Broj: Gž-1180/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja T. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika T. P. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-2341/17 od 10. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-2341/17 od 10. travnja 2018. u točci I. izreke do iznosa od 39.060,35 kn (slovima: tridesetdevettisućašezdeset kuna i tridesetpet lipa), sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-2341/17 od 10. travnja 2018. u točci I. izreke iznad dosuđenog iznosa od 39.060,35 kn sa zateznim kamatama te u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 300.000,00 kn (slovima: tristotisućakuna) sa zateznim kamatama od 11. studenoga 2011. do isplate.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 24.086,30 kn  (slovima: dvadesetčetiritisućeosamdesetšestkunatridesetlipa).

 

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 4.137,76 kn (slovima: četiritisućestotridesetsedamkunasedamdesetšestlipa), u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

  

              Presudom prvostupanjskog suda u točci I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 339.060,35 kn sa zateznom kamatom počev od 11. studenoga 2011. godine do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 24.086,30 kn, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 18.375,00 kn.

 

Protiv točke I. i II. navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP), sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Žalbom se sadržajno poziva na počinjenu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a. Nadalje, osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 1117. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) jer da je tuženik pošteni stjecatelj utuženog iznosa s osnove naknade štete zbog ozlijede tijela i narušenog zdravlja pa da tužitelju nije u obvezi vratiti primljeni iznos. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

 

              Tužitelj u odgovor  na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbijanje žalbe.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, kako se to neosnovano žalbom poziva tuženik, budući da je suprotno žalbenim navodima, prema priloženoj dostavnici (list 17 spisa) tužba uredno dostavljena tuženiku pa nije došlo do propuštanja dostave, slijedom čega je tuženiku dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

 

Tuženik žalbom ne konkretizira počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, već se samo paušalno na istu poziva, a suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a niti ne postoje drugi nedostaci zbog kojih se prvostupanjska presuda ne bi mogla ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

 

Prvostupanjski sud nespornim utvrđuje da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru broj P-1733/99 od 9. listopada 2007. kojom je tuženiku dosuđeno na ime naknade štete i to osnova pretrpljenih fizičkih boli iznos od 75.000,00 kn, pretrpljenog straha iznos od 30.000,00 kn, psihičkih boli zbog estetskog nagrđenja iznos od 45.000,00 kn te s osnova psihičkih boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti iznos od 150.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 9. listopada 2007. do isplate, tužitelj isplatio tuženiku u ovršnom postupku posl. broj Ovr-1098/08 dana 13. lipnja 2008. ukupan iznos od 339.060,35 kn i to kroz četiri pojedinačne isplate od 9.781,12 kn, 325.724,68 kn, 111,94 kn i 3.442,61 kn.

 

Nadalje, sud nespornim utvrđuje da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 491/11-2 od 26. svibnja 2011. prihvaćena revizija ovdje tužitelja i preinačena pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1733/99 od 9. listopada 2007. na način da je tužbeni zahtjev ovdje tuženika u odnosu na ovdje tužitelja odbijen kao neosnovan, a koju presudu je tuženik zaprimio 12. rujna 2011.

 

Imajući u vidu prethodna utvrđenja, odnosno da je tuženik na temelju pravomoćne presude posl. broj P-1733/99 od 13. lipnja 2008. naplatio od tužitelja ukupan iznos od 339.060,35 kn, a da je revizijskom odlukom od 26. svibnja 2011. otpala osnova na temelju koje je izvršena isplata, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1111. st. 3. ZOO-a zauzima stav da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju primljeni iznos i to sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 1115. i čl. 1117. st. 2.  ZOO-a od dana primitka revizijske odluke. Stoga obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju sa zateznim kamatama od 11. studenoga 2011. kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, s obzirom na utvrđenje o primitku revizijske odluke od strane tuženika 12. rujna 2011.

 

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje parnični trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) uz trošak sudskih pristojbi.

 

Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da su odlučne činjenice među strankama nesporne, a niti tuženik žalbom određeno ne navodi u čemu se taj žalbeni razlog sastoji.

