremenom održavanja rasprave. Navodi sud prvog stupnja da nije mogao odlučivati o prigovoru prijeboja koji je istakla tužena u odgovoru na tužbu jer da takav prigovor mora biti određen i preciziran u iznosu tražbine koja se stavlja u prijeboj te da izreka presude sadrži i odluku o postojanju i nepostojanju tražbine istaknute u prijeboju, te da odluka o nepostojanju ili postojanju tog potraživanja postaje pravomoćna prema čl. 333. st. 3. ZPP-a. Navodi sud prvog stupnja da navodi tužene iz odgovora na tužbu da u prijeboj stavlja sav uložen novac u poslovnom prostoru nije sadržajno određen  i nije po svom sadržaju procesno pravni prigovor prijeboja o kojem bi sud trebao odlučivati.

 

              Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 26. t. 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ( "Narodne novine" 125/11 i 65/15;dalje ZZKPP) prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za ispražnjenje i predaje poslovnog prostora tužitelju u posjed iz razloga što je tuženoj otkazan ugovor jer nije platila dospjelu zakupninu u roku od 15 dana od dana priopćenja pisane opomene tužitelja.

 

              Stoga sud prvog stupnja smatra da je tužena dužna platiti tužitelju zakupninu za razdoblje do otkaza, a da je nakon otkaza otpala pravna osnova potraživanja zakupnine te da tužitelj ima pravo tražiti naknadu za korištenje poslovnog prostora jer da je odredbom čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) propisano da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi koristi koju je imao od uporabe.

              Navodi sud prvog stupnja da nije prihvatio navode tužene da je sa tužiteljem imala drugačiji usmeni dogovor oko korištenja prostora i naplate zakupnine, jer je prihvatio u cijelosti iskaz tužitelja da ne postoji nikakav drugi usmeni ugovor osim ugovora u pisanom obliku kojeg su stranke potpisale.

              Slijedom obrazloženog sud prvog stupnja nalaže tuženoj da tužitelju isplati iznos od 27.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

              Tužena navodi da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, jer da je nezakonitim postupanjem onemogućio tuženoj da raspravlja u ovom postupku, jer da je odredbom čl. 4. ZPP-a propisano da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu na temelju usmene i neposredne javne rasprave, dok je u odredbi čl. 5. st. 1. ZPP-a propisana obveza suda da svakoj stranci pruži mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. Tvrdi da je pripremno ročište održano dana 28. siječnja 2019. na kojoj su bile prisutne stranke i na kojem je zaključen prethodni postupak, određena rasprava za 13. ožujka 2019., a stranke su na ročištu 28. siječnja 2019. upozorene da će na idućem ročištu biti saslušane stranke, ali da nije navedeno upozorenje tuženoj o posljedicama u slučaju izostanka s navedenog ročišta u smislu čl. 265. i 268. ZPP-a, da se jedna stranka može saslušati u odsutnosti druge.

              Nadalje tvrdi da sud prvog stupnja je propustio na raspravi održanoj dana 13. ožujka 2019. donijeti rješenje kojim se odustaje od izvođenja dokaza saslušanjem tužene kao i obrazložiti razloge za navedenu odluku te da joj nije dostavljen zapisnik o saslušanju tužitelja radi očitovanja o činjenicama iznesenim u iskazu tužitelja, već je na istom ročištu odbio sve daljnje dokazne prijedloge i zaključio raspravljanje, a da činjenica što tužena nije dostavila adrese svjedoka ne može biti razlog za odustajanje od dokaza njihovim saslušanjem.

              Opisani žalbeni navodi tužene su osnovani jer je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer tuženoj nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem uredne dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, jer je odredbom čl. 268. st. 3. ZPP-a propisano da će sud kada odluči da će provesti dokaz saslušanjem stranaka to u pozivu treba posebno naznačiti uz upozorenje da će se provesti dokaz samo sa prisutnom strankom ako jedna od pozvanih stranaka ne pristupi ročištu. Naime iz sadržaja zapisnika o pripremnom ročištu od 28. siječnja 2019. (list 22. spisa) proizlazi  da je određeno da će se na idućoj glavnoj raspravi provesti dokaz saslušanjem stranaka ali sud prvog stupnja nije upozorio stranke sukladno čl. 268. st. 3. ZPP-a da stranka koja dođe na ročište može biti saslušana u odsutnosti druge stranke.

