Broj: Gž-796/2019-3.

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                             

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, u pravnoj stvari tužitelja H. U. O., OIB: …, iz Z., zastupan po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva M. & L., protiv tuženika M. S., iz P., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. Z., odvjetniku iz P., radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču od 6. lipnja 2017., poslovni broj: 2 Povrv-935/2016-15., 26. studenog 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

                              I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču od 6. lipnja 2017., poslovni broj: 2 Povrv-935/2016-15. i sudi:

 

                            Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. M. od 17. siječnja 2012., poslovni broj: Ovrv-386/2012., održava se na snazi za iznos od 4.865,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. prosinca 2008. pa do isplate, po stopi i to do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu ukida.

 

                            Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

                            II. Odbijaju se tužitelj H. U. O. Z. i tuženik M. S. sa zahtjevima za nadoknadu troška žalbi, a tužitelj i sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

                              Presudom suda prvog stupnja platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. M. iz Z. od 17. veljače 2012., poslovni broj: Ovrv-386/2012., održan je na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 5.699,85 kn i trošak ovrhe u iznosu od 1.137,50 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude, dok je u preostalom dijelu ukinut (točka I. izreke); tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.254,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II. izreke); tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.704,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka III. izreke). 

 

                            Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelj i tuženik zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP).

 

                            Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu i odluku o troškovima postupka i predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe.

 

                            Tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu i odluku o troškovima postupka i predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

 

                            Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi u dosuđujućem dijelu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

                           

                            Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

 

                            Žalba tužitelja nije osnovana.

 

                            Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

                            Suprotno žalbenim navodima tužitelja, izreka pobijane presude ne proturječi razlozima presude, razlozi presude o odlučnim činjenicama nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

                            Tužitelj neosnovano iznosi u žalbi da mu je u prvostupanjskom postupku onemogućeno raspravljanje pred sudom jer mu nije ostavljen rok za očitovanje na usmenu dopunu nalaza vještaka.

 

                            Iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je da je vještak izradio pismeni nalaz i mišljenje 28. listopada 2015., da je svoj nalaz usmeno iznio i obrazložio na raspravnom ročištu 2. prosinca 2015., da je tužitelj na raspravnom ročištu 20. prosinca 2016. predložio da vještak nalaz dopuni na okolnosti koje je iznio na tom ročištu, da je taj dokazni prijedlog tužitelja usvojen, da je na ročištu 2. svibnja 2017. vještak usmeno nalaz dopunio, te da tužitelj nije imao pitanja vještaku, pa se neosnovano iznosi u žalbi da je tužitelju onemogućeno raspravljanje pred sudom jer mu nije ostavljen rok za očitovanje na usmenu dopunu nalaza vještaka.

 

                            Stoga u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. i 11. ZPP-a, na koje se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8. i 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

                            Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplaćeni iznos štete oštećenoj osobi, a koju štetu je po tvrdnjama tužitelja, prouzročio tuženik kao vozač neosiguranog vozila.

 

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da se 19. svibnja 2008. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tuženik kao vozač neosiguranog vozila marke Mercedes i L. H., kao vozač vozila marke Citroen, osiguranim kod C. o. d.d., da se nezgoda dogodila u koloni vozila na način da je vozač Citroena prednjim dijelom svog vozila udario u zaustavljeno vozilo ispred sebe, marke Mercedes, a nakon toga je tuženik prednjom stranom svog vozila udario u stražnju stranu vozila Citroen, da visina štete na vozilu Citroen iznosi 12.762,41 kn od čega se iznos od 4.423,61 kn odnosi na štetu na stražnjem dijelu tog vozila, a preostali iznos na štetu na prednjem dijelu vozila, da je tužitelj 23. prosinca 2008. C. o. d.d. Z. isplatio iznos od 14.038,65 kn, od čega se iznos od 12.762,41 kn odnosi na štetu na vozilu marke Citroen, koji iznos je C. o. d.d. isplatila svom osiguraniku, a iznos od 1.276,24 kn na ime obrađivačke pristojbe.

