Broj: Gž-861/2019-2.

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Zlatka Pirc člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. P. iz M., (OIB: …), zastupane po punomoćnici D. P. U., odvjetnici u O. društvu U. P. j.t.d iz M., protiv tuženice S. P. iz M., (OIB: …), zastupana po punomoćniku S. P. – L. odvjetniku iz M., radi sklapanja ugovora, rješavajući žalbe tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 5. ožujka 2019., poslovni broj: 5 P-1255/2019., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

                            Odbija se žalba tužiteljice E. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj od 5. ožujka 2019., poslovni broj: 5 P-1255/2019.

                           

Obrazloženje

  

                            Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

                            "I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

                            „Nadomješta se kupoprodajni ugovor između tužiteljice E. P., M., OIB: … kao kupca i tuženice S. P., M., OIB: … kao prodavateljice slijedećeg sadržaja:

                               

Članak 1.

Prodavatelj prodaje, a kupac kupuje zapadni dio kioska , serijski broj 2702-1/2004, tip: T 1320+360 i to dio navedenog kioska dimenzija 5,00 m2x8,00 m2=40 m2, priključni napon 220V/380 V, boja, bijela, godina proizvodnje 2004 godine. Također stranke su suglasne da se kiosk prodaje s kompletnim inventarom, osim robe.

 

Članak 2.

Kupoprodajna cijena ugovorena je u iznosu od 60.000 eur plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dana plaćanja.

 

Članak 3.

Porez i ostale troškove u svezi ugovora snosi kupac.

             

Članak 4.

U znak prihvata i obveza koji iz ovog ugovora proizlaze stranke ga vlastoručno potpisuju, jer će u protivnom takav ugovor zamijeniti ova presuda.“

 

              II/ Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 3.750,00 kn (tri tisuće sedamsto pedeset kuna), a sve u roku od 15 dana."

                                                       

                            Protiv presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

                            Tuženica u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je razumljiva i ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

                            Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

                            Predmet spora je zahtjev tužiteljice za sklapanje kupoprodajnog ugovora za kupnju kioska, a temeljem ugovorenog prava prvokupa.

                           

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su 1. listopada 2014. tužiteljica, kao prodavatelj, i tuženica, kao kupac, zaključile Ugovor o kupoprodaji kioska po kojem tuženica kupuje zapadni dio kioska površine 48,97 m², vlasništvo tužiteljice, za stvarnu cijenu od 50.000 EUR (u ugovoru je navedena fiktivna cijena od 20.000 EUR), da je člankom 4. stavkom 2. ugovoreno da su stranke suglasne, ukoliko za dvije godine (1. listopada 2017.) kiosk bude stavljen na prodaju, a prodavateljica bude zainteresirana za kupnju, cijena kioska će biti uvećana za 10% za svaku godinu, da su 7. svibnja 2015. zaključile Anex ugovora o kupoprodaji kioska kojim su izmijenile članak 4. stavak 2. koji sada glasi: "Ugovorne stranke mijenjaju članak 4. stavak 2., koji umjesto ranijeg teksta sada glasi: stranke ugovaraju pravo prvokupa u korist prodavateljice na način da se kupac obvezuje 1. listopada 2017. ponuditi prodavateljici da ga kupi pod istim uvjetima kao što bi ponudio i drugim možebitnim kupcima, zajedno s pravom korištenja javnoprometne površine, sve za cijenu od 60.000 EUR, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate", kao i da tuženica nije prodala predmetni kiosk.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, na navedeno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

                            Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužiteljica i to, temeljem ugovorenog prava prvokupa kioska, traži da sud obveže tuženicu na sklapanje kupoprodajnog ugovora, jer joj tuženica 1. listopada 2017. nije ponudila kupnju navedenog kioska pod istim uvjetima kao drugim možebitnim kupcima, kako se obvezala Anexom ugovora.

 

                            Sud je vezan činjeničnim osnovom tužbe i odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

                            Pravo prvokupa, u najširem smislu, je pravo ovlaštenika tog prava da određenu stvar ili pravo kupi prije svih ostalih, po cijeni i pod uvjetima pod kojima ju je spreman kupiti treći, a vlasnik je, ukoliko se odluči na prodaju, dužan ovlaštenika obavijestiti o namjeri prodaje i ponuditi mu da stvar kupi u zakonom određenom roku.

 

                            Sukladno navedenom, u ovom slučaju do povrede prava prvokupa nije niti došlo, obzirom na to da tuženica nije prodala predmetni kiosk pa zahtjev tužiteljice, u čiju korist je ugovoreno pravo prvokupa, da se sklopi kupoprodajni ugovor, nije osnovan.

 

                            Pretpostavka za osnovanost tog zahtjeva je, sukladno članku 454. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18), poništenje prijenosa, a u ovom slučaju do prijenosa nije niti došlo, pa je to što tužiteljica traži samo sklapanje kupoprodajnog ugovora, dovoljno za ocjenu o neosnovanosti zahtjeva.

 

                            Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

                             

                            Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

                                                       

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

                                                                     

Slavonski Brod, 21. studenog 2019.