              Dakle sud prvog stupnja može izvesti dokaz saslušanja samo jedne stranke ako je stranke uredno upozorio da će se na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i ako ih istovremeno upozori da će se provesti dokaz samo sa prisutnom strankom ako jedna od stranaka ne pristupi na to ročište.

              Stoga prema ocjeni ovog suda kad je sud pozvao stranke na raspravu za dan 13. ožujka 2019. na pripremnom ročištu 28. siječnja 2019., a nisu uredno upozorene na posljedice nedolaska na ročište, te da se jedna stranka može saslušati u odsutnosti druge sud prvog stupnja je nezakonitim postupanjem onemogućio tuženoj da raspravlja pred sudom, jer obje stranke nisu bile u jednakom procesnom položaju, dakle povrijeđeno je načelo jednakosti oružja.

              Identično pravno shvaćanje izneseno je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-863/16 od 19. rujna 2014. kada se raspravljalo o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u vezi primjene odredbi čl. 264. u svezi čl. 268. st. 3. ZPP-a.

              S obzirom na izloženo i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, jer sud prvog stupnja ne utvrđuje osnovanost navoda tužene iz odgovora na tužbu da su stranke sklopile usmeni dogovor da tužena neće plaćati zakupninu do visine izvršenih ulaganja u poslovni prostor pri čemu je tužiteljica predložila saslušanje svjedoka D. P., I. E. i V. B., a sud prvog stupnja nije ostavio rok do kojeg tužiteljica mora dostaviti adrese navedenih svjedoka niti je upozorena na posljedice nepostupanja po takvom rješenju suda.

              Stoga se ne može niti ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava o otkazu ugovora o zakupu iz čl. 26. t. 2. ZZKPP-a.

              Tužena nadalje u žalbi navodi da je postojala dužnost suda da pouči tuženu u vezi njenih procesnih prava, ako stranka nije u stanu jasno izjasniti se o predmetu o kojem se raspravlja a nema punomoćnika da je sud treba upozoriti na potrebu da uzme punomoćnika, a sve sukladno čl. 288.a st. 3. ZPP-a jer da je tužena istakla prigovor radi prijeboja te da sud prvog stupnja navodi da nije mogao odlučiti o tome jer da je sadržajno zahtjev neodređen budući da stavlja u prijeboj sav novac koji je uložen u poslovni prostor. Smatra tužena da ju je sud prvog stupnja trebao upozoriti na činjenicu da je dužna odrediti visinu iznosa koji stavlja u prijeboj i predložiti dokaze na okolnosti osnovanosti tog prigovora, odnosno da tužena radi zaštite svojih pravna i interesa je trebala biti upozorena da postoji potreba da uzme punomoćnika.

              Opisani žalbeni navodi su osnovani te sud prvog stupnja je sukladno čl. 288. st. 3. ZPP-a trebao postupiti na način da upozori tuženu na potrebu da uzme punomoćnika jer je vidljivo da nije bila u stanju jasno i određeno izjasniti se o predmetu o kojem se raspravlja niti o naznaci iznosa kod isticanja prigovora prijeboja s obzirom na ulaganja koja je izvršila u predmetni poslovni prostor.

              Slijedom obrazloženog sud prvog stupnja će u nastavku postupka otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će utvrditi relevantne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a to su da li su ispunjene pretpostavke za otkaz ugovora, zatim da li je između stranaka osim pisanog priloženog ugovora o zakupu zaključen i usmeni ugovor, ako jeste koji je sadržaj takvog ugovora, te da li su stoga ispunjene zakonske pretpostavke da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja, vodeći računa da prigovor prijeboja treba biti označen u novčanom iznosu i da stranka treba predložiti dokaze radi utvrđivanja osnovanosti istaknutog prigovora prijeboja.

              Slijedom obrazloženog žalbu tužene je trebalo prihvatiti i presudu suda prvog stupnja ukinuti pa je stoga primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Rijeci, 7. studenoga 2019.