 

                            Na temelju navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da niti tuženik niti vozač vozila marke Citroen nisu držali potreban razmak krećući se iza drugog vozila, tako da ne ugrožavaju sigurnost prometa, čime su postupali suprotno odredbi članka 109. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 105/04, 142/06, 60/08), pa da je tuženik dužan naknaditi tužitelju samo štetu koja je nastala na stražnjem dijelu vozila marke Citroen i obrađivačku pristojbu, ukupno iznos od 5.699,85 kn, dok je za štetu na prednjem dijelu vozila marke Citroen odgovoran vozač tog vozila.

 

                            Tužitelj u žalbi osporava navedeni zaključak prvostupanjskog suda, ističe da je tuženik nakon nezgode potpisao Europsko izvješće o prometnoj nezgodi i samim time priznao krivnju za nastanak prometne nezgode, kao i da je vozilo marke Citroen bilo zaustavljeno kada je na njega naletio tuženik, pa je tuženik odgovoran i za štetu i na prednjem dijelu tog vozila.

 

                            Ti žalbeni navodi su suprotni nalazu vještaka, iz kojeg proizlazi da je, obzirom na nastala oštećenja na vozilu marke Citroen (kondenzator klime koji je iza rešetke, ukrasna maske i branik) to vozilo udarilo prvo vozilo ispred sebe, a nakon toga je na njega naletio tuženik, i nisu ničim dokazani, pa ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

                            Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da se u ovom slučaju primjenjuje zastarni rok od 3 godine iz članka 234. stavka 6. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15 – dalje: ZOO), u vezi sa člankom 230. stavkom 1. ZOO, jer se radi o zakonskoj subrogaciji iz članka 963. stavka 1. ZOO.

 

                            U ovoj pravnoj stvari radi se o regresnom zahtjevu tužitelja za isplaćeni iznos štete oštećenoj osobi, koja je prouzročena vožnjom neosiguranog vozila, pa navedena tražbina nije tražbina iz ugovora o osiguranju nego sa osnova regresa (regresna tražbina), koja se temelji na članku 29. stavku 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 153/14.).

 

                            Za navedenu tražbinu nije zakonom određen neki drugi rok zastare, pa ista zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. stavka 1. ZOO, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

                            Prvostupanjski sud je pravilno održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 4.423,61 kn, obzirom da je za štetu u tom iznosu odgovoran tuženik.

 

                            Osnovano se iznosi u žalbi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno održao na snazi platni nalog za visinu obrađivačke pristojbe od 1.276,24 kn, koji iznos predstavlja 10% iznosa isplaćene štete oštećeniku.

 

                            Obzirom da je tuženik odgovoran za štetu u iznosu od 4.423,61 kn, dužan je snositi trošak obrađivačke pristojbe u visini od 10% tog iznosa, odnosno 442,36 kn, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi trebalo održati na snazi za iznos od 4.865,96 kn, umjesto u iznosu od 5.699,85 kn.

                           

                            Stoga je, sukladno članka 373. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

 

                            Nakon preinake prvostupanjske presude tužitelj je uspio u odnosu na visinu zahtjeva 40%, a tuženik sa 60%, pa obzirom da je tužitelj uspio i sa osnovom, uspjeh stranaka je podjednak.

 

                            Stoga je preinačena i odluka o troškovima postupka (u koje spada i trošak ovrhe) na način da svaka stranka snosi svoje troškove, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a.

                           

                            Tužitelj i tuženik su odbijeni sa zahtjevima za nadoknadu troška sastava žalbi i to tužitelj jer sa njom nije uspio, a tuženik jer je uspio u razmjerno neznatnom dijelu, a tužitelj i sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer ta radnja nije bila potrebna sukladno članku 166. stavku 3. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

                           

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 26. studenog 2019.