 

Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 39.060,35 kn sa zateznim kamatama, međutim u odnosu na preostali iznos od 300.000,00 kn sa zateznim kamatama pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je o tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

Prema odredbi čl. 1117. st. 1. ZOO-a, ne može se zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju. Prema st. 2. istoga članka, stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

 

Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, u situaciji kada je izvršena isplata na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja i smrti stjecatelja koji je bio pošten u vrijeme kada je izvršena isplata, povrat neosnovano isplaćenog iznosa glavnice ne može se tražiti od takvog stjecatelja niti nakon dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka, dok se i od poštenog stjecatelja može tražiti neosnovano izvršena isplata sporednih potraživanja – kamata i troškova jer isti ne predstavljaju sastavni dio naknade štete. Nakon dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka stjecatelj se smatra nepoštenim i dužan je vratiti ono što je neosnovano primio u razdoblju nakon što je došao u saznanje da je prihvaćanjem takvog pravnog lijeka otpala osnova za isplatu i kada je dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten.

 

U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je tuženiku izvršena isplata na ime naknade štete zbog ozljede tijela i narušenja zdravlja na temelju pravomoćne sudske presude, a koja isplata je uslijedila prije donošenja revizijske odluke kojom je otpala osnova za isplatu, tuženik je pošteni stjecatelj u vrijeme  izvršene isplate, slijedom čega pozivom na odredbu čl. 1117. st. 1. ZOO-a nije u obvezi vratiti tužitelju primljeni iznos glavnice, ali je sukladno odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO-a dužan vratiti primljeni iznos kamata i troškova budući da taj iznos ne predstavlja sastavni dio naknade štete zbog ozljede tijela i narušenja zdravlja, i to sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a od dana primitka revizijske odluke budući da se u smislu odredbe čl. 1117. st. 2. ZOO-a tuženik od tog trenutka smatra nepoštenim stjecateljem.

 

S obzirom na nespornu činjenicu da je tuženiku pravomoćnom presudom dosuđen iznos od ukupno 300.000,00 kn na ime naknade štete zbog ozljede tijela i narušenja zdravlja, sa pripadajućim zateznim kamatama, a da mu je u ovršnom postupku isplaćen ukupan iznos od 339.060,35 kn, to je razvidno da je iznos od 300.000,00 kn isplaćen s osnova glavnice, a preostali iznos od 39.060,35 kn s osnove zateznih kamata i troškova postupka, slijedom čega je prvostupanjski sud  pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. st. 3. i čl. 1115. u svezi sa čl. 1117. st. 2. ZOO-a kada je obvezao tuženika na povrat isplaćenih kamata i troškova u ukupnom iznosu od 39.060,35 kn sa zateznim kamatama od 11. studenoga 2011 kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, s obzirom na primitak revizijske odluke od strane tuženika 12. rujna 2011.

 

U preostalom dijelu za zatraženi iznos od 300.000,00 kn sa zateznim kamatama, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da taj iznos isplati tužitelju, jer navedeni iznos predstavlja glavnicu koja je isplaćenu tuženiku s osnove naknade štete zbog ozljede tijela i narušenja zdravlja kao poštenom stjecatelju, slijedom čega pravilnom primjenom odredbe čl. 1117. st. 1. ZOO-a tužitelju ne pripada pravo tražiti povrat tog iznosa pa se u tom dijelu tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

 

Iz navedenih razloga valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točci I. izreke do iznosa od 39.060,35 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao u točci 1. izreke ove presude, a djelomičnim uvažavanjem žalbe na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a istu presudu u točci I. izreke u preostalom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kao u točci 2. izreke ove presude.

 

S obzirom na ishod spora, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka. Tužitelju primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka razmjerno uspjehu u sporu i to u zatraženoj visini koja je pravilno odmjerena prvostupanjskom presudom u iznosu od 24.086,30 kn pa kako je tužitelj uspio u omjeru od 11,52%, to mu pripada naknada troškova postupka u iznosu od 2.774,74 kn. Budući da je tuženik djelomično uspio u žalbenom postupku, pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada mu pravo na razmjernu naknadu troškova tog postupka i to za sastav žalbe u iznosu od 6.250,00 kn (Tbr.10.toč.1. Tarife) sa PDV-om u iznosu od 1.562,50 kn (Tbr. 42. Tarife), odnosno u ukupnom iznosu od 7.812,50 kn, dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe za žalbu jer spisu ne prileži dokaz o plaćanju iste pa kako je sa žalbom uspio u omjeru od 88,48 %, pripada mu naknada troškova žalbenog postupka u iznosu od 6.912,50 kn. Stoga je imajući u vidu pripadajući trošak tužitelja i tuženika, tužitelj u obvezi naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od  4.137,76 kn, slijedom čega je odlučeno kao u točci 2. izreke ove presude.

 

Prvostupanjska presuda u točci III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 20. studenoga 2019.